Pozdrav Učitelju i kolegama praktikantima!
Sin i ja smo se pridružili školi Minghui u travnju prošle godine. Selidba naše obitelji u Toronto i pridruživanje Minghui školi zbog posla i škole je bila naša najznačajnija odluka nakon dolaska u Kanadu. Još se živo sjećam uzbuđenja koje sam osjetila nakon razgovora s ravnateljem, kada sam saznala da Minghui škola nudi cjelodnevni program za djecu osnovnoškolske dobi. Također sam znala da mnogi praktikanti žive u Torontu ili dolaze u Toronto, tako da je ovo predstavljalo rijetko kultivacijsko okruženje za dijete i mene. Za nekoga poput mene, tko se jednom udaljio od Dafa zbog nedostatka kultivacijskog okruženja, ovo je okruženje bilo neprocjenjivo. Prisjećajući se Učiteljevih riječi: “Iskreno kultiviraj Dafa, Samo to je veličanstveno.” (Dobivanje Fa, Hong Yin), bez oklijevanja sam se odrekla prilike u kojoj mi se nudilo stjecanje imigracijskog status u našem prethodnom gradu i nisam se dvoumila doći u Toronto.
Već prvog mjeseca od dolaska u školi sam znala kako sam došla na pravo mjesto. Iako je škola mala, svaki put kad uđem, osjećam da ulazim u kultivacijsko okruženje. Ovdje su čisti i ljupki mladi praktikanti, kao i učitelji i roditelji koji se postojano kultiviraju dugi niz godina. Kroz njih uočavam kako praktikanti veterani koračaju postojano na putu kultivacije. Strpljivo me vode u kultivaciji i nesebično mi pomažu. Ne mogu niti izbrojati koliko smo imali dragocjenih razgovora o kultivaciji ili koliko su mi puta ponudili prijevoz. Danas bih htjela iskoristiti ovu priliku kako bih iskreno poručila: Hvala vam svima!
Moje kultivacijsko iskustvo kao nastavnice u Minghui školi
Kao nastavnica u školi Minghui sam tijekom protekle godine sam imala mnogo iskustava. Slijedi nekoliko primjera.
Kad sam tek stigla u školu, često sam učila Fa i radila vježbe s mladim praktikantima. Ti su me trenuci podsjetili na moje djetinjstvo, od 1997. kada sam dobila Fa, do 1999. i početka progona u Kini, kada sam se pridružila odraslima u grupnom učenju Fa i vježbama. Kao mlada praktikantica tada, nisam shvaćala dragocjenost tog kultivacijskog perioda, niti sam mogla predvidjeti brutalni progon koji je uslijedio. Ipak, tijekom te kratke dvije godine, sjeme Dafa se duboko usadilo u mom srcu. Nakon mnogih stranputica i povratka Dafa, duboko sam požalila zbog propuštenih kultivacijskih prilika tijekom godina. Stoga sam iskreno poželjela pomoći Učitelju u vođenju ovih mladih praktikanata, osiguravajući da postojano koračaju putem Dafa i omogućujući roditeljima praktikantima više vremena za potvrđivanje Fa. Stoga sam tijekom svakog učenja Fa i vježbanja davala sve od sebe da ih motiviram, ohrabrujem i vodim, nadajući se da će djeca moći održati marljivo stanje kultivacije.
Međutim, to je lako reći, ali nije lako učiniti. Tijekom učenja Fa, neka su djeca gubila koncentraciju, druga su ometala, a neka su postavljala beskrajna, naizgled nepovezana pitanja. Prilikom vježbanja su neki trebali ići u toalet, obrisati nos ili su širom otvarali oči. Pojavljivale su se svakakve situacije. U početku sam lako postajala nestrpljiva. No kako sam više učila o obrazovanju djece, postupno sam shvatila da se kultivacijska stanja mladih praktikanata razlikuju od stanja odraslih, i kao praktikantica, moram gledati unutar sebe i ne težiti brzim rezultatima. Učitelj je rekao:
“Deca imaju svoja sopstvena stanja. Ako su izložena Fa i uče i vežbaju, oni se zapravo takođe kultivišu, zasigurno. Mi pravimo stroge razlike između dece i odraslih. Kako deca nemaju, kao odrasli, stvari koje su oformile te predstave i komplikovane misli, ona su veoma jednostavna, pa brzo dobiju Fa.” (Predavanje Fa na Fa-konferenciji zapada SAD)
Shvatila sam da je kultivacija poput penjanja ljestvama, mora se napredovati korak po korak, postojano. Kao učiteljica, osim osiguravanja osnovnog vremena za učenje Fa i vježbi za djecu, trebala bih se usredotočiti kako bi ih vodila u razumijevanju i prakticiranju učenja u svakodnevnom životu, pomažući im da osjete ljepotu Dafa. To postavlja visoke zahtjeve na kultivacijsko stanje i profesionalne vještine učitelja, i znala sam da se ne smijem opustiti.
Iako su djeca mlada, njihovo razumijevanje Dafa i njihova kultivacijska razina daleko su od malih. Mnogo puta sam osjećala da umjesto da ja pratim njih, oni su poticali mene da se “uspoređuj u studiranju, uspoređuj u kultiviranju” (Solidno kultiviranje, Hong Yin)
Na primjer, tijekom učenja Fa, postavljali bi naizgled jednostavna, ali poticajna pitanja o kojima obično nisam puno razmišljala. To me je natjeralo da shvatim kako učenje Fa zahtijeva dubinu i istinsko razumijevanje Fa, inače ne bih mogla odgovoriti na njihova pitanja. Također, bila sam lijena i bojala sam se boli, zanemarujući vježbe i rijetko sjedeći u meditaciji puni sat. U školi, svakog petka, djeca su morala meditirati sat vremena, a kao nastavnica, morala sam biti uzor. Kad bih osjetila nepodnošljivu bol, vidjela bih neku djecu, sa suzama u očima i stisnutim zubima, odlučnu da dovrše meditaciju. Njihova postojana volja me je nadahnula i konačno sam probila barijeru te uspjela u meditaciji od jednog sata.
Sukobi i svađe među djecom, iako naizgled sitni, također su testirali naša srca. Jednom je dijete A uzelo igračku djeteta B, a B mi se požalilo. Pokušala sam razgovarati s A, ali on me ignorirao, pravio grimase i govorio provokativne stvari kako bi me iznervirao. Pomislila sam: „Zlostavljao si školskog druga, a sada ne poštuješ svoju nastavnicu. Tako nepristojno! Danas moraš vratiti ovu igračku, htio ti to ili ne.“ Zgrabila sam igračku iz ruke A i vratila je B. Ali ubrzo nakon toga, primijetila sam da je igračka opet u rukama A. Pitala sam B što se dogodilo, a on je mirno rekao: „Pitao me može li se igrati s njom, vidio sam da to stvarno želi, pa sam mu je dao.“ Njegove jednostavne riječi su me odmah smirile. Dijete čija je igračka uzeta moglo je reagirati tako mirno, s razumijevanjem i obzirom prema drugome, dok sam ja, posrednica, bila toliko ogorčena. U tom sam trenutku osjetila da je moja kultivacija daleko inferiornija od dječje. Moje vezanosti za natjecanje, nestrpljivost, održavanje ugleda i nametanje drugima su bile potpuno razotkrivene u ovom incidentu.
Počevši od siječnja ove godine, preuzela sam više odgovornosti u vrtiću, brinući se o djeci u dobi od jedne i pol do dvije godine, što je zahtijevalo značajan fizički napor. Prva dva tjedna, svaki dan sam se osjećala potpuno iscrpljeno. Trećeg tjedna, donji dio leđa počeo me toliko boljeti da nisam mogla stajati uspravno. Pitala sam se: „Vraća li se moj stari problem s leđima? Prije mi je trebalo pola mjeseca odmora da se oporavim. Trebam li uzeti slobodno da se odmorim kod kuće?“ Kad su se pojavile ove negativne misli, shvatila sam da odražavaju nedostatak vjere u Učitelja i Fa, kao i vezanosti za strah od teškoća i traženje udobnosti. Stoga sam odlučila ustrajati u odlasku na posao, radeći ono što sam trebala, istodobno intenzivirajući učenje Fa, vježbanje i slanje ispravnih misli. Nekoliko dana kasnije, bol u leđima je nestala te se čak i umor smanjio. Međutim, kad bih povremeno htjela preskočiti vježbe kako bih više spavala, jasno sam osjećala da sam umornija što više spavam, a tijelo mi je ostajalo umorno bez obzira na to koliko sam se odmarala. To me je natjeralo da shvatim kako moram dati prednost vježbama. Nisam smjela popuštati svoje standarde samo zato što sam se osjećala zdravo, jer bi to lako stvorilo propust koji bi se mogao iskoristiti.
U mom svakodnevnom radu u vrtiću, Učitelj je često koristio razne prilike da mi pomogne vidjeti moje vezanosti, kao što su strah od nevolja, navike iz kulture Komunističke partije Kine da se stvari rade površno, sklonost ka želji da drugi saznaju za moja dobra djela i još mnogo toga. Interakcije s kolegama praktikantima također su otkrile moje nedostatke.
Jednom sam dala korištenu krpu za pod i kantu učiteljici u susjednom razredu nakon što sam obrisala pod, misleći da ću joj uštedjeti vrijeme, a sebi trud oko pražnjenja vode – dobitna kombinacija. No kad je završila s pranjem, ne samo da mi ju je vratila, već je i kantu vratila sa svježom vodom umjesto prljavom. Zbog toga sam se osjećala duboko posramljenom. Moja dobrota prema drugima bila je uvjetovana, vezana uz moju vlastitu korist, to nije bio nesebičan čin radi njihove dobrobiti. Kao praktikanti, bez obzira vide li drugi ili znaju za naša djela, uvijek moramo mjeriti svaku svoju misao i djelo s Fa, gledati unutar sebe i neprestano se usklađivati sa standardima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije.
Moje iskustvo kao roditelja u Minghui školi
Moje dijete ove godine ima devet godina. U Kini se još nije kultivirao. Dugi niz godina zdravlje mu je bilo loše, s čestim vrućicama svakih mjesec ili dva, bolovima u trbuhu i povraćanjem zbog manjih želučanih problema, problemi sa sekretom u grlu koji su trajali godinama, astmom, tikovima i poteškoćama s uspavljivanjem. Prije nego što je napunio tri godine, nijednom nisam odspavala cijelu noć. Kad je konačno krenuo u vrtić, u roku od mjesec dana, učiteljica mi je prišla, rekavši da je povučen i ne uklapa se s drugima. U to je vrijeme moja obitelj prolazila kroz niz teškoća, a ja nisam mogla raditi jer sam se morala brinuti o njemu. Moje kultivacijsko stanje bilo je loše i bila sam u duboko depresivnom stanju. Kad su se pojavili problemi s autizmom mog djeteta, nisam tražila rješenje kroz Fa, već sam se okrenula mnogim običnim metodama, vodeći ga liječnicima i na razne satove posvuda, no njegovo se stanje nije poboljšalo. Osjećala sam se potpuno izgubljeno i pesimistično glede budućnosti.
Nakon što smo se preselili u Kanadu, moje je dijete formalno započelo s kultivacijom. Tijekom protekle godine, Učitelj mu je neprestano pročišćavao tijelo i dogodile su se mnoge čudesne stvari.
U svibnju prošle godine, otišli smo u Ottawu na jedan događaj. Noć prije toga iznenada je dobio vrućicu. Na temelju prošlih iskustava, njegove vrućice obično su trajale četiri ili pet dana. Pitala sam ga želi li i dalje ići, i odlučno je rekao da želi. Sljedećeg jutra ukrcali smo se na autobus u 4 ujutro kako je bilo planirano. U autobusu je bio živahan i energičan, a na dan događaja se osjećao sasvim dobro. Kasnije je imao još nekoliko vrućica koje su često bile praćene osipom. Čvrsto smo vjerovali: ovo nije bolest; to je Učitelj uklanjao štetne tvari iz njegova tijela. Sljedećeg dana osip bi se povukao, a nakon nekoliko puta, prestao se pojavljivati. Vrućice su mu postajale rjeđe, a čak i kad bi se pojavile, brzo bi se oporavio.
Jednog dana nakon škole, imao je težak napad astme i teško je disao. Zamolila sam ga da vježba sa mnom, što je učinio. Kroz pola sata mu se disanje poboljšalo. Do trenutka kad smo završili vježbe, disanje mu se vratilo u normalu. Astma se više nije pojavljivala.
Drugi put, jeli smo vani i naručili wontone, no shvatili smo da sadrže škampe. Prije je bio alergičan na škampe, dobivao bi osip, pa čak i osjećao nelagodu u srcu. Osjećala sam se nelagodno i predložila mu da ih ne jede. On je rekao: „Mama, to je predodžba obične osobe. Praktikanti nemaju alergije na hranu.“ Shvatila sam da su njegove ispravne misli jače od mojih pa sam se otpustila brige i rekla: „Samo naprijed i jedi.“ Jeo je bez ikakvih problema, a kasnije je još nekoliko puta jeo škampe također bez problema.
Njegovi problemi s bolovima u trbuhu, povraćanjem i sekretom također su se značajno smanjili. U prošlosti je često povraćao usred noći, nije smio dirati hladnu vodu ili smrznutu hranu, a tradicionalna kineska medicina dijagnosticirala mu je slab probavni sustav, a zapadna medicina niski imunitet i intoleranciju na hranu. Odbacili smo ta shvaćanja i brige i usredotočili se samo na marljivu kultivaciju, povjeravajući sve Učitelju i održavajući redovito učenje Fa, vježbe te normalan način života i prehranu. Kao rezultat toga, njegovo se zdravlje neprestano poboljšavalo. Hvala, Učitelju!
Od srpnja prošle godine sa sinom sudjelujem na projektu objašnjavanja istine na obližnjoj lokaciji. Nemamo automobil, pa smo vukli teška kolica, presjedajući između autobusa i podzemne željeznice, provodeći tri sata na putu. Ljeti nije bilo hlada i bilo je nesnosno vruće; zimi su temperature ponekad padale na gotovo minus 20 stupnjeva Celzijevih. Osim ako se nije pojavilo nešto što nismo mogli izbjeći, ustrajali smo u odlasku svake nedjelje. Posebno nakon objavljivanja Učiteljevog članka „Iskušenja s kojima se suočava naša duhovna disciplina“, još sam snažnije osjećala da je spašavanje ljudi misija svakog praktikanta, uključujući i mlade praktikante.
Na punktu za objašnjavanje istine susretali smo svakakve ljude: ljubaznu stariju gospođu koja je inzistirala da mom djetetu da čokoladu, dirnuta njegovim dobrim djelima; turiste koji su nam pokazali palac gore nakon što su saznali istinu. Nažalost, neki Kinezi su ga vrijeđali i nazivali budalastim. Kroz ovaj proces, moje se dijete nesvjesno poboljšalo. Prilikom dijeljenja letaka, za razliku od odraslih, nije imao strahova ni briga, i mnogi su ljudi bili voljni prihvatiti letke od njega. Ponekad je uspijevao sam podijeliti 200 letaka.
Tijekom protekle godine u Minghui školi, moje je dijete prošlo kroz ogromne fizičke i mentalne promjene. Odbio je pridružiti se drugoj djeci kad se ovi loše odnose prema školskom kolegi, rekavši da ne želi stvarati karmu. Kad je jedna starija osoba rekla kako bi se radije sprijateljila s pametnom lošom osobom nego s budalastom dobrom osobom, on je to preispitao, znajući da je mjerilo za prosuđivanje dobrog i lošeg Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija. Kao novom praktikantu, znam da se sjeme kultivacije posadilo u njegovom srcu. Njegova čistoća, postojanost i tolerancija prema meni, njegovoj majci kolegici praktikantici, podsjećaju me da se istinski kultiviram.
Također želim zahvaliti svakom učitelju u Minghui školi na njihovom nesebičnom vodstvu i pomoći koju su pružili mojem djetetu!
Zaključak
Gledajući unatrag na ovu godinu, osjećam ogromno ispunjenje i sreću. Duboko sam zahvalna Učitelju što ni u jednom trenutku nije odustao od mene, što je aranžirao tako divan put kultivacije u školi Minghui za mene i dijete i što nas vodi ka neprestanom napretku u Dafa.
Nastojmo biti još marljiviji zajedno radeći kako bismo dobro vodili mlade učenike i ispunili našu misiju povratka kući s Učiteljem!
Molim vas, ljubazno ukažite na sve što nije u skladu s Fa.
Hvala, Učitelju. Hvala, kolegama praktikantima.
(Odabrano iskustvo prezentirano na kanadskoj Fa konferenciji 2025.)
