Dok sam ljudima objašnjavala istinu o Falun Dafa, uhapsili su me policajci u civilu i te me noći nezakonito zatvorili u lokalnu policijsku stanicu. Shvatila sam da sam izgubila fizičku slobodu, ali moj um je bio slobodan i imala sam Učitelja. Nisam priznala progon – umjesto toga, znala sam da trebam slijediti Učiteljeva učenja bez obzira gdje se nalazim. Neprestano sam recitovala Fa, slala ispravne misli i objašnjavala istinu policajki koja me je nadzirala. Do zore je shvatila istinu i pristala istupiti iz Komunističke partije Kine (KPK) i njenih srodnih organizacija.
Sutradan je druga policajka bila zadužena da me čuva. Bila je prilično mlada i nosila je amblem KPK. Pomislila sam: „Tako rano u životu je krenula pogrešnim putem.“ Razgovarala sam s njom i postepeno je navodila da istupi iz KPK kako bi osigurala svoju sigurnost. Nasmiješila se, ali nije pristala istupiti. Stalno je ulazila i izlazila, provjeravajući sa svojim nadređenima kada mogu ići kući. Tog poslijepodneva su me prebacili u lokalni pritvorski centar. Vidjevši da još uvijek nije spašena nakon što je provela veći dio dana sa mnom, nisam mogla propustiti priliku. Ignorišući ostale policajce, brzo sam istupila i čvrsto je uhvatila za obje ruke, govoreći: „Zaista vam želim dobro – molim vas istupite iz KPK, Saveza omladine i Mladih pionira da ostanete sigurni. Ova prilika je rijetka.“ Klimnula je glavom i rekla: „U redu!“ i rekla mi je da se čuvam.
Pritvorski centar je bio gori od policijske stanice. Kada je čuvar saznao da prakticiram Falun Dafa, zahtijevao je da potpišem formular kojim se kleveće Dafa. Rekla sam mu da nisam kriminalac i odbila sam ga potpisati. Nakon napete situacije, povikao je: „Samo čekaj da vidiš kako ću se s tobom obračunati!“ Ostala sam mirna jer sam znala da je Učitelj uz mene.
Zatvorenice su morale recitovati pravila pritvorskog centra, a disciplinski službenici su to oštro sprovodili. Pomislila sam: „Ako odbijem ovo raditi, trebala bih barem objasniti disciplinskoj službenici zašto, i iskoristiti to kao priliku da joj objasnim istinu.“ Tokom pauze, rekla sam zatvorenici zaduženoj za našu ćeliju da želim vidjeti disciplinsku službenicu. Odgovorila je: „Nećeš recitovati pravila, a još hoćeš vidjeti službenicu? Zar se ne bojiš?“ Pomislila sam: „Učitelj je sa mnom, čega se imam bojati? Moram je spasiti.“
Kada sam se srela s disciplinskom službenicom, rekla sam joj da imam nešto objasniti: „Znate li zašto odbijam recitovati pravila pritvora? Zato što nisam kriminalac. Recitovanje tih pravila je za kriminalce, ne za mene. Ja sam Falun Dafa praktikantica i slijedim samo ono što mi moj Učitelj kaže da radim.“ Pitala je: „Zar se ne bojiš da ću te kazniti?“ Nasmiješila sam se i rekla: „Tako ste ljubazni, zašto biste? Osim toga, nisam ništa loše uradila. Ovdje sam samo zato što prakticiram Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju i želim biti dobra osoba. Sada sam prisiljena boraviti na mjestu za kriminalce, a tjeraju me i da recitujem zatvorska pravila.“ Prije nego što sam završila, ustala je i otišla. Kasnije, kada su se pravila ponovo recitovala, zatvorenica zadužena za ćeliju je objavila: „Službenica je rekla da A (misleći na mene) ne mora recitovati.“ Tako sam to vrijeme mogla provesti recitujući Učiteljeva učenja. Zahvalila sam Učitelju što ju je milostivo spasio i što je izabrala dobrotu; tako nije počinila loše djelo protiv Dafa.
Pritvorski centar je organizovao takmičenje u pjevanju revolucionarnih pjesama i zahtijevao je da svi učestvuju. Prišla sam novoj, mladoj policajki i rekla joj: „Mi [tada je u ćeliji bila još jedna praktikantica] nećemo učestvovati. Ne možemo hvaliti KPK jer su joj ruke krvave.“ Policajka je bila bijesna. Lice joj se zacrvenjelo i glasno me je izgrdila. Ostala sam nepomična, mirno sam je gledala i slala ispravne misli. Vidjevši da sam potpuno nepokolebljiva, pitala je pred cijelom ćelijom: „Ta i ta [moje ime], hoćeš li pjevati ili ne?“ Rekla sam: „Neću!“ Podigla je glas i rekla: „Ponovi!“ I ja sam podigla glas i ponovila: „Neću!“
Mlada policajka je pobjesnila i naredila je cijeloj ćeliji da sjedi u kazni (oblik discipliniranja) i izjurila je van. Odmah sam shvatila da sam pogriješila. Iako se nisam bojala, nisam joj se trebala suprotstavljati s ljudskim emocijama. Ne samo da je nisam uspjela spasiti, već sam je gurnula prema činjenju lošeg djela protiv Dafa i uzrokovala da cijela ćelija bude kažnjena. Zamolila sam šeficu ćelije da kaže policajki da sam pogriješila i da želim razgovarati s njom. Policajka se vratila nasmijana i rekla: „Svi ustanite! Nema više kazne. Ta i ta [misleći na mene], ako ne želiš pjevati, onda nemoj.“ Kada je misao praktikanta u skladu s Fa, Učitelj će pomoći.
U tren oka sam bila osuđena na pritvor od godinu dana. Izmišljeni slučaj protiv mene nije napredovao. Gledala sam kako su slučajevi drugih koji su stigli prije ili poslije mene zatvarani jedan za drugim, a ja sam i dalje ostajala. Ponekad sam osjećala tjeskobu. Nisam htjela trunuti u zatvoru – htjela sam otići! Ovo nije mjesto gdje bih trebala biti. Čvrsto sam vjerovala da je Učitelj uz mene i sve sam prepustila njemu. Neprestano sam prilagođavala svoj način razmišljanja. Vrijeme provedeno na prisilnom radu sam smatrala vremenom za slanje ispravnih misli i recitovanja Fa. Nisam govorila ništa nepotrebno. Zatvorenica zadužena za ćeliju me je čak pohvalila, rekavši: „Pogledajte tetku, tako stara, a nikad ne progovori ni riječ i samo tiho radi cijeli dan.“ Nisam se mogla suzdržati da se ne nasmiješim u sebi.
Jednog jutra u 4 sata, bila sam u noćnoj straži na vratima ćelije (24-satna rotirajuća straža koju zahtijeva pritvorski centar). Odjednom sam vidjela crveni sjaj koji je ispunjavao hodnik iz vana, postajući sve svjetliji i svjetliji. Šta se dešava? Zamijenila sam mjesto s osobom preko puta mene i brzo prišla vratima. Vidjela sam stazu poput crvenog tepiha koja se spušta s neba do vrata naše ćelije, oivičenu velikim crvenim lampionima koji su sjajno svijetlili s obje strane – bilo je radosno i veličanstveno. Shvatila sam da mi Učitelj poručuje: „Put kući ti je popločan – ne brini.“ Nisam mogla zadržati suze. Hvala Vam, Učitelju, na Vašoj ogromnoj dobroti! Hvala Vam što me uvijek štitite i dajete mi mir.
Sutradan, kada sam trebala ići na rad, nisam mogla naći cipele. Svi su mi pomogli tražiti, ali ih nigdje nije bilo. Tada je osoba na straži kod vrata povikala: „Tetka, cipele su ti na vratima!“ Rekla sam: „Sjajno, sigurno izlazim.“ Zatim sam uzviknula: „Da, idem kući!“ „Tetka ide kući!“ cijela ćelija je prasnula u smijeh.
Znala sam da je Učitelj uz mene i da sve zna. Otpustila sam želju da idem kući i posvetila se onome što praktikantica treba raditi. Pomaganje Učitelju u spašavanju ljudi je naša misija. Bez obzira na okruženje ili okolnosti, ona se mora ispuniti. Uvijek sam vjerovala da je moje slanje u pritvorski centar samo promjena okruženja za spašavanje ljudi. Učitelj je bio sa mnom i nisam se bojala. Kada sam bila jedina praktikantica u ćeliji, spašavala sam ljude sama. Kada nas je bilo dvije, sarađivale smo. Zapisivale smo imena onih kojima smo pomogle istupiti iz KPK, svakodnevno ažurirale spisak i prosljeđivale ga advokatima koji su dolazili u posjetu i razumjeli istinu, ili praktikanatima koji su bili pušteni na slobodu. Izmjena ljudi u pritvorskom centru je bila velika – ljudi su brzo dolazili i odlazili. Trudila sam se razgovarati sa svima koji su ušli u moju ćeliju. Neki su pristali istupiti iz KPK i zahvaljivali su mi. Nisam propustila nikoga, čak ni one koji su otišli ubrzo nakon što su došli; ako bi ostali, detaljnije bih im objašnjavala istinu. Bila sam tamo u pritvoru više od godinu dana i vjerovala sam da je Učitelj tik uz mene. Nikada nisam posustala u činjenju onoga što praktikantica treba raditi.
Tužilaštvo je kasnije odbacilo moj slučaj. Proglasili su me nevinom i pustili. Duboko sam zahvalna na Učiteljevom vodstvu i zaštiti tokom cijelog ovog puta! Hvala Vam, Učitelju, na Vašoj ogromnoj dobroti i stalnoj zaštiti! Klanjam Vam se u znak zahvalnosti.
