Od detinjstva sam čeznula za svetom Bogova i Buda. Jednog popodneva, za vreme pauze za ručak, sanjala sam prelepu Bodisatvu obučenu u beli veo, koja je u jednoj ruci držala zlatnu bočicu od žada, a drugom nežno mahala vrbovom grančicom. Prostorija se istog trena ispunila božanskim mirisom. Od tog trenutka, verovala sam da Bogovi i Bude zaista postoje.
Tokom odrastanja postala sam laik budista, ali sam kasnije shvatila da to nije pravi put da se postane buda. Čeznula sam i za zdravim telom i za putem istinske kultivacije koji bi me vratio u moj prvobitni dom.
30. maja 1995. posetila sam dom jedne praktikantkinje i videla fotografiju Učitelja Li Hongdžija. Osetila sam trenutnu povezanost i dubok osećaj bliskosti. U srcu sam znala da želim da praktikujem Falun Dafu. Sada praktikujem Dafu 30 godina, a Učitelj Li mi je dao tako mnogo. Želela bih da podelim deo svog putovanja sa kolegama praktikantima.
Radosno širenje Dafe
Na početku sam bila preplavljena radošću i osećala sam se srećnom što sam naišla na Dafu, praksu tako retku da je mnogi nisu sreli ni posle hiljada godina. Želela sam da svi u mom rodnom gradu saznaju za nju.
Što sam pre mogla, posetila sam svoj rodni grad i otišla u obližnji park ujutru nakon dolaska. Tamo sam okačila Dafa baner, pustila muziku za vežbe i počela da radim pet Dafa vežbi. Postepeno, sve više i više ljudi mi se pridruživalo. U to vreme sam imala samo jednu misao, da pomognem što većem broju ljudi da saznaju za Dafu. Čak i kada su me komarci grizli po celom telu, ostajala sam mirna da ne bih ometala druge. Nadala sam se da će sve više ljudi dobiti Fa.
Takođe sam u svojoj kući puštala video snimke Učiteljevih predavanja i uputstva za vežbe. Majka i brat su mi pomogli da iznesem nameštaj u dvorište kako bi više ljudi moglo da uđe i vidi.
Otpuštanje ega i napredak kao celina
Kada je počeo progon, nekoliko nas je planiralo da oformi lokalno mesto za proizvodnju materijala kako bismo pomogli da više ljudi sazna istinu. U to vreme, zbog progona, sedam ili osam praktikanata je ostalo bez doma. Pozvala sam ih da odsednu u mom domu kako bismo zajedno oformili centar.
Uprkos napetom i surovom okruženju, moja porodica nije imala straha, i osećala sam se duboko počastvovanom što mogu nešto da učinim za Dafu. Brinula sam o kolegama praktikantima tako što sam išla u nabavku namirnica, kuvala, prala veš i kupovala. Iako sam svaki dan mnogo radila, nikada se nisam osećala umorno.
Takođe sam želela da naučim da koristim kompjuter da bih pomogla u izradi materijala za objašnjavanje istine, ali sam shvatila da ako se ja ne pobrinem za svakodnevne potrepštine, ostali neće moći da se usredsrede na učenje i primenu tehnologije. Rekla sam sebi da ne smem biti sebična, jer je svaka uloga važna.
Iako sam bila zauzeta, nikad se nisam žalila. Moja jedina misao bila je da učinim sve što je moguće da pomognem da više ljudi sazna za Falun Dafu i bude spaseno. Često sam govorila kolegama praktikantima da moju kuću smatraju svojom. Moja porodica je podržavala moje napore, a muž i ćerka su na kraju postali Dafa praktikanti.
Iako sam bila zauzeta kućnim poslovima, ipak sam uspela da naučim da koristim kompjuter i počela sam sama da pravim letke. Radost koju sam osećala dok sam delila te letke bila je neopisiva.
Pomaganje policiji da shvati istinu o Dafi
Nakon što je počeo progon, policija me je često maltretirala. Vodili su me u policijsku stanicu i pokušavali da me nateraju da se odreknem svog verovanja. Odbila sam da sarađujem i nikada nisam potpisala nikakve izjave.
Pre Olimpijskih igara u Pekingu 2008, ponovo su me odveli u policijsku stanicu i pokušali da me prisile da potpišem izjavu o odricanju, ali sam odbila. Držali su me u pritvoru 15 dana, a zatim su me prebacili u centar za rehabilitaciju od droga na dva meseca.
Dok sam bila tamo, svima koje sam srela govorila sam da je Falun Dafa praksa kultivacije ukorenjena u budizmu i da je progon praktikanata veliki zločin. Razotkrila sam prevaru sa samo-spaljivanjem na Tjenanmenu i objasnila koliko je Komunistička partija Kine zaista zla. Ubedila sam više od trideset ljudi, uključujući i neke policajce, da istupe iz KPK i njenih srodnih organizacija. Kada su shvatili istinu, mnogi od njih su spojili dlanove u znak zahvalnosti.
Jednog dana tokom Olimpijskih igara, pošto mi je jedan praktikant dodao paket Falun Dafa materijala, začulo se glasno kucanje na mojim vratima. Brzo sam sakrila materijale iza sofe i otvorila vrata. Radnik iz mesne zajednice i policajac su upali unutra, odveli me u policijsku stanicu i zahtevali da potpišem dokument. Tamo je već bilo mnogo otetih praktikanata, a jedan policajac je fotografisao svakog od nas. Kada je došao red na mene, počela sam drugu Falun Dafa vežbu, Falun stojeći stav, i rekla: „Samo napred, slikajte. Nisam uradila ništa loše osim što praktikujem Falun Dafu!“
Policijski instruktor mi je podigao palac, a drugi policajac je primetio: „Ako zbog ovoga zatvaramo ljude, zemlja je osuđena na propast.“
Radnici mesne zajednice i policija pokazuju ljubaznost
20. jula 2014, moj muž i ja smo otputovali u naš rodni grad da održimo pomen mojoj svekrvi. Na železničkoj stanici, policija je proveravala lične karte i odbili su da nas puste da se ukrcamo. Pitala sam: „Koji zakon kaže da praktikanti Falun Dafe ne smeju da se voze vozom?“ Tvrdili su da je to naređenje odozgo.
Okrenula sam se ljudima oko sebe, uzvikujući: „Pogledajte ovo, policija ne juri kriminalce, već sprečava dobre ljude da se vrate kući! Koji smo zakon prekršili? Kakvo je ovo društvo?“ Mnogi su saosećali s nama, a dvoje ljudi je na licu mesta pristalo da istupi iz KPK.
Dodelili su nam dve radnice iz mesne zajednice da paze na nas. Zatim su stigla još dva policajca. Pitala sam: „Kako možete da radite tako smešne stvari?“ Oni su samo odgovorili: „Mi samo sledimo naređenja“, a zatim su brzo otišli.
Kasnije je stigao sekretar mesne zajednice i ponudio da nas odveze na groblje do groba moje svekrve. Tokom vožnje, objasnila sam istinu njemu i ostalima. Svi su razumeli situaciju, ali nisu imali izbora nego da slede naređenja kako bi sačuvali posao. Posle posete, odvezli su nas kući.
Sutradan sam pozvala policiju da zatražim svoju ličnu kartu nazad. Na moje iznenađenje, rekli su: „Nema potrebe da dolazite u policijsku stanicu, donećemo vam je kući.“
Iako se kultivišem u Falun Dafi trideset godina, znam da još uvek imam mnoge ljudske vezanosti, kao što su razmetanje, zameranje i druge. Ali odlučna sam da se u preostalom vremenu još marljivije kultivišem, da uklonim te vezanosti i da budem dostojna Učiteljevog saosećajnog spasenja.