Prisjećajući se svog kultivacijskog putovanja, vjerujem da je najnezaboravniji trenutak mog života bio putovanje u Peking radi potvrđivanja Fa. Bilo je to također čudesno vrijeme, koje je pokazalo da smo zaštićeni od Učitelja. Kao Dafa učenici razdoblja Fa-ispravljanja, trebali bismo progovoriti za Dafa kada je Dafa progonjen, pomagati Učitelju u Fa-ispravljanju i ispuniti svoje zavjete.
Moja je obitelj zaradila 800 juana berbom kupusa u jesen 2001. Moj suprug i ja smo uzeli svaki po 400 juana i dogovorili se s nekoliko kolega praktikanata da otputujemo u Peking radi potvrđivanja Dafa. Moj suprug je rekao: „Vi idite prvi. Kad se vratite, ja ću ići kasnije.” Tako smo nas četiri praktikanta krenule na put u Peking radi potvrđivanja Fa.
Naša prva stanica bio je obližnji grad, gdje su nas toplo dočekali kolege praktikanti. Odveli su nas u restoran i objasnili put do Pekinga. Jedna je praktikantica rekla: „Trebale bismo biti poput Liu Hulan, komunističke mučenice, nekoga tko je voljan umrijeti radije nego se predati.” Odgovorila sam: „Mi nismo kao Liu Hulan. Mi smo kultivatori – izvanredna bića. S Učiteljevom zaštitom, zaštićene smo božanskom prisutnošću!”
Kolege praktikanti u gradu pomogli su nam kupiti karte za vlak, a mi smo nakon večere otišle na željeznički kolodvor. Vlak je trebao krenuti oko 21 sat. Nas četiri smo se ohrabrivale dok smo počele recitirati pjesme iz Učiteljeve zbirke Hong Yin. Dok smo recitirale, vlak je stigao, i mi smo se ukrcale.
Tada smo se suočile s testom. Dok je svatko pronalazio svoje mjesto, primijetila sam da je moje zauzeo muškarac iz Jinana. Sve tri moje pratilje su me ohrabrile da si uzmem svoje mjesto natrag, ali ja sam gestikulirala da mi ne treba. Stala sam pored muškarca i pitala ga je li to njegovo mjesto. On je odgovorio: „Kupio sam ga za 10 juana.” Rekla sam: „Budući da ste ga kupili za 10 juana, možete sjediti ovdje.” Pokazala sam mu svoju kartu, ali on nije ustao. Tada sam ga pitala gdje silazi, a on je rekao Jinan. Odgovorila sam: „Sjedjet ću ovdje nakon što vi siđete.” Vojnik pored muškarca je rekao: „Ovo je njezino mjesto, trebali biste joj ga dati!” Muškarac se nije pomaknuo, pa sam rekla da je u redu.
Sjetila sam se priče o Učitelju koji se vozio vlakom. Posljednjeg dana serije predavanja Fa, kolege praktikanti su pratili Učitelja na putu u drugi grad. Kad su stigli na željeznički kolodvor, svi su željno htjeli ući. Učitelj je stigao na peron rano, i čekao dok se svi nisu ukrcali u vlak prije nego što se on ukrcao. Bilo je jedno prazno mjesto, i da je Učitelj hodao malo brže, mogao ga je zauzeti. Ali nije, i umjesto toga pustio je običnu osobu da sjedne tamo. Učitelj nam je postavio izvanredan primjer. Shvatila sam da se više ne bih trebala svađati oko trivijalnih stvari s običnim ljudima.
Htjela sam se raspravljati s tom osobom jer sam potrošila 168 juana na svoju kartu, dok je on potrošio samo 10 juana. Međutim, tada sam shvatila da mi je možda pomagao da se oslobodim vezanosti za materijalnu dobit. Pitala sam se: „Tko sam ja? Zašto sam ovdje? Ovdje sam u misiji. Moja je svrha pomagati Učitelju u Fa-ispravljanju i ispuniti svoje zavjete!”
Neki su praktikanti otišli u Peking, ali su presretnuti i vraćeni u svoje rodne gradove. Mi smo otišle zaobilaznim putem i pokušale doći do Pekinga. Znala sam da ovo nije vrijeme da budem štedljiva u malim stvarima, a rastrošna u velikim. Trebala sam imati dobrodušnost prema svim bićima! Koliko god umorna bila, morala sam djelovati na temelju principa Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije. Moram stići u Peking!
Kad je vlak stigao na stanicu Jinan, osoba koja je zauzela moje mjesto sišla je, i ja sam konačno mogla sjesti.
Kada smo stigle u Peking, slijedile smo upute kolege praktikantice i uputile se prema Trgu Tiananmen. Sigurnost je bila vrlo stroga, pa smo odlučile podijeliti se u parove. Udružila sam se s drugom praktikanticom, i razvile smo naš transparent, vičući iz sveg glasa: „Falun Dafa je dobar! Falun Dafa je ispravan!” Moj um je u tom trenutku bio prazan, i osjećalo se kao da je zrak oko nas zamrznut u tišini. Naši moćni glasovi odjekivali su Trgom Tiananmen.
Dok sam bila udubljena u ovu scenu, udarila me električna palica, zbog čega mi se desna ruka opustila. Dva policajca su otela transparent. Jedan je policajac stao na njega, a drugi je rekao: „Što je svrha gaženja po njemu?” Zatim nam je rekao: „Ne dolazite više ovdje. Samo idite kući i radite svoj posao.” Zatim su nas odvezli u policijsku postaju Zhanqian i zaključali nas u sobu.
Mnogi Falun Dafa praktikanti iz različitih regija također su bili zadržani u toj sobi. Jedan je policajac pitao drugog trebaju li nas ispitivati. Policajac je odgovorio da nema potrebe. Stigle smo na Trg Tiananmen u 2 sata ujutro i odvezene smo u policijsku postaju Zhanqian u 4 sata ujutro, gdje smo bile zadržane do poslije 21 sat.
Jedan je policajac udario svaku od nas u noge. Tada smo čule ženu u drugoj ćeliji kako viče: „Moram ići na WC.” Rekla sam praktikantici koja je došla sa mnom: „Idemo i mi.” Pomislila sam: „Bijeg je najbolja stvar za učiniti.” Zatim sam joj šapnula: „Idemo.” Pitala je: „Želite li uzeti svoje stvari?” Rekla sam ne. Zatim smo ustale i otišle. Kad smo došle do glavnih vrata, policajka nas nije zaustavila. Činilo se da je suzdržana i nije reagirala. Pobjegle smo!
Nakon što smo napustile policijsku postaju, nismo znale kamo ići. Šetale smo neko vrijeme, a zatim smo ugledale stariji par kako nam prilazi. Pitala sam: „Kako doći do željezničke stanice u Pekingu?” Žena je odgovorila: „Samo uđete na ulaz u podzemnu željeznicu tamo, i idete vlakom do željezničke stanice.” Pomislila sam da je ovaj par sigurno poslao Učitelj da nas vodi.
Do ponoći su i ostale dvije praktikantice iz našeg sela također bile puštene. Bilo je zaista nevjerojatno! Učitelj nas je štitio dok smo hodale putem potvrđivanja Fa s ispravnim mislima i djelima. Nitko se ne usuđuje dotaknuti nas kada se oslobodimo ljudskih shvaćanja i vezanosti, zaboravimo na ono što bi nas moglo zaustaviti i slijedimo put koji je Učitelj uredio.
Nakon što smo se vratile, moj suprug i njegovi kolege također su otišli potvrditi Fa. Međutim, više od 60 ljudi je na kraju bilo zadržano. Moj suprug je bio zadržan u Pekingu osam dana, zatim su ga vratili lokalni policajci i zatvorili u pritvorski centar. Obratila sam se obiteljima zadržanih praktikanata i predložila: „Idemo u Ured za političku sigurnost zatražiti njihovo oslobađanje.” Do tada su praktikanti unutra štrajkali glađu nekoliko dana.
Kad smo stigle, šef odjela nas je izgrdio: „Došle ste u tako velikom broju. Pokušavate li se pobuniti?” Odgovorile smo: „Štrajkaju glađu toliko dana, i životi su im u opasnosti. Možete li preuzeti odgovornost ako umru? Osim toga, nisu prekršili nijedan zakon. Oni su samo dobri ljudi koji se pridržavaju principa Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije. Što je tu loše? Ne jamči li Ustav slobodu vjerovanja? Po čemu se ovo razlikuje od vjerovanja u budizam ili druge religije?” Odgovorio je: „Onda se vratimo u Biro javne sigurnosti i recite im da je ovdje previše molitelja.” Tako smo ga slijedile natrag.
Ali kad smo stigle u policijsku postaju, šef odjela je počeo psovati. U to vrijeme nisam dovoljno duboko učila Fa i još uvijek sam imala natjecateljski mentalitet, pa sam govorila samo o ljudskim principima. Učiteljev članak, “Priopćenje” u Bitno za daljnje napredovanje II već je bio objavljen, ali ga nisam u potpunosti razumjela. Zatim smo objasnile istinu o Falun Dafa šefu odjela. Do sljedeće večeri, pola zadržanih praktikanata je bilo pušteno, a preostala polovica je puštena sljedeći dan.
Tri dana nakon što su moji kolege praktikanti pušteni, policajac je ponovno pozvao mog supruga. Otišao je u stanicu u 14 sati, ali do 16 sati još uvijek nije bio pušten. Shvatila sam da mu moram pomoći da izađe, pa sam sama otišla u policijsku postaju.
Kada sam stigla, pitala sam: „Zašto niste pustili mog supruga?” Policajac je odgovorio: „Kakvo jamstvo imate da neće ići u Peking? Morate nam platiti 2000 juana kao jamčevinu.” Odgovorila sam: „Nemam taj novac. Kad bih imala, i ja bih išla u Peking.” Policajac je tada rekao: „U tom slučaju, morat ćete predati svoju vlasničku ispravu.” Nisam oklijevala. Vratila sam se kući i uzela je, misleći u sebi: „Dok je života, ima i nade!” Moj suprug se vratio sa mnom.
