Prakticiram Falun Dafa već 15 godina i želim podijeliti svoja nedavna iskustva kultivacije o eliminaciji partijske kulture.
Nisam bila svjesna partijske kulture
U martu prošle godine preselila sam se u Japan. Partijska kultura usađena u mene je postala posebno izražena nakon što sam ondje stigla, ali nisam bila svjesna toga. Drugi praktikanti su primijetili da sa mnom nešto nije u redu. Stalno sam osjećala da je sve što radim pogrešno, ali nisam mogla tačno da odredim gdje sam pogriješila. Mislila sam da se ponašam normalno.
Udala sam se prošlog avgusta. Moj suprug je Japanac, a naše ličnosti su potpuno suprotne. On je spor; ja sam nestrpljiva. On je pedantan; ja sam neoprezna. On ne razmišlja previše; ja previše razmišljam o svemu. Ovaj oštar kontrast u našim ličnostima počeo je da se pokazuje u našim svakodnevnim životima.
Nakon što smo se vjenčali, prva stvar koju sam trebala kultivisati je bila moja nestrpljivost. Čitala sam Učiteljeva učenja i željela sam da razumijem kako ljudi izvan Kine žive i razmišljaju o problemima, i kako se razlikuju od ljudi u Kini koje je otrovala kultura Komunističke partije Kine.
Nestrpljiva, egocentrična, samouvjerena
Moj suprug mi je pričao o japanskoj ljubaznosti i kako se nositi s određenim situacijama. Mislila sam da sve zvuči dobro, ali je bilo nekih stvari koje zaista nisam željela da promijenim. Osjećala sam da je preteško slijediti pravila.
Jednom prilikom kada smo išli da obavimo neke poslove, osoblje nas je zamolilo da popunimo formular prije nego što stanemo u red. Nisam se složila, misleći da mogu popuniti formular dok čekam u redu. Osoblje me je ponovo podsjetilo, ali ja sam i dalje odbijala da poslušam. Smatrala sam da nema ništa loše u popunjavanju formulara dok stojim u redu. Osim toga, bilo je skoro vrijeme zatvaranja i željela sam da požurim i završim. I prije sam to radila na ovaj način, pa ih nisam poslušala.
Moj suprug nije mogao prihvatiti takvo ponašanje, ali nije rekao nikakve grube riječi. Samo je mirno sjedio.
Nisam mogla da se pridržavam pravila koje mi se činilo nepotrebnim i jednostavno sam se držala svojih ideja. Kada sam se kasnije smirila, shvatila sam da je to partijska kultura – bila sam arogantna, mislila sam da sam samo ja bila u pravu i nevoljna da me se kontroliše, te sam odbijala da slijedim pravila.
Čim sam to shvatila, odmah sam se izvinila suprugu: „Pogriješila sam. To je partijska kultura. Nisam shvatila da je to pogrešno. Nadam se da me možeš razumjeti. Neću to više činiti. Promijeniću se.” Moj suprug je rekao: „Japanci slijede pravila; oni se tako ne ponašaju. Prepoznaj svoju grešku i mijenjaj se postepeno – nema potrebe da se osjećaš pod pritiskom.” Znala sam da sam očito pogriješila, a ipak me on nije prisiljavao da se mijenjam. Kakvu ljubaznu i mirnu prirodu ima – razlika između nas je zaista velika.
Bezobzirna, nezahvalna, ogorčena
Moja nestrpljiva priroda učinila me je suviše naglom i bezobzirnom. Uvijek sam željela da se kultiviram, ali sam također vjerovala da imam dobre osobine – poput "visoke efikasnosti" u svom poslu. Moj suprug ima mirnu i pomalo sporu ličnost, i ne može se nositi s tim kada postanem nestrpljiva.
Ljudi s kojima je odrastao govore nježno jedni drugima, pa mu moj govor zvuči grubo i nametljivo. On često kaže „hvala“ i „izvini“, i zahvalan je za sitnice. Ja nisam vidjela potrebu da budem takva. Nakon što smo se vjenčali, njegovu pomoć sam smatrala dijelom njegove dužnosti, što je pokazivalo da mi nedostaje zahvalnosti.
Pokušala sam da na površini djelujem mirno. Tada mi je rekao da smirenost zahtijeva osmijeh. Pomislila sam: "Kako da se prisilim na osmijeh kad u sebi nosim ogorčenost?" Jednostavno nisam uspijevala. Shvatila sam da, bez unutrašnjeg mira, koliko god se trudila da se kultivišem, nemoguće je postići mir samo na površini.
Objasnila sam svom suprugu da kineski izgovor ima uzlazne i silazne tonove, i zbog tih varijacija u visini tona, Kinezi ponekad ne zvuče smireno – koristeći to kao opravdanje za način na koji sam govorila. Kasnije sam shvatila da je kineska kultura božanski inspirisana i da ne bih trebala tako da posmatram stvari.
Pitala sam ga: „Da li tvoje kolege i svi koje sretneš govore tako mirno?“ Mislila sam da će reći ne, ali je rekao da. Bila sam skeptična. Stvarno? Onda problem mora biti u meni. Svi ostali su mirni, ali ja nisam. Odmah sam počela gledati u sebe. Partijska kultura promoviše sukob i nepoštenje. Nije li i moja površinska smirenost bila lažna? Uvijek želim da izrazim svoje mišljenje, odbijam da slušam druge, prekidam ih dok govore i namećem im svoje ideje – insistiram da sam ja u pravu, a oni da griješe.
Moj suprug je ponovo rekao: „Uvijek insistiraš na svom, uvijek naglašavaš svoje mišljenje i nikad ne slušaš moje.“
Taman kada sam htjela da se suprotstavim, sjetila sam se što je Učitelj rekao:
„Neki ljudi večito ističu kako su oni u pravu, ali čak i ako ste u pravu, čak i ako niste u krivu, pa šta s tim? Jeste li napredovali na osnovu Fa? Pogrešan je sam čin upotrebe ljudskog načina razmišljanja da se istakne ko je u pravu, a ko je u krivu. Jer tada koristite logiku običnih ljudi da procenite sebe, i koristite tu logiku da iznosite zahteve prema drugima. Kako bogovi to vide, za jednog kultivatora nije ni najmanje važno da li je u pravu ili u krivu u ljudskom svetu, već je važno eliminisati vezanosti koje proističu iz ljudskog razmišljanja, i upravo vaš uspeh da eliminišete te vezanosti ukorenjene u vašem ljudskom mišljenju smatra se važnim.” ("Objašnjavanje Fa u Manhetenu", prijevod na srpski, Sabrana predavanja širom svijeta X)
Odmah sam se izvinila suprugu i rekla: „Upravo sam se sjetila što je Učitelj učio. Pogriješila sam – nisam trebala insistirati na svom mišljenju. Ono što sam smatrala ispravnim možda zapravo nije ispravno. Osjećam sram: nakon petnaest godina kultivacije, još uvijek imam toliko toga za kultivirati, a partijska kultura je duboko ukorijenjena u meni. Ako pogriješim, molim te, podsjeti me i promijeniti ću se – ali molim te, daj mi malo vremena.“ Moj suprug je odgovorio: „Ne žuri. Polako. I ja imam svoje mane – ponekad jednostavno ne volim da izražavam svoje misli.“
Svjesno eliminisati partijsku kulturu, uzeti Fa za vodiča
Nakon razgovora i rasprave s praktikantima, shvatila sam da sam tokom cijele svoje kultivacije, kada bi nastali sukobi, iako sam prepoznavala svoje greške, ipak vjerovala da je i druga osoba kriva.
Kultivisala sam se, ali sam i dalje zamjerala drugima, a ipak sam osjećala da mi se karakter poboljšao, promijenila mi se perspektiva, i osjećala sam da stvari vidim drugačije. Nakon što sam to shvatila, kad god se jave sukobi, znam da trebam gledati unutar sebe i fokusirati se na snage drugih umjesto na njihove nedostatke.
Kroz učenje Fa, gledanje unutar sebe i svjesno eliminisanje partijske kulture, kad god se sada suočim s izazovnim situacijama, prvo strpljivo saslušam mišljenje druge osobe. Kada drugi govore, tiho slušam i ne prekidam ih. Kada se pojave različiti stavovi, ostavljam svoje stavove po strani, izbjegavam površne prosudbe i suzdržavam se od gledanja na stvari iz obične ljudske perspektive.
Umjesto toga, razmišljam o tome što Učitelj uči u Fa, držim se Fa standarda, prepoznajem gdje griješim i promatram kako ljudi u normalnom društvu – slobodnom od partijske kulture – žive svoje živote.
Duboko sam zahvalna Učitelju što mi je omogućio da ostanem u Japanu, gdje se mogu kultivirati i prepoznati svoje nedostatke. U budućnosti ću se još više truditi, cijeneći dragocjeno vrijeme koje nam je Učitelj dao kroz ogromne žrtve. Marljivo ću kultivisati svoje srce i raditi tri stvari. Hvala Vam, Učitelju. Hvala Vam, dragi praktikanti.
