Kina je poznata kao shenzhou (božanska zemlja) zbog svoje duge i bogate duhovne povijesti. Ali stvari su se dramatično promijenile u desetljećima otkako je Komunistička partija Kine (KPK) preuzela vlast 1949. godine.
Tijekom zloglasne Kulturne revolucije, bezbrojni hramovi, taoistički samostani, crkve i povijesne znamenitosti su srušeni. Posljednjih godina, neke od preostalih lokacija kulturne baštine postale su turistički punktovi za ostvarivanje profita. Ovi događaji su udaljili širu javnost sve dalje i dalje od tradicionalnih vrijednosti.
Željeli bismo pratiti kinesku povijest i nasljeđe, nadajući se da ćemo pronaći nove perspektive o čovječanstvu, našem društvu i još mnogo čemu.
Priča počinje sa Žutim carem
Najraniji dokumentirani duhovni put bio je put Žutog cara, prije 5.000 godina. Nakon što je čuo za Guang Chengzi-a, drevnog mudraca koji je prakticirao kultivaciju, Žuti car ga je posjetio kako bi ga pitao o suštini Tao-a. „Ne obraćajte pažnju na ono što vidite ili ono što čujete – samo držite svoju dušu mirnom,“ savjetovao je Guang. „Na taj će se način vaše tijelo prirodno ispraviti prema vedrini i čistoći. Bez opterećivanja tijela i bez konzumiranja vaše esencije, postići ćete dugovječnost.“
Prosvijetljen Guangovim riječima, Žuti car je posjetio druge mudrace i nastavio učiti. Nakon marljive kultivacije, konačno je dosegao ispunjenje. Ostavio je Unutarnji kanon Žutog cara kao temeljno djelo kineske medicine.
Drugi poznati mudrac bio je Laozi, koji se općenito smatrao osnivačem taoizma. Njegov klasični tekst Tao Te Ching nadahnjivao je i pružao mudrost ljudima generacijama. „Ljudi slijede zemlju, zemlja slijedi nebo, nebo slijedi Tao, a Tao slijedi prirodu,“ napisao je.
Čovjek bi trebao „napustiti taktike i odreći se materijalnih interesa,“ napisao je Laozi. S vremenom bi netko mogao „zadržati skromnost“ kao i „postati manje sebičan i pohlepan.“
Laozi i Konfucije živjeli su u istom dobu, kao i Sakyamuni u Indiji. Tijekom ovog doba između 8. i 3. stoljeća prije Krista (koje je njemački filozof Karl Jaspers nazvao aksijalnim (osovinskim) dobom), Sokrat i Platon bili su filozofi u staroj Grčkoj. Mudraci Laozi, Konfucije i Sakyamuni razvili su glavne temelje orijentalne kulture – budizam, taoizam i konfucijanizam – dok su Sokrat i Platon značajno doprinijeli napretku zapadne civilizacije.
Od Žutog cara do Laozi-a, ideologija Tao-a i taoizma duboko se ukorijenila u kinesku kulturu. Tijekom dinastije Han, konfucijanizam je izabran kao autoritativna doktrina i dominirao je carskim ispitima nakon toga. U isto vrijeme, car Ming iz dinastije Han pozvao je budizam u Kinu, što je dodatno obogatilo kinesku civilizaciju tijekom posljednjih 2000 godina.
Legenda o Ge Hong-u
Ge Hong, legendarna figura iz dinastije Jin, ne samo da je uspio u kultivacijskoj praksi, već je i ovladao kineskom medicinom i alkemijom. Njegova glavna djela uključuju Baopuzi (taoistički klasik), Zhou Hou Jiu Zu Fang (zbirka recepata za kineske lijekove) i Legenda o besmrtnicima.
U Baopuzi, Ge je priznao da su postojali ljudi koji su činili loša djela u ime taoizma. To je izazvalo zbrku i obeshrabrilo one koji su iskreno slijedili Tao. Međutim, također je istaknuo da se čovjek ne bi trebao obeshrabriti, jer božanska bića doista postoje i kultiviranje prema božanskom je realan put.
Neki su to odbacili, govoreći da božanska bića ne postoje jer ih ne možemo vidjeti. Ge se nije složio i napisao je: „Nebo i zemlja su bezgranični, a čudo je neograničeno … Samo zato što ne vidite božanska bića, ne možete reći da ih nema.“
Zapravo, postoji mnogo zapisa o božanskim bićima. Povjesničar Liu Xiang iz dinastije Han dokumentirao je preko 70 božanskih bića u Liexian Zhuan (Biografije besmrtnika). Liu je bio ozbiljan učenjak i njegovi spisi bili su vjerodostojni.
Legende o besmrtnicima mogu se naći i u službenim povijesnim zapisima. Na primjer, Knjiga kasnijeg Hana uključivala je takve priče, uključujući onu o Fei Changfang-u, čiji je učitelj imao izvanredne sposobnosti. Druga figura bio je Zhang Kai, koji je dobro poznavao kinesku medicinu i bio je u stanju stvoriti maglu koja je prekrila područje od nekoliko četvornih milja.
(Nastavlja se)
