Pozdrav Učitelju! Pozdrav kolegama praktikantima!
Kada sam počeo pisati ovo iskustvo, shvatio sam da se godinama protivim progonu koristeći se zakonom.
Izabrali su me da radim u uredu zbog mojih dobrih vještina pisanja. Kasnije sam promaknut u tajnika Saveza mladih Komunističke partije Kine (KPK). Uvijek sam se dobro izražavao. Učenje prava poboljšalo je moje kritičko razmišljanje te moje govorničke i spisateljske sposobnosti. Moji suradnici znali su da sam dobar u komunikaciji i bili su optimistični glede moje budućnosti. I ja sam se osjećao isto.
Čuo sam da je Li, kolega iz Ureda za rad i zapošljavanje, čitao Zhuan Falun i da je to knjiga koja pomaže ljudima da postignu Budinstvo. Zbog desetljeća ispiranja mozga od strane KPK i moje pozicije na poslu, osjećao sam da je to praznovjerje. Stoga sam odlučio uvjeriti ga da prestane. Zamolio sam ga za informacije o Falun Dafa. Odbio mi je dati svoj primjerak Zhuan Faluna jer ga je čitao svaki dan. Umjesto toga, ispisao mi je 9 stranica knjige na računalu i dao mi ih. "Javite mi ako ste zainteresirani kupiti primjerak nakon što pročitate ovo," rekao je.
Nakon što sam pročitao ono što mi je ispisao tijekom pauze za ručak, više nisam mislio da je Falun Dafa "praznovjeran." Potpuno su me uvjerila naizgled jednostavna, a ipak duboka učenja Falun Dafa. Zamolio sam Li-a da mi kupi primjerak Zhuan Faluna.
Učenje zakona
Od djetinjstva sam bio zainteresiran za rasprave i razmišljanje. Nakon srednje škole, upisao sam se u dobru gimnaziju koja se fokusirala na slobodne umjetnosti. Kasnije sam studirao znanost na fakultetu i imao sam izvrsne ocjene, no osjećao sam da nešto nedostaje.
Na kraju sam shvatio da nisam zadovoljan svojom karijerom i da sam imao druge snove, poput onoga da postanem odvjetnik. Stoga sam se registrirao u lokalnom sudbenom uredu, kupio knjige i počeo učiti pravo. Da bi se stekla diploma prava, potrebno je položiti 14 predmeta. Polagao sam dva predmeta svaki put i položio 8 do diplomiranja na fakultetu. Nakon što sam diplomirao, počeo sam raditi, a zatim sam se oženio. Tako je san iz mojih studentskih dana izblijedio.
Iako nisam stekao diplomu prava, naučio sam te temeljne predmete, uključujući Kazneno pravo, Građansko pravo, Povijest prava, Napredni jezik i Logiku. Bio sam upoznat s pravnim odredbama i, kada sam donosio odluke, težio sam razmišljanju iz perspektive prava.
Opiranje progonu korištenjem zakona
Nekoliko praktikanata u mom području uhićeno je 2008. godine i, prvi put, unajmili smo odvjetnike da ih brane. Tijekom tog procesa, naučio sam da zakon i pravda nisu toliko poštovani kao što sam mislio. Također sam čuo o procesnoj pravdi i isključenju nezakonitih dokaza.
U isto vrijeme, također sam svjedočio da su, suočeni s odvjetnikom ili nekim tko poznaje zakon – pogotovo kada je ta osoba ispravna, oni ljudi koji progone praktikante u pravosudnom sustavu donekle uplašeni. Stoga sam počeo pozivati se na zakon kada sam nekome govorio o progonu ili kada sam ga izlagao.
Kada se približavao jedan od Partijinih "osjetljivih datuma", direktor tvrtke zamolio me da ostanem kod kuće nakon posla i da ne izlazim. "Na poslu, trebam slijediti politiku i kodeks ponašanja; nakon posla trebam samo slijediti zakon," objasnio sam. Shvatio je i rekao da nema ovlasti nada mnom nakon posla.
Oko Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine, službenici na mom radnom mjestu sumnjali su da sam drugima govorio o Dafa na internetu. Stoga su me držali u sigurnosnom uredu tvrtke i oduzeli mi računalo. Službenici tvrtke, agenti Ureda 610 i neki drugi ljudi naizmjence su mi prijetili i pokušavali me prisiliti da odustanem od svog vjerovanja. Razgovarao sam s njima jedan po jedan i rekao im činjenice o Dafa.
Visoka osoba tamnog lica došla je u ponoć, ali mi nije rekla tko je. Nakon što me dugo pažljivo slušao, ustao je i rekao: "Odlazim sada. Bez obzira tko dođe ovdje, vi samo recite toj osobi što ste rekli meni." Među čuvarima koji su me promatrali, Liu se složio napustiti KPK i planirao je pronaći drugi posao umjesto da radi kao policajac. Xu je rekao da ima sumnje glede toga što mu je dodijeljeno da me čuva jer je smatrao da bi me trebao zaštititi.
Sljedećeg dana u 14:30, rekao sam Xu-u i drugom čuvaru: "Jučer u 15:00 sam pozvan ovdje i za pola sata bit će 24 sata, zakonska granica. Ako mi ne možete dokazati da sam prekršio bilo koji zakon u sljedećih 30 minuta, tužit ću vas." Xu je odmah izašao i nazvao višeg službenika i rekao: "Što da radim? On poznaje zakon i ne možemo ga nastaviti držati." Pušten sam 10 minuta kasnije. Voditelj sigurnosnog ureda vratio mi je računalo.
Nakon što sam se vratio s poslovnog putovanja krajem 2008. godine, rečeno mi je da se premjestim iz proizvodne jedinice u drugu jedinicu. Prije toga sam bio smijenjen s pozicije tajnika Saveza mladih KPK. Prijavio sam se u radnu jedinicu i rečeno mi je da mi je plaća smanjena za jednu razinu. Provjerio sam s Uredom za rad i zapošljavanje i potvrdili su da je plaća u proizvodnoj jedinici viša za jednu razinu.
Zahvalio sam zaposleniku i otišao u ured direktora tvrtke. Kada sam ga pitao jesam li nešto pogriješio, rekao je da nisam i da me prebacio u drugu jedinicu zbog mojih vještina. "Znam da imate potencijala, ali vas ne mogu promovirati zbog politika vezanih uz Falun Dafa," objasnio je.
"Mogu li pogledati politiku?" pitao sam.
"Ne," odgovorio je odmahujući glavom. "Čak i ako postoji, ne mogu vam je pokazati."
"Čak i male stvari poput događaja sadnje drveća imaju pisane politike od viših službenika. Kako takva velika odluka o ljudskim resursima nema pisanu politiku? Ne možemo samo varati ljude. Zar ne?" nastavio sam.
"Partija se uvijek igra s ljudima," odgovorio je bespomoćno.
Kasnije tog dana, čuo sam da je direktor tvrtke obavijestio Ured za rad i zapošljavanje da mi podigne plaću za jednu razinu.
Jednog dana u jesen 2009. godine, voditelj Miao pozvao me na večeru. Zahvalio sam mu i rekao da nemam vremena. Nazvao je te večeri i zamolio me da se vratim na posao. Čim sam stigao, shvatio sam da je me sigurnosni ured prijavio službenicima jer sam distribuirao Falun Dafa materijale. Kad sam vidio da je tamo bio i drugi službenik Chen, odlučio sam s njima razgovarati o Falun Dafa.
"Možda ste čuli da prakticiram Falun Dafa i znatiželjni ste glede toga. Danas vam mogu reći više," rekao sam. Govorio sam o svojim iskustvima prakticiranja Falun Dafa, dobrobitima za um i tijelo, kako Partija progoni nevine ljude i koliko je apsurdna ta represija.
Bilo je gotovo ponoć. "Obojica me dobro poznajete i dobri smo prijatelji. Vjerojatno ste čuli da 'dobro je nagrađeno dobrim, a zlo susreće zlo,'" rekao sam pokazujući na sat na zidu. "Za pola sata bit će sutra i počinili biste zločin protupravnog lišenja slobode. Nije me briga za vrijeme, ali ne želim da upadnete u nevolje." Tako su me poslali kući.
Sljedećeg dana, druga službenica Ma pozvala me u ured s Miao-m, Chen-om i drugima. Pitala je mogu li raditi prekovremeno tijekom vikenda. Odmahnuo sam glavom i rekao da moram posjetiti roditelje. Rekla je da može poslati nekoga da posjeti moje roditelje umjesto mene. "Moji roditelji žele vidjeti mene, a ne nekog drugog," prestao sam se smiješiti i nastavio ozbiljno. "Osim toga, kao službenica tvrtke, nemate ovlaštenje nezakonito pritvarati zaposlenike." Nije znala što učiniti i pustila me. Ali kada sam posjetio roditelje tog vikenda, vozilo tvrtke mi je dodijeljeno da me stalno prati.
Godine 2010., voditelj Zhou me zamolio da radim preko vikenda. Pitao sam zašto, budući da su svi zadaci bili završeni. "Ovo je moja odluka. Osim toga, zaradit ćete prekovremeni rad," odgovorio je. Shvativši da je to oblik protupravnog lišenja slobode, rekao sam mu ozbiljno: "Prema Zakonu o radu, prekovremeni rad donosi dodatnu plaću i također zahtijeva moj pristanak. Žao mi je, nisam dostupan." Zatim sam otišao.
Te večeri, vidio sam vozilo s mog radnog mjesta ispred stambene zgrade u kojoj sam živio, okrenuto prema ulazu u zgradu. Uzeo sam nešto voća i otišao do automobila. Malo posramljeni, ovi su kolege rekli da im je dodijeljeno da budu tamo. Dao sam im voće i rekao: "Nisam ljut na vas. Ali prekršili ste zakon. Ono što radite prelazi vaš opis posla." Rekli su mi da je naredba došla od Wang-a, novopridošlog tajnika Partije.
Čuo sam da je Wang bio partijski službenik dugi niz godina i ljudi su ga se bojali. Otišao sam u njegov ured sljedećeg dana i predstavio se. "Kao voditelj tvrtke, očekuje se da budete dobar primjer u poštivanju zakona," objasnio sam. "Ako službenik dodijeli drugima da nadziru zaposlenika nakon posla, to je nezakonito. Ako se za to koristi vozilo tvrtke, to je još jedno kršenje zlouporabe resursa tvrtke." Nije bio ljut. Uzdahnuo je i rekao: "Znam to. Umirovit ću se za šest mjeseci. Nemam izbora. Ili me možete tužiti…"
Kad sam kasnije sreo odvjetnika koji je branio pritvorene praktikante, ispričao sam mu ove priče. Odvjetnik je rekao da sam ispravno postupio.
Braniti sebe
Godine 2014., policija je pronašla nešto papirnatog novca u mom domu s riječima vezanim uz Falun Dafa i zadržali su me u pritvorskom centru. Kada me službenik tvrtke zamolio da se odreknem svog vjerovanja, rekao sam da je Falun Dafa dobar i da popis kultova Ministarstva javne sigurnosti ne uključuje Falun Dafa. Službenik je odustao i otišao.
Suočavajući se s ispitivanjem u pritvorskom centru, uvijek sam pitao: "Koji sam zločin počinio? Je li vaše pitanje povezano s ovim slučajem? Ako nije, neću odgovoriti." Taj je odgovor zaustavio većinu njihovih pitanja. Vidjevši da ne mogu ništa dobiti od mene, došao je zamjenik načelnika policijske uprave. Ležerno sam pitao: "Mislio sam da ovaj slučaj rješava drugi zamjenik načelnika. Zašto on nije ovdje?" Već uzrujan mojim odgovorima, prethodni zamjenik načelnika je ljutito odgovorio: "Vaše pitanje nije povezano s ovim slučajem, pa neću odgovoriti." Svi su se smijali. Kasnije sam čuo da je drugi zamjenik načelnika prestao sudjelovati u progonu zbog objašnjavanja istine od strane praktikanata.
Prisilni rad u pritvoru je uobičajen. Zadatak je bio praviti pamučne štapiće i napuhavati balone. Znao sam da je to nezakonito i nisam sudjelovao. Jedan zatvorenik je rekao da mogu ostati s njima i razgovarati. Tako sam dobio ideju. Dok sam pravio pamučne štapiće, napisao sam na štapiću "Falun Dafa je dobar." Riječi su bile male i jasne. Zatvorenici su aplaudirali i počeli činiti isto.
Jednog dana, došao je čuvar i pozvao: "Ima li ovdje Falun Dafa praktikanata?"
"Što je bilo?" pitao sam.
"Imate li olovku?" pitao je.
"Da," rekao sam.
"Molim vas, prestanite pisati te riječi. Šef je ljut," rekao je.
"Mi nismo radnici koji zarađuju," rekao sam. "Nezakonito je prisiljavati pritvorenike na rad. Vi zarađujete na ovome. Dakle, oni su vaš šef, a ne naš šef," odgovorio sam.
Podigao sam pogled i vidio da je čuvar otišao.
Prije sudskog saslušanja, moja supruga mi je pisala i rekla da nije lako angažirati odvjetnika za izjašnjavanje o nevinosti. Predložila mi je da se sam branim. Isto sam mislio i počeo sam pisati svoju obranu i ciljati optužnicu točku po točku. Optužnica je navodila da sam koristio kultne organizacije kako bih potkopao primjenu zakona. Ali temeljne vrijednosti Falun Dafa su Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija i nema članstva. Nije kult. Osim toga, kao privatni građanin, nemam moć potkopati primjenu zakona. Ako netko vjeruje da sam to učinio, ta osoba treba navesti koji je zakon potkopan i u kojoj mjeri je potkopan.
Na dan saslušanja, otišao sam sa svojom obranom. Čuvar je rekao ne. "Ako mi uskratite privilegiju obrane, otići ću tamo," odgovorio sam. Nije imao izbora nego me pustiti.
Nisam bio upoznat s procedurom, ali znao sam da moram dobro razmisliti prije nego što odgovorim na njihova pitanja.
"Odakle novac [s tiskanim porukama]?" pitala je tužiteljica.
"Imam posao i zaradio sam novac," odgovorio sam.
"Za što je novac?" rekla je.
"Novac je novac. Koristim ga na isti način kao i drugi ljudi," odgovorio sam.
Bila je uzrujana i rekla: "Molim vas, odgovorite izravno."
"Već sam izravno odgovorio," rekao sam.
Čitajući obranu, osjećao sam da je svaka riječ snažna i svaka rečenica iz srca. Osjećao sam se kao da me cijeli svemir sluša. Kada mi je sudac rekao da sjednem, rekao sam: "Radije bih stajao jer sam tužitelj, a ne optuženik." Rekao sam da ću tužiti Jiang Zemin-a, bivšeg vođu KPK koji je započeo progon Falun Dafa.
Nakon što sam primio presudu, napisao sam žalbu. Kada je tužitelj odbio to učiniti, istaknuo sam da neprihvaćanje žalbe predstavlja zlouporabu položaja, pa ju je prihvatio.
Prije odlaska iz pritvorskog centra, drugi tužitelj me je pitao što mislim.
"Čak je i osuda na jedan dan pogrešna," odgovorio sam.
"Ali već se dogodilo," rekao je.
"To je do suda. Bio sam i jesam nevin," odgovorio sam.
"Znamo da ste nevini. Ali nemamo izbora. Ipak nismo vas htjeli osuditi na dugu kaznu kao što su rekli viši službenici. Zato se vaš slučaj toliko dugo vukao," rekao je.
Bio sam dirnut i rekao: "Vi ste prvi službenik koji mi je rekao da je Falun Dafa nevin. Možete li mi reći svoje ime?" pitao sam. Mislio sam da će oklijevati. Ali on mi je izravno rekao svoje ime. Znam da je bilo stvarno jer sam ga čuo prije. Svi zatvorenici u ćeliji bili su dirnuti.
Nakon ulaska u zatvor, odveden sam u konferencijsku sobu s preko 20 službenika. Svi su sjedili osim mene.
"Zašto ste ovdje?" netko je pitao.
"Falun Dafa," odgovorio sam.
"Kakva šteta!" uzdahnuo je ćelavi službenik. "Mogli ste imati veliku budućnost. Žao li vam je vaših roditelja?"
"Dobar sam zaposlenik, dobar sin, dobar muž i dobar otac. Svi znaju da sam nevin," odgovorio sam.
Kasnije sam čuo da je on bio zamjenik voditelja službe za obrazovanje odgovoran za progon praktikanata.
Zatim sam mu počeo pričati što se dogodilo na mom radnom mjestu i u pritvorskom centru. Prije nego što sam završio, ćelavi službenik me zaustavio i rekao: "Rekli ste da to nije vaša krivnja. Dakle, čija je krivnja?"
"KPK," rekao sam tihim glasom, izbjegavajući njegov pogled zbog straha.
"Tko?" glasno je pozvao.
"KPK!" Sjeo sam i rekao ozbiljno, gledajući ga u oči. Mislio sam da će me pretući. Ali on nije učinio ništa – umjesto toga izgledao je kao ispuhani balon.
Odbijao sam raditi u zatvoru, ili recitirati zatvorska pravila. Pokušao sam razgovarati sa zatvorenicima. S vremenom sam primijetio da me drugi izbjegavaju. Pitao sam zašto. Netko mi je tajno rekao da im je to rekao čuvar prezimena Gao.
Sljedećeg dana pozdravio sam Gao-a. Pitao je što je bilo. "Kršim li zakon ako razgovaram s drugima?" pitao sam.
"Naravno da ne," odgovorio je.
"Zašto ste onda rekli drugima da prestanu razgovarati sa mnom?" rekao sam. "Ako sam nešto pogriješio, molim vas, recite mi da to ispravim."
Malo se prestrašio i rekao da to nije učinio.
"Imate li minutu za razgovor o zakonu?" pitao sam.
"Ne, ne. Ovdje ne razgovaramo o zakonima," odgovorio je brzo odlazeći.
(Nastavlja se)
