Nakon poziva za dostavu članaka za 22. Kinesku Fa Konferenciju na Minghui.org ove godine, kontaktirao sam lokalnu praktikanticu Ying i pitao je da li ima nešto da podijeli o svojim iskustvima kultivacije. „Drugi praktikanti su uradili mnogo bolje od mene, ja samo šetam i razgovaram s ljudima o Falun Dafa,“ rekla je, odmahujući glavom. „Svako to može, a ja nisam učinila ništa posebno.“
Ying ima već 83 godine, ali izgleda kao da joj je 60. Zdrava i ljubazna, od septembra 2005. godine izlazi skoro svaki dan. Pješači ili vozi svoj tricikl po uskim uličicama ili po selu. Svake sedmice pomaže da 10 do 30 ljudi napuste organizacije Komunističke partije Kine (KPK).
Ohrabrio sam je da priča o svojim iskustvima.
*****
Postati srećna osoba
Komšinica mi je pričala o Falun Dafa u januaru 1996. Pet mjeseci nakon što sam počela prakticirati, moj bronhitis, glavobolje, bolovi u leđima i bolovi u nogama su nestali. Poželjela sam da drugima kažem kako je divan Falun Dafa.
Nakon što je Komunistička partija Kine (KPK) počela da progoni Falun Dafa u julu 1999. godine, praktikanti iz cijele zemlje su hapšeni i pritvarani. Iako sam ja bila penzionerka, ipak sam bila poslana u centar za ispiranje mozga u novembru 2000. godine. Tamo sam bila dva mjeseca i cijelo vrijeme su mi ispirali mozak.
Ovo iskustvo nije promijenilo moju odlučnost da prakticiram Dafa. Umjesto toga, bilo mi je žao onih ljudi koje je KPK obmanula. Osjećala sam da je hitno da saznaju istinu.
Policajac vraća ključeve
Jednog ljeta, dvije osobe iz drugog grada su došle na motoru. Njihov motor je prestao da radi pa su se veoma zabrinuli. Pošto se to desilo blizu moje zgrade, vidjela sam ih kada sam prolazila.
Jedan od njih je pitao: „Teto, ima li ovdje radionica za popravku motora?“ Shvatila sam da je to prilika da im ispričam o Falun Dafa, odvela sam ih do radnje udaljene oko 600 metara i usput im pričala o Falun Dafa. Objasnila sam im da je Dafa veoma dobar, ali da je KPK izmislila mnogo laži da bi ga oklevetala. Podsjetila sam ih na prethodne političke kampanje KPK i rekla da će ljudi jednog dana razumjeti istinu.
Pošto su se ljudi zaklinjali da će posvetiti svoje živote KPK kada su se pridruživali partijskim organizacijama, svako ko je bio povezan s njima suočio bi se sa posljedicama. Složili su se sa mnom i srećno su se odrekli članstva u organizacijama KPK kojima su pripadali.
„Zašto ne probate sada upaliti motor?“ predložila sam.
Izgledali su skeptično, ali su ipak pokušali. Motor je upalio bez problema. Obojica su bili uzbuđeni, a jedan od njih je rekao: „Motor radi i nije mu trebala popravka! Falun Dafa je stvarno nevjerovatan!“
Znala sam da mi to Učitelj pomaže.
Objašnjavati ljudima istinu nije uvijek lako. Povremeno sam sretala ljude koji su odbijali da me slušaju ili su me čak prijavljivali policiji.
Jednog dana, dok smo drugi praktikant i ja razgovarali s ljudima o Falun Dafa, policijski kombi se zaustavio pored nas. „Pođite s nama u policijsku stanicu,“ rekao je jedan policajac i počeli su da nam grabe torbe.
Nisam se uplašila. Osjećala sam da su ova djeca jadna, pa sam zamolila Učitelja Lija da mi pomogne kako ne bi počinili zločin.
„Djeco, vi ste policajci i treba da hapsite kriminalce. Ali ova baka i ja nismo loši ljudi,“ rekla sam im sa osmijehom. „Falun Dafa uči ljude da budu dobri slijedeći principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Ljude obično hvale kada čine dobra djela. Zašto nas hapsite?“
Dvojica policajaca su se nasmiješila, kao i neki od prolaznika.
„Došli smo jer vas je neko prijavio,“ odgovorio je jedan od njih.
„Oh, to je nesporazum. Pošto ste vi zauzeti, a i mi smo zauzeti, zašto ne bismo nastavili svoje svakodnevne poslove?“
Policajci su otišli, a mi smo nastavile šetati i ljudima govoriti o Falun Gongu. Poslije nekog vremena, policijski kombi se vratio. Pomislila sam: „Šta se dešava?“ Jedan od policajaca je izašao iz kombija i potrčao prema nama: „Zaboravile ste ključeve u našem vozilu. Kako biste se vratile kući bez njih?“ rekao je.
Policajci su saznali istinu i bili obzirni prema nama praktikantima. Zahvalila sam im i bila sam zahvalna Učitelju Liju.
Najbolje iskoristiti vrijeme
Moj muž je preminuo prije mnogo godina. Oboje moje djece imaju dobre poslove i dobro stojeći su ljudi. Pozvali su me da živim s njima. Osjećala sam da mi život sama daje više fleksibilnosti, kao i vremena za kultivaciju i objašnjavanje istine, pa sam im zahvalila i rekla da ću nastaviti živjeti sama.
Neki susjedi, koji su mojih godina, to nisu mogli razumjeti. „Ako živite sa svojom djecom, oni će vam kuhati i brinuti se o vama. Zar vam život tako ne bi bio bolji?“ upitao je jedan od njih. Ja sam se samo nasmiješila i nisam objašnjavala. Znam da moram što većem boju ljudi objasniti istinu o Dafa kako bi imali sretniji život. Moram ispuniti svoje odgovornosti.
Jedne noći sam sanjala ovakav san. Dok sam prolazila pored jezerca, ribe su izlijetale kao da imaju krila. Stalno su mi letjele u ruke. Bilo ih je toliko mnogo da ih nisam mogla sve držati. Znala sam da je to Učiteljev nagovještaj da je vrijeme kratko i da moramo iskoristiti svaki dan i pomoći mu da spasi ljude.
Približavao mi se rođendan. Svake godine su moja djeca i njihove porodice održavale veliku proslavu u restoranu. Tada bih osjećala da je cijeli dan protraćen. Za ovaj rođendan, imala sam želju – da se niko od njih ne sjeti mog rođendana. Na taj način bih se mogla fokusirati na razgovor s ljudima. Nije li ovo bolja rođendanska proslava?
Zamolila sam Učitelja za pomoć i tog jutra izašla van. Bilo je kao da su ti ljudi čekali da im pomognem da napuste organizacije KPK, i sve je išlo glatko. Kada sam pomogla osobi prezimena Yuan da istupi iz Mladih pionira KPK, dala sam mu pseudonim i pitala: „Sviđa li ti se ime?“ Bio je iznenađen i rekao: „Ovo je moje pravo ime. Kako si znala?“ „Nisam znala, ali Učitelj Li zna. Napuštanje organizacija KPK će ti donijeti blagoslove,“ odgovorila sam. Oboje smo se nasmiješili.
Pomogla sam da se, tog jutra, 16 ljudi odrekne članstva u organizacijama KPK, dvostruko više nego što inače mogu. Djeca me nisu zvala do uvečer. U prošlosti, to bi planirali nekoliko dana unaprijed. Svidjela mi se ova posebna rođendanska proslava i zahvalila sam se Učitelju.
„Zašto to radite?“
Tokom ovih godina, znam da mi Učitelj uvijek pomaže i veoma sam mu na tome zahvalna.
Nisam znala koristiti kompjuter, pa sam spisak ljudi koji su napustili organizacije KPK dala jednoj praktikantici. Jednom prilikom sam bila zauzeta. Na podu kupatila je bila voda, ali je nisam vidjela. Noge su mi se okliznule i pala sam unazad, ravno na leđa. Glava mi je udarila o WC šolju.
Izgubila sam svijest. Kada sam se osvijestila, nisam imala pojma koliko dugo sam tamo ležala. Bila sam znojava i odjeća mi je bila mokra. Onda sam se sjetila da sam pala. Glava me je boljela i osjećala sam se kao da će eksplodirati. Nisam mogla pomaknuti ruke ni noge, i nisam mogla ustati.
Pošto sam bila jedina osoba u stanu, glasno sam pozvala: „Učitelju, molim vas pomozite mi! Učitelju, molim vas pomozite mi!“ Postepeno sam mogla pomaknuti ruke i noge. Glava me je također prestala boljeti i uspjela sam ustati. Otišla sam do Učiteljevog portreta i zahvalila mu se. Za običnu osobu u osamdesetim godinama života, takav pad mogao je biti smrtonosan. Ali ja sam bila sasvim dobro.
Presvukla sam se i otišla do stana druge praktikantice. Bilo je 7:30 ujutro i bila je spremna da ide na posao. To znači da je od mog pada, gubitka svijesti, povratka svijesti, spašavanja od strane Učitelja, do dolaska ovdje, cijeli proces trajao samo jedan sat. Bilo je to nezamislivo. Ispričala sam praktikantici šta se desilo i obje smo bile dirnute do suza.
Kada se sjetim svog prvobitnog motiva zbog koga sam prvi put počela prakticirati, samo sam željela zdrav i sretan život. Bila sam sebična. Shvatila sam da praktikanti idu dalje od toga. Mi smo ovdje ne samo da kultiviramo sebe, već i da pomognemo Učitelju da spasi ljude – ključno je da pređemo sa sebičnosti na nesebičnost. Tek tada možemo biti pravi praktikanti jer to je ono zbog čega smo ovdje.
Upoznala sam penzionisanog službenika koji je bio mojih godina. Njegov um je bio oštar i izgledao je kao penzionisani službenik visokog ranga. Nekoliko praktikanata mu je ranije pričalo o Dafa. Postavio mi je pitanje koje mu je, kako je rekao, uvijek bilo na umu: „Za osobu u osamdesetim godinama kao što ste vi, trebali biste ostati kod kuće kako bi se vaša djeca brinula o vama. Zašto svaki dan ovako trčite okolo? Niko vam za to ne plaća ni paru. Umjesto toga, ljudi vas mogu psovati, a policija vas može uhapsiti. Zašto to radite?“
Ja sam mu odrecitovala nekoliko riječi Učitelja Lija:
„Ne tražimo ništa za uzvrat i nemamo težnju / To je kako bi vas spasili kada katastrofa stigne“ („Smireno pogledajte“, Hong Yin III)
Rekla sam mu da je KPK decenijama obmanjivala i štetila ljudima. Tokom progona Falun Dafa, KPK je izmislila bezbroj propagandnih laži punih mržnje i gurnula ljude na put bez povratka. „Mi praktikanti smo ovo radili posljednjih 26 godina jer želimo da ljudi znaju šta se dešava i donesu pravu odluku.“
Zahvaljivao mi se više puta i rekao da praktikanti tako naporno rade. „Nema potrebe da mi zahvaljujete. Učitelj Li traži od nas da budemo dobri ljudi. Molim vas, zahvalite se njemu,“ odgovorila sam.
U poređenju sa drugim praktikantima, nisam mnogo uradila. Nemam vezanosti za godine. Dok god sam na ovom ljudskom svijetu, nastavit ću se usavršavati i nastavit ću pomagati Učitelju da spasi ljude – jer to je naša misija.
(Odabrani članak za 22. Kinesku Fa Konferenciju na Minghui.org)
