Imam 78 godina a Falun Dafa sam počela prakticirati 1997. Povodom 22. Kineske Fahui na Minghui.org, želim podijeliti svoja nedavna iskustva dok sam tražila pravdu za svog muža i koristila zakon da objasnim istinu o progonu. Zamolila sam druge praktikante da mi pomognu napisati moja iskustva, koja sam im ispričala.
Počela sam prakticirati Falun Dafa nakon što sam vidjela transformaciju svog muža
Dvije praktikantice s mog radnog mjesta su mi predložile da prakticiram Falun Dafa. Kazale su mi da je praksa donosila izvanredne zdravstvene koristi i dale su mi nekoliko knjiga uključujući Falun Gong i Zhuan Falun. Osjetila sam da je Falun Dafa dobar nakon što sam pročitala knjige i pogledala tri snimljena predavanja Učitelja. Nisam završila gledanje predavanja jer sam morala ići na poslovni put. Nakon povratka kući, nisam nastavila prakticirati – bila sam zauzeta poslom i pod utjecajem ateizma, nisam imala koncept kultivacije, Buda ili bogova, stoga nisam istinski prakticirala Dafa.
Zamolila sam svog muža da prakticiramo, ali on to nije prihvatio. Bio je zauzet igranjem mahjonga, plesom i izlascima s prijateljima. Preselili smo se 1997. godine i nikoga nismo poznavali u našem novom susjedstvu. Moj muž nije imao prijatelja za druženje i ostao je kod kuće. U svojoj dosadi, primijetio je knjigu Zhuan Falun i počeo ga čitati. Knjigu je smatrao izvanrednom i kazao je da nikada prije nije pročitao takvu knjigu. Čitao je knjigu pažljivo, od korica do korica.
Tri dana kasnije, osjetio je kako se Falun u njegovom trbuhu vrti u smjeru kazaljke na satu i suprotno od smjera kazaljke na satu, baš kao što je opisano u Zhuan Falunu. Znao je da mu je Učitelj dao Falun jer ga je istinski osjetio.
Moj muž četiri dana nije izlazio i u tišini je pročitao cijelu knjigu. Od tada je bio uvjeren u principe naučene u knjizi i shvatio je da je to učenje o vrlini koje ga istinski vodi pravim putem.
Porodica mog muža vjeruje u Bude. Možda je bio pod njenim utjecajem, stoga je bio vrlo marljiv u prakticiranju Falun Dafa. Promjene u njemu bile su značajne. Tri dana nakon što je pročitao Zhuan Falun, prestao je pušiti a temperament mu se poboljšao. Ova mala promjena impresionirala je naše prijatelje i porodicu jer su svi znali da bi zamijenio život za cigaretu, a kad bi se naljutio, to je bilo zastrašujuće.
Godine 1986. je često imao bolove u stomaku i dijagnosticiran mu je čir na dvanaesniku. Podvrgnut je operaciji kojom mu je uklonjeno četiri petine želuca. Doktor mu je stalno govorio da prestane pušiti ili će mu se tijelo srušiti. Složio se, ali nije prestao pušiti. Ali nakon što je počeo prakticirati Falun Dafa, prestao je pušiti za tri dana. Također se više nije ljutio kad bih ga kritikovala. Njegovo zdravlje se iz dana u dan poboljšavalo.
Duboko me inspirisala ogromna transformacija mog muža u tako kratkom vremenskom periodu pa sam i ja, slijedeći Učiteljeve zahtjeve počela istinski koračati putem kultivacije. Moj muž i ja sada prakticiramo kultivaciju više od dva desetljeća, i oboje nismo potrošili ni paru na lijekove. Uvijek smo bili dobrog zdravlja.
Mladić shvaća da je Falun Dafa dobar
Često sam, nakon što je progon počeo 1999. godine, izlazila dijeliti materijale za objašnjavanje istine.
Jednom smo jedna mlada praktikantica i ja otišle dijeliti letke na ulici, i krenule odvojenim putevima. Mlada praktikantica mi je prišla i kazala da me neko prati, pa čak i da je obavio telefonski poziv. Kazala sam joj da brzo uđe u autobus. Slučajno je naišao autobus i ona je uskočila.
Ja sam hodala u suprotnom smjeru. Mladić koji je obavio telefonski poziv me je pratio. Kazala sam mu: "Mladiću, ne radi loše stvari." Nije kazao ništa i nastavio me pratiti. Nakon dugog hodanja, vidjela sam da je još uvijek iza mene. Kazala sam: "Molim te zapamti, dobar čovjek će primati blagoslove za cijeli život. Onaj ko štiti Falun Dafa praktikante bit će blagoslovljen, i imat ćeš dobru karijeru u budućnosti." Nije kazao ni riječi.
Vidjela sam da se autobus približava i htjela sam ući u njega. On je iznenada povikao: "Ona je praktikantica Falun Dafa!" Okrenula sam se, skinula kapu i kazala: "Pa šta ako prakticiram Falun Dafa? Imam 70-ak godina, moje zdravlje se poboljšalo prakticiranjem Falun Dafa. Šta je loše u tome?" Autobus je stao i ja sam ušla.
Tada je mladić podigao ruku i povikao: "Dobar čovjek će živjeti miran život!" Nasmiješila sam se i mahnula mu nazad: "Zaista, dobar čovjek će biti siguran cijeli život!"
Ispostavilo se da je čovjek mrzio Falun Dafa zbog laži koje je širila Komunistička partija Kine (KPK). Tog dana, njegova znajuća strana je poslušala praktikanticu. Bilo je sjajno.
Moj muž biva progonjen
Moj muž i ja nismo odustali od našeg vjerovanja nakon što je KPK počela progoniti Falun Dafa. Nastavili smo dobro raditi tri stvari. Moj muž je bio zatvaran u pritvorske centre, osuđivan na radne logore pa je bio prisiljen napustiti dom kako bi izbjegao progon. Bio je fizički i mentalno mučen i preživio je mnogo poteškoća, a i ja sam bila pritvarana.
Moj muž je ponovno bio uhapšen u prvoj polovini 2019. godine. Naše lične stvari, uključujući Dafa knjige i opremu za izradu materijala za objašnjavanje istine i letaka, su zaplijenjene. Naknadno mu je suđeno. Uz pomoć drugih praktikanata, prijavila sam se da, kao član porodice, branim svog muža prije suđenja. Ali kako nisam znala šta da radim i nisam se unaprijed pripremila, na suđenju sam samo izjavila da je moj muž nevin. Nisam znala šta bih drugo kazala da ga obranim.
Na suđenju, advokat je zatražio od sudije da pokaže dokaze. Sudija je izvadio suvenire sa riječima "Istinitost, Dobrodušnost, Tolerancija". Advokat je pitao kako se tako dobro napravljen predmet, koji promiče tradicionalne vrline, može smatrati dokazom zločina? Ipak, javni tužilac i sudija su insistirali da je moj muž potkopavao provedbu zakona izradom velikih količina ovih suvenira. Nakon suđenja, podnijela sam dokumente koji su zakonom dokazali da je Falun Dafa (Falun Gong) uvijek bio legalna praksa u Kini.
Moj muž je nepravedno osuđen na više od osam godina zatvora i novčano kažnjen nakon prvog suđenja. Zamolio je nekoga da me obavijesti da je odlučio ne žaliti se na presudu, jer je mislio da je žalba beskorisna.
Praktikanti su brzo konsultovali pravni forum i, nakon razgovora, odlučila sam da podnesem žalbu. Praktikanti su u kratkom roku pripremili žalbeni podnesak. Moj muž je saznao za moju namjeru i popunio papirologiju u roku.
Nakon što se moj muž uspješno žalio, podnio je zahtjev tražeći da ga branim kao člana porodice na žalbenom suđenju. Zatim sam sudu poslala razne pravne dokumente, zajedno s pismima u kojima sam tražila od ljudi da se ne uključuju u progon praktikanata.
Dva puta sam se sastala sa sudijom zaduženim za žalbu, a i mnogo puta smo razgovarali telefonom. Nakon što sam podnijela žalbu, sutkinja je postala ljubaznija i prestala me prekidati kada sam objašnjavala istinu.
Uz podršku praktikanata iz Pravnog foruma, kao i lokalnih praktikanata, tada sam krenula putem intenzivnog korištenja zakona kako bih se suprotstavila progonu i spasila svog muža.
Slanje pravnih dokumenata raznim odjeljenjima
Rečeno mi je da pošaljem dokumente na čak 40 ili 50 radnih mjesta. Oklijevala sam i izabrala sam ih poslati samo na mjesta koja sam smatrala relevantnima za poništenje slučaja. Kasnije su me praktikanti stalno pitali na koliko sam radnih mjesta poslala pisma, a ja sam priznala da sam ih poslala samo na nekoliko. Uplašila sam se nakon što sam na televiziji vidjela slučaj gdje je advokat dobio tešku kaznu nakon što ga je njegova porodica tužila.
Nakon nekoliko razgovora sa praktikantima, promijenila sam svoje shvatanje i postala hrabrija. Kasnije sam uspjela poslati pisma na sva radna mjesta navedena u žalbi.
Sjećam se da smo jednom pripremili desetak dokumenata od ukupno skoro 200 stranica, kako bismo razjasnili istinu pravosudnom sistemu. Poslali smo 40 ili 50 primjeraka dokumenata. Na kraju, načelnik lokalnog pravosudnog biroa je premješten na radno mjesto koje je javno poznato kao izgnanstvo. Ovaj biro je bio na dnu ankete o zadovoljstvu lokalne vlade. Postala sam poznata u sistemu.
Pravne dokumente sam slala otvoreno putem poštanskog sistema. Ali jednog dana, kada sam ponovo išla poslati pisma, osoblje u pošti mi je reklo da mi nije dozvoljeno da ih šaljem. Kazala sam: "Možete li mi pokazati dokumente koji pokazuju šta mi nije dozvoljeno da šaljem?" Kazao je: "Ako sadrže sadržaje o Falun Gongu, onda ih ne možete poslati."
Kazala sam: "Molim vas, pokažite mi zakonske odredbe. Loše su nas tretirali jer prakticiramo Falun Gong. Ako ne pišem o Falun Gongu, šta mogu pisati? Oduzeli ste mi pravo na komunikaciju, što je protuzakonito. Gdje je vaš nadređeni? Molim vas, pozovite ga." Dozvoljeno mi je da pošaljem dokumente nakon što su obavili telefonske pozive. Nakon toga, kad god bih otišla u poštu, osoblje bi zvalo svog nadređenog. Svaki put mi je bilo dozvoljeno da pošaljem dokumente.
Kasnije sam otišla u drugu poštu. Osoblje u ovoj pošti je bilo prijateljski raspoloženo. Menadžer je kazao da pravne dokumente pišu advokati i da ih mogu jednostavno poslati sve dok nema revolucionarnih slogana. Jedna službenica je bila vrlo uslužna i često mi je pomagala da zabilježim dokumente koje sam slala. Sve što sam morala učiniti je platiti poštarinu. Znala sam da mi Učitelj pomaže.
Kako sam neprestano koristila razna pravna sredstva da spasim svog muža i razjasnim istinu, moja kosa je ubrzo potpuno osjedila i mnogo sam smršavila. Nekoliko puta sam se osjećala umorno i kazala praktikantima da želim odustati. Međutim, nakon što bi sa mnom, podijelili svoje shvatanje obično bih razmislila o stvarima iz perspektive Fa i razmislila bih o svemu tog dana. Tako nikada nisam stala u svojim koracima i otišla sam na mnoga mjesta dok sam slala razne pravne dokumente, žalbe, pritužbe, itd. Također sam često slala pisma pozivajući ljude da ne učestvuju u progonu praktikanata.
Jednom sam u svojoj korpi bicikla pronašla letak koji je bio pismo Komitetu za politička i pravna pitanja. Pomislila sam da je dobro napisano i bila sam uzbuđena. Odmah sam pomislila na Komitet za politička i pravna pitanja u mojoj provinciji. Kad bi oni znali ove činjenice o Falun Gongu, kako bi to bilo divno. Ne samo da bi prestali činiti zlo, već bi zaštitili praktikante u provinciji. Stoga sam, s tom mišlju, u svoje ime napisala pismo Komitetu za politička i pravna pitanja u mojoj provinciji. Nekoliko dana kasnije, policija je došla da me vidi.
Vaša žalba je dobro napisana
Jednog dana, bila sam pozvana u policijsku stanicu. Pitali su me jesam li ja poslala pismo Komitetu za politička i pravna pitanja. Pitala sam što je loše u pisanju pisma. Policajac je pitao: „Zašto šaljete toliko pisama raznim odjeljenjima?“ Kazala sam: „Moj muž je nepravedno osuđen na zatvor, želim da svi znaju za ovo i vide tko je u pravu, također se nadam da nam svi mogu pomoći.“
Tada je moja kćerka nazvala i zamolila me da dođem kući na ručak. Zamjenik načelnika je kazao: "Zašto ne odete prvo kući, a onda ću ja nešto isprintati. Molim vas, vratite se da to preuzmite." Sljedećeg jutra, vratila sam se. Zatvorili su zavjese u sobi i bilo je mračno. Zamolili su me da potpišem dokument. Budući da su bili pristojni, iako mi vid nije bio dobar, potpisala sam bez čitanja dokumenta i kopiju ponijela kući.
Kod kuće sam shvatila da se radi o administrativnoj kazni. Razlog za kaznu je bio što sam distribuirala materijale Falun Gonga raznim državnim službama putem pošte. Pisalo je da takvi materijali promoviraju Falun Gong, kleveću pravni sistem i ometaju administrativni i sudski rad. Odlučeno je da se sedmodnevno administrativno pritvaranje neće provesti, ali sam kažnjena sa 300 yuana i morala sam platiti kaznu u roku od nekoliko dana ili bi se kazna povećala.
Znala sam da su me prevarili. Kasnije je policijska stanica kazala da postupaju po naređenju odozgo. Zatim sam pisala okružnoj vladi tražeći da ponište odluku o administrativnoj kazni i podnijela sam zahtjev za administrativno preispitivanje. Također sam svoju potpisanu izjavu proglasila ništavnom. Policijska stanica nije tražila da platim kaznu od 300 yuana i ja je nisam platila.
U svom zahtjevu za preispitivanje administrativne kazne sam napisala: „Poslala sam izjavu, namijenjenu sudu, da brani mog muža odgovarajućim vladinim organizacijama. Nije li smiješno što tvrdite da to ometa administrativni i sudski rad?“
Okružna vlada, kao zakonski određeno revizorsko tijelo, nije ispunila svoje zakonske obaveze i nije odgovorila u roku od šezdeset dana administrativne revizije. U roku od petnaest dana nakon isteka roka za administrativnu reviziju, direktno sam podnijela administrativnu tužbu Višem narodnom sudu grada.
Mlada službenica u centru za korisničke usluge Gradskog Višeg narodnog suda je dugo gledala moju tužbu prije nego što je otišla svom nadređenom. Nakon dugo vremena, njen nadređeni je izašao pitajući tko je napisao moju tužbu. Kazao je da je dobro napisana, ali da bih trebala otići u Biro javne sigurnosti da riješim stvari.
Iznošenje detalja o progonu mog muža u javnost
Nakon hapšenja mog muža, praktikanti su napisali članke koji su razotkrivali progon, sakupili ih i poslali na web stranicu Minghui.org. Išla sam da dostavljam te materijale. Budući da su članci govorili o stvarnim događajima i ljudima koji žive u tom području, ljudi su željeli pročitati kompilaciju čim bi vidjeli naslov.
Nosila sam dvije torbe letaka za distribuciju. Kad bih srela mlade ljude, kazala bih im: "Dopustite da vam dam ovaj letak. Zašto se ne stavite na mjesto sudije i vidite kako biste riješili slučaj." Oni su to rado uzimali.
Jednog dana, vidjela sam auto parkiran pored ceste i čovjeka koji je sjedio unutra. Kazala sam: "Dopustite da vam dam letak da pročitate." Kazao je: "Ja sam iz Biroa javne sigurnosti." Kazala sam: "Šta je loše u tome? Zar i vi niste ljudi? Nemam lošu namjeru, samo želim da vidite ko je u pravu, a ko u krivu." On je uzeo letak.
Nakon što je moj muž odlučio da se žali, pripremili smo izjavu odbrane. Zatim sam podijelila izjavu. Izjava je napisana uz pomoć stručnjaka iz Pravnog foruma i lokalnih praktikanata. Materijal je jasno objasnio da je prakticiranje Falun Gonga legalno, te da je zločin progoniti Falun Gong. Oni koji su ga pročitali shvatili bi istinu. Stoga sam, dok sam masovno slala dokumente, također ručno dostavljala materijale ljudima na ulicama.
Objašnjavanje istine raznim državnim odjeljenjima
U prošlosti sam objašnjavala istinu licem u lice i osjećala sam se sjajno vraćajući se kući nakon što sam pomogla ljudima da istupe iz KPK. Nakon hapšenja mog muža, osjećala sam da bih trebala objašnjavati istinu i ljudima u Birou javne sigurnosti, Tužilaštvu i sudu. Iako je postojao snažan osjećaj postignuća, ako bi ljudi u Birou javne sigurnosti, Tužilaštvu i sudu saznali istinu i prestali sudjelovati u progonu, to bi također bila značajna stvar.
Jednog dana mi je jedan praktikant kazao da je prijavljen dok je dijelio letke u blizini policijske stanice. Te noći, dok je praktikant razgovarao sa načelnikom policijske stanice, ubrzo je osjetio da načelnik policije već zna istinu. Pitao je da li je načelnik ranije razgovarao sa praktikantom. Kazao je da jeste. Kada je praktikant pitao od koga je čuo istinu, načelnik je kazao da je to Zhou (alias). Zhou je moj muž. Zapravo, i ja sam im ranije objasnila istinu i podnijela dokumente, uključujući izjavu kojom branim svog muža na sudu. Nakon toga, načelnik je kazao praktikantu: "Možete ići, ali nemojte ponovo ići na to mjesto da dijelite letke, jer tamo ima nadzornih kamera."
Imala sam više samopouzdanja nakon što sam čula povratne informacije od ovog praktikanta. To je pokazalo da moji napori nisu bili uzaludni. Načelnik policijske stanice je znao istinu i nije progonio praktikante.
Koliko mi je poznato, većina zaposlenika u Birou javne sigurnosti, Tužilaštvu i sudu samo su čuli laži i izvršavali pogrešna naređenja odozgo. Vrlo malo ih je direktno čulo istinu od praktikanata, posebno ljudi u birou za upravljanje zatvorima na pokrajinskom nivou, pravosudnom birou, službenici u pokrajinskim vladama, koji svi više trebaju čuti istinu. Ako im možemo objasniti istinu, možda neće napustiti KPK, ali mogu razlučiti dobro od zla u svojim srcima i doći će do promjene.
Štaviše, ovi visoki dužnosnici obično prihvaćaju takozvane „zadatke“ odozgo. Razgovaraju samo s ljudima u svom neposrednom okruženju i rijetko dolaze u kontakt s običnim građanima. Obično nemamo izgovora da idemo k njima, ali ovo je sada prilika da im priđemo i objasnimo istinu.
Ovo mi daje hrabrost da putujem u provincijske gradove udaljene nekoliko kilometara kako bih se sastala sa službenicima u raznim odjeljenjima i upoznala ih s činjenicama o Falun Gongu kroz situaciju mog muža. Putovala sam vlakom da vidim načelnike zatvora na zatvorskom zemljištu udaljenom nekoliko kilometara kako bih zatražila oslobađanje svog muža, a biciklom i autobusom sam putovala do raznih državnih odjeljenja u svom gradu kako bih obavijestila službenike da je moj muž nepravedno osuđen na zatvor.
Neki od njih to ne govore naglas, ali u srcu se dive nama praktikantima. Ponekad sam pripremala mnogo bilješki sa sadržajem sa web stranice Minghui i dijelila ih. Smiješili su se, klimali glavom i uzimali bilješke.
Otišla sam u biro za upravljanje zatvorima. Zaposlenici su mi u početku otežavali stvari i bili su vrlo zli prema meni. Strpljivo sam im objašnjavala stvari i onda više nisu bili toliko zli. Kad sam otišla vidjeti načelnika pravosudnog biroa, spomenula sam progon kroz koji je moj muž prošao u zatvoru. Mladić je kazao: "On je kriminalac. Tako ga i treba tretirati." Kazala sam: "Ko je počinio zločin? Zapravo ne postoji zakon koji dokazuje da je Falun Gong ilegalan. Možete li mi pokazati bilo kakvu pravnu osnovu? Mi praktikanti smo pogrešno osuđeni." Čovjek je prestao govoriti.
Otišla sam na sud nakon što je Biro socijalne sigurnosti tražio od mog muža da vrati penziju koja mu je isplaćena. Kazala sam sudiji da je penzija naš novac i da nam treba biti data. Kakvo pravo oni imaju da traže da je vratimo? Baš kao i banka, novac koji položimo pripada nama, ko bi kazao da pripada banci? Penzija koju daje Biro socijalne sigurnosti je novac akumuliran od rada koji smo radili cijeli život i namijenjen je za isplatu nakon što odemo u penziju. Dokle god je osoba živa, penzija bi se trebala nastaviti isplaćivati, a vi nas ipak želite natjerati da vratimo novac. To je protiv zakona.
Sudija je kazao: "Ovo ima veze s Biroom socijalne sigurnosti. Ne biste trebali dolaziti meni." Kazala sam: "Kome bih trebala ići? Vi ste otišli u zatvor i objavili odluku pred mojim mužem, rekavši mu da će mu penzija biti obustavljena i da mora vratiti novac koji mu je dat. To je mom mužu stvorilo veliki mentalni pritisak i pogoršalo mu bolest. Šta radite!? Danas sam došla k vama da vam kažem da je to što ste učinili ilegalno."
Vidjela sam jednog mladića pored sudije i kazala sam: "Mladiću, još si mlad, moraš znati šta je dobro, a šta loše ako želiš dobru budućnost. Bit će kraj ako nastaviš s njima i radiš loše stvari. Moraš znati za šta je sud." Čovjek se nasmiješio i spustio glavu. Na kraju, nisam vratila penziju svog muža i oni mi je nisu ni tražili.
Otišla sam da se sastanem sa načelnikom Višeg narodnog suda u vezi s mojom tužbom protiv sudije u prvom suđenju mog muža. Načelnik nije bio prisutan, ali sam ostala, čekajući ga. Objasnila sam istinu nekolicini mladih zaposlenika. Jedan od njih je kazao: "Teto, prestani to govoriti. Uskoro ćemo se pridružiti praktikantima Falun Gonga. Pogledajte, naš šef dolazi!" Odmah su prestali razgovarati sa mnom.
Pitala sam njihovog šefa: "Zašto ne želite preuzeti moj slučaj? Na osnovu čega?" On je kazao: "Nedavno je postojao dokument koji kaže da ne možemo preuzimati slučajeve Falun Gonga." Iskoristila sam priliku i kazala: "Pokažite mi dokument, ne mogu vam samo vjerovati na riječ, morate mi pokazati dokument." Nije odgovorio i ušao je u sobu. Nakon toga se više nije pojavljivao.
Tužba protiv Gradskog biroa javne sigurnosti i Gradske vlade
U prvoj polovini 2021. godine, podnijela sam zahtjev Gradskom birou javne sigurnosti, tražeći da se javno objave vladine informacije. Zatražila sam od vlade da objavi sve informacije o vremenu kada je moj muž bio zatvoren u pritvorskom centru. U odgovoru Gradskog biroa javne sigurnosti, rekli su da to ne pripada vladinim informacijama i odbili su da mi udovolje. Zatim sam podnijela zahtjev za administrativno preispitivanje gradskoj vladi. Vlada je potvrdila prvobitnu odluku. Zatim sam podnijela zahtjev za administrativnu tužbu, jer su bili tuženi Biro javne sigurnosti i vlada. Sud je odbio prihvatiti slučaj tvrdeći da je istekao rok. Otišla sam u poštu da dobijem kopiju statusa dostave dokumenata. Nakon mnogo truda, konačno sam dobila sudski poziv i suđenje je održano pred gradskim sudom krajem 2021. godine.
Na dan suđenja obukla sam se formalno jer to predstavlja sliku praktikanata. Moja snaha me je pratila, pomažući mi da držim šalicu i materijale, i bila je moja pomoćnica. Sjedila je pored mene. Budući da smo mi bili tužioci, naša mjesta su bila viša od mjesta tuženih, što je bio sjajan osjećaj. Iako je to bilo javno suđenje, u galeriji nije bilo nikoga.
Kasnije sam saznala da je desetak praktikanata iz okruga otišlo na sud da šalje ispravne misli.
Na mjestu tuženih, nasuprot nama, sjedio je predstavnik gradonačelnika grada, dva policajca koji su predstavljali Biro javne sigurnosti i dva advokata koji su zastupali vladu i Biro javne sigurnosti, ukupno pet osoba.
Na početku suđenja dogodio se smiješan incident. Policajac koji je predstavljao Biro javne sigurnosti ustao je i počeo govoriti stvari tvrdeći da je tužilac. Sudija ga je odmah zaustavio. Sudija mu je kazao: "Vi ste tuženi," i zatražio od njega da sjedne i pusti tužioca da govori prvi. Policajac, koji je navikao da bude tužilac, bio je zapanjen i sjedio je namrgođeno. Moje ispravne misli postale su jače videći ovo.
Nisam se plašila uprkos tome što sam se suočila s pet ljudi, jer su mi praktikanti iz Pravnog foruma pripremili materijale, objasnili proceduru i rekli mi šta da kažem u kojoj fazi i kako da se nosim sa posebnim okolnostima koje se mogu dogoditi. Sve su mi napisali i u osnovi sam ih samo morala pročitati.
Cijelo suđenje trajalo je manje od sat vremena. Ja sam govorila elokventno, a tuženi su izgledali licemjerno suočeni s mojim snažnim argumentima. Iako smo mi bili žrtve u ovom političkom progonu, nikada nismo priznali optužbe koje nam je KPK nametnula. Stoga se nikada nismo osjećali inferiorno. Mogla sam stajati kao tužilac i biti poštovana. Moja snaha mi je nakon suđenja kazala: "Ono što si govorila je bilo izvrsno."
Kasnije sam zatražila kopiju video i audio snimka pretresa, ali je sud bio nervozan i dao je sve vrste razloga da odbije moj zahtjev. Nikada mi ga nisu dali.
Nisam angažovala advokata za suđenje jer sam imala podršku praktikanata i Pravnog foruma. Nisam smatrala potrebnim trošiti novac na angažovanje advokata. Umjesto toga, novac sam koristila za slanje više pravnih dokumenata.
Mislila sam da, budući da KPK koristi zakon da nas progoni, mi bismo trebali koristiti zakon da se suprotstavimo progonu i objasnimo istinu. Inače, ko bi znao da su njihove radnje protuzakonite? Da ih nismo tužili zbog kršenja zakona, bismo li imali priliku stati u poziciju tužioca i objasniti istinu? Bez obzira na rezultate, u tom trenutku, Biro javne sigurnosti i gradska vlada bili su tuženi. Iako sud na kraju nije podržao pravdu i zadržao prvobitnu odluku, iskoristila sam ovaj incident da državni službenici, advokati, sudija, itd. poslušaju moj govor, a ja sam objasnila istinu kao tužiteljica.
(Nastavak slijedi, odabrani članak za 22. Kinesku Fa Konferenciju na Minghui.org)
