Pozdrav, Učitelju! Pozdrav, kolege praktikanti!
Postajem emotivan kad razmišljam o svoje 32 godine prakticiranja Falun Dafa kultivacije. Tijekom proteklih 26 godina, dok smo pomagali Učitelju u Fa-ispravljanju, trpjeli smo intenzivan pritisak Komunističke partije Kine (KPK).
Bilo je bezbroj teškoća i radosti tijekom ovog izvanrednog putovanja. Uz zaštitu štovanog Učitelja Li Hongzhi-ja, uspio sam proći kroz sve uspone i padove. Zauvijek ću biti zahvalan i poštovati svog najdražeg Učitelja, kao i sve moje ljubazne i nesebične kolege praktikante. Ovom posebnom prigodom za 22. Kinesku Fahui, želio bih podijeliti neka svoja iskustva u kultivaciji.
Pronalaženje Učitelja nakon cjeloživotne potrage
Kroz cijelo djetinjstvo, život mi je bio suroviji i gorči u usporedbi s mojim prijateljima. Moji su roditelji bili dobri prema nama djeci, ali moja je mama imala vrlo lošu narav i česte sukobe s drugim članovima obitelji. Ponekad bi se toliko naljutila da bi se onesvijestila. Kad sam bio u srednjoj školi, tata ju je često tukao i skoro su se razveli.
Kad sam imao 15 godina, baka je doživjela slom živaca nakon što je doživjela zastrašujuće iskustvo dok je noću šetala, te je ubrzo nakon toga preminula. Moj je djed radio u drugom gradu i skoro je umro od gladi tijekom Velikog skoka naprijed (kampanja industrijalizacije unutar Kine od 1958. do 1962., koju je vodila KPK). Život mu je bio vrlo težak, a napeti odnosi s drugim članovima obitelji donosili su mu mnogo patnje. Kap koja je prelila čašu dogodila se kada se kuća koju je s ljubavlju sagradio srušila tijekom Velikog potresa u Tangshanu. Nije to više mogao podnijeti i umro je.
Bio sam najstarije dijete u obitelji. Budući da sam uvijek bio izvrstan u učenju, cijela me obitelj podržavala u nastavku visokog obrazovanja. Od srednje škole, djed je bio taj koji je dizao kredite kako bi platio moju školarinu. Na kraju sam postao prvi student u svom selu.
Kad sam bio u trećem razredu, dobio sam upalu pluća. Nakon toga sam svake godine imao traheitis i bili su mi potrebni česti lijekovi. Imao sam i problem s jetrom, što je uvijek utjecalo na moj apetit. U nižoj srednjoj školi sam pao u depresiju i značajno nazadovao u školskom uspjehu. Povrh toga, dvije godine su me maltretirali u školi! Čudno, ali maltretiranje je kasnije iznenada prestalo. Pretpostavljam da je to zato što sam otplatio karmu.
U srednjoj školi bio sam pod velikim pritiskom da uhvatim korak. Da se nisam uspio upisati na fakultet, mogao sam zaglaviti u našem malom selu do kraja života i biti poljoprivrednik. Uštedio sam novac od budžeta za obroke i kupio mnogo materijala za učenje. Srećom, uz naporan rad, postigao sam najbolji rezultat na prijemnom ispitu za fakultet u svojoj školi i bio drugi u cijelom okrugu. To je bilo tako važno postignuće za moju obitelj i mene. Nakon što sam kasnije počeo prakticirati Falun Dafa, shvatio sam da je to vjerojatno uredio Učitelj Li. To mi je povećalo samopouzdanje i dalo snagu kad sam se suočio sa zlim režimom tijekom progona.
U međuvremenu sam se još uvijek borio s oporavkom od dvije kronične bolesti. Pokušao sam mnoge tretmane zapadne i kineske medicine, ali nije bilo poboljšanja. Često sam razmišljao: „Koja je svrha života?“ Tijekom qigong manije isprobao sam mnogo različitih škola, opet bez uspjeha, i skoro sam pao na jednu opaku praksu. Postupno sam shvatio da postoje ispravne i zle qigong škole, kao i opsjednutost životinjama ili duhovima. Bio sam uplašen i prestao sam vježbati u bilo kojoj od škola. Ali i dalje su me intrigirale knjige o energetskim praksama ili budizmu, kao da sam za nečim žudio.
Jednog dana došla je moja prilika! Učitelj je uredio da radim u drugom gradu i upoznao sam nekoga tko me pitao želim li vježbati Falun Dafa. Bez oklijevanja sam rekao: „Da!“ I sam sam bio zbunjen zašto sam tako brzo pristao.
Otišao sam u park prijaviti se za nadolazeći Falun Dafa seminar, ali su mi rekli da nema slobodnih mjesta. Zamolio sam da me dodaju na listu čekanja i na kraju osigurao ulaznicu.
Neposredno prije početka seminara nazvao me šef tražeći da zbog nečega odem u drugi grad. Rekao je da bih mogao izgubiti posao ako odmah ne odem. Rekao sam mu za qigong tečaj i da ne mogu otići dok ne završi. Ušutio je na nekoliko sekundi, a zatim se složio da mogu pohađati tečaj. Drugog dana seminara skoro sam propustio 30 minuta predavanja. Ali čudom, kasnije se sve riješilo i nisam ništa propustio!
Imao sam toliku sreću vidjeti Učitelja izbliza tijekom tečaja. Bio je vrlo mlad i izgledao je kao netko u 20-ima. Bio je visok, miran i suosjećajan. Srce mi je bilo ispunjeno radošću! Taj prizor mi je još uvijek tako živ u sjećanju, čak i nakon što su prošle 32 godine.
Učitelj je rekao u Prvom predavanju, Zhuan Falun:
“Mislim, da onima koji me mogu izravno čuti, kako širim put kultivacije i objašnjavam Fa, kažem, to je zaista... poslije ćete znati, smatrat ćete ovo vrijeme vrlo dragocjenim.“ ("1. Lekcija", Zhuan Falun)
To je doista bilo tako!
Dafa je tako moćan! Nakon samo jedne godine vježbanja Dafa, kronične bolesti koje su me mučile desetljeće potpuno su nestale. Bio sam jako sretan. Duboko učenje Dafa također mi je pomoglo razumjeti zašto sam imao toliko nesreća u ranom životu. Bila je to moja karma koju je trebalo otplatiti, a također je postavljala temelje da kasnije dobijem Dafa. Osjećam da mi se um proširio i više se ne držim tvrdoglavo vlastitog mišljenja i ograničenog razumijevanja.
Tijekom velike poplave 1998., nakon što sam donirao 50 yuana na svom radnom mjestu, otišao sam i u Ured za civilne poslove i donirao još 50 yuana. Čuo sam na TV-u da je lokalni Falun Dafa praktikant donirao 1.000 yuana, dok je većina nas zarađivala samo 600 do 700 yuana mjesečno.
Dao sam sve od sebe da slijedim načela Dafa i budem dobra osoba. Uvijek postoje ljudi koji žive još težim životom od mene. Dok sam bio raseljen iz svog doma kako bih izbjegao progon, dao sam 61 yuan od 200 yuana koliko mi je preostalo dječaku koji je prosio novac kako bi se mogao vratiti kući. Nitko mu nije pomogao dok je hodao popularnom trgovačkom četvrti u Pekingu. Bio je vrlo uzbuđen kad sam mu ponudio novac i viknuo je na ulici: „Falun Dafa je dobar!“
Put kultivacije uvijek je pun izazova i testova. Ubrzo nakon što sam dobio Fa, rodilo mi se dijete i vratio sam se kući. U mom području nije bilo praktikanata, a ometale su me qigong prakse koje sam prije učio. Nakon dvije ili tri godine konačno sam odlučio vježbati Dafa i odmah prodao qigong knjige koje sam sakupio. Upoznao sam praktikanta 1996. i pridružio se aktivnostima promicanja Fa javnosti. Tek tada sam postao malo marljiviji u svojoj kultivaciji.
Jednom prilikom, jer sam pogriješio, pomislio sam da je moj Falun (zakonski kotač) deformiran i da više ne mogu vježbati Falun Dafa. Sjeo sam na tlo na našem vježbalištu i šutio. Nitko nije znao koliko sam bio tužan. Ali Učitelj me je spasio uredivši da jedan praktikant ljubazno razgovara sa mnom. Ohrabrio me da ustanem i nastavim s vježbanjem, na kraju mi pomažući da prođem ovaj test.
Učitelj je uvijek uređivao da me praktikanti obavijeste kada su objavljena nova Dafa predavanja kako bih mogao ostati marljiv u učenju Fa. Jednog dana moje je radno mjesto organiziralo obilazak Carskih grobnica Qing. Nisam želio ići, ali nisam imao dobar izgovor da tražim slobodno vrijeme. Nakon što sam otišao, iznenadilo me koliko je to bilo svečano i sveto. Nekoliko dana kasnije, Učitelj je objavio pjesmu „Obilazak istočnih carskih grobnica Qing“. Osjećao sam se sretnim što sam mogao posjetiti ovo posebno mjesto. Često sam se prisjećao ovog događaja godinama kasnije i osjećao da kao Dafa praktikanti imamo ogromne odgovornosti na svojim ramenima.
Odlazak u Peking radi zaštite Fa
U srpnju 1999., bivši diktator komunističkog režima Jiang Zemin naredio je progon Falun Dafa i mobilizirao resurse cijele zemlje da demonizira i ocrni Dafa. Teror je ispunio zrak, a lica ljudi bi problijedila kad bi se spomenuo Falun Dafa.
Kao asistent na vježbalištu i zaposlenik vlade, postao sam ključna meta za nadzor. Također sam primijetio da su mnoge praktikantice odlazile u Peking žaliti se i progovoriti za Dafa, ali je vrlo malo muških praktikanata išlo. Mislio sam da strah sprječava neke praktikante da odu, uključujući mene. Bio sam zbunjen i nisam znao trebam li ići. Onda jednog dana, dok sam učio Fa, shvatio sam da je to ispravna stvar. Mi kao kultivatori radimo izvanredne stvari i trebali bismo zaštititi Dafa.
Dvaput sam išao na žalbu. Ali budući da sam još uvijek imao strah, uhitili su me i prisilili da napišem izjave kojima se protiv svoje volje odričem Falun Dafa oba puta. Kad sam bio u pritvoru, recitirao sam Hong Yin s drugim praktikantima. Sjetili smo se 71 pjesme, ali postojala je jedna posljednja pjesma koje se nismo mogli sjetiti, bez obzira koliko smo se trudili. Nakon što su nas pustili, shvatio sam da smo zaboravili „Istinsko kultiviranje“. Shvatili smo da nas Učitelj podsjeća da se istinski kultiviramo.
Bilo je vrlo bolno napisati izjavu o odricanju, iako to nisam stvarno mislio. Znao sam da mi nedostaje kultivacije, pa sam proveo gotovo dva mjeseca recitirajući posljednje poglavlje u Zhuan Falunu, „Ljudi sa sjajnom urođenom kvalitetom“.
Kad sam se spremao otići treći put na žalbu, imao sam pomiješane osjećaje gledajući svoju sedmogodišnju kćer. Nisam znao kakav će rezultat biti ovaj put. Poslao sam je njezinoj teti i zatim se ukrcao na autobus za Peking. Policija je tražila Falun Dafa praktikante cijelim putem, a ja sam uspio stići na Trg Tiananmen, gdje sam iz dna srca viknuo: „Falun Dafa je dobar! Falun Dafa je ispravan Fa!“
Ovaj put su me ponovno uhitili. Moje radno mjesto me planiralo otpustiti. Moja je supruga bila jako zabrinuta i zamolila je svog šefa, direktora organizacijskog odjela okruga, da me uvjeri da napišem drugu izjavu. Razumio sam da im je svima stalo do mene, ali znao sam da je to nešto što ne bih smio ponovno napisati.
Kasnije je moja supruga iskoristila vezu na svom radnom mjestu kako bi došla u pritvor razgovarati sa mnom. Kleknula je preda mnom, strašno plačući. Zamolila me da napišem izjavu zbog nje i naše kćeri. Još uvijek sam imao jake obiteljske osjećaje, pa sam pristao u suzama.
Policajac koji nas je promatrao bio je dirnut. Pitao me: „Znate li zašto je vlada pokrenula progon Falun Dafa? Zato što imate 100 milijuna ljudi koji vježbaju!“ Bio sam šokiran. Nedavno sam raspravljao s drugim praktikantom ima li doista 100 milijuna Dafa praktikanata. Pokušali smo napraviti neke izračune, ali jednostavno nismo mogli doći do tog broja.
Čuvši riječi policajca, postidio sam se samog sebe – nisam u potpunosti vjerovao u Učitelja. Odlučio sam: Neću napisati izjavu o odricanju! Kad sam im rekao da sam se predomislio, policajac je bio šokiran, a moja supruga slomljena. Osjećala je da sam je prevario i razvila je snažno zamjeranje prema meni. Prije nego što smo se vjenčali, uložio sam puno truda da joj se udvaram i duboko je volim. Stare sile iskoristile su moje emocije i stvorile mi mnoge nevolje dugi niz godina.
Kultivacija je ozbiljna. Ako moj xinxing (moralni karakter) nije na razini, nema načina da prođem kritične testove. Nakon samo 19 dana pritvora, počeo sam se osjećati vrlo usamljeno i pod pritiskom. Napisao sam još jednu izjavu o odricanju i pušten sam.
Bio sam jako frustriran samim sobom i osjećao sam se nekvalificiranim za prakticiranje svetog Dafa. Kad je supruga došla po mene, nije rekla ni riječ. Nije otišla kući sa mnom, već me odvela kod rođaka. Taj je rođak vrlo utjecajan, a razgovarao je i s vlastima da me oslobode. Dogovoreno je da počnem raditi u njegovoj tvornici.
Jednog dana dok sam radio, pomislio sam da je kultivacija tako teška i da bih možda trebao sniziti zahtjeve prema sebi i samo biti dobra osoba. Dok sam o tome razmišljao, alat težak oko 130 kg pao mi je na nožni prst. Da drugi kraj nije bio spojen na prirubnicu, možda bi mi ruka i noga bile slomljene. Sinulo mi je da još uvijek imam karmu za otplatiti. To je nešto od čega ne mogu pobjeći, bez obzira na sve; još uvijek nema izlaza, čak i ako prestanem prakticirati kultivaciju.
Osjetio sam ohrabrenje nakon čitanja članka na Minghui-ju s Učiteljevim predavanjima i moje su misli ponovno postale ispravne. Bio sam stvarno zahvalan na Učiteljevom aranžmanu.
Nakon još mjesec dana, rođak mi je rekao da se mogu vratiti na posao pod uvjetom da napišem još jednu izjavu kojom osuđujem Dafa. Zahvalio sam mu na svoj pomoći koju je pružio mojoj obitelji i meni tijekom protekla dva desetljeća. Ali rekao sam mu da ne mogu napisati nikakve daljnje izjave. Plakao je i rekao da moj djed, da je živ, ne bi odobrio to što sam učinio. Nisam ga mogao uvjeriti i bilo mi je tako žao svih živih bića koja su otrovale stare sile i progon.
Lokalni praktikanti planirali su ponovno otići u Peking na žalbu. Prijavilo ih se više od 120. Informacija je kasnije procurila do policije, pa smo odlučili krenuti tjedan dana ranije. Dok je oko 40 praktikanata presretnuto na putu, drugih 80 uspjelo je doći do Trga Tiananmen i uzviknuti: „Falun Dafa je dobar!“
Dok sam bio u pritvoru, više nisam imao nade da ću biti pušten. Moja je supruga iskoristila sve veze koje su nam bile dostupne i svaki put je bilo izuzetno teško osigurati puštanje. Prijatelj je jednom rekao da je to teže nego osloboditi ubojicu. Zamolio me da ga više ne zovem jer je Falun Dafa sada veliko političko pitanje.
Jednog dana, čuvar me iznenada pitao želim li angažirati odvjetnika. Mislio sam da me možda planiraju osuditi. Odgovorio sam vrlo mirno: „Ne, ne bismo si to mogli priuštiti.“ Na moje iznenađenje, ubrzo nakon toga sam pušten, a da nisam ništa napisao! I moje je uhićenje bilo „odobreno“, tako da više nisam bio „uz jamčevinu“.
Razmišljajući o ovom dijelu svog puta kultivacije, bio je tako vijugav i izazovan. Iako je progon doista bio vrlo zao, uglavnom su moja vlastita karma i nedostatak čvrste kultivacije doveli do nevolja. Kako su moji testovi postajali teži, moje je srce postajalo nestabilno, i pokušavao sam koristiti ljudske taktike za prevladavanje nevolja, umjesto da tražim odgovor iz Fa. Osim toga, moja namjera žalbe nije bila sasvim čista, jer sam se bojao zaostajanja u napretku Fa-ispravljanja i težio sam moćnoj vrlini da postignem ispunjenje. Također sam pronašao svoje vezanosti za natjecanje i jake ljudske osjećaje. Sve moje vezanosti bile su nedostatci koje su stare sile iskoristile da me progone.
Prolazak ovih testova ovaj put doveo je do velikih proboja u rastvaranju aranžmana starih sila. Također je razvijen čvrst temelj xinxinga kako bih kasnije prošao više testova.
Bijeg od šest policijskih uhićenja tijekom života u progonstvu
Budući da sam smatrao da sam uklonjen iz svake mogućnosti daljnjeg progona, šokiralo me kad je moja teta rekla da je čula za nekoga tko je nedavno osuđen na zatvor. Nije izričito spomenula mene niti konkretnu situaciju o slučaju. Ali ja sam automatski pomislio da se radi o meni i izlanuo: „Zašto me opet žele progoniti? Što sam učinio?“ Kad sam kasnije razmišljao o tome, shvatio sam da se ništa ne događa bez razloga i da mi je Učitelj davao nagovještaj preko nje.
Ubrzo nakon Kineske nove godine, tri lokalna policajca pojavila su se u mojoj kući i odvela me u policijsku postaju, s izlikom da trebaju moju pomoć u istrazi. Rekao sam im da nisam prekršio nijedan zakon i da je nezakonito da me vode u policijsku postaju. Policajac je rekao da sam još uvijek uz jamčevinu, a ja sam to negirao. Pokušao sam se i raspravljati sa šefom policije po dolasku u postaju. Nije htio razgovarati sa mnom, ali je rekao da se mogu raspravljati s članovima Odjela za pravne poslove sljedeći dan. Sada sam shvatio ozbiljnost toga: zlo mi je planiralo dati kaznu radnog logora. Zamolio sam Učitelja za pomoć.
Dok me policajac pratio do ćelije, vidio sam da su vrata širom otvorena. Pobjegao sam, a policija me nije uspjela uhvatiti. Nakon ovog incidenta živio sam u bijegu dvije godine skrivajući se od policije. Dok sam boravio u domovima raznih praktikanata, naučio sam koristiti računalo, preuzimati materijale s Minghui.org i ispisivati materijale za distribuciju.
Zatim je došao još jedan ogroman test. Moja se supruga više nije mogla nositi sa situacijom i zahtijevala je razvod. Tražila je skrbništvo nad našom kćeri. Što se tiče naše jedine imovine (stare kuće vrijedne oko 40.000 yuana), tražila je da zadrži i moj dio, kao moj doprinos podizanju našeg djeteta. To je značilo da ću izgubiti sve i sada postati istinski beskućnik.
Nisam pristao na njezine zahtjeve, ali ona je bila čvrsta u svojim odlukama. S obzirom na pritisak i diskriminaciju s kojima se suočavala na poslu zbog mene, i da ne bih trebao biti vezan ni za što u ljudskom svijetu, pristao sam potpisati dokument o razvodu.
Također sam se osjećao krivim što nisam ispunio svoje obaveze kao otac. Tako sam dopustio supruzi da ima potpuno vlasništvo nad kućom. Također sam pristao plaćati alimentaciju dok moja kći ne napuni 18 godina. Moja je supruga bila iznenađujuće dirnuta. Zagrlila me i briznula u plač. Nikad više nije spomenula razvod.
Tijekom praznika otišao sam posjetiti suprugu i kćer u dom moje punice. Moj šogor se bojao i nije se usudio zadržati me tamo preko noći. Iako je znala da nemam kamo drugdje otići, moja je supruga šutjela. Dok sam hodao ulicom usred noći, osjećao sam se usamljeno i tužno. Tada sam se sjetio da nedaleko živi jedan praktikant. Otišao sam do njega i on mi je s radošću pružio utočište.
Drugi put, bio sam u domu koordinatorice kad je policija opkolila njezino susjedstvo. Kako nisu mogli provaliti sigurnosna vrata, našli su varioca da ih razreže. Taman kad su se spremali ući, iskočio sam kroz prozor s drugog kata. Iako sam uganuo gležanj, nisam imao vremena baviti se time i bježao sam spašavajući živu glavu. Brzo sam se popeo na ogradu, samo da bih se našao u vojnoj bazi. Četvero ili petero ljudi trčalo je za mnom. Nastavio sam trčati i na kraju pobjegao.
Jednom sam lijepio plakat o Dafa dok sam čekao autobus. Gomila se okupila oko njega da pogleda. Jedna osoba bila je policajac u civilu. Potrčao je za mnom i uhitio me. Nakon što su me odveli u obližnju policijsku postaju, šutio sam kad su tražili moje ime i adresu. Zbog toga su me tukli. Jedan policajac me također tukao električnom palicom. Ali iznenađujuće, to mi je zapravo pomoglo da prevladam strah od električne palice.
Nakon što su se vratili s večere, pritisnuli su nogu stolice na moje stopalo i šokirali me električnom palicom od stopala sve do vrata. Nisam ih se bojao i nastavio sam recitirati pjesme iz Hong Yina. Tada se dogodilo čudo. Više nisam osjećao bol i pomislio sam da je električna palica pokvarena. Ali kako sam se uzbudio, ponovno sam osjetio bol kad su me šokirali u sljedećoj rundi. Šokirali su me dok se baterija palice nije ispraznila. Vezali su me za metalnu stolicu i spavali blizu mene.
Tijekom ispitivanja jedan me policajac prepoznao. Brinuo sam se hoće li me poslati u radni logor. Zamolio sam Učitelja za pomoć. Jedna od lisica se otvorila, ali sam se mučio otvoriti drugu. Mislio sam u sebi, da Učitelj nije namjeravao da odem odavde, prva lisica se ne bi sama otvorila. Potrošio sam još malo vremena i skinuo i drugu lisicu.
Pojurio sam otvoriti vrata, ali nisam mogao okrenuti kvaku. Brinuo sam se da bi moglo biti zaključano s druge strane. Onda sam opet pomislio u sebi, da ne mogu otići, onda se ne bih mogao osloboditi lisica. Smirio sam se i našao način da okrenem kvaku. Čuvari su cijelo vrijeme spavali.
Sišao sam dolje što tiše. Taman dok sam razmišljao kako izaći na kraj sa zaštitarom, ustanovio sam da nikoga nema, iako je svjetlo bilo upaljeno. Izašao sam kroz vrata i sakrio se iza ugla da uhvatim dah. Okrenuo sam se i potvrdio da me nitko ne prati. Zatim sam trčao što sam brže mogao da napustim to mjesto.
Hodao sam nekoliko kilometara, pokušavajući potražiti pomoć od kolege praktikanta. Ali budući da sam kod njega bio samo jednom, nisam se mogao sjetiti adrese. Završio sam kucajući na pogrešna vrata. Zatim sam pokušao doći do klinike mog prijatelja iz srednje škole koja je bila negdje na istoku. Do tada sam se potpuno iscrpio. Krenuo sam prema benzinskoj postaji u blizini autoceste, pokušavajući se raspitati zna li netko gdje je njegova klinika.
Automobil je iznenada projurio pokraj mene i zaustavio se na benzinskoj postaji. Isprva nisam obraćao pozornost, ali onda se naglo zaustavio, a ja sam podigao pogled. Šest policajaca jurilo je prema meni. Nisam imao pojma odakle mi snaga, ali okrenuo sam se i potrčao prema jugu. Kad sam pogledao unatrag, auto je vozio prema istoku. Zatim sam potrčao na zapad.
Našao sam napuštenu tvornicu i ušao unutra potražiti mjesto za skrivanje. Ali bila je potpuno prazna i nisam se imao gdje sakriti. Ako ostanem tamo, bio sam kao „kornjača u staklenci“ – policija me mogla uhvatiti bez ikakvog napora. Ali onda sam opet pomislio, da nisam mogao pobjeći, Učitelj mi ne bi pomogao da napustim policijsku postaju. Postao sam puno samopouzdaniji i nastavio trčati. Zatim sam vidio veliku praznu kanalizacijsku cijev. Ušao sam unutra i nastavio naprijed. Nakon što sam se popeo na metalnu ogradu, vidio sam veliku baru. Kako god, na kraju sam pobjegao.
Kasnije sam čuo da je policija pretražila baru, ali je jedan policajac (koji je pažljivo slušao kad sam im prethodno pokušao objasniti istinu) rekao: „Nema potrebe nastavljati potragu. On može pobjeći čak i s lisicama. Nećemo ga moći pronaći. Idemo natrag.“ Bilo je to za dlaku! Hvala Vam, Učitelju, što ste me zaštitili!
Lokalna policijska postaja bila je šokirana mojim bijegom. Neki su policajci komentirali da imam nadnaravne sposobnosti. Ali izdala me koordinatorica koja je dovela policiju da me uhiti. Odveden sam u centar za pranje mozga. Zamjenik šefa policije koji je bio odgovoran da me transformira rekao je: „Prilično si sposoban. Čuo sam da imaš neku nadnaravnu sposobnost. Pokaži mi!“ Svaka sesija pranja mozga trajala je 15 dana, a zatim bih bio poslan u radni logor ako se ne transformiram. Pretpostavljam da šef nije očekivao da ću moći pobjeći iz tako strogo čuvanog centra za pranje mozga. Međutim, nakon dva prethodna neuspješna pokušaja, uspješno sam pobjegao 13. dana zatočeništva.
Ovaj bijeg je također bio pravi doživljaj. Ali s obzirom na duljinu članka, želio bih ga sažeti u tri točke: 1) prva dva neuspješna pokušaja bijega bila su zato što sam imao jak strah. Pitao sam se, čega se točno bojim? Zatim sam se postupno smirio. 2) Konačno sam otpustio strah od mučenja u radnom logoru. Više se nisam brinuo da bih se mogao transformirati ako ne budem mogao podnijeti mučenje, i odlučio sam da neću napisati izjavu o odricanju. 3) Nisam osjećao zamjeranje prema praktikantici koja me izdala, misleći da sam joj možda nešto dugovao iz prošlih života. Ali bilo mi ju je jako žao i nadam se da je mogla shvatiti svoju pogrešku. Čuo sam da je požalila zbog onoga što je učinila tjedan dana nakon što je puštena.
Jednom prilikom, toliko mi je nedostajala kuća tijekom Kineske nove godine da sam se prikrao kući kako bih vidio suprugu i kćer. Možda je policija dogovorila da ih netko nadzire. Dok smo zajedno jeli, netko je pokucao na vrata. Nisam obraćao pozornost, ali supruga me podsjetila da bi to mogla biti policija. Uplašio sam se i odmah pobjegao.
Skoro sam ponovno uhićen dok sam bio u posjetu praktikantu, a policija se neočekivano pojavila. Uspio sam pobjeći još jednom. Pripisao sam ovaj bijeg snu koji sam sanjao nedugo prije. U snu su me uhitila dva policajca, od kojih je jedan bio moj prijatelj iz srednje škole, kojeg sam molio da me pusti, ali bezuspješno. Doveo me pred dužnosnika okružne vlade, gdje mi je jedan policajac stao na prsa. U tom sam trenutku otpustio strah. Glasno sam uzviknuo stihove za Fa-ispravljanje i eliminirao zle faktore u drugoj dimenziji koji su me proganjali.
Tijekom dvije godine života u bijegu boravio sam kod mnogih praktikanata. Uglavnom sam se oslanjao na financijsku potporu praktikanata i nekoliko rođaka. Iako sam živio u stalnom strahu i praćen snažnom usamljenošću, kolege praktikanti su se dobro brinuli o meni i mogli smo razgovarati o bilo čemu. Često smo dijelili naše razumijevanje Fa i zajedno radili na podizanju svijesti o progonu. Bili su mi čak i bliži od moje obitelji. Kroz njih sam osjetio snagu Dafa i Učiteljevu suosjećajnost. Uz njihovu pomoć moj se xinxing znatno poboljšao. Želio bih izraziti svoju duboku i iskrenu zahvalnost kolegama praktikantima koji su mi nesebično pomagali.
Ostao sam nekoliko mjeseci kod starijeg praktikanta, koji je bio prijatelj mog oca. Jedan događaj ostavio je na mene dubok dojam. Imao je vrlo staro stolno računalo, a brzina interneta bila je izuzetno spora. Često sam bio zabrinut zbog toga. Ali tijekom tog vremena, možda smo svi poboljšali svoj xinxing, i dogodilo se čudo – brzina interneta iznenada je postala šest puta veća!
Jedne noći preuzeo sam Učiteljevu knjigu Turneja predavanja Fa po Sjevernoj Americi. Dok sam čitao Fa, u meni se javio veliki osjećaj prosvjetljenja. Doživio sam nevjerojatno i duboko razumijevanje učenja. Sve se činilo tako spokojnim, i osjećao sam se kao da je vrijeme stalo dok sam bio stopljen s Fa. Bio sam jako dirnut i suze su mi tekle niz obraze.
Prolazak testa života i smrti
Najveći test života ili smrti koji su organizirale stare sile došao je na mene bez ikakvog upozorenja. To se dogodilo jer sam još uvijek imao previše vezanosti za otpustiti, nisam mogao uzeti Fa k srcu dok sam ga učio, uzimao sam obavljanje stvari kao kultivaciju i nisam mogao aktivno gledati unutar sebe, već sam pasivno radio na svojim vezanostima kada bi se sukobi dogodili.
Dok sam se jednog dana vozio autobusom, razgovarao sam s čovjekom koji je sjedio do mene o Dafa. Ispostavilo se da je on policajac u civilu, a u autobusu ih je bilo još četvero. Nakon uhićenja prvo su me odveli u policijsku postaju, a zatim su me držali u centru za pranje mozga. Devet mjeseci koje sam tamo proveo bilo je najteže razdoblje u mom životu. Nekoliko sam puta bio na rubu sloma. Bila je to doista jazbina mračnih demona. Ali opet, Fa je bio taj koji mi je dao snagu.
Učitelj je rekao:
“Zašto su Dafa učenici nemilosrdno mučeni od strane zla? Zato što oni ustraju u svojoj ispravnoj vjeri u Dafa, i zato što su oni čestice Dafa.“ ("Dafa je neuništiv", Bitno za daljnje napredovanje II)
Budući da sam štrajkao glađu prosvjedujući protiv progona, stražari su me vezali za „smrtni krevet“ (užasavajuća metoda mučenja) i nisam se mogao pomaknuti. Stražarka po prezimenu Zhang ponavljala je propagandu demoniziranja Dafa svaki dan. Stalno sam se raspravljao s njom i nitko od nas nije uspio uvjeriti drugoga. Bilo mi ih je žao jer im je komunistički režim isprao mozak, a nisu imali pojma o tome, i još uvijek su ga čvrsto slijedili čineći zlo, čak i znajući da bi to moglo biti pogrešno.
Kad su mi davali infuziju, morao sam više puta tražiti odlazak na toalet. Odbili su me pustiti s kreveta i dogovorili da mi mladi policajac donese noćnu posudu. Ponekad više nisam mogao izdržati i pomokrio sam se u krevet. U rano proljeće, kad je još bilo hladno, nisam mogao zaspati pod mokrim pokrivačem. Nakon dva tjedna više nisam mogao izdržati i pristao sam konzumirati hranu pasiranu u tekućinu. Napokon su me pustili sa smrtnog kreveta.
Prije nego što sam primljen, mislio sam da ću, dokle god me ne puste, nastaviti štrajk glađu. Mislio sam da ću biti pušten nakon dva ili tri mjeseca štrajka glađu. Ali kad su prošla tri mjeseca, a ja još uvijek nisam vidio nikakvu nadu da ću biti pušten, počeo sam se osjećati zbunjeno. Nije bilo ugodno iskustvo biti vezan za metalnu stolicu i svaki dan biti prisilno hranjen kroz nosnu sondu. Stražari su me također mučili ograničavanjem korištenja toaleta. Također sam patio od teškog zatvora jer su mi davali samo pet minuta kada sam trebao obaviti veliku nuždu.
Nisam znao trebam li ustrajati. Jednog dana, stražar me upitao: „Jesi li ti kultivator?“ Iznenadilo me pitanje. Dobro sam razmislio o tome i povjerovao da mi Učitelj daje nagovještaj preko njega. Stoga sam odlučio nastaviti štrajk glađu. Zatim poslijepodne, došao je čuvar i rekao mi da je sanjao kako sam iskočio kroz prozor s trećeg kata, a on je također skočio za mnom kako bi me uhvatio. Shvatio sam da štrajk glađu nije jednostavna stvar.
Kako bi me natjerali da jedem, isprobali su sve vrste metoda. Bio sam toliko mršav da se mogla obaviti ruka oko najdebljeg dijela moje ruke, a listovi su mi bili prilično natečeni. Jednom je stražarka prezimena Zhang čak zaplakala kad me pokušavala nagovoriti da jedem. Bio sam jako dirnut onim što je rekla i skoro sam joj rekao da, da nisam iskusio zle metode kojima me mučila. Moj racionalni um mi je govorio da ne mogu prekinuti štrajk glađu. Zahvalio sam joj i rekao da se ne mogu složiti s njom. Njezin se ton odmah promijenio i potom je otišla.
Različiti ljudi su dolazili raditi na meni. Jedna stražarka se pretvarala da je sveučilišna profesorica. Svaki dan mi je pokraj jastuka stavljala jaje i zdjelicu prosene kaše. Mislio sam da ne može ustrajati u tome čak dva tjedna. Zatim je 13. dana otkrila svoje pravo lice i cipelama me udarala po otečenim listovima. Listovi su mi bili prekriveni krvavim ranama, a koža se ljuštila. Trebalo je više od deset godina da ožiljci nestanu.
Držali su me u samici i tjerali da dugo stojim ili čučim. Također su me prisilno hranili alkoholom, octom, gorkim čajem ili velikim bocama hladne vode. Svaki dan tijekom šest mjeseci bio sam vezan za metalnu stolicu. Noću mi nisu dali spavati, već su me pokušavali transformirati. Korištenje toaleta ponovno je bilo ograničeno. Povrh toga, trpio sam stalna premlaćivanja i verbalno zlostavljanje. Ruke su mi bile pune ožiljaka od uboda iglama.
Jednom su me skinuli i stavili u ekstra veliku vreću za smeće. Zatim su me prisilno hranili s pola kante vode. Toliko sam mokrio da su mi stopala bila natopljena. Zatim su me ismijavali da imam inkontinenciju iako sam bio tek u 30-ima. Također su me optuživali da se ne brinem za svoje roditelje ili djecu, etiketirajući me kao „anti-KPK i nedomoljubnog“ i „opsjednutog“ svojom vjerom. Najviše me boljelo kad su ocrnjivali Dafa i tjerali me da čitam njihovu propagandu, posebno „priznanja“ bivših praktikanata koji su se odrekli Dafa tijekom progona.
Jednom su se čuvari pretvarali da su suci i održali „saslušanje“ za mene, prijeteći mi teškom zatvorskom kaznom. Njih četvero bili su „stručnjaci“ za transformaciju praktikanata. Nekoliko bivših praktikanata koji su prešli na tamnu stranu također su naizmjence razgovarali sa mnom. Bio sam pod velikom napetošću i tjeskobom. Osjećao sam da bih radije umro nego živio. Bio sam u očaju. Sanjao sam svog djeda i drugu preminulu rodbinu nekoliko puta. Razmišljao sam o samoubojstvu. Ali zidovi u ćeliji bili su svi tapecirani i nisam imao načina da se ubijem, a da ne spominjem da su me nadzirali 24 sata dnevno. Istinski sam iskusio što znači da je „Svaki dan kao godina.“
Nakon šest mjeseci, stražari su odlučili prekinuti moj štrajk glađu pod svaku cijenu, čak i ako to znači da će me ubiti. Pripremili su veliki lavor pasirane hrane i četiri velike štruce kukuruznog kruha, što je bilo dovoljno da se nahrani šest ljudi. Liječnik je bio vani u pripravnosti. Planirali su me nastaviti prisilno hraniti, dok ne popustim. Bojeći se da bih od ovoga doista mogao umrijeti, odustao sam od štrajka glađu.
Među svim metodama mučenja, najbolnija epizoda bila je uskraćivanje sna tijekom 18 dana. Skoro sam doživio psihički slom. Stražar je rekao da će mi nedostatak sna, uz štrajk glađu, prekinuti sve ljudske potrebe. Uvijek su me čuvala četiri stražara, a smjena se mijenjala svakih šest sati. Nakon nekoliko dana postao sam izuzetno pospan. Ako su bili dobro raspoloženi, bili bi prijateljski raspoloženi prema meni i razgovarali bi kako bi me održali budnim. Ali ako su bili loše volje, tukli bi me ili udarali nogama. Ponekad su me dva stražara držala uza zid i polijevala hladnom vodom ako bih zatvorio oči.
Nakon dva tjedna počeo sam razvijati iluzije. Nisam mogao prepoznati ljude i govorio sam besmislice. Stvari koje sam vidio imale su dvostruke slike. Krevet je u mojim očima postao okomit i pitao sam se zašto boca s vodom na njemu ne pada na tlo. Čak ni tada stražari mi nisu dali spavati. Onda sam se jednog dana onesvijestio. Kad sam došao k sebi, vidio sam liječnika kako stoji pokraj mene i rekao je stražaru: „Pusti ga da malo odspava.“ Tada mi je konačno dopušteno da spavam neko vrijeme.
Nakon toga su me vezali za stolicu i dopustili mi da spavam četiri sata dnevno. Također su mi stavili natečene noge na stol tijekom spavanja. Takvo mučenje trajalo je puna dva mjeseca.
Na tom mjestu bilo je toliko puno zlih bića. Jednom je došao stražar da me transformira, a ja sam u srcu nastavio slati ispravne misli. Tada se njegov izraz lica i ton iznenada promijenio (mislim da ga je opsjeo zli duh). Zlobno mi je rekao: „Zašto eliminiraš zlo? Demoni su također životi!“ Zatim me s leđa nagazio. Nisam bio spreman i pao sam na tlo. Zatim se vratio u normalu i pomogao mi ustati te me pitao jesam li ozlijeđen. Bio sam tako šokiran. Kako je mogao znati o čemu razmišljam? Kako zlo u drugoj dimenziji može biti tako neobuzdano!
Tijekom ovih devet mjeseci zatočeništva, kako bih izdržao sve veći pritisak, koristio sam svu svoju mudrost, hrabrost, snagu i otpornost, sa svime čega sam se mogao sjetiti i razumjeti iz Fa. Nastavio sam recitirati Fa i slao ispravne misli što je više moguće. Kasnije sam saznao da su kolege praktikanti vani također slali ispravne misli za mene, i stvarno sam cijenio njihov trud.
Bio sam ljubazan prema svakom čuvaru, ali sam ipak izdržao njihove opetovane zahtjeve da napišem izjave kojima se odričem i osuđujem Dafa. Fizički i psihički iscrpljen, bivao sam svakim danom sve slabiji. Zadrhtao bih od straha ako bi mi se približio opaki čuvar. Jednom sam, tijekom ekstremne patnje, rekao da priznajem krivnju KPK i kineskom narodu, te sam napisao izjavu obećavajući da više neću prakticirati Dafa. Požalio sam što još uvijek nisam dosegao standard Dafa praktikanta koji je neuništiv.
Napokon, jednog dana, došla je moja lokalna policija i odvela me na služenje trogodišnje kazne u radnom logoru. Napokon sam se spremao napustiti đavolju jazbinu koja me gotovo nasmrt mučila i zamalo dovela do ludila. Duboko sam udahnuo i osjetio sreću zbog sebe. Znao sam da kad nisam uspio proći jedan test, sljedeći će biti teži, ali nisam se pokolebao u svojoj odlučnosti da nastavim prakticirati Falun Dafa. Suosjećajni Učitelj također nije odustao od mene i dao mi je više prilika za napredak.
Postupno sam se oporavio nakon šest mjeseci u radnom logoru. Tada sam odlučio ponovno započeti štrajk glađu s kolegama praktikantima. Kad smo čuli da je praktikant mučen do smrti, prosvjedovali smo vičući zajedno „Falun Dafa je dobar“. Te noći grmljavina je trajala pola sata. Shvatili smo to kao znak žalosti za preminulim praktikantom. Sutradan je bio Svjetski Falun Dafa dan, a nebo se razvedrilo. Čak smo vidjeli i video parade u Hong Kongu, gdje su praktikanti držali transparente s natpisom „Falun Dafa je dobar“. (Čuvar je dobio disk kod kuće, a zaboravio ga je izvaditi iz VCD-a nakon gledanja u radnom logoru.)
Napisao sam pismo koje je razotkrilo progon u radnom logoru i ono je isporučeno primatelju. Član obitelji praktikanta poslao nam je Učiteljeva nova predavanja. Ponio sam ih sa sobom kad su me prebacili u drugi radni logor. Stražari ih nisu pronašli kad su me pretraživali, a ja sam ih podijelio s tamošnjim praktikantima.
Nakon dva mjeseca štrajka glađu ovaj put, sestra i supruga su me odvele kući. Bio sam pritvoren ukupno 16 mjeseci. Zli plan da me zadrže tri godine je propao. Bio sam sretan što sam ponovno slobodan i nisam osjećao zamjeranje prema stražarima koji su me mučili. Također sam bio sretan što sam zadržao svoju vjeru u Dafa, unatoč mučenju koje sam pretrpio i pogreškama koje sam napravio.
Kao beznačajno biće u svemiru, počašćen sam što sam Dafa praktikant i što me spasio Učitelj Li. Nikada ne bih mogao izdržati tako nečuveno zlostavljanje i ostati živ bez ikakvih fizičkih posljedica ili psihičkih trauma bez Učiteljeve zaštite, vodstva Dafa i bez ispravne podrške kolega praktikanata.
Na putu kući sestra mi je kupila hranu. Nisam jeo dva mjeseca i bilo je izuzetno ukusno. Mislio sam da nikad prije nisam jeo nešto tako ukusno!
Snaga Dafa manifestira se kada praktikanti rade zajedno kao jedno tijelo
Kad sam bio u radnom logoru, bio sam vrlo potresen kad nisam mogao učiti Fa ili raditi vježbe. Nadao sam se da ću tome posvetiti više vremena nakon što budem pušten. Ali kad sam došao kući, moj su život okupirale svakodnevne stvari. I ometale su me mnoge vezanosti, poput mentaliteta pokazivanja, težnje za udobnošću, natjecanja, zamjeranja, tjeskobe i požude. Čak i kad sam shvatio da imam te vezanosti, bilo mi je jako teško ukloniti ih.
Još uvijek sam radio tri stvari, ali nisam bio nimalo marljiv, ponašajući se kao „prosječan čovjek koji čuje za Put“. Pao sam tri puta dok sam čistio kuću. Treći put sam ozlijedio zglob i trebalo mi je više od godinu dana da se oporavim. Drugi put sam pao vozeći motocikl i slomio šest rebara. Uz čudesnu moć iscjeljivanja Dafa, oporavio sam se za samo mjesec dana. Također sam uhićen još nekoliko puta. Jednom je gradska policija posebno izdala dokument lokalnoj policiji da me istraži, i skoro sam osuđen na zatvor.
Ali bilo je i nekoliko vrlo pozitivnih stvari koje bih također želio podijeliti ovdje. Primijetio sam, dok smo zajedno radili na spašavanju pritvorenih praktikanata, da smo svi imali raznih problema s xinxingom i nedostataka. Međutim, posvetili smo svoja srca ovom pothvatu, dobro surađivali jedni s drugima, ljubazno ukazivali na probleme i također radili na vlastitom xinxingu. Dogodilo se nekoliko čuda uz našu besprijekornu suradnju.
Četvero lokalnih praktikanata optuženo je za objašnjavanje istine ljudima. Policijska uprava pomno je pratila njihove slučajeve. Jedna starija praktikantica borila se s psihičkom traumom zbog ponovljenih uhićenja i pritvaranja u prošlosti. Koordinatorica je također otkrila da joj prisluškuju mobitel. Svi smo htjeli učiniti nešto da ih spasimo, ali nismo znali što učiniti.
Tada je Učitelj uredio da nam se pridruži praktikantica s jakim ispravnim mislima, koja nikada nije trpjela progon. Bila je vrlo hrabra i pazila je na detalje. Stalno nas je kontaktirala kako bismo razgovarali o planu spašavanja. Mislio sam da je to uredio Učitelj, i radio sam s njom na angažiranju odvjetnika za praktikante i poticao obitelji praktikanata da traže njihovo oslobađanje u policijskoj postaji. Također smo slali ispravne misli kako bismo podržali rad odvjetnika, kao i prikupljali peticije među mještanima tražeći oslobađanje praktikanata.
Peticija je prošla jako dobro. Prvi put smo prikupili više od 300 potpisa. Nakon još nekoliko puta, pismo je potpisalo više od 1.000 ljudi. Kad su dva odvjetnika otišla u centar za pranje mozga tražiti oslobađanje praktikanata, gotovo 60 praktikanata slalo je ispravne misli za njih u blizini. Više od deset stražara bilo je vrlo zlobno na početku, ali su omekšali za manje od dvije minute i ponašali se prema odvjetnicima vrlo prijateljski.
Nekoliko praktikanata čak je otišlo izravno u dom predsjedajućeg suca kako bi objasnili istinu. Sudac se jako uplašio i nije se usudio otvoriti vrata. Drugi su poslali mnoga pisma suprugama suca i šefa policije.
Jedan praktikant koji se suočio s kaznenim progonom objasnio je istinu tužiteljici i ona je bila duboko dirnuta. Supruga drugog praktikanta koji se suočio s kaznenim progonom podijelila je članke o njegovom prošlom progonu svakoj nastavničkoj sobi u školi; ravnatelj se nije naljutio i pohvalio je njezino dobro pisanje. Mnogi praktikanti iz inozemstva također su zvali više osoblja suda i tužiteljstva, pomažući im da shvate da prakticiranje Falun Dafa ne krši zakon.
Prije saslušanja praktikanata, podijelili smo informacije javnosti i pozvali ih da prisustvuju, jer je saslušanje trebalo biti otvoreno za javnost. Zlo je bilo jako uplašeno. Tijekom prvog saslušanja, više od 300 policajaca i naoružanih pripadnika specijalne policije (SWAT) otjeralo je sve obližnje ulične prodavače i opkolilo sud. Svi smo imali jake ispravne misli, a jedan praktikant je stajao u blizini noseći prsluk s riječima „Falun Dafa je dobar“. Također smo imali gotovo 200 praktikanata koji su sjedili u blizini suda i slali ispravne misli. Odbili smo otići, bez obzira na to kako su nam prijetili. Samo je nekoliko praktikanata otišlo nakon što im je naređeno da se vrate na svoja radna mjesta.
Te noći jedan je praktikant sanjao da su se mali demoni postrojili u blizini suda. Nebo iznad sjeverne strane suda bilo je puno tamnih oblaka, ali na južnoj strani bilo je vedro i sunčano.
Prije početka saslušanja sljedećeg dana, zamjenik šefa policije zastrašivao je odvjetnike i vikao na njih. Odvjetnike to nije odvratilo i izjasnili su se da praktikanti nisu krivi. Tvrdili su da praktikanti nisu prekršili nijedan zakon prakticirajući svoju vjeru ili govoreći ljudima o tome. Također su razotkrili kako je policija prekršila zakon u rješavanju slučajeva praktikanata. Sudac je više puta prekinuo saslušanje. Tijekom posljednjeg saslušanja praktikanti su svjedočili u svoju obranu i ispričali o dobrobitima koje su dobili prakticiranjem Falun Dafa.
Nakon saslušanja policija je pokušala fotografirati praktikante. Nisu se bojali, već su umjesto toga pokušali fotografirati policiju. Svih 16 policajaca se okrenulo i pobjeglo. Doista je istina da „Zlo ne može nadvladati dobro.“
Bilo je i mnogo prilika da poboljšamo svoj xinxing. Jedan je praktikant uložio mukotrpne napore u pisanje članka koji razotkriva kako je direktor Ureda za unutarnju sigurnost progonio Falun Dafa tijekom posljednja dva desetljeća. Ali praktikanti su imali mješovite reakcije nakon čitanja ovog članka. Praktikanti su imali različita mišljenja o tome što treba, a što ne treba napisati. Bilo je i neslaganja oko točnosti činjenica. Jedna praktikantica tiho je istupila s informacijama koje su doprinijele ispravljanju informacija u članku. Drugi praktikanti oštro su se protivili distribuciji ovog članka.
Nakon pet ili šest revizija, bilo je još praktikanata koji su davali sve vrste povratnih informacija. Autor je bio iznerviran. Ali ubrzo se ispravio pomoću Fa i shvatio da je to prilika koju je Učitelj uredio da mu pomogne u napredovanju. Također je shvatio da je proces revizije članka poput oštrenja noža. Što je oštriji, to više zla može eliminirati. Stoga mu nije smetalo kada su drugi ponovno davali povratne informacije i strpljivo je radio na članku. Finaliziran je nakon više od 20 krugova izmjena.
Direktor Ureda za unutarnju sigurnost izvorno je imao dobru reputaciju jer je izgradio cestu za seljane kako bi dobio njihovu podršku. Ali nakon što smo podijelili članak o njemu, svi su seljani shvatili koliko je zao. I sam je dobio članak. I pronašao je šogora jednog praktikanta i rekao da mnoge stvari spomenute u njemu nemaju nikakve veze s njim. Osjećao je da mu je nanesena nepravda i više nije aktivno sudjelovao u progonu.
Povratak na suđenje gore spomenutoj četvorici praktikanata. Sucu su trebale dvije godine da objavi presude. Dvoje praktikanata dobilo je pet, odnosno šest godina. Trećem je dopušteno da služi kaznu kod kuće, a četvrti je osuđen na tri godine uz tri godine uvjetno.
U znak odmazde za naše napore spašavanja, lokalna policija uhitila je osam praktikanata, uključujući mene. Kad su me odveli u podrum policijske uprave, vidio sam mnogo malih soba, a svaka od njih bila je puna instrumenata za mučenje. U početku sam bio malo nervozan, ali sam ubrzo svladao strah. Zatim su navečer svih nas osmero pušteni!
Kroz našu suradnju pomogli smo mnogim pravosudnim dužnosnicima da razumiju činjenice, i nekoliko godina u našoj regiji nije bilo teškog progona. Kad je nas više od 350 podnijelo kaznene prijave protiv Jiang Zemina 2015., samo je nekoliko praktikanata bilo maltretirano.
Bilo je još čudesnih stvari u mojoj kultivaciji, a mogao bih nabrajati unedogled. Jednom smo marljivo surađivali kako bismo objasnili činjenice o Dafa, i ne samo da smo spasili nekoliko policajaca, već je i jedan praktikant pušten iz pritvora. Praktikanti iz inozemstva također su zvali predsjedajućeg suca i članove njegove obitelji. Više nisu htjeli sudjelovati u progonu i dali su praktikantu samo blagu kaznu od godinu dana. Praktikant je već bio pritvoren deset mjeseci, a preostala dva mjeseca odslužio bi u pritvoru, bez prebacivanja u zatvor.
Moj put kultivacije bio je dug, ali nikad nisam požalio zbog puta koji sam odabrao. Svaki put kad sam pomislio na Učitelja, htio sam plakati. Bez Učiteljeve ogromne suosjećajnosti i zaštite, kako bih mogao nastaviti koračati svojim putem. Iako sam trpio nevolje tijekom progona, to nije ništa u usporedbi s onim što je Učitelj podnio za nas. Učitelju se mogu odužiti samo marljivim kultiviranjem i dobrim obavljanjem Tri stvari.
Ako postoji bilo što što nije u skladu s Fa, molim vas da ljubazno ukažete na to.
Hvala Vam, Učitelju! Hvala, kolege praktikanti!
(Odabrani članak za 22. Kinesku Fa konferenciju na Minghui.org)
