Uspio sam ustrajati u ranom buđenju i pridružiti se drugim praktikantima u zajedničkom jutarnjem vježbanju na globalnoj razini. Ponekad, kad bih se uspavao i probudio tek u 5:30 sati, osjećao bih se loše. Pokušao sam se ispraviti i biti discipliniraniji. Ponekad bih preskočio obrok kako bih nadoknadio kašnjenje. Ne samo da sam nadoknadio izgubljeno vrijeme, već sam i otpustio vezanost za udobnost, što mi je pomoglo da postanem marljiv.
Jednom sam uzeo slobodan dan i tog sam jutra pomislio: Danas ću samo vježbati četiri stajaće vježbe. To će mi uštedjeti sat vremena koji mogu iskoristiti za učenje Fa ili druge zadatke. Sljedećih nekoliko dana sam se borio s ustajanjem. Iako sam namjestio alarm, prespavao bih ga i ne bih se probudio do pet ili šest sati. Gledajući unutar sebe, shvatio sam da je problem bila misao koju sam imao: Vježbanje svih vježbi traje predugo – to je gubljenje vremena.
Bio sam šokiran. To je bila potpuno pogrešna predodžba! Nije li to bila vezanost za udobnost i vezanost za „obavljanje stvari“ umjesto istinskog kultiviranja? Nije li to bila obična ljudska misao? Bila je u skladu sa starim silama. Nisam li time stvarao priliku starim silama da mi stvaraju smetnje? Brzo sam rekao Učitelju: Pogriješio sam. Ta je misao došla iz traženja udobnosti i nije bila ispravna. Eliminirat ću je. Učitelj je rekao: “Jeste li ikad pomislili na činjenicu da je vežbanje kultivacije najbolji oblik odmora?” (“Predavanje na prvoj konferenciji u Severnoj Americi”)
S tim na umu, već sam se sljedećeg dana uspio ponovno rano probuditi i nastaviti s jutarnjim vježbanjem.
Također sam drijemao dok sam čitao Fa – znao sam da me vuku misaona karma i demon pospanosti. Pomislio sam: Možda moj xinxing nije dovoljno visok i tri ili četiri sata sna nisu dovoljna. Spavat ću četiri ili pet sati. Ako i dalje budem drijemao, tretirat ću to kao vezanost za udobnost i upotrijebiti snagu volje da je nadvladam. Nakon toga sam zaspao.
Sljedećeg sam se jutra ponovno probudio nakon pet sati – opet sam propustio vrijeme za vježbanje. Duboko sam žalio. Nisam čak ni namjestio alarm! No, nije li to bio rezultat mog pogrešnog načina razmišljanja od prethodne noći – priznavanja da moj xinxing nije dovoljno dobar, pa mi treba više sna? Nije li to bila obična misao koja je smetnji dala priliku? Moje neispravno razmišljanje dovelo je do ovog ishoda.
Tog je jutra glava tuša iznenada počela jako curiti. Bio sam uzrujan. Znao sam da mi Učitelj daje nagovještaj. Odmah sam rekao: “Učitelju, razumijem. Pogriješio sam. Nisam trebao tražiti udobnost i probuditi se kasno. Moja misao je bila pogrešna i ispravit ću je.” Curenje je odmah prestalo. Shvatio sam da trebam promijeniti način razmišljanja, eliminirati vezanost za udobnost i ostati postojan u vježbanju, uz dobro obavljanje tri stvari.
Podsjetio sam se s ovom ispravnom mišlju: “Ja sam Falun Dafa praktikant. Svaka stanica mog tijela ispunjena je visokoenergetskom materijom. Zašto bih se bojao umora? Tri ili četiri sata sna su dovoljna.”
Sjećam se da sam se, kada bih se probudio usred noći nakon dva sata sna, osjećao osvježeno i energično. No, kad bih se prepustio udobnosti i spavao pet ili šest sati, probudio bih se omamljen. Ruke i noge su mi bile teške i imao sam poriv da ponovno legnem. Nije li se ova smetnja dogodila zato što sam povlađivao misli o udobnosti? Shvatio sam da su tijela istinskih praktikanata izvanredna i da količina sna koju spavamo nije problem.
Kultivacija bi trebala biti vođena ispravnim, božanskim mislima, a ne ljudskim mislima. Kada se čvrsto držimo ispravnih misli, ishod je dobar i tek tada možemo uspjeti u našoj kultivaciji.
Jedne noći, nakon što sam poslao ispravne misli u ponoć, čvrsto sam si rekao prije odlaska u krevet: „Sutra ću rano ustati kako bih vježbao. Bit ću marljiv.“ Nisam čak ni namjestio alarm, ali sam znao da ću se probuditi. Doista, sljedećeg sam jutra otvorio oči točno u 3:10 sati. Odvježbao sam svih pet setova vježbi. Um mi je bio bistar i bilo je malo smetnji. U jednom sam trenutku u glazbi za vježbanje čak čuo zvuk zlatnih zvona iz druge dimenzije. Osjetio sam da je to znak da moje ispravne misli nose snagu i osjetio sam Učiteljevo ohrabrenje.
Vježbamo li ili ne, istinski je odraz toga jesmo li marljivi. Kultivacija zahtijeva podnošenje teškoća. Poznajem jednog starijeg praktikanta koji je svaki dan učio Fa, ali je izbjegavao vježbanje. Samo bi nakratko odvježbao sjedeću meditaciju i preferirao je život u udobnosti, provodeći sate gledajući videozapise običnih ljudi na svom mobitelu. Preko očiju mu se razvila zamućena mrena i često se žalio da ne vidi jasno dok čita Fa. Posljednjih je godina postao pasivan i rijetko objašnjava istinu ljudima o progonu. Sudjelovao je u nekoliko prometnih nesreća – iako pod Učiteljevom zaštitom nijedna nije bila ozbiljna. Sada teško hoda.
Jedan drugi praktikant sudjeluje u mnogim Dafa projektima, ali ne vježba. Jedan stariji praktikant mi je rekao: „Svaki dan ustajem rano kako bih vježbao. Posebno kada u zoru izlazim objašnjavati istinu, počinjem vježbati u 3:20 sati. Završim s vježbanjem, a zatim šaljem ispravne misli u 6:00 sati prije nego što krenem. Na taj način su moje ispravne misli jače i mogu razgovarati s više ljudi.“ Divio sam se tome iz dubine srca.
Otkrio sam da je moje polje suosjećanja snažno kada rano ustanem i vježbam. Ljudi su spremniji slušati istinu o progonu i brzo pristaju napustiti Komunističku partiju Kine (KPK). Neki se radosno smiješe, drugi su ganuti do suza sa samo nekoliko riječi koje su im dotakle srce. Ali onih dana kada preskočim vježbanje i odmah požurim van objašnjavati istinu o progonu, suočavam se sa smetnjama i ne mogu obaviti stvari. Znam da je to zbog moje vezanosti za udobnost i nestrpljivosti, što starim silama daje priliku za stvaranje smetnji. Drugi put, nakon što sam se kasno probudio u 5:00 sati, preskočio sam doručak kako bih nadoknadio vrijeme i vježbao sam petu vježbu – meditaciju – sat vremena. Vani su pjevale ptice i tog je dana objašnjavanje istine išlo posebno glatko.
Želim podsjetiti ostale praktikante: Mi smo Falun Dafa praktikanti i zato bismo trebali vježbati.
Učitelj je rekao:
“Čitajući knjigu, vi sve više shvatate i napredujete. Tome pridodajte dodatni način za Ispunjenje – vežbe – i tako ćete bez prestanka unapređivati svoj nivo.” (“Predavanje Fa u San Francisku”, prijevod na srpski, Predavanja na konferencijama u SAD)
Sjećam se priče o jednom čovjeku koji nije praktikant: Taj čovjek nije želio biti vezan za udobnost, pa se prisiljavao svako jutro iznijeti stotinu cigli iz svoje kuće i vratiti ih svake večeri. To je nastavio raditi godinama i na kraju je postigao veliki uspjeh u životu. Postoji i poznata priča o Goujian-u, kralju Yue-a, koji je godinama podnosio teškoće prije nego što je došao na vlast. Ako se obični ljudi mogu tako strogo disciplinirati, koliko bismo se više mi, Dafa praktikanti, trebali moći disciplinirati? Na našim je ramenima sveta misija pomaganja Učitelju u ispravljanju Fa i spašavanju živih bića. Zar ne bismo trebali biti još marljiviji i ne bojati se teškoća? Ohrabrimo jedni druge i idimo naprijed zajedno.
Ovo su samo neka od mojih osobnih shvaćanja. Molim vas, ljubazno ukažite na bilo što neprikladno.
