Počela sam prakticirati Falun Dafa 1999. godine. Tijekom godina moje kultivacije, istinski sam iskusila veličanstvenost, ljepotu i radost prakticiranja Falun Dafa.
Prije nego što sam počela prakticirati, patila sam od mnogih bolesti, poput problema sa želucem i ginekoloških bolesti. Najozbiljnija bolest koju sam imala bila je reumatizam. Vodila sam malu trgovinu. Budući da nisam imala novca, nisam si mogla priuštiti ugljen tijekom hladne zime i morala sam ložiti drva za ogrjev kako bih ugrijala ruke. Ruke su mi oticale, a kasnije i noge, i to se ponavljalo svake zime. Na kraju su mi se ruke deformirale. Noću, čak i ispod dva pokrivača, činilo se da hladan zrak curi iz mojih ruku i stopala i nisam mogla spavati. Bilo je zaista nepodnošljivo. Manje od mjesec dana nakon što sam počela prakticirati Dafa, bila sam potpuno zdrava i tijelo mi se osjećalo lagano. Bio je to nevjerojatno radostan i divan osjećaj!
Sjećam se nečega što se dogodilo kad sam imala oko 10 godina. Pregazila me volovska zaprega dok sam hodala glavnom cestom. Ustala sam i vidjela da sam dobro - još sam živa. Nisam puno razmišljala o tome i sretno sam se vratila kući. Kako sam odrastala, kad god bih pomislila na ovaj incident, nisam mogla shvatiti zašto nisam ozlijeđena - nakon što sam počela prakticirati Falun Dafa, shvatila sam da me Učitelj već štiti.
Život pun teškoća
Imala sam 25 godina kada sam se udala 1979. Jedva da je bilo hrane i nismo imali što ložiti za kuhanje hrane ili grijanje kuće. Imali smo samo jednu posudu kukuruznih klipova, što je bila naša godišnja porcija hrane. Dijete moje šogorice također je živjelo s nama - kako smo mogli preživjeti? Moja obitelj nam je na kraju poslala nešto žita i drva za ogrjev. Svi su bili siromašni. Produkcijski tim je dijelio žito na temelju broja ljudi u obitelji, a mnoge obitelji jedva su imale dovoljno za jesti. Srećom, moj ujak je unajmio zemlju, pa sam išla tamo kositi travu, sušila je, natovarila kola i dovezla kući - to je konačno riješilo naš problem s gorivom.
S vremenom su se pojavili sukobi između moje svekrve i mene. Moj svekar je umro kad je bila mlada, pa je sama uzdržavala obitelj. Smatrala je da je svi moraju slušati jer je najviše doprinosila obitelji i nitko joj nije smio proturječiti. Imala je lošu narav i kad god bi joj se nešto nije svidjelo, pravila bi veliku scenu i vikala na mog muža: „Tvoj otac je rano umro. Ja sam te odgojila. Sad kad imaš ženu, zaboravio si majku.“
Moj muž ju je morao poslušati i učiniti sve što je rekla. Ako ne bi, vezala je uže za gredu i prijetila da će se objesiti - plačući i praveći veliku buku. Moj muž je iskalio svoj bijes i frustraciju na meni. Jednog dana, dok sam sjedila na zagrijanom krevetu od opeke, njih dvoje su me odvukli dolje i istjerali van, pa sam se vratila u kuću svojih roditelja. Kad sam se kasnije vratila nahraniti svinje, one su nestale - prodali su ih.
Jedne noći čuli smo moju svekrvu kako plače. Kad smo je pitali zašto, rekla je da želi piti alkohol. Moj muž joj je donio čašu vode, koju je ona prevrnula. Zgrabila je alkohol i popila ga. Druge noći, držala je nož i pokušala ubiti mog muža; on je istrčao van u kratkim hlačama da se sakrije. Kasnije smo saznali da se ponašala tako iracionalno jer je prije štovala lisicu, lasicu i druge duhove.
Da bismo udovoljili mojoj svekrvi, kupili smo televizor i premjestili ga u njezinu sobu da joj pravi društvo. Moj muž je morao ići u grad na sastanak oko sedam dana. Prije nego što je otišao, rekao je majci: "Ako se [misli na mene] loše ponaša prema tebi, reci mi kad se vratim." Tijekom dana dok ga nije bilo, moja svekrva se nije osjećala dobro. Zato joj nisam upalila televizor. U to vrijeme malo je ljudi imalo televizor. Kad joj je televizor bio uključen, susjedi su dolazili i nisu odlazili dok se emisija nije završila. Bojala sam se da će joj uključen televizor poremetiti odmor. Zbog toga sam se ponovno našla u nevolji. Kad se moj muž vratio, skuhala sam četiri jela i stavila ih na stol. Moja svekrva ga je pozvala u svoju sobu - doista, opet se žalila. Kad je moj muž izašao, prevrnuo je stol. Tog dana je moja mlađa sestra prvi put posjetila moj dom. Vidjevši ovu scenu, otišla je bez jela.
Jednom nisam shvatila da sam opet uvrijedila svoju svekrvu. Međutim, ubrzo nakon što se moj muž vratio kući u podne, uzeo je nož i pokušao me njime porezati. Istrčala sam van. Susjed je to vidio, uzeo mu nož iz ruke i izgrdio ga: „Što radiš? Oženio si ženu, ali se ne zauzmeš za nju - kakav si ti čovjek?“
Moj je muž spustio glavu i otišao kući, a napetost je konačno popustila. Sve što sam mogla učiniti bilo je plakati, misleći: „Kako mogu ovako živjeti?“ Razmišljala sam o razvodu ili samoubojstvu. Ali kad sam pogledala svoje malo dijete, nisam mogla podnijeti da ga ostavim pa sam napustila te misli. Zaista sam osjećala da me patnja stalno prati.
Moja svekrva me tužila na sudu radi podjele obiteljske imovine. Jednog poslijepodneva, moj muž je došao kući i rekao mi da me sud pozvao. Kad sam ušla u sudnicu, vidjela sam svoju svekrvu kako sjedi tamo. Čim sam je ugledala, usne su mi počele drhtati i nisam znala koliko je vremena trebalo da progovorim. Pitala sam zašto sam pozvana. Sutkinja je rekla: „Vaša svekrva želi podijeliti obiteljsku imovinu.“
Bila sam zapanjena i rekla sam: „Ako dijelimo obiteljsku imovinu, nema potrebe za sudom. Možemo to jednostavno učiniti kod kuće.“ Sjetila sam se da je prethodno spomenula podjelu imovine, ali ja nisam pristala na to. Kad sam se udala, već je imala 64 godine, a sada je imala preko 70. Čak i da smo živjeli odvojeno, i dalje bismo se morali brinuti za nju. Osim toga, moj svekar je umro i nisam mogla podnijeti da je vidim kako živi sama. Iako sam se osjećala nepravedno i ogorčeno, nikada je nisam namjeravala napustiti. Pa ipak, ona je stalno dizala buku i ovaj put je čak to i pokrenula na sudu. Sudac me pitao koliko soba planiram dati njoj. Rekla sam: „Imamo ukupno četiri sobe. Ona može živjeti u dvije, a mi ćemo živjeti u druge dvije.“
Iako smo živjeli odvojeno, nismo imali mira. Čvrsto je spavala tijekom dana i ostajala budna cijelu noć. Grdila nas je kad bismo išli spavati i nismo mogli spavati. To se događalo svake noći, ali ja sam i dalje morala raditi u produkcijskom timu cijeli dan. Kad je naš sin bio mali, ako je bila dobro raspoložena, brinula se o njemu; ako nije bila, vikala je na njega. Kad je moj sin odrastao, zamolila sam ga da joj pravi društvo. Kad nije mogla spavati noću, psovala bi ljude, a moj sin, bojeći se da ćemo čuti, pjevao je da to prikrije. Zapravo, čuli smo sve. Godinama je njezino vikanje bilo svakodnevna pojava.
Moj muž je prestao slijepo slušati njezino ponašanje i ponekad joj je odgovarao. Bio je učitelj u školi i kada je išao biciklom na posao, ona ga je pratila sve do škole. Učitelj joj je rekao: „Vaš sin danas nije došao na posao.“ Odgovorila je: „Lažete mi. Vidjela sam njegov bicikl.“ Budući da je često išla u školu stvarati probleme, moj muž se skrivao. Ako bi ga pronašla, udarila bi ga i verbalno ga vrijeđala. Čak i kada je predavao, prekidala je nastavu govoreći da će predavati učenicima, što bi ih izazvalo u smijeh. Nitko doista nije mogao ništa učiniti protiv nje.
Kasnije sam predložila mužu da se iselimo. „Ako se ne usuđujemo uvrijediti je, zar je barem ne možemo izbjegavati?“ Moj muž se nije složio. Osjećala sam da je situacija beznadna, pa sam sama unajmila stan i otvorila malu trgovinu hranom.
Svjetlost Falun Dafa ugrijala je moj dom
Godine 1999. imala sam sreću pronaći Falun Dafa. I moje tijelo i moj moralni karakter doživjeli su potresne promjene - osjećala sam se lagano i radosno. Moja svekrva je tada bila starija i trebao joj je netko tko će se brinuti o njoj. Drugi stariji brat mog supruga živio je u blizini, pa smo ga suprug i ja pitali je li voljan pružiti brigu, a mi bismo osigurali novac. U početku je pristao. Kasnije se predomislio i počeo postavljati mnoge zahtjeve - bilo je jasno da joj zapravo ne želi pomoći. Nisam znala što da radim. Nismo imali kuću i nisam imala vremena brinuti se o njoj. Moj suprug je radio, a ja sam bila jedina koja je vodila trgovinu - bila sam zauzeta od jutra do večeri i jedva sam imala vremena za jelo. Moja svekrva imala je četvero djece - tri sina i jednu kćer. Godinama ranije, moja najstarija šogorica spomenula je brigu o mojoj svekrvi.
Druge stvari mogu pričekati, ali briga za starije osobe ne može. Nakon razgovora, suprug i ja smo sljedeći dan unajmili stan, a suprug je doveo moju svekrvu da živi s nama. Prije nego što sam kultivirala Dafa, to bi mi bilo apsolutno nemoguće - izbjegavala sam je pod svaku cijenu i nikada je ne bih dovela da živi s nama. Ali sada je bilo drugačije; i suprug i ja smo bili kultivatori. Iako me je svekrva u prošlosti loše tretirala, preispitala sam sebe koristeći Fa principe (Istinitost, Suosjećanje i Strpljivost) i shvatila da sam i ja bila neljubazna prema njoj. Gledajući to iz njezine perspektive, njezin je suprug umro kad je imala 40 godina, a ona se nikada nije ponovno udala. Odgojila je svoju djecu i oni su se vjenčali - koliko je to teško moralo biti! Koliko je patnje pretrpjela i tko bi to mogao istinski razumjeti? Kad je bila ljuta ili agresivna prema nama, osjećala je da se štiti od iskorištavanja - to je ljudska priroda.
Nakon što sam počela prakticirati Falun Dafa, mogla sam je razumjeti. Iz perspektive Fa, stvari se događaju s razlogom. Podnošenjem njenog ponašanja, otplaćivala sam karmičke dugove koje sam nakupila tijekom bezbrojnih života, pretvarajući loše stvari u dobre. Trebala bih joj čak zahvaliti što mi je pružila takve prilike. Dafa me je transformirao.
Nakon što je moja svekrva hospitalizirana, stanje joj se pogoršalo - nije mogla pronaći put kući kad bi izašla i nije se mogla podići kad bi pala. Jednog dana je susjeda došla u moju trgovinu i rekla: "Tvoja svekrva leži u polju s povrćem." Požurila sam van i dovela je kući. Mislila sam da se to ne bi trebalo ponoviti. Otkad sam bila mlada, znala sam da je poštovanje i briga za starije osobe tradicionalna kineska vrlina. Štoviše, ja sam kultivatorica - Učitelj od nas traži da se strogo pridržavamo Fa principa i da budemo ljubazni prema svima, posebno prema vlastitoj svekrvi. Zato sam zatvorila trgovinu i kupila kuću - to mi je omogućilo da se usredotočim na brigu o njoj. Kad su susjedi saznali da sam zatvorila trgovinu, rekli su: "Tvoja svekrva ima četvero djece. Zašto se samo ti brineš o njoj? Ne osjećaš li se ogorčeno ili nepravedno? Stvarno si nevjerojatna!"
Isprva nisam mogla spavati noću jer je moja svekrva stalno padala iz kreveta. Čim sam je vratila u krevet, prije nego što sam uopće mogla otići, ponovno je pala. Kako ne bih utjecala na mužev posao, brinula sam se o njoj sama, danju i noću. Više od osam mjeseci nisam imala niti jednu noć čvrstog sna. Ali kad god bih se podsjetila da sam kultivatorica i da mi to pomaže ukloniti karmu - dobra stvar - više nisam osjećala gorčinu. Kad bi joj um bio bistar, moja svekrva bi rekla: „Ti si jedina od tri snahe koja se brine o meni.“ Sažalila se nada mnom.
Jednog dana me je muž pitao: „Kad mi mama umre, minimalni troškovi sprovoda bit će 10.000 yuana. Što ako ostali ne pomognu?“ Odgovorila sam: „Toliko godina joj nisu davali puno novca, a mi smo se brinuli o tome. Samo misli o tome kao da si joj jedino dijete - tada ćeš se osjećati mirno.“ Moja svekrva je mirno preminula u dobi od 89 godina. Karmički dugovi među nama iz mnogih života konačno su riješeni pod suosjećajnim svjetlom Dafa.
Prošlo je dvadeset godina. Zahvalna sam suosjećajnom i velikom Učitelju što me je transformirao, nekoć izgubljeno dijete, omogućivši mi da okončam bezgraničnu patnju reinkarnacije i pronađem put kući. Marljivo ću krenuti naprijed, dobro činiti tri stvari, ispuniti svoju misiju i poštovati svoj sveti zavjet! Hvala Vam Učitelju!
