Kako počinje Nova godina, mnogi ljudi usmjeravaju svoj pogled na uspjeh i bogatstvo. To je također vrijeme za razmišljanje o tome što uspjeh znači i kako ga postići.
I Ching (Knjiga promjena), drevni kineski klasik, navodi: „Obitelj koja nakuplja dobrotu sigurno će uživati u trajnim blagoslovima.” Evo nekoliko priča koje ilustriraju ovo načelo.
Dou Yanshan i njegovih pet sinova
Dou Yanshan je bio bogat čovjek koji je živio tijekom razdoblja Pet dinastija u Youzhou-u (današnja provincija Hebei). Iako je bio bogat, ostao je bez djece. Jedne je noći sanjao svog pokojnog djeda, koji mu je rekao: „Sudbina ti je da nemaš djece i život će ti biti kratak. Međutim, ako budeš činio dobra djela, možda ćeš promijeniti svoju sudbinu.”
Nakon toga, Dou je postao velikodušan u pomaganju drugima. Kad bi rođaci ili susjedi preminuli, a njihove obitelji nisu mogle priuštiti dostojan pokop, Dou bi priložio novac da im pomogne. Siročadi ili siromašnim djevojkama koje nisu mogle priuštiti miraz, pomagao bi sredstvima za pristojno vjenčanje. Osim toga, posuđivao je novac siromašnima, dopuštajući im da nauče zanat ili pokrenu posao kako bi zaradili za život. Iako su Dou i njegova obitelj živjeli skromno, izgradili su knjižnicu za obrazovanje siromašne mladeži.
Nakon nekoliko godina, Dou je ponovno sanjao svog djeda. „Dobra djela koja si učinio nakupila su mnoštvo skrivene vrline. Zbog toga će se tvoj život produljiti za 36 godina i bit ćeš blagoslovljen s petero djece”, rekao je njegov djed.
Kasnije je Dou nastavio velikodušno pomagati drugima i dobio je petero djece. Dou je bio strog u pogledu njihovog obrazovanja i svih petero je uspješno položilo carski ispit te su postali visoki dužnosnici.
Priča o Dou-u bila je dobro poznata u kineskoj povijesti. Od njega su ljudi naučili da činjenje dobrih djela može promijeniti čovjekovu sudbinu i da blagoslovi mogu prirodno uslijediti.
Fan Li i njegova mudrost
Fan Li, legendarna ličnost iz razdoblja Proljeća i jeseni, također je imao jedinstven pogled na uspjeh i bogatstvo.
Kao visoki dužnosnik kralja Goujian-a od Yue-a, Fan je jednom bio talac zajedno s kraljem u državi Wu. Međutim, Fan je poduzeo niz inicijativa i unutar otprilike 20 godina, ne samo da je pomogao kralju Goujian-u poraziti Wu, već ga je učinio i hegemonom među svim državama.
Dobro poznavajući kralja Goujiana, Fan ipak nije bio opsjednut svojim uspjehom ili titulom. Tiho je napustio kraljevu službu i savjetovao drugom dužnosniku, Wen Zhong-u, da učini isto. „Kad sve ptice nestanu, lovac odlaže svoj luk; kad se uhvate lukavi zečevi, lovac može ubiti lovačkog psa”, napisao je Fan svom prijatelju. „Naš kralj je netko s kim možeš dijeliti nedaće, ali ne i prosperitet. Zašto i ti ne odeš?”
Međutim, Wen je odbio poslušati te ga je Goujian na kraju ubio. Fan je, s druge strane, promijenio ime kako bi ostao neprimijećen i odveo svoju obitelj u državu Qi. Primjenjujući strategije koje je nekoć koristio za osvajanje Wu-a, ubrzo je stekao veliko bogatstvo.
Čuvši za njegov poslovni uspjeh, kralj Qi-a se oduševio i želio je imenovati Fana kancelarom. Međutim, Fan je to odbio. „Za običnu osobu, stjecanje velikog bogatstva ili postajanje kancelarom vjerojatno je najbolje što se može postići”, komentirao je, a on je ostvario oboje. Također je vjerovao da dugotrajno držanje visoke titule može prizvati nesreću. Slijedom toga, Fan je podijelio većinu svog bogatstva i ponovno poveo svoju obitelj u mjesto Tao (današnji Heze, provincija Shandong), gdje je još jednom promijenio ime u Tao Zhugong.
Zemlja Tao bila je plodna i davala je obilne usjeve; njezin je položaj također bio idealan s cestama koje su povezivale različite države. Unutar 19 godina, Fan je tri puta stekao veliko bogatstvo — svaki put bi podijelio gotovo cijelo svoje bogatstvo i počeo iznova. Njegov kontinuirani uspjeh čak je naveo mnoge ljude da povjeruju kako je Tao Zhugong (Fan Li) bog bogatstva.
Unatoč svom uspjehu, Fan je prepoznao da postoje i stvari koje nije mogao postići. Imao je tri sina, ali su vlasti države Chu zadržale drugog sina u pritvoru nakon što je nekoga ubio. Kako bi osigurao njegovo oslobađanje, Fan je napunio staru istrošenu posudu zlatom i zamolio svog najmlađeg sina da je upotrijebi za spašavanje brata.
Međutim, najstariji sin se nije složio, rekavši da je njegova odgovornost spasiti drugog sina; čak je prijetio samoubojstvom ako mu se ne udovolji zahtjevu. Njegova majka je također stala na njegovu stranu. Fan nije imao izbora nego pristati. Uputio je svog najstarijeg sina da preda pismo i zlato prijatelju po imenu Zhuang Sheng u državi Chu. „Moraš slijediti sve što ti Zhuang kaže i nemoj se s njim prepirati”, podsjetio ga je Fan.
Zhuang je živio u siromaštvu, a najstariji mu je sin predao pismo i zlato. Zhuang mu je rekao da odmah ode. Ali najstariji sin nije vjerovao da Zhuang može pomoći. Umjesto toga, upotrijebio je dodatno zlato koje je ponio kako bi se povezao s drugim dužnosnicima u pokušaju da spasi brata, bez Zhuangova znanja.
Zhuang je bio poznati i poštovani intelektualac. Razgovarao je o astrologiji s kraljem Chu-a, potaknuvši kralja da razmotri amnestiju. Saznavši to preko svojih veza, Fanov najstariji sin je povjerovao da je zlato uzalud potrošeno te je pristupio Zhuangu kako bi ga uzeo natrag.
Zhuang uopće nije želio zlato, već je to vidio kao pitanje povjerenja između njega i Fana. Međutim, kad je bio prisiljen vratiti zlato, osjećao se poniženo i izdano. Kao odgovor, pristupio je kralju s izmijenjenom pričom o astrologiji. Rezultat toga je bio da je kralj naredio pogubljenje Fanovog drugog sina u skladu sa zakonom.
Kad se najstariji sin vratio s tijelom svog mlađeg brata, njihovu obitelj i prijatelje obuzela je tuga — sve osim Fana. „Znao sam da će se to dogoditi”, rekao je Fan. „Najstariji sin je živio sa mnom u siromaštvu u državi Yue i nikada ne bi lako dao novac. On voli svog mlađeg brata, ali njegova vezanost za bogatstvo na kraju je koštala brata života”, objasnio je Fan.
„Treći sin je rođen u mjestu Tao i odrastao je u bogatoj obitelji. Stoga se on mogao odreći bogatstva prema potrebi. Zato sam znao da on može spasiti drugog sina. Sve sam to znao od samog početka”, nastavio je.
Ova priča pokazuje važnost integriteta. Kada je netko toliko opsjednut bogatstvom da to utječe na njegovu dobrotu ili integritet, ubrzo mogu uslijediti nevolje.
Zajednička tema kroz kulture
Takvo shvaćanje u drevnoj Kini u skladu je s tradicionalnom mudrošću zapadne kulture.
„Vrlina ne dolazi od bogatstva, nego bogatstvo i svaka druga dobra stvar koju ljudi imaju dolazi od vrline”, primijetio je Sokrat.
Seneka je u starom Rimu također imao jedinstven uvid u bogatstvo. „Za mnoge ljude stjecanje bogatstva ne završava njihove nevolje, ono ih samo mijenja”, rekao je.
Od Deset zapovijedi do sedam smrtnih grijeha, uvijek se savjetuje protiv pohlepe. Stjecanje bogatstva je dopušteno, ali to se mora činiti na ispravan način — u protivnom, malo je vjerojatno da će osoba uspjeti — čak i ako postoje kratkoročni dobici, mogu uslijediti razne nevolje.
Kaos u današnjoj Kini
Situacija se promijenila u modernom društvu. Karl Marx, utemeljitelj komunizma, smatrao je bogatstvo u kapitalizmu po sebi nepravednim. I u Sovjetskom Savezu i u komunističkoj Kini, također su osuđivali bogatstvo, a u ranim danima totalitarne vladavine često su ubijali bogate ljude i zapljenjivali njihovu imovinu.
Nakon preuzimanja vlasti, Komunistička partija Kine (KPK) promijenila je svoj narativ s veličanja siromaštva na slavljenje bogatstva. Guandao — profitiranje dužnosnika — i raširena korupcija postali su toliko ozbiljni 1980-ih da su doveli do demokratskog pokreta koji je prethodio masakru na trgu Tiananmen 1989. godine.
Nakon brutalnog gušenja 1989. godine, obični građani su znali da su nemoćni izazvati politički sustav. Jedino što su mogli učiniti bilo je da sami zgrnu bogatstvo, bilo legalno ili na štetu drugih. Zajedno s neprestanim padom moralnih vrijednosti, to je gurnulo društvo u močvaru sustavnog varanja i laganja.
Podaci pokazuju da su tijekom proteklih 13 godina otkrili više od 160 dužnosnika KPK koji su pronevjerili svaki najmanje 100 milijuna yuana (ili 14 milijuna američkih dolara). Čak i u udaljenom Xinjiang-u, u siječnju 2025. godine su otkrili da je bivši tajnik Partije, Li Pengxin, primio novac i imovinu u vrijednosti od preko 833 milijuna yuana (115 milijuna američkih dolara).
U studenom 2015. godine, članak u časopisu The South China Morning Post navodi: „Kinezi su najnepošteniji, a Britanci i Japanci najpošteniji, prema studiji o istinitosti koja je uključila više od 1.500 ljudi iz 15 zemalja.”
Kina se može pohvaliti tisućljećima povijesti u kojoj se vrlina duboko poštovala. Unutar nekoliko desetljeća, međutim, KPK je uspjela srušiti tradicionalne vrijednosti kroz kampanje poput Kulturne revolucije i zamijeniti ih komunističkom ideologijom klasne borbe, mržnje i laži.
Kao rezultat toga, budućnost Kine se čini neizvjesnom i sumornom. Kada će kineski narod ponovno biti blagoslovljen bogatstvom i prosperitetom? Možda će se ti blagoslovi vratiti tek kada ljudi napuste komunističku ideologiju.
