Kao Dafa praktikantica, naučila sam da ništa što mi se događa ili što se događa oko mene nije slučajno; sve je to povezano s mojom kultivacijom. Sve što susretnem služi da me podsjeti na moje predodžbe, vezanosti i ljudsko srce. Ako sam u stanju gledati unutar sebe i uskladiti se s Fa principima, moguće je napraviti proboj i poboljšati se na putu kultivacije.
Nemir uzrokovan djetetovom zadaćom
Dugo smo vremena moj suprug i ja imali različita mišljenja o obrazovanju našeg sina, što je često dovodilo do svađa. Jedne godine, nakon završetka ljetnih praznika i povratka u školu, njegova zadaća nije bila dovršena, zbog čega ga je učitelj kritizirao.
Moj suprug (su-praktikant) postao je bijesan, kriveći mene kao majku što nisam pažljivije pratila djetetovo učenje. Stalno se žalio: „Zašto mu nisi ispravno provjerila zadaću? To je bila tvoja odgovornost.“ Njegovo neprestano pronalaženje mana kod mene i njegova žudnja za svađom bile su stvari koje nisam mogla prihvatiti.
Prisilila sam se suspregnuti emocije, ali osjećala sam da mi je nanesena nepravda. Sve što sam u tom trenutku mogla reći bilo je: „Idući put ću biti pažljivija i postupiti bolje. Prestani me grditi.“ On je nastavio, a ja sam dosegnula svoju granicu. Brzo sam rekla: „Možemo li prestati s ovim? Rekla sam da ću raditi na tome. Možemo li prestati pričati o tome?“ I dalje nezadovoljan, nastavio je prigovarati. Morala sam otići.
Kasnije, kad sam imala vremena za razmišljanje, još uvijek nisam mogla razumjeti zašto mi je srce tako teško. U meni su navirale svakakve zamjerke. Osjećala sam da sam potpuno sama, bez ikoga tko bi razumio moje probleme. Zamjerala sam suprugu što ne uzima u obzir moje osjećaje i što ne razgovara sa mnom kad se pojave poteškoće. Već sam priznala svoje pogreške i izrazila spremnost na poboljšanje. Ipak, on je samo govorio ono što je njemu na umu i oglušio se na moje riječi. Osjećala sam da sam potpuno zapetljana, ne znajući odakle početi otpetljavati samu sebe. Osjećala sam sram — ovo je bila čista ogorčenost, a ne istinsko gledanje unutar sebe.
Meditirala sam prije odlaska na spavanje i stalno sam mislila kako nisam premostila ovu prepreku; samo sam je potisnula čistom snagom volje. Kad sam bila sama i kad je bilo tiho, navirale su negativne misli. Što sam više razmišljala o tome, postajala sam ljuća, osjećajući da je to vrlo nepravedno prema meni, te čak nisam željela ni nastaviti u ovom okruženju. Budući da su se pojavile te negativne misli, a to nije bio lijep život kakav sam željela, osjećala sam se kao da želim jednostavno otići.
Moja vezanost za postavljanje zahtjeva drugima
Međutim, racionalna strana mene govorila mi je da ne mogu izbjeći konflikt, jer upravo zato što se držim vezanosti osjećam takvu tjeskobu. Pa zašto patim? Pitala sam se iznova i iznova: „Kakvu to vezanost imam? Uistinu ne mogu dokučiti; sve je postalo pat pozicija. Što da radim?“
U srcu sam više puta preklinjala Učitelja da mi pomogne, moleći Učitelja da me prosvijetli o tome gdje leži problem. Željela sam se dobro kultivirati i vratiti se kući s Učiteljem. Nakon nekog vremena, riječi „živjeti život“ pogodile su moj um i odjednom je sve postalo jasno. Ovu sam stvar činila daleko prevelikom. Ljudski brak je važan ljudima, ali kao kultivator, kad sam mu pridala prevelik značaj, moja „vezanost za odnose“ također je postala ogromna.
Tek sam nakon tog shvaćanja prepoznala vlastitu tendenciju postavljanja bezuvjetnih zahtjeva drugima. Duboko u sebi, željela sam da moj suprug ispuni moja očekivanja, da bude pažljiv i pun ljubavi prema meni. Kad on nije uspio ispuniti te standarde koje sam mu postavila, osjećala sam se nelagodno.
To je također odražavalo moju žudnju za lijepim životom u ovom svijetu, vjerujući da kao kultivator, moj suprug mora cijeniti svoju ženu, da trebamo podržavati jedno drugo i da trebamo biti uzoran par. Nametala sam mu jedan zahtjev za drugim, uvijek gledajući prema van. Postavljala sam mu visoke standarde jednostavno zato što je i on bio praktikant.
Učitelj nas je oduvijek učio da kultiviramo sebe i gledamo unutar sebe. Nakon identificiranja tih vezanosti, moje razmišljanje postalo je jasnije. Također sam shvatila da sam, suočena s neuspjesima, naginjala k okrivljavanju drugih, uobičajeno izbacujući optužbe. Čak sam se osjećala ravnodušno prema tome, ne pokazujući nimalo suzdržanosti prema vlastitoj obitelji. Zaista, bez gledanja unutar sebe, ne bih znala, a kad sam pogledala unutar sebe, trgnula sam se. Ispostavilo se da sam bila neljubazna u svom svakodnevnom životu.
Gledajući unatrag, kad god bih susrela bilo kakvu situaciju, da sam mogla odmah pogledati unutar sebe, stvari bi bile drugačije. Na primjer, kad sam čula suprugov grub ton prijekora, trebala sam pomisliti: „Koristim li i ja takav ton da bih krivila druge, dovodeći do toga da se osjećaju nelagodno?“ Da sam to učinila, ne bi me kontrolirali negativni faktori, ne bi me ponijele smetnje, ne bih bila zarobljena u vezanostima niti bih pala u zamku starih sila.
Proboj kroz barijeru u komunikaciji
I dalje se moram suočiti sa svojim strahom od konflikta i tendencijom izbjegavanja komunikacije. Jednom kad prilagodim svoj mentalni sklop, više se neću bojati suprugovog grubog tona dok mi govori. Iskreno se nadam komunikaciji s njim i podršci, kako bismo se oboje zajedno poboljšali i riješili probleme kroz kultivaciju.
Razumijem da za harmonizaciju obiteljskog okruženja moram komunicirati sa suprugom. Moje dugogodišnje izbjegavanje otvorenog dijaloga s njim bilo je značajan problem. Čak i kad se pojave konflikti ili problemi, ne uspijevamo otvoriti srce. Dosljedno sam izbjegavala ovaj problem, vjerujući da će se sve riješiti ako samo ja poboljšam sebe.
Ali ovaj put sam shvatila da stvari ne mogu ići dalje ovako. U kultivaciji, mi smo jedno tijelo. Svaki član naše obitelji, od najstarijeg do najmlađeg, je praktikant. Ako ne možemo otvoriti srce kad se pojave problemi, onda postoji velika mana u našem kultivacijskom okruženju.
Tako sam skupila hrabrost i otišla suprugu, koji je još uvijek kipio od bijesa. Moje je srce jednostavno željelo pomoći mu da izađe iz svoje negativnosti. Rekla sam suprugu: „Možemo li razgovarati? Upravo sam shvatila da je naš najveći problem nedostatak iskrene komunikacije. Da bismo riješili srž problema, trebamo razgovarati. Kad se suočimo s problemom, trebamo raditi zajedno kako bismo ga riješili. Trebamo udružiti snage kako bismo se uhvatili u koštac s problemom, a ne jedno s drugim.“
Istovremeno, stalo mi je do njega i razumijem njegove osjećaje, pa sam mu također rekla: „Ne znam zašto se osjećaš potišteno, možda zato što to nisi izrazio. Ako to možeš izreći, razjasniti i dati glas tim negativnim mislima, ta negativnost te više neće moći kontrolirati.“
Također sam suprugu dala primjer. Na platformi za objašnjavanje istine na kojoj sudjelujem, čula sam praktikante kako otvoreno izražavaju svoje vezanosti i hrabro ih razotkrivaju. Čineći to, te vezanosti izgledaju mnogo manje. Duboko se divim tome kako praktikanti mogu ostaviti po strani brigu o ugledu i iskreno se suočiti sa svojim nedostacima pred toliko slušatelja na internetu. Takva vrsta otvorenosti uistinu je vrijedna divljenja.
Također sam izrazila svoje razumijevanje suprugovih poteškoća u komunikaciji, objašnjavajući da njegov odgoj i obiteljsko okruženje to nisu poticali, što je dovelo do zategnutog odnosa s njegovim roditeljima. Međutim, rekla sam mu da trebamo početi od sebe, radeći zajedno na prevladavanju ove barijere u komunikaciji.
Jednom kad nam postane ugodno komunicirati jedno s drugim, naš odnos s njegovim roditeljima prirodno će se poboljšati. Vjerujem da ćemo postupno utjecati na njih i da će svatko imati hrabrosti komunicirati jedni s drugima, čineći našu obiteljsku harmoniju ne samo površnom, već uistinu iskrenom. Jednostavno želim čuti suprugove prave osjećaje i razumjeti njegove poteškoće.
Naposljetku, moj se suprug otvorio i podijelio svoje prave osjećaje. Nakon što je završio s govorom, vidjela sam kako mu se izraz lica opustio i kako su namrštene obrve nestale. Osjećala sam se iskreno sretnom zbog njega i rekla sam: „Tako je dobro što si to mogao reći. Tvrdoglavost i negativnost, to nam ne treba. To nisi ti. Ne dopusti da te to kontrolira.“
Iako nije puno rekao tijekom ovog razgovora, činjenica da je mogao izraziti svoje unutarnje misli činila se kao veliki proboj. Sljedećeg dana izgledao je kao druga osoba. Raspoloženje mu je bilo bolje, ton blaži i postao je strpljiviji. Znala sam da je naš razgovor napravio značajnu razliku.
Shvatila sam da je moja obitelj moje kultivacijsko okruženje. Moram ga njegovati, ali ne mogu ostati zadovoljna površnom harmonijom. U svakodnevnom životu moram obraćati više pažnje na svoje riječi i djela, govoreći samo ono što priliči kultivatoru. Moram iskreno komunicirati o područjima koja trebaju poboljšanje i preuzeti odgovornost za opću dobrobit obitelji.
Hvala Vam, Učitelju! Hvala, praktikanti!
