Falun Dafa sam počela prakticirati prije 20. jula 1999. Imam 54 godine i domaćica sam. Duboko sam zahvalna našem dobrodušnom i veličanstvenom Učitelju, koji mi je omogućio da izađem iz zbunjenog, besciljnog postojanja – vođenog isključivo sebičnošću – i da se postepeno probudim.
Preobrazila sam se u biće sposobno misliti na druge, uzimati u obzir njihove potrebe u svojim postupcima i biti od koristi onima oko sebe. Željela bih podijeliti nekoliko malih trenutaka iz svog života kako bih izrazila svoju zahvalnost za Učiteljevo suosjećajno spasenje!
Kada je obzirnost prema drugima postala druga priroda
Željela bih vam ispričati nešto što se dogodilo prije nekoliko godina, kada je moj sin još bio u srednjoj školi. Jednog jutra, vozila sam ga u školu. Područje ispred školske kapije bilo je zakrčeno automobilima i ljudima, pa sam se zaustavila sa strane. Taman kad sam se spremala parkirati, osjetila sam iznenadni udarac – bang! Srce mi je potonulo; osjećala sam se kao da se moj automobil sudario s nečijim drugim vozilom.
Rekla sam sinu da izađe i ode na čas, a zatim sam potpuno povukla automobil do ivičnjaka. Kad sam izašla, vidjela sam ženu – vjerovatno drugu majku koja je ostavljala svoje dijete – koja je jednostavno primijetila: „Pa, pogledaj nas dvije…“
Rekla sam: „Dopustite mi da pogledam oštećenje na vašem automobilu.“ Nakon pregleda, vidjela sam da je prednja lijeva strana udubljena – bio je to prilično ozbiljan sudar. Rekla sam joj: „Pričekajte ovdje trenutak.“ Ušla sam u obližnji supermarket da posudim olovku i papir, a zatim sam rekla: „Trenutno nemam telefon kod sebe, pa mi dopustite da zapišem vaš broj. Nazvat ću vas čim dođem kući.“
Kad sam došla kući, odmah sam je nazvala, dogovorila da joj se automobil popravi i rekla joj da ću ja pokriti račun. Kasnije mi je palo na pamet da nisam ni provjerila stanje svog automobila. Otišla sam u garažu da ga pogledam, obišla sam automobil, ali nije bilo znakova oštećenja!
Budući da je osvjetljenje u garaži bilo prigušeno, izvezla sam automobil i ponovo ga vani pogledala. Zapravo, bilo je tragova udarca na desnom zadnjem naplatku, ali karoserija i lak su bili potpuno neoštećeni.
To mi je bilo čudno. Mislila sam da je njen automobil bio parkiran tamo i da sam ga ja udarila, ali ako je to bio slučaj, kako to da je samo moj zadnji točak ostvario kontakt? Najvjerovatnije, ona nije obraćala pažnju, njen automobil je krenuo i udarila je u moj. Pa dobro, sve je ionako bilo riješeno.
Kasnije, njen automobil je popravljen, a račun za popravak iznosio je 300 yuana. Ponovo sam bila malo iznenađena! Kako je moglo biti tako malo?! Hmm…, mislim da sada razumijem – hvala Vam Učitelju!
Biti ljubazan donosi miran um
Prošle godine, neposredno prije lunarne Nove godine, ventilator na mom plinskom štednjaku je prestao raditi. Bio je to kombinovani štednjak i napa koju smo koristili 10 godina. Proizvođač više ne proizvodi ovaj model i on je povučen iz prodaje.
Kupila sam bočni ispušni uređaj druge marke, također kombinovani model. Došao je majstor da ga instalira. Izvukao je staru jedinicu, a ja sam krpom obrisala masnoću s poda i zidova, kao i prljavštinu unutar ormarića gdje prolazi ventilacijski kanal. Dok je on sastavljao novu napu, razgovarali smo o svakodnevnom životu. Bio je sa sela, nije imao penziju, a sin mu je bio u dobi za ženidbu, ali još nije našao djevojku.
Razgovarali smo o korupciji u Komunističkoj partiji Kine (KPK), prošlim političkim kampanjama, zlim politikama zaključavanja tokom pandemije, a ja sam mu objasnila istinu o Falun Dafa. Pomogla sam mu da napusti KPK i srodne organizacije, i zaista smo se dobro slagali. Kad je odlazio, dala sam mu knjižicu s istinom koju sam unaprijed pripremila.
Sljedećeg dana, naša porodica i prijatelji su se okupili na obroku. Nakon što smo završili s jelom, vratila sam se u svoj automobil da provjerim telefon, koji sam ostavila unutra. Pronašla sam nekoliko propuštenih poziva, sve od instalatera, kao i tekstualnu poruku. Objasnio je da je, dok je radio kod drugog klijenta, shvatio da je ostavio dva alata kod mene: detektor curenja i pištolj za pjenu. Odmah sam ga nazvala da se izvinim što sam propustila njegove pozive, objašnjavajući da sam ostavila telefon u automobilu. Zatim je spomenuo da mu još uvijek dugujem naknadu za demontažu u iznosu od 100 yuana.
Odgovorila sam: „Mislila sam da je taj iznos uključen u konačnu uplatu koju sam jučer s vama riješila.“ On je insistirao da nije. Ja sam mu kazala: „U tom slučaju, platit ću vam kad dođete po svoje alate.“ Kasno sam došla kući tog dana; nakon pretraživanja, pronašla sam pištolj za pjenu, ali detektora curenja nigdje nije bilo. Poslala sam mu tekstualnu poruku objašnjavajući da ne mogu pronaći detektor curenja i pitala sam da li je možda slučajno bačen s otpadom. Ponudila sam mu da mu kupim zamjenu.
Sljedećeg jutra, nazvala sam ga, i on je odmah došao. Dala sam mu 100 yuana. Zahvalio mi je. Rekla sam: „Nisam mogla pronaći detektor curenja; nije ovdje. Kupit ću vam novi – koliko košta?“ Rekao je: „Nema potrebe.“ Nakon što smo se pozdravili, otvorio je vrata i otišao.
Manje od minute nakon što su se vrata zatvorila, ponovo je kucao na njih. Pomislila sam: „Šta sad?“ Otvorila sam vrata i zatekla ga kako drži detektor curenja, uzbuđeno govoreći: „Sestro, pronašao sam ga – bio je na snijegu.“ Pogledala sam ga, i zaista, još je bilo snijega na njemu. Rekao je: „Samo sam vam htio javiti, da se ne biste brinuli.“ Rekla sam: „Hvala vam što ste mi javili da ste ga pronašli. Inače bih se zaista osjećala užasno.“
Dok sam zatvarala vrata i ulazila unutra, imala sam takav osjećaj mira. Ispostavilo se da je vođenje brige o drugima zaista divno! Ali onda mi je palo na pamet još jedno pitanje: Kako je taj mali prozirni štapić završio u snježnom nanosu, i kako ga je on slučajno ugledao? „Hvala Vam, Učitelju!“
