Rođena sam 2000-ih, a oba moja roditelja su dugogodišnji Falun Dafa praktikanti koji su dobili Fa prije nego što je progon započeo 1999. Kad sam bila mala, nisam mislila da se moji roditelji razlikuju od roditelja drugih ljudi. Međutim, kako sam odrastala, razgovarala sam s ljudima svojih godina o obitelji, više sam komunicirala sa starijim generacijama koje nisu praktikanti i naučila sam više o raznim društvenim pojavama. Postupno sam shvatila da se roditelji praktikanti razlikuju od roditelja koji nisu praktikanti na mnogo načina.
Lagano shvaćanje ocjena i rangiranja
Izraz „djeca drugih ljudi” često koriste kineski roditelji kako bi potaknuli svoju djecu da slijede uzore. Tipičan primjer bi bio da roditelj kaže: „Pogledaj dijete te obitelji, a onda pogledaj sebe!”
Roditelji u Kini navikli su uspoređivati svoju djecu s djecom drugih ljudi i obično im je jako stalo do stvari poput ocjena i rangiranja. Kad sam bila u srednjoj školi, otac je istukao jednu moju kolegicu jer nije postigla željeni rezultat na ispitu.
Što se tiče mojih roditelja, kad su vidjeli moje rezultate ispita, prva stvar do koje im je bilo stalo nije bila ocjena. Umjesto toga, pitali bi me znam li razlog za svako pitanje na koje sam netočno odgovorila, i je li to bilo zbog nepažnje ili zbog toga što nisam stekla pravo znanje. Ako je bilo zbog nepažnje, onda su mi rekli da budem pažljivija sljedeći put; ako je bilo zbog nedostatka znanja, onda su pitali jesam li zaista razumjela odgovore nakon što je nastavnik objasnio ta pitanja.
U njihovim očima, test je bio samo alat za procjenu mog znanja, a ne standard za prosuđivanje izvrsnosti djeteta ili za poboljšanje roditeljskog ugleda. Njihov stav prema mojim ocjenama razlikovao se od većine kineskih roditelja. S jedne strane, olako su shvaćali slavu i dobitak. S druge strane, prema njihovom standardu izvrsnosti, djeca sa osobinama poput dobrote, poštenja i nesebičnosti bila su zaista dobra.
Moji roditelji su mogli tako smireno gledati na moje obrazovanje jer im je bilo jasno da je ljudski život uredio bog, tj. da je predodređen. Život nije utrka ili maraton, već predstava sa scenarijem, gdje svatko nastupa prema božanskim aranžmanima. Danas većina ljudi želi steći novac, slavu i bolji život svojim naporima, ali ne shvaćaju da su to blagoslovi, koji se dobivaju u zamjenu za de (vrlinu).
Međutim, to ne znači da živimo pasivno, čekajući da nam se dobre stvari dogode. Mi kultivatori moramo biti dobri ljudi, ili čak bolji ljudi. Stoga, kao studenti, još uvijek moramo marljivo učiti; a kao članovi društva, također moramo marljivo raditi. Međutim, ne učimo niti radimo marljivo natječući se za bilo što u običnom društvu. Umjesto toga, jednostavno ispunjavamo svoje odgovornosti i obveze koje proizlaze iz društvenih odnosa, ne očekujući ništa zauzvrat. Iako radimo stvari ne tražeći nagrade, često postižemo dobre rezultate.
Međusobno poštovanje i slušanje
Tijekom novogodišnje večere kod moje bake ove godine, moj ujak i njegova supruga iznenada su izrazili nezadovoljstvo što prakticiram Falun Gong. Smatrali su da sam od oca naučila loše navike. Kad sam se nasmijala i htjela opovrgnuti njihove riječi, ujna je odmah počela govoriti glasnije i brže, sprječavajući me da govorim.
Vjerojatno zato što obično djelujem pristojno i nježno pred starijim generacijama, smatrali su da sam previše poslušna prema roditeljima i da nemam vlastite ideje. Također nisu odobravali moj povratak u rodni grad da živim s roditeljima nakon što sam diplomirala. Vjerovali su da bi se mladi ljudi trebali nastaviti probijati u društvu, na primjer, pohađanjem poslijediplomskog studija ili radom u velikom gradu.
U početku sam mislila da je to razgovor među jednakima, i da obje strane mogu razmijeniti svoje ideje na temelju međusobnog poštovanja. Jer u mojoj maloj obitelji od tri kultivatora, uvijek smo mirno razmjenjivali misli. Međutim, u ovom razgovoru, nije mi bilo dopušteno izraziti nikakva mišljenja – kad odrasli razgovaraju, dijete može samo slušati jer djeca ništa ne znaju, sve što kažu je pogrešno, i sve što odrasli kažu je ispravno. Na temelju ovog „autoritarnog pristupa”, samo stariji mogu donositi odluke i iznositi mišljenja. Kineski roditelji su duboko pod utjecajem mentaliteta Komunističke partije Kine, koji uključuje kontroliranje i potiskivanje, pa ne razumiju koncepte poput međusobnog poštovanja i slušanja.
Mnogi roditelji vjeruju da njihova djeca biraju raditi ili studirati daleko od kuće iz ambicije. Međutim, iz perspektive mladih ljudi, to možda nije temeljni razlog. Vidjela sam mnoge mlade korisnike interneta kako se žale na duboko ukorijenjene sukobe i sustavnu represiju pod sadašnjim kineskim roditeljima, govoreći da se žele što prije odmaknuti i biti financijski neovisni nakon diplome. Svatko želi imati toplu, sretnu obitelj, ali autoritarni i kontrolirajući načini tih roditelja dovode do toga da se njihova djeca osjećaju nepoštovano i nevoljeno. Kad pojedincu nije dopušteno imati vlastite misli ili glas, tko bi želio ostati u takvom okruženju? Mnoga djeca stoga osjećaju da se moraju odseliti daleko.
Kod nas u kući, roditelji su me percipirali kao ozbiljno dijete, iako nisam imala toliko životnog iskustva kao oni. Kad god sam imala mišljenje, čak i ako sam mucala dok sam se izražavala, posvetili bi mi punu pažnju, pažljivo i strpljivo slušajući. Čak i ako se nismo slagali, ne bi me kritizirali s visoka niti mi zapovijedali s više pozicije. Umjesto toga, mirno bi izrazili vlastite misli nakon što bih ja završila. Također mi nisu nametali svoje misli, već su me poticali da razmišljam samostalno.
Mislim da je to možda bilo zato što kultivacija u Dafa zahtijeva od nas da se ponašamo prema principima Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije, da budemo obzirni prema drugima i da se riješimo sebičnosti. Sebična osoba bi zanemarila osjećaje drugih ljudi, i stoga njihove riječi i djela sigurno ne bi pokazivali obzir prema drugim ljudima, i vjerojatno ne bi poštovali druge.
Netko tko u svakom pogledu uzima u obzir druge, razmišljao bi iz tuđe perspektive, bio bi empatičan i pun razumijevanja, te bi stoga poštovao druge. Prema mom shvaćanju, princip Tolerancije omogućuje ljudima da budu inkluzivni prema drugima, bez obzira na razlike. Kada nekome nedostaje dobrodušnosti i ne može tolerirati ljude ili stvari koje nisu u skladu s njegovim predodžbama, to ga dovodi do potiskivanja i pokušaja prisilne promjene drugih.
Nikada ne laži, drži obećanja
Izraz „pita na nebu” uobičajen je na kineskom radnom mjestu i odnosi se na poslodavce koji nude privlačne uvjete kako bi osigurali da njihovi zaposlenici ostanu duže i rade više. Međutim, ti privlačni uvjeti često ostanu neispunjeni. Takvo ponašanje postoji i u odnosima roditelja i djece.
Obiteljski život kod kuće trebao bi biti najtoplije i najsigurnije mjesto. Ali ako roditelji lažu svojoj djeci, to uvelike narušava povjerenje među članovima obitelji.
Moji roditelji su uvijek slijedili Istinitost, Dobrodušnost i Toleranciju kao naš kodeks ponašanja. Dok sam odrastala, uvijek bi održali riječ i ne bi olako obećavali nešto u što nisu bili sigurni. Ne bi mi lagali ni o najmanjim stvarima.
Na primjer, jednom, u srednjoj školi, naš razred je putovao na drugo mjesto kako bi polagao ispit, a svi nastavnici, učenici i roditelji su boravili u istom smještaju. Moj rođendan je bio u to vrijeme, pa su mi nastavnica i kolege kupili tortu da me iznenade, i zamolili moju majku da to drži u tajnosti.
Međutim, svačije čudno ponašanje dovelo me je do toga da sam pogodila da planiraju iznenađenje. Pitala sam majku je li to slučaj. Osobi koja nije praktikant bilo bi potpuno u redu da to porekne kako bi zadržala iznenađenje, i smatrala bi to bezazlenom laži. Međutim, moja majka to nije porekla. Iako je iznenađenje propalo, bila sam zaista sretna što se strogo pridržavala Istinitosti i nije me lagala.
Izravno ispravljanje vlastitih pogrešaka
Jedna moja prijateljica jednom mi je pokazala povijest razgovora s majkom, jer se njezina majka nečega netočno sjećala, ali kad ju je prijateljica pokušala ispraviti, majka je inzistirala da se prijateljica netočno sjeća i odbila je priznati da je pogriješila. Prijateljica je tada zamolila oca za provjeru i poslala majci povijest razgovora sa ocem.
Njezina majka je na to samo rekla: „Zašto moraš shvaćati stvari tako ozbiljno?” Moja prijateljica se osjećala pomalo ogorčeno i smatrala je nerazumnim što su je vikali i kritizirali zbog njezinih pogrešaka, ali kad je njezina majka pogriješila, ne samo da je odbila to priznati, već se čak žalila da njezina kći shvaća stvari previše ozbiljno.
U našoj obitelji, kad bismo primijetili probleme, ukazali bismo jedni drugima na njih, a zatim se potrudili da ih ispravimo. To je bilo zato što me moji roditelji nisu smatrali samo svojim djetetom, već i svojim kolegom praktikantom, jednakim partnerom. Međutim, u početku je bilo trenutaka kada me druga osoba ne bi poslušala ako bih ukazala na probleme. Ali to je obično bilo zato što je način na koji sam ukazivala na stvari bio teško prihvatljiv.
Na primjer, kad bih vidjela majku kako je u testu xinxinga s nekim, i kad mi se ne bi svidio način na koji je stvar riješena, odmah bih joj to emocionalno istaknula. Kad bi se to dogodilo, majka je odbijala priznati da je to bilo zbog toga što su emocije prevladale razum, i rekla bi da ne misli da ima te probleme.
Međutim, kad bi se smirila, često bi shvatila da sam bila u pravu, a zatim bi mi iskreno zahvalila što sam joj pomogla da vidi svoje nedostatke. Kasnije sam također shvatila da je način na koji sam ukazivala na probleme bio bez dobrodušnosti, i stoga je ljudima to bilo teško prihvatiti. S vremenom sam poboljšala svoj pristup, pa kad god bih primijetila bilo kakve probleme, imala bih ih na umu, čekala bih dok se majka ne smiri, i iznijela bih ih bez ikakvih osobnih predodžbi. Tada bi ih lako prihvatila.
Sve je to bilo moguće jer Dafa zahtijeva od nas da pogledamo unutar sebe kad god naiđemo na probleme. Kad netko drugi ukaže na naše probleme, prva misao ne bi trebala biti: „Ni ti nisi tako sjajan, ali mi želiš reći što da radim!” Umjesto toga, trebali bismo razmisliti jesmo li zaista nešto pogriješili primjenjujući Dafa principe kao svoj standard.
U mojoj obitelji, ako bismo mi sami imali problema, marljivo bismo ih ispravljali. Priznavanje vlastitih pogrešaka nije sramotno. Samo suočavanjem s našim pogreškama možemo ih ispraviti. Na taj će način sve postati bolje. Ako inzistiramo na poricanju naših pogrešaka i umjesto toga krivimo druge, samo ispunjavamo svoja srca zamjeranjem i ne kultiviramo se istinski.
Gledanje unutar sebe omogućilo je našoj obitelji da bude skladna, s malo sukoba. Čak i kad povremeno dođe do sukoba, oni brzo prođu i nitko to ne uzima k srcu. Jer kad god naiđemo na sukobe, svatko od nas razmišlja o svojim problemima umjesto da krivi ili se žali na drugoga. Na taj je način nemoguće upustiti se u svađu. Kad bi svi mogli gledati unutar sebe, mislim da bi i naše društvo postalo skladnije i dobrodušnije.
Podučavanje riječima i djelima
Jednom, dok sam razgovarala s prijateljicom o važnosti obiteljskih vrijednosti, spomenula je priču o restoranu. Taj restoran je imao aparat za piće koji je kupcima nudio neograničeno punjenje nakon što su platili svoje početno piće.
Moja prijateljica je vidjela majku kako traži od svog šestogodišnjeg ili sedmogodišnjeg sina da koristi šalicu koju je donijela od kuće kako bi se napunio iz aparata. Sin je oklijevao i rekao da moraju koristiti šalicu koju je osigurao restoran. Njegova majka je nestrpljivo rekla: „Samo radi što ti se kaže! Zašto ti je toliko stalo?” Sin je tada koristio svoju šalicu da uzme piće iz aparata.
Osjećala sam se pomalo tužno kad sam čula ovu priču. Djetetova izvorna priroda je nevina i dobrodušna, ali roditelji uče mališane da na male načine iskorištavaju i krše pravila. Mala djeca su vrlo podložna utjecaju i trebaju ispravno vodstvo odraslih.
Odrasli ne bi trebali samo verbalno dijeliti moralne principe, već ih i demonstrirati svojim djelima, jer djeca uče od svojih roditelja i vjeruju da je ono što odrasli rade prihvatljivo. Srećom, moji roditelji prakticiraju Falun Dafa, i stoga se ponašaju prema Istinitosti, Dobrodušnosti i Toleranciji u svom svakodnevnom životu. Odgajali su me s tim temeljnim principima, i to mi je omogućilo da postanem dobrodušna i obzirna osoba.
Kad sam prijateljici pričala o knjizi Zhuan Falun koja vodi našu kultivacijsku praksu, spomenula sam utjecaj koji je prakticiranje u Dafa imalo na naš odnos roditelja i djeteta. Moja prijateljica je zavidno rekla: „Bilo bi divno da su moji roditelji pročitali ovu knjigu rano, kad sam bila dijete.”
Sjetila sam se izreke: Obitelj je najmanja jedinica društva, a sklad u obitelji vodi do društvene stabilnosti. Falun Dafa mi je dao skladnu i sretnu obitelj. Kad bi deseci tisuća obitelji mogle postati ovako skladne, vjerujem da bi naše društvo postalo bolje.
Iskreno se nadam da će svaka osoba uspjeti pročitati Zhuan Falun. Ovo nije samo knjiga koja vodi kultivatore da se vrate svom pravom izvoru, već i uči ljude o moralu. Ova knjiga će vam reći kako imati toplu i sretnu obitelj, kako pristupiti učenju i radu, kako biti dobra osoba i kako biti netko koristan u društvu. Ova knjiga će vam reći smisao života i uzrok svih životnih teškoća i radosti.
