Pozdrav, Učitelju i kolege praktikanti!
Nedavno sam otkrila vrlo duboku vezanost i predodžbe koje je okružuju, te bih željela podijeliti svoja iskustva.
Skrivena vezanost
Tijekom svog puta kultivacije u proteklih nekoliko godina, smatrala sam da imam dobar uvid u to koje su moje temeljne vezanosti: ljubomora i pronalaženje sreće kroz romantično ispunjenje.
Tek sam nedavno shvatila da zapravo postoje dublje predodžbe koje su bile stvarni uzroci raznih načina ponašanja u mom životu, a koje tek sada počinjem raspetljavati.
Priča počinje s mojim djetinjstvom.
Ljudi koji me danas poznaju vjerojatno me ne bi prepoznali kao dijete. Moja osobnost, barem izvana, bila je vrlo drugačija. Bila sam osjetljiva i nedostajalo mi je samopouzdanja. Bila sam sramežljiva, zabrinuta i prestrašena. Ne mislim da sam bila zabavno dijete za druženje. Znam da je moja majka provodila više vremena sa mnom kako bi me pokušala ohrabriti da razvijem više samopouzdanja i izađem iz svoje ljušture.
U osnovi, strah je bio velika vezanost koja je pokretala moju osobnost dok sam bila dijete. Povrh toga, moje kućno okruženje bilo je vrlo nestabilno jer su se moji roditelji puno verbalno i fizički svađali, što je očito pogađalo tu vezanost. Moja braća, sestre i ja svi smo se užasno bojali našeg oca.
Kako sam odrastala, naučila sam razne obrambene mehanizme kako bih površinski maskirala taj skriveni strah i nosila se s njim. Svaki od tih mehanizama zapravo je dodavao još ljudskih predodžbi i vezanosti na taj temeljni strah. Prihvaćanje komunističkih ideja, posebno feminizma, bio je glavni način na koji sam maskirala strah.
Učitelj je rekao:
“Što je onda temeljna vezanost? Ljudska bića usvajaju mnoge predodžbe u ovom svijetu i, kao posljedica toga, vođena su tim predodžbama da teže onom za čime žude” (“Prema Ispunjenju” iz Bitno za daljnje napredovanje II)
Ukratko, odrastanjem sam izgradila planinu od novih predodžbi na temelju vezanosti straha, koja je ostala zakopana duboko ispod. Sada sam shvatila da sam cijelu svoju odraslu osobnost izgradila oko pokušaja da se osjećam sigurno i izbjegavanja situacija u kojima se osjećam ranjivo.
Velik dio moje kultivacije u posljednjih nekoliko godina bio je usmjeren na prepoznavanje i uklanjanje predodžbi na gornjim slojevima te planine, poput natjecateljskog duha i ljubomore. No čini se da je moja nedavna kultivacija u protekloj godini bila više usmjerena na rješavanje straha, ali tek sam nedavno shvatila koliko je ta vezanost duboko usađena i sveprisutna.
Dat ću nekoliko primjera svojih spoznaja o načinima na koje se ta vezanost manifestirala u mom životu.
Predodžbe koje se odnose na snagu i slabost
Učitelj opisuje glupu osobu kao onu koja je prosvijetljena:
“Pa čak i netko tko bi se zaista mogao smatrati „budalom“, ispada nešto sasvim suprotno kad se sagleda višom logikom. Netko tko je mentalno ograničen ne može učiniti ništa zaista loše u zemaljskom smislu, niti je sposoban spletkariti protiv drugih; on neće raditi stvari zbog svog ega. Tako on neće potrošiti svoju vrlinu. Međutim, drugi bi mu mogli dati vlastitu vrlinu. Mogli bi ga fizički zlostavljati ili ga ismijavati, a oboje će mu dati vrlinu – nešto izuzetno dragocjeno. Kao što smo ustanovili, sve što se dobije u ovom univerzumu nešto košta. Dakle, kada se netko ruga ograničenoj osobi ili je naziva pogrdnim imenima, čim otvori usta da to učini, segment vrline prelazi na drugu stranu. On gubi tu vrlinu, jer se radi vlastitih, sebičnih ciljeva loše ponio prema toj osobi. Na sličan način će još jedna količina vrline biti poslana toj ograničenoj osobi u slučaju da je netko fizički zlostavlja. Dok je vrijeđaju ili fizički zlostavljaju, možda se ta ograničena osoba samo smješka, skoro kao da je sve to dobrodošlo i kao da na nekoj razini zna da dobiva vrlinu i ne bi ni djelić vratila.” (Zhuan Falun, Deveto predavanje)
Srž ove temeljne vezanosti je strah od toga da ne budem povrijeđena ili iskorištena. Nikada ne želim biti „glupa osoba“, jer takvu osobu zlostavljaju.
Kako bih osigurala da nikada ne budem povrijeđena, razvila sam izuzetno snažne predodžbe o tome kakva bih trebala biti — u osnovi, uvijek u poziciji „snage“ i nikada u poziciji „gluposti“ ili „slabosti“.
Moja težnja za „snagom“ potaknula je ekstremni natjecateljski duh i ljubomoru. Željela sam biti bolja od drugih ljudi u svim aspektima: kompetenciji, inteligenciji, simpatičnosti i više od toga. Mislila da moja snažna žudnja da budem bolja od drugih ljudi proizlazi iz čiste ljubomore i natjecanja. Ali sada shvaćam da je velik dio te žudnje zapravo pokrenut strahom od onoga što će se dogoditi ako ne budem bolja od drugih. Ako ne budem bolja od drugih ljudi, to znači da sam inferiorna; to znači da sam slaba; to znači da sam ranjiva — to znači da ću biti povrijeđena.
Prihvaćanjem te ljudske i komunističke ideje o „snazi“, uspijevala sam stvoriti fasadu nepobjedivosti na površini, dok sam iznutra bila izuzetno krhka i ranjiva.
To je potpuna suprotnost pravim principima opisanim u Fa. Također u Devetom predavanju, Učitelj opisuje ono što vjerujem da je prava snaga:
“Ljudi bi mogli brinuti da ako budu pokazivali toliko suzdržanosti, ispast će kukavice, slabići. No tu nema ničeg kukavičkog. Starija generacija i oni kulturniji prakticiraju samoobuzdavanje i ne upuštaju se u prepirke s drugima. Zato mi, kao praktikanti, još manje trebamo biti takvi. To se teško može zvati kukavičlukom. Ja bih rekao da je to znak velike pribranosti i snage volje. Samo praktikanti mogu dosljedno prakticirati ovu vrstu samokontrole.” (Zhuan Falun, Deveto predavanje)
Radeći na uklanjanju ove vezanosti, počinjem shvaćati da se moja prava snaga, posebno kao žene, sastoji u tome da budem vrlo blaga prema drugim ljudima. Ta blagost je dobrota, a razlog zašto sam takva jest pomaganje drugim ljudima i stavljanje drugih na prvo mjesto.
Osjećaj sigurnosti
Kao menadžerica srednje razine na poslu, često se moram nositi s kolegama koji su ljuti, uzrujani, frustrirani, pod stresom ili čak histerični. Uvijek mi je bilo vrlo teško nositi se s ljudima koji su emocionalno rastrojeni ili pokazuju negativnost. To bi me oneraspoložilo, i osjećaj je bio kao da me povlače sa sobom u svojim negativnim emocijama. Ali osjećala sam da ne mogu točno dokučiti koja je vezanost pogođena.
Nakon što sam otkrila svoj kompleks straha, konačno sam shvatila da se zapravo događalo to da su ljudi koji pokazuju negativne emocije činili da se osjećam zaista nesigurno. Dio toga povezan je s time kako je u djetinjstvu moj otac bio izuzetno emocionalno nestabilan, a biti na primateljskoj strani toga bilo je zaista strašno.
Jedan kolega je jednom bio pod velikim stresom oko popravljanja dijela posla uz kratak rok i projicirao je svoj stres na mene. Uvijek sam mrzila kada ljudi projiciraju svoj stres na mene, i konačno sam razumjela zašto. Moja refleksna reakcija u tim slučajevima često je svađa i grdnja te osobe kako bih je pokušala prisiliti da ne pokazuje te emocije. Ali to je zapravo samo obrambeni potez kako bih maskirala strah koji osjećam kada se moram nositi s tom negativnošću.
Pogonska snaga iza još jedne temeljne težnje
Već dugo prepoznajem da u sebi nosim duboku žudnju za pronalaženjem „sreće“ kroz pronalaženje „onog pravog“ ili svog životnog partnera. Velik dio moje kultivacije tijekom godina bio je kontinuirani proces uklanjanja raznih slojeva ove vezanosti i modernih predodžbi vezanih uz romantiku, ljubav, odnos između muškaraca i žena itd.
Uvijek sam osjećala da se u srcu ove vezanosti nalazi jednostavna žudnja ili predodžba da pronađem sreću i ispunjenje u svom životu. Ali opet, nakon što sam otkrila temeljnu vezanost, shvatila sam da postoji još jedna dimenzija ove težnje. Shvatila sam da je pronalaženje muža za mene predstavljalo najsavršeniji oblik sigurnosti. Pronaći muškarca znači pronaći krajnju sigurnost i zaštitu.
Otkrivanje ovoga bilo je pravo otkrivenje. Izvanredno je shvatiti da je ono što je pokretalo tu žudnju zapravo bilo nešto tako jednostavno.
Zaključak
Nakon što sam se prosvijetlila za gore navedeno, osjećam se bliže dostizanju svog pravog ja. Osjećam neizmjernu zahvalnost prema Učitelju što me strpljivo čeka i pomaže mi na ovom izuzetno trnovitom putu moje kultivacije.
Učitelj je rekao:
“Kasnije će imati smisla, kad malo bolje budete shvatili praksu.”(Zhuan Falun, Prvo predavanje)
Učitelj to izražava tako jednostavno i izravno. Dok sam nedavno pamtila ovu rečenicu, osjećala sam kao da razumijem dubinu te rečenice i obuzela me ogromna zahvalnost. Ne mislim da je ljudski jezik sposoban adekvatno opisati ono što je Učitelj dao praktikantima i živim bićima, niti postoje riječi kojima bismo izrazili svoju duboku zahvalnost za Učiteljevo spasenje.
Željela bih završiti prenoseći svoju najdublju hvalu Učitelju na njegovoj dobrodušnoj skrbi i aranžmanima. Trudit ću se postupati bolje u rješavanju svojih preostalih ljudskih predodžbi i vezanosti, kako bih bolje ispunila svoje zavjete i vratila se svojoj izvornoj čistoći i nevinosti.
(Odabrano iskustvo s Fa konferencije u Washingtonu, 2026.)
