Skromnost i vrlina bile su vrlo cijenjene u tradicionalnoj kineskoj kulturi. Shijing (Klasik poezije) navodi: „Oni bez arogancije bit će blagoslovljeni.” Evo nekoliko priča o Guo Ziyi-ju, jednom od najvećih generala dinastije Tang.
Prema Novoj knjizi Tanga, Guo Ziyi (697.-781.) bio je poznati dužnosnik, vojni strateg i general. Tijekom svoje karijere pokorio je brojne pobune služeći pod četvoricom careva – Xuanzongom, Suzongom, Daizongom i Dezongom. Braneći granice i boreći se na bojnom polju, postao je stup nacije i 762. godine dobio je titulu princa od Fenyanga. Povijesno je poznat i kao Lord Guo.
Opljačkana grobnica pretka
Godine 773. Guo je nanio odlučujući poraz tibetanskoj vojsci u Lingzhou-u (današnja Ningxia). Tijekom njegove odsutnosti, Yu Chaoen, moćni dvorski eunuh koji je dugo bio u zavadi s Guom, iskoristio je Guovu odsutnost i poslao ljude da opljačkaju grobnicu Guovog oca. Iako pokušaj nije uspio, posljedice su bile ozbiljne prema tradicionalnoj kineskoj kulturi. Cijeli dvor je postao zabrinut, znajući da je Guo imao značajnu vojnu moć; ako bi se odlučio osvetiti, nitko mu se ne bi mogao suprotstaviti.
Tijekom neobaveznog razgovora s Guom, car Daizong je spomenuo pljačku grobnica, želeći vidjeti Guovu reakciju. Čuvši za ponašanje vojnika, Guo je briznuo u plač, rekavši: „Dugo sam zapovijedao trupama, a ipak nisam uspio spriječiti svoje vojnike da oskvrnjuju tuđe grobove. Sada je netko oskvrnuo grob mog oca; to je božanska odmazda, a ne ljudska pogreška.”
Tako, kada je grobnica njegova oca opljačkana, Guova prva reakcija bila je tuga sina koji poštuje starije. Njegova druga reakcija nije bila da progoni druge zbog njihovih pogrešaka, niti da gaji mržnju; umjesto toga, odmah se okrenuo sebi i priznao da je njegovo vlastito labavo vodstvo trupa djelomično krivo.
Posjet hramu Zhangjing
Guove riječi odmah su razriješile napetu atmosferu na dvoru. U znak pomirenja, Yu Chaoen ga je zatim pozvao da ga posjeti u hramu Zhangjing.
Glasnik je stigao u Guovu rezidenciju, upozoravajući da je Yuov poziv zavjera za njegovo ubojstvo. Čuvši to, Guovi vojnici snažno su ga potaknuli da na sastanak dovede veliku oružanu pratnju. Neuznemiren glasinama, Guo je otišao na sastanak u pratnji samo nekoliko slugu.
Kad je Guo stigao u hram Zhangjing, Yu je primijetio oprezne izraze lica slugu i znatiželjno upitao što nije u redu. Guo je podijelio glasine koje je čuo, primijetivši: „Ne zamaram se razmišljanjem o takvim neutemeljenim stvarima.”
Guovo iskreno objašnjenje ganulo je Yua do suza, koji je uzviknuo: „Da nije bilo tako ljubazne i dobroćudne osobe poput vas, kako me ne biste sumnjali?”
Suočen s poniženjem oskvrnuća groba njegova oca, Guo nije gajio nikakvu žudnju za osvetom unatoč svojoj visokoj reputaciji i postignućima. Gore je bio samo jedan primjer. Guo je uvijek gledao širu sliku, podnoseći teškoće i poniženja kako bi riješio sukobe.
Priča o Li Guangbi-u
Li Guangbi i Guo Ziyi nekada su bili dužnosnici istog ranga, ali je između njih nastao sukob. Kasnije, kada je Guo postao vojni guverner Shuofanga, a Li njegov podređeni, Li se bojao da će Guo pronaći izgovor da ga ubije. No na njegovo iznenađenje, Guo ga je snažno preporučio caru, koji je zatim imenovao Lija vojnim guvernerom Hedonga. Osim toga, Guo mu je predao i 10.000 elitnih vojnika pod njegovo zapovjedništvo.
Govorilo se da je, nakon što je Guo postao vojni guverner, Li razmišljao o bijegu. Prije nego što je mogao djelovati, car mu je naredio da povede dio Guovih trupa na istočnu ekspediciju. Li je mislio da ga Guo ovaj put sigurno neće pustiti. Li je molio Guoa: „Spreman sam umrijeti, samo vas molim da poštedite moju ženu i djecu.”
Guo je uzeo Lijevu ruku i rekao: „Zemlja je sada u velikom previranju. Kako ovo može biti vrijeme za zadržavanje osobnih zamjeranja!” Odmah je dao Liju svoje trupe. Kad su se rastali, rukovali su se i plakali, ohrabrujući jedan drugoga da služe zemlji.
General Tian Chengsi bio je poznat po svojoj aroganciji i grubosti, no iskazivao je veliko poštovanje prema Guou. Kad je stigao Guov glasnik, Tian je pokazao na svoja koljena i rekao: „Mnogo godina moje noge su bile nepopustljive, ali sada nemam izbora nego ih saviti za Lorda Guoa.”
Guovi iskusni generali, poput Li Huaiguanga, svi su bili izvanredni na svoj način. Guo im je lako zapovijedao, a oni su ga poštovali poput odanih slugu svog gospodara. Povijesni zapisi više puta spominju kako su vojnici čeznuli za Guovim vodstvom – „poput sinova i braće koji žude za svojim očevima i starijom braćom,” ili „poput suše koja žudi za kišom.”
Skromnost i poniznost
Guov dom nalazio se u glavnom gradu Chang’an-a, zauzimajući četvrtinu regije zajednice Qinrenli. Qinrenli je bila mreža međusobno povezanih uličica; Guovo kućanstvo, s tri tisuće slugu, nikada nije uzrokovalo nikakve probleme. Ljudi koji su prolazili kroz Qinrenli nisu mogli ni razlikovati koja kuća pripada Guou.
Godine 765. Guo je dobio zapovijed da brani glavni grad od invazije stranih plemena. Kada je vođa invazijskih Ujgura saznao da je zapovjednik Guo, bio je iznenađen i rekao: „Kako to da je Guo Linggong još uvijek ovdje? Pugu Huai’en mi je rekao da je car Tanga otišao, a i Lord Guo je otišao. Kina je bez vladara, pa sam došao.”
Ujgurski vođa zatražio je audijenciju kod Guoa. Guovi generali upozorili su da se stranim plemenima ne može vjerovati. Guo je odgovorio: „Oni su nas mnogo puta nadmašili. Ako izbije rat, mi smo mnogo slabiji. Što možemo učiniti? Iskrenost može pokrenuti čak i božansko, a kamoli strana plemena.”
Guo je polako odjahao na sastanak, u pratnji samo nekoliko desetaka konjanika, i bez ikakvog oklopa. Približavajući se Ujgurima, ponudio je riječi pomirenja. „Jeste li svi dobro? Dugo smo dijelili vezu odanosti i ispravnosti – što se sada događa?” rekao je. „Pojavljujete se ovdje potpuno naoružani i spremni za bitku; više mi ne vjerujete? Zašto je to tako?"
Ujgurski vojnici i zapovjednici položili su oružje, sjahali i uzviknuli: „Vi ste naš otac!” Na taj je način neprijateljstvo pretvoreno u prijateljstvo, a dinastija Tang i Ujguri obnovili su svoj nekadašnji savez.
Guo je služio kao kancelar 27 godina, a njegova je sudbina bila vezana uz sudbinu nacije. Imao je ogromnu moć, a dvor ga se nije bojao; njegova su postignuća nadmašila careva, a car u njega nikada nije sumnjao; živio je luksuznim životom, i nitko se nije žalio.
Guo je uživao u životu bogatstva i časti, njegovi potomci također su bili zdravi i prosperitetni; iskusio je radosti obiteljskog života bez žaljenja. Nakon što je Guo preminuo u svojim 80-ima, počašćen je mjestom u hramu predaka cara Daizonga, što je bio položaj velikog prestiža. Imao je osam sinova i sedam zetova, od kojih su svi obnašali visoke službene položaje. Jedan od njegovih sinova, Guo Nuan, čak se oženio princezom Shengping, kćeri cara Daizonga.
