Željela bih podijeliti jedno od svojih nedavnih iskustava, iskustvo koje mi je pomoglo steći novo razumijevanje i jasnije vidjeti granicu između „običnih ljudskih poslova“ i „puta kultivacije“. Ponovno sam otkrila gdje bih uistinu trebala smjestiti kultivaciju u svom svakodnevnom životu.
Prije nekoliko mjeseci približavao se jedan od najvećih događaja u životu moje obitelji, vjenčanje mog sina. Od samog početka znala sam da će ova odgovornost zahtijevati mnogo vremena i energije. Bilo je mnogo stvari za obaviti, uključujući planiranje, česta putovanja i razne aranžmane, a te su različite brige ispunjavale moje dane. Svaki dan bila sam zauzeta različitim zadacima i osjećala sam da vrijeme vrlo brzo prolazi.
Tijekom tog razdoblja, shvatila sam da kao Falun Dafa praktikantica imam vrlo malo vremena za učenje Fa i vježbanje. Često sam si govorila: „Kad završe pripreme za vjenčanje, vratit ću se svojoj prijašnjoj kultivacijskoj rutini.“ Tako sam odgađala svoju kultivacijsku praksu dok ne bih završila svoje svakodnevne obveze, i vježbala sam samo ako bi ostalo vremena.
Dani su ipak brzo prolazili, a to se dodatno vrijeme gotovo nikada nije pojavilo.
Srećom, ceremonija vjenčanja prošla je vrlo dobro. Proslava je bila mirna i ostavila je lijepe i nezaboravne uspomene svim članovima obitelji i gostima. Sve se činilo zadovoljavajućim, no nakon što je vjenčanje završilo, osjetila sam čudnu težinu i tugu duboko u srcu.
Ova tuga nije dolazila od fizičke iscrpljenosti, već od spoznaje da tijekom tog razdoblja nisam bila marljiva u svojoj kultivaciji i da sam dopustila običnim ljudskim poslovima da zamijene najvažniji dio mog života.
Gledajući unutar sebe, shvatila sam da je moja pogreška bila ukorijenjena u mojim prioritetima. Dopustila sam običnim ljudskim stvarima, iako važnim i naizgled nužnim, da zamijene kultivaciju u mom životu.
Upitala sam se: „Jesam li izabrala kultivaciju samo za svoje slobodno vrijeme? Jesam li praktikantica samo kad sam slobodna od svojih svakodnevnih obveza? Izabrala sam put kultivacije kao nešto što pripada svakom danu i svakom trenutku mog života, ne samo za vremena kada su obični zadaci završeni i ostane nešto slobodnog vremena.“
Došla sam do jasnog razumijevanja, da ako kultivaciju gurnem u stranu, čak ni obični ljudski poslovi neće ići onako dobro kako bi trebali. Kad moj um nije vođen ispravnim mislima praktikantice, postajem nestrpljiva, zabrinuta, vezana i uznemirena pri rješavanju problema. Izvana, stvari se možda i dalje kreću naprijed, ali iznutra gubim mir i jasnoću koji su mi potrebni.
Odlučila sam da ću ubuduće, kad se ujutro probudim, prije nego što išta drugo učinim, prvo ispuniti svoje kultivacijske odgovornosti. Učit ću Fa, vježbati, slati ispravne misli, održavati ispravne misli u svom umu i objasniti istinu. Ove stvari moraju biti moji prioriteti i nikada ih ne smijem odgađati za „kasnije“. Zanemarujući ovo načelo, cijeli bi moj dan bio izgrađen na nestabilnim temeljima.
Nakon povratka ovoj rutini, jasno sam vidjela da se ne samo moja kultivacija poboljšala, već su i moji svakodnevni poslovi postali uglađeniji i skladniji. Moj um je postao smireniji, a imala sam i više strpljenja i mudrosti u rješavanju obiteljskih i društvenih odgovornosti.
Ovo iskustvo naučilo me je da kultivacija nije nešto odvojeno od svakodnevnog života i da se kultivatori ne bi trebali vježbati samo u slobodno vrijeme. Kultivacija je temelj naših života, i sve ostalo bi trebalo biti izgrađeno na njoj. Kada ispravno postavimo ovo načelo, naš put kultivacije postaje jasniji, a obični ljudski poslovi, ne odvodeći nas s našeg puta, prirodno dolaze na svoje mjesto.
Nadam se da ovo dijeljenje može poslužiti kao podsjetnik drugim praktikantima na važnost kultivacije, čak i tijekom najprometnijih razdoblja života, i pomoći im da kultivaciju učine stalnim izborom za svaki dan i svaki trenutak.
Na kraju, željela bih izraziti svoju zahvalnost našem suosjećajnom Učitelju, i nadam se da ću se moći marljivo kultivirati i jednog dana vratiti u svoj pravi dom s Učiteljem.
