Kroz kultivaciju i savjesno učenje Fa, postupno sam naučio gledati unutar sebe. Shvatio sam da gledanje unutar sebe nije puko izgovaranje riječi ili prisiljavanje sebe da se ispuni određeni standard. Umjesto toga, potrebno je iskreno priznati svoje pogreške, prepoznati svoje vezanosti i biti svesrdno voljan poboljšati se.
U prošlosti, kada sam čitao određena iskustva na stranici Minghui.org, mislio sam da su vrlo opširna i osjećao sam se uzrujano, nestrpljivo, pa čak i ljutito prema autorima, pitajući se zašto su članke učinili tako dugačkim. Jedna praktikantica je vrlo detaljno opisala svoje prošlo iskustvo homoseksualnih sklonosti, što mi se činilo predugačkim i zamornim. Mislio sam da je čitanje takvih članaka gubljenje vremena i osjećao sam snažnu odbojnost prema tome.
Nakon što sam naučio gledati unutar sebe, bio sam svjesniji ako bih se uzrujao čitajući takve članke. Podsjetio sam se da se ne bih trebao fokusirati na nedostatke drugih praktikanata. Svi praktikanti imaju nedostatke, međutim, mi se poboljšavamo. Ključno je da kada primijetite nedostatke kod drugih, provjerite imate li i sami iste probleme. Kada pišem članak, trebao bih paziti da ne budem preopširan. Problemi drugih podsjećaju me da i sam izbjegnem iste pogreške, umjesto da se fokusiram na njihove mane i budem kritički nastrojen prema njima.
Dok sam odrastao, moji su roditelji uvijek djelovali sebično, a ne obzirno i ljubazno kao drugi roditelji. Uvijek su gubili živce—psihološka trauma uzrokovana njihovim bizarnim ponašanjem uvijek je ostala sa mnom. Ova mentalna šteta bila je mnogo gora od štete koja je proizašla iz života u siromaštvu. Moji su roditelji uvijek bili loše volje, ljuti i neprestano su zlobno psovali. Moja majka bi govorila stvari poput: „Želim da si mrtav", „Ne želim imati ništa s tobom" i „Kad umreš, bit ćeš samo prljavi komad zemlje". Bilo je još gore kad je moj otac bio ljut. Pravio bi veliku scenu, vrištao i izvikivao uvrede iz sveg glasa. Njegovi ispadi i verbalno zlostavljanje bili su potpuno nepredvidivi, a ja bih bio prestrašen, ne znajući što učiniti.
Užasno ponašanje mojih roditelja nanijelo mi je veliku štetu. Osjećao sam se ranjivo i ogorčeno jer nikada nisam osjetio ljubav od njih.
Nakon što sam počeo vježbati Falun Dafa, postupno sam otpustio svoje zamjeranje i počeo se brinuti za svoje roditelje te ih pokušao razumjeti. Tada su imali vrlo malo novca i bili su iscrpljeni od poljoprivrednih radova, što ih je navelo da iskaljuju svoje frustracije kod kuće.
Dok sam odrastao 1960-ih i 1970-ih, Komunistička partija Kine (KPK) strogo je kontrolirala Kinu, dajući prednost političkim pokretima nad gospodarskim razvojem. Kineski narod bio je vrlo siromašan i nije imao ni osnovne potrepštine. Nisu imali dovoljno povrća ili žitarica za jelo, a kamoli mesa. Bilo je zabranjeno saditi povrće ili uzgajati kokoši u vlastitom dvorištu. Osamdesetih godina, suočena s gospodarskim kolapsom, KPK se morala reformirati, a ograničenja za obične ljude su ublažena. Kineski poljoprivrednici su marljivo radili i napokon su imali dovoljno za jelo.
Sredinom 1980-ih, primljen sam na višu školu u glavnom gradu provincije. Za seljačku obitelj, to je bilo poput sjajne ptice koja izlazi iz skromnog gnijezda. Od tada sam se mogao osloboditi statusa poljoprivrednika i pobjeći od teškoća poljoprivrede. Nakon diplome, postao sam jedan od rijetkih lokalnih vladinih dužnosnika.
Počeo sam vježbati Falun Dafa 1995. godine. Od tada se moj život dramatično promijenio.
Razvio sam suosjećanje kroz kultivaciju i razumio teškoće koje su moji roditelji proživljavali. Više se nisam zadržavao na njihovom ponašanju iz prošlosti, već sam im pomagao financijski koliko sam mogao. U prvih nekoliko godina nakon što sam počeo raditi, davao sam im 200 yuana svaki mjesec. Čak i kad više nisu prihvaćali moj novac, i dalje sam im kupovao hranu i odjeću. Cijenio sam kako su se žrtvovali za našu obitelj, marljivo radeći u svojoj teškoj situaciji, osjećajući gorčinu i stres. Sve je to uzrokovala KPK.
Kultivacija je proces oslobađanja od vezanosti. Kada se moje vezanosti ponovno pojave, i dalje osjećam zamjeranje i zadržavam se na prošlosti.
Jednog dana, pročitao sam članak na stranici Minghui.org. Jedna praktikantica je podijelila kako je bila vrlo siromašna kao dijete. Njezini roditelji joj nikada nisu kupovali cipele ili odjeću, a ona je uvijek nosila staru odjeću koju je naslijedila od starije braće i sestara. U srednjoj školi morala je ići bosa u školu, što je dovelo do diskriminacije od strane njezinih nastavnika i školskih kolega. Kada sam pročitao ovaj članak, suosjećao sam s tom praktikanticom i shvatio da nisam jedini na ovom svijetu koji nije dobio mnogo brige od svojih roditelja.
Primijetio sam da moje zamjeranje još uvijek postoji i ponekad žudim za dobrim životom u ovom ljudskom svijetu. Moram svu patnju tretirati kao priliku za eliminaciju karme.
Znam da je Učitelj uredio moj život kako bi mi pomogao da se kultiviram. Moram otpustiti svo zamjeranje, posebno prema svojim roditeljima, budući da je svako moje prošlo iskustvo rezultat uzroka i posljedice. Možda sam dugovao svojim roditeljima u prošlom životu, a u ovom životu sam na ovaj način podmirio svoj dug. Iskreno zahvaljujem Učitelju što mi je dopustio da se riješim zamjeranja roditeljima i podignem svoj xinxing.
Vrlo sam zahvalan što mi je Učitelj uredio ovo kultivacijsko okruženje. Hvala, Učitelju!
