Pozdrav, Učitelju! Pozdrav, kolegama praktikantima širom svijeta!
Falun Dafa sam počela prakticirati u ljeto 1998. godine, a sada imam 71 godinu. Napustila sam školu u četvrtom razredu, i ovo je prvi članak o kultivaciji koji sam napisala. Povodom 23. Kineske Fahui, da bih zahvalila Učitelju na njegovom spasenju i kao svjedočanstvo veličanstvenosti i ljepote Falun Dafe, napisala sam nešto o svojim kultivacijskim iskustvima da bih izvijestila Učitelja i podijelila to sa kolegama praktikantima.
Zbog moje ograničene sposobnosti, dijelove sam ispričala, moja sestra mi je pomogla da ih zapišem, a kolege praktikanti su pomogli u uređivanju. Molim vas, ljubazno ukažite na sve što nije u skladu s Fa.
Moja situacija se činila beznadežnom
Prije nego što sam počela prakticirati Falun Dafa, moj život je bio nevjerovatno gorak. Moj muž je bio nevjeran i često je izbivao iz kuće, zanemarujući i mene i našu kćerku. Povrh toga, nagomilao je brdo dugova. Moja svekrva, djever i zaova su me svi maltretirali, često zaključavajući mene i moju kćerku van kuće. Kada povjerioci nisu mogli pronaći mog muža, dolazili su po mene i tražili isplatu. Rekla sam im: „Svaki cent koji zaradim u fabrici ide direktno mojoj svekrvi. Nemam čak ni novca za doručak, a moja zaova plaća moje ručkove u fabrici – kako bih vam ja uopšte mogla vratiti dug?“ Vidjevši da zaista nemam ništa, na kraju su me prestali uznemiravati.
Vratila sam se kući s posla i vidjela zdjelu preostale riže. Pomislila sam da ću je zagrijati da pojedem prije nego što krenem na polje – zadatak koji me obično držao vani do osam ili devet uveče. Ali moja svekrva je zgrabila zdjelu i prosula rižu na zemlju. Zatim je čak bacila lavor vode preko uglja i ugasila vatru. Nisam se usudila reći ni riječ i jednostavno sam otišla u polje, što me poštedjelo batina od strane mog djevera i zaove.
Počinjem prakticirati Dafa
U ljeto 1998. godine, kada sam došla do zida i razmišljala o tome da okončam svoj život, osjetila sam snažnu želju da posljednji put posjetim svoju drugu stariju sestru. Kad sam stigla kod nje, ona je upravo slušala predavanja Učitelja Li Hongzhija iz Jinana, pa sam joj se pridružila.
Dok sam slušala, osjetila sam da je ono što je Učitelj podučava zaista predivno. Nakon što je prvo predavanje završeno, osjetila sam iznenadni trzaj, i topla struja je prostrujala od vrha moje glave sve do tabana. Pitala sam sestru šta to znači. Ona je radosno odgovorila: „Imaš predodređenu vezu s Falun Dafa! Nakon što si čula samo jedno predavanje, Učitelj se već brine o tebi. Trebala bi odmah početi prakticirati!“
Rekla sam: „U redu! Prakticiraću.“ Onog trenutka kada sam izgovorila te riječi, osjetila sam se kao da su sve nevolje koje su mi godinama opterećivale um nestale. Moja sestra me je naučila pet vježbi i dala mi primjerak knjige Zhuan Falun.
Otvorila sam Zhuan Falun kad sam se vratila kući i – na moje iznenađenje – svaki znak u knjizi je blistao zlatnom svjetlošću, a vidjela sam i šarene Falune kako se okreću. Shvatila sam: „Ovo je zaista dragocjena, božanska knjiga. Moram marljivo prakticirati Falun Dafa.“ U početku, glas bi me zvao oko 3:00 časa svakoga jutra: „Ustani i radi vježbe!“ Znala sam da me zove Učiteljev Fashen (zakonsko tijelo).
Moj prvi veliki izazov bila je peta vježba – sjedeća meditacija – koja zahtijeva sjedenje u punom lotos položaju. Noge su me užasno boljele. Jednog dana, Učiteljevo zakonsko tijelo me je ponovo probudilo: „Ustani i radi vježbe!“ Oklijevala sam, misleći: „Noge me previše bole. Možda ću preskočiti danas.“ Ali onda sam čula: „Ustani i radi vježbe! Noge te danas neće boljeti.“
Ustala sam i počela raditi vježbe, i, zaista, noge me uopšte nisu boljele, i uspjela sam sjediti u punom lotos položaju pola sata bez ikakvih problema. Sada mogu sjediti u punom lotos položaju više od sat vremena bez ikakvih poteškoća.
U stanju sam čitati Dafa knjige
Drugi izazov s kojim sam se suočila bio je taj što nisam prepoznavala mnoge znakove kada sam čitala učenja. Zapisivala bih ih i pitala koga god bih srela šta znače. Ubrzo sam mogla tečno čitati Zhuan Falun. Postepeno sam bila u stanju čitati i ostalih Učiteljevih više od 40 knjiga.
Marljivim učenjem učenja, prakticiranjem vježbi i strogim pridržavanjem univerzalnih principa Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije, naučila sam uvijek razmišljati o drugima, otpustiti prošle zamjerke, ostati tolerantna i strpljiva, te se ljubazno odnositi prema svojoj porodici.
Moja porodica se mijenja
Mjesec dana kasnije, ne samo da su sve moje bolesti nestale, već se i moj muž počeo brinuti o porodici, a moja kćerka je prestala da se druži s bučnim, ozloglašenim društvom s kojim se kretala. Još bolje, moja svekrva, djever i zaova su počeli da se ljubazno odnose prema meni. Postala sam sretna osoba, a naše domaćinstvo je bilo skladno. Ovo mora biti ono što je Učitelj mislio kada je podsjetio: „Svjetlo Bude sve osvjetljava, ispravnost i pravednost harmoniziraju sve.“ (3. Lekcija, Zhuan Falun)
Rješavanje lošeg postupanja bez zamjeranja
Kolegica čiji je muž bio nezaposlen pitala je da li njen muž može uzgajati patke u ribnjaku koji je pripadao mojim rođacima. Posavjetovala sam se s mužem, i on se složio. Međutim, manje od mjesec dana kasnije, patke su se razboljele, i mnoge su uginule, što je rezultiralo finansijskim gubitkom. Muž moje kolegice je svoje frustracije iskalio na meni.
Jednom prilikom, dok je moj muž bio odsutan, uhvatio me je za grlo objema rukama, ostavljajući četiri krvava traga. Još uvijek nezadovoljan, udario me je i šutnuo, slomivši mi dva rebra i ostavivši me u takvoj agoniji da se nisam mogla pomaknuti. Prisjetila sam se Učiteljevih učenja:
“Šta je "srce velike trpeljivosti"? Praktikant kao prvo ne treba uzvratiti udarac kada ga udare i ne treba uzvratiti psovkom kada ga psuju, on mora moći otrpiti. U suprotnom, zar se možeš nazivati praktikantom?” (9. Lekcija, Zhuan Falun)
Nisam ga proklinjala, ni zvala u pomoć, niti sam uzvratila. Iako sam prilično visoka i fizički jaka, ja sam Dafa praktikantica, i shvatila sam da je ovo ili način poravnanje karmičkog duga ili način da mi se pomogne eliminirati karma. To je, u nekom smislu, bila dobra stvar, pa sam to podnijela bez ikakvog zamjeranja ili mržnje.
Odvukao me je do ribnjaka i držao mi glavu pod vodom, namjeravajući da me udavi. U tom trenutku sam pomislila: „Ja još uvijek imam misiju da pomognem Učitelju u Fa-ispravljanju i spasim živa bića. Ne mogu jednostavno ovdje stradati utapanjem!“ U srcu sam povikala: „Učitelju, spasi me!“ Kao da je dobio električni udar, odmah me je pustio, panično iskočio iz vode i otpuzao prema putu.
Znala sam u srcu da me je Učitelj spasio, ali zbog slomljenih rebara, nisam mogla izaći iz ribnjaka. Kad je moj muž dovezao auto i vidio me kako se koprcam u vodi, izvukao me je i odveo kući. Pitao je šta se dogodilo, a ja sam mu kratko ispričala. Htio je da se suoči s tim čovjekom, ali sam ja ga zaustavila. Onda je namjeravao da pozove policiju da ga uhapse, ali ni to mu nisam dozvolila. Rekla sam: „Ja sam praktikantica. Nebeski je princip da se dobro i zlo vraćaju istom mjerom. Prepustimo sve Učitelju, zar ne?“
Božanska pravda je zadovoljena
Kada su moje kolege čule šta se dogodilo, bile su bijesne i osudile su ga, govoreći: „Stvarno je bezdušan!“ „Živio je na tuđoj grbači – jeo i pio na njihov račun ne plativši ni paru – a onda ih je tako okrutno mučio.“ „Zaista je vrijedan prezira .“ Budući da su mi rebra bila slomljena i nisam mogla raditi, uzela sam više od dva mjeseca bolovanja. Nikada ga nisam tražila da mi nadoknadi izgubljene plate ili medicinske troškove.
Moja druga sestra je također bila ogorčena kada je čula za to. Rekla sam: „Ako sam mu dugovala dug iz nekog prošlog života, onda sam možda taj dug otplatila. A ako mu ništa nisam dugovala, onda mi je on dao svoju vrlinu. A budući da je posjedovanje vrline ključno za postizanje višeg duhovnog nivoa, zar to zapravo nije dobra stvar? Postoji izreka: 'Ljudi mogu maltretirati dobroćudne, ali Nebo neće (to dopustiti).' Ako je počinio djela koja su nedopustiva po nebeskim zakonima, kako bi mu moglo biti dobro?“ Moja druga sestra se složila: „U pravu si. Ne spuštajmo se na njegov nivo; najbolje je prepustiti to Učitelju i božanskom da riješe.“
Nedugo zatim, ovaj se čovjek razbolio od terminalne bolesti i preminuo. Princip da dobro i zlo nailaze na odmazdu – često se manifestujući tokom nečijeg života – zaista se ostvario.
Slanje ispravnih misli izbliza
Prije nekoliko godina, nekoliko drugih praktikanata i ja smo često išli na lokacije kao što su opštinski uredi Komunističke partije Kine (KPK), zatvori, pritvorski centri i mjesta gdje su praktikanti bili podvrgnuti ispiranju mozga kako bismo slali ispravne misli. Željeli smo očistiti tamne sluge i trule demone – zle entitete i faktore – koji su vrebali u tim jazbinama tame, kao i one povezane sa zlom aveti komunizma i KPK. Željeli smo pomoći pritvorenim praktikantima da održe ispravne misli i djela kako bi se što prije oslobodili iz tih mračnih mjesta. Pod Učiteljevom saosjećajnom zaštitom, dva puta smo se susreli s potencijalno opasnim situacijama, a ipak smo izašli nepovrijeđeni.
Spašavanje starijih praktikanata
Jednog jutra, nekoliko nas kolega praktikanata smo otišli u okružni pritvorski centar da šaljemo ispravne misli kada su se pojavila dva policijska vozila sa šest policajaca i pomoćnih policajaca unutra. Kada su ih vidjeli, tri praktikanta su otišla, a tri policajca su krenula za njima. Ja sam stajala malo dalje, držeći svežanj lisnatog povrća. Nisam trčala, ali sam primijetila tri policajca kako hvataju stariju praktikanticu i guraju je prema policijskom automobilu. Shvativši da je u opasnosti, povikala sam: „Učitelju, molim te, pomozi mi! Moram spasiti ovu praktikanticu.“
Potrčala sam do policijskog automobila, gurnula svežanj zelenila u ruke starije praktikantice i glasno rekla: „Zašto još nisi kući? Zakasni ću na posao, a dijete mi je još kod kuće!“ Policajci su bili potpuno zatečeni. Iskoristivši trenutak, starija praktikantica se oslobodila i pobjegla.
Kada su se policajci pribrali, zgrabili su me i pitali: „Ko si ti? Jesi li Falun Dafa praktkantica”? Pokažite nam ličnu kartu!“
Gurnula sam ih u stranu i uzvratila: „Ko nosi ličnu kartu kad ide na posao? Nemam vremena za ovo – zakasni ću!“ S tim riječima sam se dala u bijeg.
Četiri policajca su stajala tamo, ali su viknula: „Ne trči tako brzo! Pazi na saobraćaj – ostani sigurna!“ Možda je Učitelj koristio njihove glasove da me podsjeti! Pod Učiteljevom dobrodušnom zaštitom, svih pet nas praktikanata uspjelo je sigurno pobjeći i vratiti se kući.
Ne dozvoli im da me vide
Jedne godine, nas petero smo otišle u centar za ispiranje mozga (koji KPK naziva „časom pravnog obrazovanja“) u drugom okrugu. Naš cilj je bio da šaljemo ispravne misli izbliza kako bismo eliminirali zlu komunističku avet iza svih u toj jazbini zla, čime bismo ublažili pritisak na praktikante koji su tamo držani i pomogli u razbijanju centra za ispiranje mozga.
Desilo se da je mlađa sestra jedne od naših praktikantica živjela u obližnjem selu. Prvo smo po cijelom selu postavljale naljepnice za objašnjavanje istine, a zatim smo išle od vrata do vrata dijeleći primjerke Devet komentara o Komunističkoj partiji. Stigle smo i u dom sestre praktikantice da šaljemo ispravne misli izbliza. Jedan seljanin nas je prijavio, i policajci iz lokalne stanice su opkolili kuću. Provalili su unutra i počeli da nas hvataju. Sa čvrstom vjerom u Učitelja i Fa, rekla sam: „Učitelju, molim Vas, zaštite me. Učini me nevidljivom za njih.“ Kao rezultat toga, nekoliko policajaca je prošlo pored mene – naprijed-nazad – a ipak me zaista nisu vidjeli.
Kad su otišli, brzo sam nazvala drugu praktikanticu i zamolila je da kontaktira druge u tom području da šalju ispravne misli kako bi pomogli onima koji su uhapšeni ispred centra za ispiranje mozga da se sigurno vrate kući.
Nakon što sam došla kući, saznala sam šta se dogodilo ostalima. Kada su ih ugurali u policijsko vozilo, jedna praktikantica je šapnula ostalima: „Ja ću prva pobjeći. Kad krenu za mnom, i vi svi bježite.“ Istrčala je iz policijskog vozila i počela bježati, a tri policajca su je pratila. Penjala se preko živica i preskakala male jarke, prešavši značajnu udaljenost prije nego što su je policajci uspjeli opkoliti. Čak i tada, iako su je tri policajca zgrabila, nisu je mogli zadržati, i uspjela se osloboditi i ponovo pobjeći.
Na kraju je stigla do kuće jedne seljanke, gdje je stanovnica bila zapanjena kada ju je vidio prekrivenu blatom od glave do pete. Praktikantica je brzo rekla: „Tetka, molim te, ne plašite se. Naišla sam na neke loše ljude – mogu li ostati ovdje samo na trenutak? Uskoro ću krenuti.“ Otprilike pola sata kasnije, kada je postalo tiho i više nije bilo znakova policije vani, oprala je lice, još jednom se zahvalila ljubaznoj ženi i krenula kući.
Dok su tri praktikantice u policijskom automobilu izlazile, namjeravajući pobjeći, presrela su ih tri policajca. Upravo tada, sestra jedne od praktikantica je stigla s grupom svojih prijatelja – ljudi s kojima je često igrala karte – i opkolili su policajce. Neki od njih, koji su poznavali policajce, počeli su govoriti stvari poput: „Ovo su samo dobri ljudi koji prakticiraju dobrotu.“ „Nisu učinili ništa loše.“ „Zašto ih hapsite?“ i tako dalje. Tri praktikantice su uspjele da se izvuku.
Pod zaštitom našeg dobrodušnog Učitelja, i uz podršku ispravnih misli mnogih drugih praktikanata u blizini, uspjeli smo prebroditi ovu iznenadnu nevolju, održavajući našu vjeru u Učitelja i Fa, podržavajući ispravne misli i djela, i na kraju neutralizirajući opasnu situaciju.
Zaštita Dafa materijala
Prije 2010. godine, prvenstveno smo se oslanjali na velike radionice za proizvodnju materijala, gdje je nekoliko praktikanata zajedno radilo na proizvodnji materijala. I ja sam učestvovala u tome. Prednost ovih velikih mjesta bila je prisutnost iskusnih praktikanata s tehničkim vještinama koji su pružali smjernice. Moglo se brzo naučiti i steći sveobuhvatan raspon tehničkih sposobnosti – kao što su proizvodnja Dafa knjiga, izrada DVD-ova, pristup internetu, preuzimanje sadržaja, štampanje, uvezivanje i rješavanje tehničkih problema. Ako je neko bio marljiv, ove vještine su se mogle savladati u kratkom roku.
Nedostaci su, međutim, bili značajni: veliki broj uključenih ljudi činio je lokaciju upadljivom metom, količina potrebnih zaliha bila je velika, a bilo je i velikog prometa ljudi koji su dolazili po Dafa knjige i materijale za objašnjavanje istine. To je činilo lokaciju ranjivom na nadzor od strane policije i povećavalo rizik od prijavljivanja od strane običnih ljudi koji nisu bili svjesni istine. Ako bi takva velika lokacija bila kompromitovana, to bi dovelo ne samo do hapšenja mnogih praktikanata, već i do velikog gubitka Dafa resursa.
Jednom prilikom, upravo sam napustila proizvodno mjesto da bih uzela nešto iz svoje kuće pored i spremala sam se vratiti kada sam otkrila da je preko 20 policajaca opkolilo zgradu, ciljajući i mjesto na spratu ispod i ono na spratu iznad. Uhapsili su sve praktikante koji su bili tamo i zaplijenili sve – računare, štampače, snimače diskova i ogromnu količinu zaliha – utovarivši sve to u veliki kamion i odvezavši ga.
Uz Učiteljevu pomoć, ostala sam mirna. Moja prva misao je bila da hitno moram obavijestiti praktikante koji su bili na putu da preuzmu materijale da je mjesto opkolila policija i da se moraju odmah vratiti.
Nakon što je policija otišla, svojim sam ključem otvorila vrata proizvodnog mjesta. Brzo sam pronašla 1.500 yuana u novčanicama s porukama o Dafa ispisanim na njima i ponijela ih sa sobom da ih proslijedim drugim praktikantima.
Kontaktirala sam nekoliko praktikanata, i vratile smo se s dva električna tricikla opremljena korpama za teret kako bismo preuzele preostale materijale – literaturu za objašnjavanje istine, zalihe, rezače papira, rezervne dijelove, diskove i još mnogo toga – koje policija nije uzela. Kako bismo izbjegle snimanje nadzornim kamerama, nismo mogle koristiti glavni ulaz. Umjesto toga, premjestile smo stvari iz soba na terasu drugog sprata. Odatle smo, koristeći užad i korpe, pažljivo spuštale materijale s krovne terase iza zgrade na zemlju, gdje smo ih utovarile na tricikle. Sakupile smo četiri tovara i premjestile sve na sigurno mjesto u dva odvojena putovanja. Uz Učiteljevo hrabrenje, nisam imala straha. Moja jedina misao je bila da zaštitim Dafa resurse od daljnjeg gubitka i osiguram da ih policija ne zaplijeni. Gledajući unazad, međutim, osjetila sam preostali osjećaj straha.
Sljedećeg jutra u devet sati, vidjela sam četiri policajca kako dolaze u patrolnom automobilu, u pratnji kamiona i četiri radnika unajmljena za selidbu. Ubrzo sam ih vidjela kako se sa svojim praznim vozilima odvoze. Mogu samo zamisliti izraze na njihovim licima kada su otvorili vrata i zatekli mjesto potpuno ispražnjeno. Zaista smo imale sreće što smo preostale stvari premjestile baš na vrijeme dan prije.
Kako su se mjesta za proizvodnju materijala počela pojavljivati posvuda, na kraju sam uspostavila vlastito mjesto u našoj kući.
Iako još uvijek ima mnogo područja u kojima se nisam dobro kultivirala, u ograničenom vremenu preostalom do završetka Fa-ispravljanja, težiti ću ići naprijed s još većom marljivošću. Marljivo ću raditi tri stvari koje nam je Učitelj tražio da radimo, iskoristiti svaki trenutak da spasim više ljudi i vratiti se kući s Učiteljem.
Hvala, Učitelju! Hvala, kolege praktikanti, na vašoj pomoći!
(Odabrani prilog za 23. Kinesku Fa konferenciju na Minghui.org)
