Falun Dafa sam počeo prakticirati 1997. godine i od tada slijediom učenja Učitelja Lija (osnivača prakse) da budem bolja osoba. Međutim, decenijama duga zamjeranja i svađe koje sam imao s četiri osobe su se nastavile.
Među njima su bračni par koji me mrzio, podređeni kojem nisam mogao oprostiti i osoba zbog koje sam se uvijek osjećao loše. Srećom, Učitelj Li mi je dao saosjećanje, mudrost i hrabrost da se s njima pomirim.
Kucanje na pogrešna vrata
Osamdesetih godina prošlog vijeka radio sam za jednu veliku kompaniju u glavnom gradu provincije. Moja kompanija je imala veliki vanjski bazen koji je svakog ljeta privlačio mnogo ljudi. Jedan bračni par, Gan i njegova supruga Kang, su se dobrovoljno javili da upravljaju bazenom. Ali ugovorna naknada koju su svake godine plaćali kompaniji nije mogla pokriti ni naše račune za vodu i komunalije. Vidjevši da par potencijalno može zaraditi bogatstvo s imovinom kompanije, drugi zaposlenici su se uvijek žalili.
Šest godina nakon što je par počeo upravljati bazenom, dodijeljena mi je rukovodeća pozicija. Na osnovu snažnih mišljenja zaposlenika, planirao sam preuzeti bazen nazad i pustiti radnički sindikat da njime upravlja godinu dana. Na taj način bismo mogli saznati koliki prihod bazen pravi godišnje i mogli bismo osmisliti razuman plan za ugovaranje. Međutim, par je nekako saznao za moj plan i Gan se posvađao sa mnom. Najviši lider kompanije je intervenisao, moj plan je odbačen a ja ništa nisam mogao učiniti.
Godinu dana kasnije, par je odustao od upravljanja bazenom zbog pritiska javnog mnijenja, ali su gajili duboku mržnju prema meni. Od tada, iako smo klimnuli glavom i pozdravili se kada smo se sreli, duboko zamjeranje i pritužbe su i dalje bili prisutni.
Nakon što sam počeo prakticirati Falun Dafa 1997. godine, naučio sam biti dobroćudan i opraštati. Učitelj je rekao:
“Razmislite, bude i bogovi—ta veličanstvena prosvetljena bića—da li bi se ona ljutila na ljude? Apsolutno ne. Jer ona nisu na nivou ljudi i nemaju emocije (čing) kao obični ljudi. Kako bi sebe mogla staviti među obične ljude? Kad se u sukobima ponašate kao obični ljudi, onda ste na istom nivou, u istom domenu, kao obični ljudi. To će reći, vi ste jedan od običnih ljudi. Samo kad niste kao oni, tada niste jedan od njih. Onda naravno da ćete odavati utisak tolerancije i ogromnog kapaciteta za opraštanje. Obični ljudi će to tako videti, ali zapravo, to je manifestacija vašeg nivoa šinšinga u kultivaciji. Pa, bez obzira na okruženje ili okolnosti u kojima nailazite na probleme, u svim postupcima morate sačuvati blago i milostivo srce. Ako niste u stanju da volite svog neprijatelja, onda ne možete dostići Ispunjenje.” (“Predavanje Fa na Fa-konferenciji u Australiji”)
Učiteljeva učenja su mi pomogla da shvatim da ako se moje zamjeranje prema Ganu i Kang nastavilo i nakon toliko godina, onda sam ja u suštini obična osoba. U stvari, oni nisu bili loši ljudi. Nakon penzionisanja, Kang je i dalje bila dirigentica hora starijih građana na svom radnom mjestu. Bila je vrlo entuzijastična, pa su je svi zvali „Nastavnica Kang". Zašto im ja nisam mogao oprostiti? Kada je Dafa bio potisnut i kada sam bio progonjen, oni me nisu šutirali dok sam bio na dnu; čak su mi izrazili saučešće. Zar onda i oni nemaju predodređenu vezu s Dafa?
Nakon što više nisam gajio zamjeranje prema ovom paru, često sam razmišljao o tome da im objasnim istinu o Dafa, ali su me uvijek ometale razne ljudske predodžbe, poput: „Hoće li me razumjeti?" Također sam se izgovarao govoreći: „Sačekajmo i vidimo." Tako je prošlo više od deset godina.
Jedne proljetne večeri 2013. godine, nosio sam Shen Yun DVD, s namjerom da kolegi koji je živio na trećem spratu stambene zgrade govorim o Dafa. Kada sam uzbuđeno pokucao na vrata, otvorila ih je Kang. Odmah sam shvatio da sam promašio sprat i pokucao na pogrešna vrata. Nisam se zbunio; nasmiješio sam se i rekao: „Zdravo, nastavnice Kang! Znam da uživate u pjesmi i plesu, pa sam vam donio DVD najbolje predstave na svijetu." Pozdravila me je blistavim osmijehom, obračajući mi se mojim bivšim službenim titulom, i rekla: „Hvala vam." Dok me je pozivala unutra, glasno je pozvala Gangovo ime da mu javi da sam stigao. Iz njihovog presretnog izraza, vidio sam da su bili dirnuti mojom iznenadnom posjetom.
Počeo sam pričati o Shen Yunu, što je dovelo do glavne teme našeg razgovora. Odjednom, Gang je prekinuo: „Mnogo puta sam im [ljudima oko sebe] rekao da svako ko kaže nešto loše o Falun Dafa definitivno nije dobra osoba!"
Bio sam zatečen i iznenađeno sam ga pogledao. Rekao je: „Ne biste vjerovali, zar ne? Moja supruga i ja smo dugo bili katolici; oboje imamo vjeru. Progon Falun Dafa od strane Komunističke partije Kine (KPK) je potpuno apsurdan!" Tada sam shvatio zašto su mi izrazili saučešće kada sam bio progonjen.
Ispričao sam im o Mirnom protestu 25. aprila 1999. godine, o Prevari sa samospaljivanjem na Trgu Tiananmen, te kako se Falun Dafa prakticira širom svijeta i o masovnom valu povlačenja iz KPK i njenih pridruženih organizacija. Pažljivo su slušali dok smo razgovarali o tome. Iako se tada nisu složili da se povuku iz KPK, razumjeli su istinu, prihvatili Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju i vjerovali u dobrotu Falun Dafa. Bio sam sretan što su pronašli svoje mjesto u budućnosti. Nakon što smo razgovarali skoro sat vremena, ustao sam da odem, a oni su me pristojno ispratili do vrata.
Bio sam duboko dirnut čudesnom scenom koja se upravo odigrala jer sam otišao na pogrešna vrata i pokucao na njih. Razmišljajući o tome kako sam bio miran i pribran suočen s ovim neočekivanim razvojem događaja, i kako sam prirodno i prikladno objasnio razlog moga dolaska – zar to nije bila upravo sposobnost i mudrost koju mi je podario Učitelj? U samo nekoliko minuta razgovora, ne samo da su razumjeli istinu, već se naše međusobno zamjeranje od preko deset godina istog trena istopilo. Zar sve ovo nije bio vješt aranžman našeg dobrodušnog Učitelja, koji je vidio da, iako sam imao iskrenu želju da riješim naše zamjerke, nedostajala mi je hrabrost da preuzmem inicijativu za pomirenje? Hvala vam, Učitelju.
Poziv da uđem
Imam podređenog, Niua, koji je vješt u kaligrafiji i odnosio se prema meni s velikim poštovanjem, pa sam ga visoko cijenio – zapravo, favorizirao sam ga. Tokom reorganizacije personala, odbacio sam prigovore i spasio Niuovu poziciju, zbog čega mi je bio izuzetno zahvalan. Nakon toga, jednom mi je rekao: „Moj otac mi je rekao da uvijek pamtim vašu dobrotu i da je nikada ne zaboravim!" Nikada nisam zamišljao da će se okrenuti protiv mene.
Kada je počeo progon Falun Dafa i kada sam i sam bio progonjen, Niu je neočekivano postao prva osoba koja je prekinula veze sa mnom. Ne samo da je prestao da me kontaktira, već se i ponašao prema meni kao prema potpunom strancu kada bi smo se sreli na ulici. Ono što mi je bilo najnepodnošljivije bio je njegov javni napad na mene.
Jednog jutra, moja supruga i ja smo doručkovali za dugim stolom na jutarnjoj pijaci. Odjednom, vidjeli smo Niua i njegovu suprugu kako također dolaze da jedu. Umjesto da sjednu za druge stolove, došli su direktno za naš, i sjeli tačno naspram nas. Bili smo udaljeni manje od pedeset centimetara, ali Niu nas je potpuno ignorisao. Nije čak ni podigao pogled, tiho je završio obrok i otišao. Moja supruga je ljutito promrmljala: „Snobovi!"
Shvatio sam da je Niuov prezir prema meni bio i deklaracija njegovog potpunog raskida sa mnom, „tvrdoglavim članom Falun Dafa", i javno poniženje. Šteta koju mi je nanio na ovaj način nije bila manja od one kad me je dva puta javno ošamario. Duboko sam žalio što sam ga pogrešno procijenio; nikada nisam zamišljao da će biti tako nezahvalan. Zašto sam morao susresti takvu osobu u svom životu?
Kasnije, kroz Učiteljeva učenja, shvatio sam da ništa od ovoga nije bilo bez razloga. Zar Niuovo ponašanje nije pomagalo da poboljšam svoj karakter? Zar moje favorizovanje njega u prošlosti i moje sadašnje zamjeranje prema njemu nisu oblici vezanosti? Zar njegovo prošlo poštovanje prema meni i laskanje i njegov sadašnji prezir mi nisu pomagali da razotkrijem svoju vezanost za slavu, svoju želju za pohvalama, svoju potrebu da održim dostojanstvo, svoju ljubav prema ugledu i svoju taštinu? Prisjećajući se Učiteljevih učenja o „Četiri dobitka jednim udarcem", (4. Lekcija, Zhuan Falun) shvatio sam mnoge stvari, osjećao sam se mnogo lakše, a moje zamjeranje prema Niuu se smanjilo. Međutim, još uvijek mu nisam mogao istinski izraziti zahvalnost. Shvatio sam da moj nivo razumijevanja još uvijek nije bio dovoljno visok da mu potpuno oprostim; još uvijek sam imao mnogo vezanosti.
Kasnije je Niu osvojio zlatnu medalju na nacionalnom takmičenju u kaligrafiji i odmah postao poznati kaligraf. Moja prva pomisao kad sam čuo ovu vijesti bila je: „Vau, sada je na vrhuncu, potpuno arogantan." Ali nakon razmišljanja, shvatio sam da nisam sretan zbog njega; umjesto toga osjećao sam zamjeranje, pa čak i ljubomoru. Kako sam mogao gajiti tako intenzivnu ljubomoru? Osjećao sam se duboko posramljeno. Rekao sam sebi da je se moram riješiti.
Jednog dana 2017. godine, Niu je iznenada došao u moju kuću. Lice mu je bilo crveno, i počeo je mucati dok je objašnjavao svoju svrhu svog dolaska. Želio je mom sinu donijeti slikovnicu u kojoj je Niiu bio predstavljen kao i dva vrijedna kaligrafska djela. Zamolio me je da ih proslijedim. Nakon što je to rekao, okrenuo se i otišao. Njegov brz odlazak me je ponovo iznenadio, ali sam odmah shvatio da on zapravo ne donosi stvari mom sinu; on mi se na ovaj način izvinjavao. Pomislio sam da je nakon svih ovih godina možda promijenio mišljenje ili nešto shvatio. Da dođe i izvini se danas, pitam se koliko je odlučnosti i hrabrosti bilo potrebno... Bilo je zaista divno.
Razmišljajući o tome shvatio sam da je Niuov život bio vrlo težak, pogotovo jer je bio stavljen u tako neugodan položaj i morao je podnijeti toliko kritika kako bi mi pomogao da se kultiviram. Zaista mu moram zahvaliti. On je također važna predodređena osoba za mene. U tom trenutku, moje zamjeranje je nestalo, a jedina misao mi je bila da je i on živo biće koje zaslužuje da bude spašeno s Dafa. Trebao sam odmah otići i reći paru istinu. Ali s obzirom na to da je već miljenik KPK, odlučio sam pričekati i biti oprezan. Zapravo, tada sam se još uvijek plašio.
Jednog dana početkom 2025. godine, otišao sam u stambenu zgradu potražiti nekoga. Dok sam pritiskao tastaturu na ulazu u sigurnosna vrata zgrade, Niu je iznenada otvorio vrata. Kada je vidio da sam to ja, odmah je sretno rekao: „Stari vođo, to ste vi! Moja dom je na prvom spratu, molim vas uđite!" Shvatio sam da je današnji slučajni susret uredio Učitelj.
Par je bio vrlo uzbuđen zbog moje posjete. Znali su da sam im oprostio i brzo su natočili čaj i poslužili voće. Čim smo sjeli, Niu je rekao: „Mnogo ste patili ovih 20 godina! Sve je to krivica onog starog gada Jiang Zemina." (Jiang je bio bivši lider KPK koji je započeo progon Falun Dafa 1999. godine).
Prije nego što sam išta mogao reći, on je počeo tiradu uvreda protiv Jianga, nazivajući ga „duhom žabe", „velikim izdajnikom" i „prodavačem države". Nastavio je: „Pogledajte šta je uradio zemlji! Čak i nakon što je umro, još uvijek ga toliko hvale, nazivaju ga ovim i onim stručnjakom, i vojnim strategom?! Je li on uopšte bio vojnik? Je li uopšte znao pucati iz puške?"
Odgovorio sam: „Njegov najveći zločin bio je progon Falun Dafa."
Niu je rekao: „Znam to. U to vrijeme, ostali članovi Stalnog komiteta Politbiroa nisu se slagali s potiskivanjem." Činilo se da je mnogo znao. Odjednom sam shvatio zašto mi je došao da se izvini prije nekoliko godina: vjerovatno je pročitao Devet komentara o Komunističkoj partiji ili je čuo istinu.
Nakon što sam im ispričao o peticiji od 25. aprila i insceniranoj prevari samospaljivanja, izvadio sam fotografiju „kamena sa skrivenim karakterima". Niu je pročitao riječi „Komunistička partija Kine će propasti" i rekao: „Ovo je volja Neba!" Zatim sam im pomogao da se povuku iz organizacija KPK i dao im amajlije koje su sadržavale informacije o Falun Dafa.
Niu me zatim je ispratio prilično daleko od ulaza u zgradu. Zamjeranje dugo preko 20 godina konačno je riješeno, i obojici nam je veoma laknulo.
Preuzimanje inicijative za posjetu
Prije nego što sam se penzionisao, bio sam direktor Tehničkog odbora za ocjenu titula na svom radnom mjestu. Tokom glasanja za ocjenu titula, Liang, nastavnica iz pridružene srednje škole koja je trebala biti unaprijeđena u višu profesionalnu titulu, nije bila izabrana. Gorko je plakala i čak se žalila disciplinskom odboru. Nakon toga, prestala je razgovarati sa mnom. Kao direktor odbora za ocjenjivanje, znao sam da je takva odluka bila nepravedna i daju je trebalo ponovo razmotriti, ali bojeći se da bi to povrijedilo drugog poznanika, pustio sam to. Kada sam kasnije razmišljao o negativnom uticaju koji je to imalo na Liang, osjećao sam se duboko posramljeno. Ne samo da nije dobila povišicu, već je izgubila ugled pred kolegama, učenicima i rođacima. Ona je bila je široko prepoznata kao skromna osoba na radnom mjestu. Mnogo godina sam se osjećao krivim što sam joj nanio nepravdu i povrijedio je.
Nakon što sam počeo biti progonjen, iako se nije naslađivala, Liang me je ignorisala. Shvatio sam da ako je ne mogu natjerati da mi oprosti, teško će prihvatiti da joj kažem istinu. Stoga sam stalno tražio priliku da joj se izvinim. Međutim, kad god bih je sreo i njenog supruga, njen suprug bi uljudno razmijenio nekoliko riječi sa mnom, ali ona bi mi ili okrenula leđa ili otišla. Tako je izvinjenje više puta odgađano.
Razmišljao sam o tome kako je Učitelj uvijek bio uz mene, štiteći me i rješavajući bezbrojne zamjerke (iz prethodnih života). Da bi mi pomogao da riješim dva sukoba koja su me mučila u ovom životu (kao što je gore spomenuto), Učitelj je uredio da odem na njegova vrata da ih riješim. Učitelj se mnogo trudio za mene. Pomislio sam da ovaj put više ne mogu dopustiti Učitelju da se brine i muči zbog mene, niti sam mogao pasivno ponovo ići na vrata. Morao sam se osloboditi svojih ljudskih predodžbi i otvoreno i iskreno preuzeti inicijativu da se izvinim Liang.
Jednog dana početkom ljeta ove godine, stigao sam do Lianginih vrata. Nije bilo lifta, pa sam se držao za ogradu stepeništa i penjao se stepenicu po stepenicu do sedmog sprata, a zatim pokucao na njena vrata.
Liang je otvorila vrata i, vidjevši da sam to ja, hladno upitala: „Koga tražite?" Nasmiješio sam se i rekao: „Tražim tebe!"
„Šta želite?" upitala je. „Da se izvinim", odgovorio sam.
Njen suprug, čuvši da sam to ja, brzo me je pozvao unutra.
Nakon što smo sjeli, ispričao sam kako sam je povrijedio prije 30 godina zbog ocjene za unapređenje. Zatim sam joj se svečano izvinio i zamolio je za oproštaj. Postala je malo uznemirena i posramljena, i rekla: „Oh. Dogodilo se prije trideset godina, a vi to još uvijek držite u srcu... Sve je to moja krivica."
Nastavila je: „Zapravo, iako sam vam tada malo zamjerala, nisam vas mrzila, jer niste željeli da me povrijedite; to je bio taj i taj (moj bivši šef) koji je želio da me povrijedi."
Pogledao sam je iznenađeno, a ona je počela pričati o zamjerkama koje je imala prema bivšem šefu i njegovoj porodici više od 40 godina ranije, kada se prvi put pridružila kompaniji i kada su živjeli pored nje u stambenoj zgradi. Zatim je rekla: „Da bi mi se osvetio, on (njen bivši šef) je lobirao kod sudija prije ocjene za unapređenje. Sada kad je preminuo, i više mu ne zamjeram."
Rekao sam: „Kao predsjednik komisije za ocjenjivanje, tada sam imao svoje sebične motive i nisam uspio ispraviti nepravdu koja vam je učinjena; snosim odgovornost."
„Imali ste samo jedan glas i niste mogli uticati na druge sudije", nasmiješila se i rekla: „Zaboravite to, nemojmo više spominjati."
Čuvši da mi je oprostila, osjetio sam kako mi je veliki teret pao s ramena. Par se također nasmiješio.
Zatim sam im rekao: „Danas vam imam nešto još važnije reći..."
„Šta je to?" upitali su željno.
Rekao sam: „To je nešto što se tiče nečije sudbine." Zatim sam objasnio istinu o Falun Dafa i važnost napuštanja KPK. Bili su vrlo uzbuđeni i sretno su se povukli iz organizacija KPK i prihvatili Falun Dafa amajliju.
Dok sam odlazio, više puta su rekli „Hvala vam". Kao praktikant Falun Dafa, osjećam se izuzetno zadovoljno ovim ishodom. Razumijem njihova osjećanja i misli. Bivši šef stariji od 80 godina došao je da se izvini svojim bivšim podređenima zbog zamjerke od prije 30 godina i podijelio je s njima dobre vijesti.
Ovaj članak govori o tome kako sam riješio svojih zamjeranja i objasnio istinu. Od pogrešnog kucanja na vrata do poziva da uđem, a zatim preuzimanja inicijative da se izvinim, pisao sam o tome kako sam postepeno kultivirao svoj karakter. Moja iskustva i kako se moj karakter poboljšao također odražavaju moje razumijevanje Učiteljevih učenja i moju zahvalnost za njegove dobrodušne aranžmane.
(Odabrani prilog za 23. Kinesku Fahui na Minghui.org)
