Pozdrav Učitelju! Pozdrav, kolege praktikanti!
Živim u gradu i često putujem autobusom u ruralna područja kako bih objasnila istinu o Falun Dafa. Gledala sam kroz prozor autobusa 2011. godine, prolazeći selo za selom. Srce me je boljelo jer nisam znala ima li Falun Dafa praktikanata na tim mjestima, i da li se dijele materijali za objašnjavanje istine. Neke opštine su imale samo nekoliko praktikanata, a zbog progona koji vrši Komunistička partija Kine (KPK), mnogi su se kultivirali polovično, a kamoli da su pomagali u spašavanju ljudi.
Osjetila sam da je moja odgovornost da to dobro uradim. Stoga sam stala ispred Učiteljevog portreta kad sam se vratila kući i rekla: „Učitelju, prije kraja Fa-ispravljanja, bez obzira koliko dugo trajalo, definitivno ću distribuirati materijale za objašnjavanje istine u svako selo i svako domaćinstvo u svakoj opštini na ovom području.“
Tako sam, počevši od 2011. godine, počela distribuirati informativne materijale. Ustrajavala sam bez obzira na kišu, snijeg ili niske temperature. Koristila sam dvije mape svog grada. Kad se prva oštetila i postala nečitljiva, zamijenila sam je. Pod Učiteljevom zaštitom, prevladala sam brojne poteškoće, smetnje i progone, i distribuirala sam materijale u osam gradova tokom osam godina (praktikanti u jednom od gradova su mi pomogli u distribuciji). Konačno sam stigla do svakog sela i svakog domaćinstva.
To je bilo 2017. godine. Uz Učiteljevo prosvjetljenje, shvatila sam da, budući da su svi stanovnici imali priliku pročitati materijale, trebam ići od vrata do vrata kako bih objasnila istinu i pomogla im da se povuku iz KPK i njenih povezanih organizacija. Od 2017. do 2023. godine, išla sam u domove u raznim selima i gradovima kako bih objasnila istinu i zamolila ljude da se povuku iz organizacija KPK. Nakon toga, distribuirala sam primjerke Minghui Weekly u svako selo.
Željela bih vam ispričati neka od svojih iskustava.
Širenje istine u osam opština tokom osam godina
Pretpostavila sam da su ulice obično puste tokom pauze za ručak, pa sam uzela podnevni autobus i ušla u selo između 11:00 i 11:30 sati. Nosila sam 200-240 knjižica (Minghui periodične publikacije za objašnjavanje istine veličine A5), a kasnije sam prešla na veće knjižice (Minghui materijali za objašnjavanje istine veličine A4), kojih sam obično nosila oko 170. Budući da su bile teške, a velika torba bi mogla privući previše pažnje, stavila samu ruksak samo 100. Ostatak sam sakrila u stog sijena na rubu sela. Vratila sam se po njih i obično sam završila do 13:30 sati. Zapisivala sam koje sam ulice pokrila i kućne brojeve. Na taj način sam osigurala da ne propustim ni jedno domaćinstvo
Održavanje ispravnih misli
Dok sam dijelila letke u velikom selu s preko 1.000 domaćinstava, doživjela sam lažnu karma-bolest – groznicu, glavobolju, kašalj i gubitak apetita. Ustrajala sam i nastavila dijeliti letke osam uzastopnih dana dok nisam završila pokrivanje cijelog sela. Kad sam se vratila kući i legla u krevet, osjećala sam se slabo i imala drhtavicu. Kolegica praktikantica donijela je narandžu i prepolovila je. Imala sam groznicu i bila sam žedna, pa sam je pojela. Bila sam zahvalna na Učiteljevom aranžmanu i pomoći praktikantice. Pojačala sam učenje Fa i slala ispravne misli – odbila sam priznati ovaj aranžman. Uz Učiteljev blagoslov, oporavila sam se za nekoliko dana.
Drugi put, snijeg je padao nekoliko dana. Kad se dio snijega otopio, autobusni prevoz je nastavljen. Ukrcala sam se u autobus kako bih nastavila dijeliti materijale. Kod jedne kuće, okliznula sam se na ledu i pala. Desna ruka mi je bila toliko povrijeđena da je nisam mogla pomjerati, pa sam lijevom rukom dijelila materijale, a desna ruka se brzo oporavila.
Jednog sparnog ljetnog dana, obilno sam se znojila. Nakon više od dva sata dijeljenja materijala, bila sam iscrpljena i osjećala gorčinu u ustima. Pitala sam se šta da radim. Dok sam hodala, iznenada sam ugledala polje krastavaca pored puta, s korpama punim krastavaca. Pomislila sam: „Super! Niko ne gleda.“ Taman kad sam posegnula da uberem jedan, iznenada sam se sjetila da sam praktikantica i da me božanska bića na nebu gledaju. Zar nisam krala krastavce? Skoro sam pogriješila. Rekla sam u srcu: „Žao mi je, Učitelju“, i suze su mi navrle na oči. Iako sam bila nevjerovatno žedna, morala sam održati svoj xinxing u ovom ključnom trenutku.
Nakon što sam podijelila materijale, bila sam toliko žedna da sam jedva hodala. Vratila sam se u selo da nađem vodu. Vidjela sam starca ispred jedne kuće. Prišla sam mu i zamolila ga za vodu. Bio je nagluh i nije me mogao čuti. Onda sam počela gestikulirati, i konačno je razumio, donijevši mi kutlaču vode iz svoje kuće. Pogledala sam kutlaču i vidjela da je nevjerovatno prljava, a voda je bila puna taloga. Puhnula sam na talog i napila se, osjećajući se mnogo bolje. Zahvalila sam starcu i krenula prema autobuskoj stanici izvan sela.
U jednom selu sam upravo bila gurnula knjižice ispod vrata, a kad sam se okrenula, veliki pas je izletio ispod ručnih kolica i skočio na mene. Vrisnula sam: „Učitelju!“ Srećom, pas je bio vezan, ali me skoro ugrizao. Zgrabio mi je ruksak i nije ga htio pustiti. Snažno sam povukla, pocijepavši torbu na pola, ostavivši samo dno. Pažljivo sam skupila knjižice koje su pale na zemlju, srce mi je lupalo od straha.
Ljubaznost eliminiše loše namjere
Dijelila sam letke svakom domaćinstvu u drugom selu, a kad sam stigla do četvrtog domaćinstva, gurnula sam letak kroz vrata – bila je to kuća zaštitara. Izašao je držeći letak, pogledao me i upitao: „Jeste li vi ovo podijelili?“ Rekla sam da jesam, i prije nego što sam uspjela objasniti istinu, počeo me je udarati letkom više puta, izgovarajući gadne uvrede. Budući da nikoga nije bilo u uličici, potrčala sam prema glavnoj cesti. Ljutito je pojurio za mnom. Umjesto da me udari, zgrabio mi je torbu.
U torbi je bilo preko 100 knjižica, pa sam je prebacila na drugo rame. Pokušao ju je oteti, pa sam se okrenula prema njemu i rekla: „Molim vas, nemojte mi uzeti torbu. Ove knjižice su za spašavanje života. Znate li da su one napravljene novcem koji su Falun Dafa praktikanti pribavili štednjom? Uništite li ih to nije dobro za vas.“ Dok sam to govorila, suze su mi navrle na oči. Iznenada se okrenuo i otišao.
Kad sam dijelila letke u drugom selu bila su mi ostala samo četiri a zaštitar me je sustigao i pretražio mi torbu. Rekao je da moram baciti ta četiri letka u smeće, inače će me prijaviti. Dok je govorio, prislonio je telefon na uho. Počela sam mu pričati o Falun Dafa. Rekao je da će me odmah prijaviti ako nastavim pričati.
Mirno sam odgovorila: „Poznajete li me?“ Rekao je ne. Nastavila sam: „Naš današnji susret nije bio slučajan. Ako dođete u grad poslom, pozvat ću vas u svoj dom na piće. Ako mi ne dozvolite da podijelim ova četiri letka, odnijet ću ih kući.“
Rekao je: „Samo naprijed.“ Osjetila sam olakšanje i otišla.
Bliski susret, ali bez stvarne opasnosti
U jednom selu nisam bila podijelila ni pola brošura koje sam ponijela sa sobom, kad mi je zaštitar na motociklu zgrabio torbu i rekao: „Vi ovo dijelite?“ Rekla sam da. Držao je moju torbu desnom rukom i lijevom je birao broj na mobitelu da me prijavi. Rekla sam: „Vaš telefon je pokvaren.“ I zaista nije mogao uspostaviti vezu. Odvukao je moju torbu u dvorište jednog seljaka i rekao vlasniku kuće da nazove i prijavi me. Vlasnik kuće je ignorisao moja upozorenja i nazvao.
Pomislila sam da ću, ako zatvore kapiju dvorišta, biti u nevolji pa bi možda bilo bolje da odem s lecima. Pustila sam stisak, istrčala kroz kapiju i krenula na zapad, jer je na zapadu još uvijek bilo 70 velikih letaka u stogu sijena. Također sam slala ispravne misli da se dvoje ljudi ne pomaknu. Dotrčala sam do kraja uličice i vidjela da me niko ne juri.
Uzela sam letke iz stoga sijena, i za četiri-pet koraka stigla do glavne ceste. Slučajno je prolazila osoba na električnom biciklu. Rekla sam: „Možete li me povesti? Idem u sljedeće selo.“ Složio se. Nakon što smo stigli u selo, podijelila sam sve letke.
Selo je bilo udaljeno više od 10 kilometara od moje kuće. Šta sam mogla učiniti (jer su mi ukrali torbu, a novac je bio u njoj)? Otišla sam do ceste, posudila dva yuana od starije osobe koju sam srela i autobusom otišla kući. Poslije sam se vratila toj staroj osobi, pomogla mu da se povuče iz KPK i njenih povezanih organizacija, vratila dva yuana i dala mu kutiju jabuka.
Nekoliko dana kasnije, čula sam da je policija otišla u selo gdje su me prijavili, ali ništa nisu pronašli. Sjetila sam se da sam ja bila ta koja je slala ispravne misli da se ne pomaknu. Također sam uspjela doći do glavne ceste. Učitelj je uredio da me neko poveze električnim biciklom. Hvala, Učitelju!
Postoji relativno velika opština koja je nastala spajanjem dvije opštine. Daleko je od sjedišta okruga, a najduža vožnja autobusom košta devet yuana. Tamo nema Falun Dafa praktikanata. Ušla sam u selo da podijelim letke, a zaštitar me počeo juriti. Zgrabio mi je ruku i pozvao seoskog sekretara. Sekretar mu je rekao da me pusti, ali on je zgrabio letke i uzeo ih.
Drugi put sam otišla u drugo selo u istoj opštini da podijelim letke. Nakon što sam ih neko vrijeme dijelila, okrenula sam se i ugledala pet ili šest policajaca. Odveli su me u policijsku stanicu. Malo kasnije, kapetan Odreda za unutrašnju sigurnost je stigao s policijom.
Kapetan me je upitao: „U kojim ste ih selima dijelili?“ Odgovorila sam: „Gdje god je bilo potrebno.“
Upitao je: „Gdje god je bilo potrebno?“ Rekla sam: „Da, gdje god nema Falun Dafa praktikanata.“
Rekao je: „Znam gdje žive neki praktikanti, a gdje nema ni jedan.“ Rekla sam: „Hvala vam. Ali neki od njih ne izlaze da pomognu ljudima da saznaju istinu.“
Zatim je rekao: „Falun Dafa je kult, a KPK ga zabranjuje, ali vi jednostavno nećete slušati.“ Rekla sam: „Počevši od osnovne škole, kineski narod uči iz udžbenika KPK. Zašto ima toliko kriminalaca i toliko promiskuiteta, korupcije, ubistava, pljački, prostitucije i podvođenja, a nijedan praktikant Falun Dafe nije bio umiješan ni u šta od toga! To pokazuje da je Falun Dafa jedina čista zemlja danas; očigledno je da je KPK pravi kult. Svaka dinastija u kineskoj istoriji doživjela je haos prije svog propasti. Svaki režim čiji zakoni zanemaruju pravdu, dobrotu i donju granicu ljudskog morala mora biti zao. Vlada koja usmjerava oružje na grupu nenaoružanih starih gospođa pokazuje da je došla do svog kraja.“
Nisu rekli ništa više i pustili su me kući.
Treći put se desilo u drugom selu u istom gradu. Upravo sam završila s dijeljenjem brošura i pošla nazad kad se iznenada automobil dovezao iz suprotnog smjera i blokirao mi put. Policajac unutra je rekao: „Opet vi.“ Odgovorila sam: „Tako je vruće, žao mi je što sam vam poremetila popodnevni odmor.“ Nisu izašli iz automobila. Jedan od policajaca me je opsovao kroz prozor automobila. Automobil se okrenuo i odvezao.
Hodala sam od planina do ravnica, i od ravnica do mora. Ponekad, kad je moje tijelo bilo na granici izdrživosti, često sam razmišljala o onome što je Učitelj rekao:
“Kada je teško izdržati, možeš izdržati, kada nešto izgleda nemoguće uraditi, možeš to uradit” (9. Lekcija, Zhuan Falun).
Također sam se sjetila Učiteljeve pjesme:
“Ispravne misli i ispravna djela
Veliki prosvijetljeni ne boji se teškoća
Iskovavši neslomljivu volju
Bez vezanosti za življenje ili umiranje
On hoda stazom Fa - Ispravljanja
sigurno i uravnoteženo”
(Hong Yin II)
Ispravne misli koje su proistekle iz Fa omogućile su mi da ustrajem. Duboko razumijem da bez Učiteljeve zaštite i Dafa blagoslova ne bih mogla ništa od ovoga učiniti. Zahvalna sam Učitelju na njegovom dobrodušnom spašavanju, a također zahvaljujem kolegama praktikantima iz mjesta za proizvodnju materijala na njihovom napornom radu i podršci.
Šest godina širenja istine licem u lice
Nakon distribucije materijala za objašnjavanje istine po opštinama, pitala sam se šta dalje. Neposredno prije buđenja sljedećeg jutra vidjela sam Učitelja. Shvatila sam da mi govori da objasnim istinu licem u lice, jer svi ljudi čitaju materijale. Odlazak u domove radi objašnjavanja istine ima jednu prednost, mogu razgovarati sa starijima, slabima, bolesnima i invalidima i pomoći im da se povuku iz KPK i njenih povezanih organizacija.
Šest godina, od 2017. do 2023., išla sam u domove ljudi da objasnim istinu.
Tretiraju me kao gosta
Mještani su jednostavni, ljubazni i gostoljubivi. Kad sam nakon Nove godine ušla u jedno seosko domaćinstvo, odmah sam pozdravila sve: „Srećna Nova godina, stariji brate i sestro!“
Nastavila sam: „Došla sam da vam donesem blagoslov i mir. Ne želim od vas ni novčića, niti ću popiti kap vaše vode.“ (Kasnije, nisam bila žedna čak ni nakon cjelodnevnog objašnjavanja istine.) Njihovi napeti izrazi lica odmah su se ublažili, zamijenjeni osmjesima, a jedan od njih je rekao: „Molim vas, sjednite.“
Počela sam im pričati činjenice o velikom širenju Falun Dafa, i svi su počeli klimati glavom. Zatim sam im ispričala o napuštanju organizacija KPK radi sigurnosti i istinu o Prevari sa samospaljivanjem na Trgu Tiananmen. Većina njih se složila da napusti KPK. Nekoliko njih je sklopilo ruke u znak zahvalnosti i ispratilo me do vrata.
Dok su ljudi imali pauzu za ručak, sjela bih i pojela ručak koji sam ponijela, i razgovarala s njima. Ovo selo je bilo relativno blizu autobuske stanice, a autobus je polazio u 16:10. Pazila sam na sat i razgovarala do 16 sati. U jednom danu, mogla sam uvjeriti na desetine ljudi da se odreknu članstva u organizacijama KPK, i sve sam temeljito objasnila. Jedan dan sam učila Fa, a sljedeći dan sam išla vani i razgovarala s ljudima. Trebala su mi tri putovanja da završim razgovor s ljudima u ovom selu.
Seoski mještani čitaju Devet komentara
Uzela sam primjerke Devet komentara o Komunističkoj partiji koje je napravio kolega praktikant i počela ih dijeliti, počevši od sela najudaljenijeg od sjedišta okruga. Nisam imala dovoljno primjeraka za sve.
Kad sam jednom čovjeku objasnila istinu, rekao je da je njegova porodica bila zemljoposjednička i da se nije pridružio nijednoj organizaciji KPK. Njegovog oca je KPK progonila . Počeo je plakati dok mi je o tome pričao. Rekla sam: „Molim vas, pročitajte Devet komentara, i sve ćete razumjeti. Tada će vaše srce biti mirno.“ Uzeo je knjigu objema rukama i plakao dok mi je zahvaljivao.
Dok sam išla od sela do autobuske stanice, udaljenosti od pet ili šest milja, starac na električnom biciklu se zaustavio i rekao: „Falun Dafa praktikanti su dobri ljudi. Dopustite mi da te povezem do autobuske stanice.“ Ovaj čovjek se već povukao iz KPK i njenih povezanih organizacija. Kad smo stigli na autobusku stanicu, ponudila sam mu novac, ali je on odlučno odbio.
Objašnjavanje istine, uvjeravanje ljudi da se odreknu članstva u KPK i distribucija Devet komentara su išli glatko, što me možda učinilo samozadovoljnom. Jednom sam vidjela pet ili šest starijih ljudi kako sjede za stolom i piju čaj. Jedan od njih je upitao: „Šta nosite u toj torbi?“
Rekla sam da su to Devet komentara. Ustao je i rekao: „Uzeću cijelu torbu.“ Pokušao ju je zgrabiti. Shvativši da nema dobre namjere, istrčala sam iz njihove kuće. I iz ovog iskustva sam nešto naučila. Kad god uđem u kuću, prvo bih stavila Devet komentara iza vrata i ušla praznih ruku. Ako ih žele imati onda im ih dajem. Inače, ostatak bih ponijela sa sobom kad bih otišla.
Radila sam neumorno, po kiši ili suncu, sve dok su autobusi vozili. Mnogi ljudi ne samo da su se povukli iz KPK i njenih povezanih organizacija i uzeli primjerke Devet komentara, već su mi povjerili i svoje porodične probleme. Koristila sam mudrost koju sam stekla iz Fa da im pomognem riješiti njihove sukobe. Kad su me pozivali na obroke, odbila sam, ali su me tretirali kao gosta i ispratili me do vrata.
Prošla sam pored jedne kuće pred kojom su stajale tri ili četiri osobe. Jedan od njih, star oko 50 godina, popravljao je traktor, a ruke su mu bile prekrivene uljem. Nakon što sam im ispričala istinu o Falun Dafa i pomogla im da se povuku iz KPK, utrčao je u kuću. Ruke su mu još uvijek bile masne, pa je odjećom zagrabio pet ili šest jabuka i dao mi ih, govoreći: „Divim se vama Falun Dafa praktikantima. KPK vas toliko potiskuje, a vi se ipak usuđujete tako hrabro govoriti. Ako ovo ne radite za novac, šta tražite?“ Odgovorila sam da samo želim da njegova porodica bude sigurna i mirna. Zahvalila sam mu na ljubaznosti i vratila jabuke.
Posjetila sam još jedno selo nekoliko puta prije nego što sam završila razgovor sa svim ljudima. Jednom kad sam ušla u kuću, stariji čovjek je jeo i insistirao da jedem s njim. Pokazala sam mu jaja koja sam donijela, pokazujući da imam hranu, i zahvalila mu. Čovjek je rekao: „Bili ste tako ljubazni prema nama. Mogu li vam dati bocu tople vode? Tako je hladno; dok budete jeli jaja koja ste donijeli popijte malo tople vode, zagrijat ćete se.“ Uzela sam toplu vodu, zahvalila čovjeku i otišla u drugu kuću.
Nekoliko starijih ljudi u ovom selu je bilo nagluho, ali srećom ja sam imala slušni aparat sa sobom, pa su me svi mogli čuti. Nakon što su čuli istinu, povukli su se iz organizacija KPK. Jedan od njih bio je sretan kao dijete. Želio je ovaj slušni aparat, pa sam mu ga dala i kupila drugi nakon što sam se vratila kući.
Dva puta sam prijavljena
Desile su se i neke loše stvari.
Jednom, kad sam ušla u selo, glava domaćinstva me je prijavio. On je poveo zaštitare da me potraže, i pronašli su me. Pokazao je na mene i rekao: „Ovo je Falun Dafa praktikantica.“ Malo kasnije, policijski automobil se zaustavio ispred kancelarije seoskog odbora, gdje su mnogi mještani plaćali svoje medicinske račune. Gledali su kako me guraju u policijski automobil i odvode. Nakon što smo stigli u policijsku stanicu, policija me je pustila.
Vidjela sam da sam uhapšena oko 9 sati ujutro i puštena u 10 sati ujutro. Da bih potvrdila Fa, vratila sam se autobusom i stigla do kapije seoskog odbora. Mnogi mještani su bili tamo i vidjeli su me kako se vraćam. Otišla sam pronaći osobu koja me je prijavila i objasnila joj istinu. Ali on se naljutio i odvukao me da pronađe zaštitara. Kad smo stigli do zaštitarove kuće, zaštitar je viknuo na njega: „Izlazi odavde!“
U drugom jednom selu, smještenom duboko u planinama, bila sam prijavljena vlastima. Osoba koja me je prijavila bojala se da ću pobjeći, pa me je zgrabila i nije me puštala. Nisam završila s dijeljenjem materijala koje sam nosila. Zgrabio mi je lijevu ruku, ali ja sam desnom rukom nastavila dijeliti materijale seljacima na vratima. Rekla sam: „Ne razumijete zašto ovo radim. Zato ste me prijavili. Sada ste me već prijavili, a policija još nije stigla. Molim vas, pustite me da završim s dijeljenjem ovih letaka. Inače, ako policija uzme ove materijale, počinit će grijeh i nebesa će ih kazniti.“
Rekao je: „Nemoj bježati.“ Gledao me je kako završavam s dijeljenjem materijala.
Policijski automobil je stigao, i mnogi mještani su se okupili. Rekla sam: „Ne bojte se, ljudi. Ovi policajci su dobri ljudi. Molim vas, zapamtite: Falun Dafa je dobar, Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija su dobri.’ To će vam spasiti život kad dođe katastrofa. Vratit ću se sutra u vaše domove da nastavim objašnjavati istinu.“
Budući da sam stalno pričala, policija mi je rekla da uđem u automobil. Rekla sam: „Čini se da ne moram pješačiti niz planinu [jer ću se voziti u vašem automobilu]“, i ušla sam u policijski automobil. Nakon što smo stigli u policijsku stanicu, pustili su me pa sam se vratila kući za otprilike sat vremena.
Tokom godina, distribuirala sam materijale u opštinama i posjećivala domove kako bih objasnila istinu. Ima još mnogo priča, ali zbog ograničenja prostora, napisala sam samo nekoliko.
(Odabrani prilog za 23. Kinesku Fa konferenciju na Minghui.org)
