Sentimentalnost za kultivatore predstavlja izazove i može se manifestirati u različitim oblicima. Neki od tih oblika mogu proći neprimijećeni od strane kultivatora ako njihovi umovi nisu budni. Ovaj članak govori o tri aspekta sentimentalnosti: Briga o članovima obitelji, nedostajanje izgubljenih članova obitelji, te razlučivanje utjecaja emocija.
Obitelji mogu biti zamke
Življenje tri generacije ispod jednog krova se u običnom društvu smatra blagoslovom. Kao kultivatori trebamo biti ljubazni prema članovima naših obitelji, no idemo u ekstreme ako sami sebe posvetimo brizi o njima istovremeno ne čineći ništa drugo.
Neki stariji kolege praktikanti se maksimalno trude biti na usluzi svojoj djeci ili unucima. Bivaju prezauzeti kuhajući za njih, čuvanjem beba tijekom dana te njihovim uspavljivanjem tijekom noći. Oni se na taj način iscrpljuju što ih čini preumornim da uče Fa, da ne spominjem objašnjavanjem istine.
Otac jedne praktikantice je ostao udovac. Osjećala je veliku naklonost prema svojem ocu. Posljedica toga je bila da mu je dnevno kuhala sva tri obroka, a noću je ostajala brinući se o njemu. Imala je problema s nesanicom, ali je svejedno još uvijek pedantno brinula o njemu. Konstantno je bila umorna.
Iznenađujuće, otac joj je često prigovarao. Praktikantica je u konačnici shvatila da je bila previše vezana za svoju ljubav prema njemu. Tada mu je rekla: “Veoma sam zaposlena i krajnje se trudim. Ako si još uvijek nesretan, dolazit ću rjeđe.”
Njezin se otac nakon razgovora potpuno promijenio. Postao je vrlo prijateljski nastrojen i pun razumijevanja prema njezinoj situaciji. Više ne traži njezinu svakodnevnu brigu. Rezultat toga je da ona ima više vremena da radi ono što praktikanti trebaju raditi.
Kultivatori trebaju prosuditi do koje mjere će posvetiti pažnju članovima svoje obitelji. Ispravna količina brige je prikladna. Kultivatori bi trebali tretirati svaki aspekt života kao dio kultivacije; mi iskreno brinemo o članovima obitelji i dobro balansiramo obiteljske veze. Ipak, trebamo znati da je kultivacija prva i najpreča.
Kultivatori se na dnevnoj bazi suočavaju s izazovima kada trebaju razaznati koji aranžmani dolaze od strane starih sila, a koji su oni od Učitelja. Trebamo birati na svakom koraku našeg puta. Učitelj je za nas aranžirao da budemo učenici koji ćemo mu pomoći ispraviti Fa, ne da budemo prezauzeti obiteljskim pitanjima.
Racionalno suočavanje s gubitkom člana obitelji
Prema standardima običnih ljudi, nedostajanje izgubljenih članova obitelji je odraz nečije ljubavi i lojalnosti. Međutim, u kultivaciji je to uzrokovano smetnjama od strane emocija.
Čuo sam sljedeću priču: Majka je bila veoma tužna nakon što je ostala bez svog sedmogodišnjeg sina. Kadgod bi pomislila na svojeg sina, posjetila bi njegov grob da se isplače. Nedugo nakon te smrti je ponovo zatrudnjela rodivši dječaka. Nažalost i drugi je preminuo u istoj dobi. Oba sina su joj veoma nedostajala i često je plakala na njihovom grobu.
I treći sin je umro u dobi od sedam godina. Na rubu sloma, srela je Taoista koji joj je rekao: “Tvoja tri sina su isto dijete. Vratio se da ti uzrokuje patnju jer nisi mogla nadići njegovu smrt.”
Učitelj nam je ispričao sličnu priču o kultivatoru i jelenu. Kultivator je prakticirao u samoći. Jednom je spasio jelena provodeći potom puno vremena brinući se o njemu. Postupno je popustio u kultivaciji ne mogavši izbrisati sjećanje na njega nakon što je ovaj umro.
Pri kraju svog života nije više razmišljao o svojoj praksi već o jelenu. Posljedica toga je bila da se reinkarnirao u jelena. Naučio je svoju lekciju na teži način; godine njegove kultivacije su bile uzaludne.
Svaki kultivator će se suočiti s pitanjem života ili smrti. Pojedini praktikanti mogu otpustiti te stvari kada se suoče s time, no ne mogu otpustiti smrt člana svoje obitelji. Oni zaboravljaju da su članovi njihove obitelji nezavisna bića s vlastitom sudbinom. Kada njihovo vrijeme iscuri, morat će otići. Tada završava predestinirana veza u ovom životu.
Kao kultivatori mi vodimo računa o članovima naših obitelji kad su isti bolesni ili ih nešto boli. Ipak, ako oni umru ne bismo smjeli zaglaviti u emociji tako da nam isti fale.
Što su emocije?
Za mene, emocije su kada koristimo svoj vlastiti standard pri procjenjivanju svega na što nailazimo. Osoba je spremna izgubiti svoj život zbog nečega ili nekoga što mu se sviđa. No, može veoma mrziti ono što se njemu ili njoj ne sviđa. Drugim riječima, standardi emocija su nečije postnatalne predodžbe. One ne predstavljaju karakteristike univerzuma.
Korištenje emocija kao standard je samo po sebi pogrešno. Kultivatori apsolutno ne bi smjeli koristiti standarde emocije da procjene stvari, oslanjajući se na sentimentalnosti pri održavanju svojih života. Zapravo, naglašavanje emocija je isto kao naglašavanje ljudskih predodžbi pridržavajući se stvari ljudi.
Emocije mogu navesti kultivatora da neispravno postupa u obiteljskim odnosima. Mi trebamo u običnom društvu respektirati i dobro se pobrinuti o svojim roditeljima i djeci. Ali opasno je ako veću vrijednost polažemo emocijama naspram Fa.
Kultivator se oslanja na kultivaciju kao temelj. Dobar kultivator će staviti tri stvari ispred svega balansirajući dobro svoj obiteljski život. Imat će mudrost, sposobnost i načine da se suoči s stvarima jer sve dolazi od učenja Fa. Moć Fa i čvrsta kultivacija nam mogu pomoći odstraniti sentimentalnost.
Učitelj nam je rekao da ćemo dobrodušnost imati samo kada otpustimo sentimentalnost. Dobrodušnost je nesebična, bezuvjetna, i ne sadrži težnju. Kao suprotnost tomu, na emocije se lako utječe.
Trebamo znati da su članovi naših obitelji ti s kojima imamo predodređenu vezu. Ne možemo im udovoljavati, te ne bismo trebali zbog njih uništiti našu budućnost. Također, ne bismo im učinili nikakvo dobro ako bi se to dogodilo.
Kada se u času Ispunjenja osvrnemo na naš obiteljski život, ne predstavlja li on samo dramu? Ako možemo biti načisto da je sve u ljudskom društvu iluzija te da nam ništa u njemu uistinu ne pripada, nećemo biti dirnuti.
