Pozdrav, Učitelju! Pozdrav, kolege praktikanti!
Uz Učiteljevu pomoć prakticiram Falun Dafa zadnjih 20 godina. Učitelj nam je rekao: „Ne mogu ostaviti iza sebe nikog od učenika Dafe. Svaka osoba je moja familija…“ („Predavanje Fa na sastanku sa azijsko-pacifičkim učenicima“, Predavanje Fa na konferenciji VI). Učiteljeva obitelj je moja obitelj, pa bih htjela podijeliti o tome kako se odnosim prema praktikantima kao da su dio moje obitelji.
I. Problemi drugih praktikanata su i moji problemi
Kada je Jiang Zemin, bivši lider Komunističke partije Kine, tek pokrenuo progon Falun Gonga 1999. godine, crveni teror je bio tako strašan da su se neki praktikanti bojali međusobno razgovarati. I sama sam imala vezanost straha, no morala sam ljudima govoriti o dobrodušnosti Dafa, razotkriti laži KPK te pronaći one bivše praktikante kako bih im pomogla da se vrate na put kultivacije, s obzirom da mi je prakticiranje donijelo brojne zdravstvene blagodati u fizičkom i pshičkom pogledu.
Počela sam posjećivati praktikante koje sam poznavala od ranije. Ako bi ih srela vani, pozvala bi ih kod sebe da pogledaju dokumentarce poput Lažna vatra što raskrinkavaju prijevaru s samospaljivanjem na trgu Tiananmen koju je KPK koristila kako bi potaknula mržnju javnosti prema Falun Gongu. Nekolicina se postupno vratila prakticiranju. Zajedno s još jednim praktikantom sam skupila 5.000 yuana kako bi oformili malo mjesto za proizvodnju materijala koji objašnjavaju činjenice o Dafa i progonu.
Učitelj je u tom periodu sačinio briljantne aranžmane, naime, susretala sam praktikante u autobusima kako bi potom bili u mogućnosti formirati jedno tijelo.
Jednom sam pričala s starijom gospođom u autobusu. Priupitala me koje sam dobi i odgovorila sam joj da ću uskoro navršiti 70 godina. Bila je iznenađena jer sam joj se činila puno mlađom. „Nekoć sam bila veoma boležljiva“, rekoh. Kad je bilo najgore, suprug me morao nositi niz stepenice gore-dole. Ali u posljednjih 20 godina nisam uzela niti jedan lijek.“ Bila je zaprepaštena. Kazala sam da je to rezultat kultiviranja u Falun Dafa.
Prišao mi je jedan gospodin s drugog kraja autobusa te šapnuo: „Sestro, trebala bi mi pomoć. Želim nešto posuditi od tebe.“ Osjetila sam kako se radi o praktikantu. Rekao mi je da se preselio ovdje s drugog mjesta i nije u mogućnosti gledati Učiteljeve lekcije. Bio je veoma uzbuđen što sam mu mogla pomoći u tom pogledu. Uskoro sam počela njemu i supruzi dostavljati Dafa materijale činivši to onda nekoliko godina.
Opisat ću jedan slučaj koji se dogodio tijekom zime 2015. godine. Putovala sam autobusom i približila sam se vratima namjeravajući sići na idućoj postaji. Ipak, iz nekog razloga sam se predomislila te vratila nazad kako bi sjela na svoje mjesto koje je već zauzela jedna gospođa koja je bila otprilike moje dobi. Odlučila sam stajati pokraj nje.
Htjela se dignuti kako bih ponovo sjela, ali rekla sam: „Nema problema. Uskoro silazim.“ Bilo joj je malo neugodno te mi je rekla da pati od hernije diska i leđa su joj jako bolna. Kazala sam da sam i sama prolazila kroz tako nešto. Upitala me kako sam prebrodila bol i odgovorih joj da sam ozdravila zahvaljujući prakticiranju Falun Dafa. Kad sam joj više htjela reći o progonu, obratila mi se šapćući: „I ja sam također prakticirala.“
„Učitelj nije odustao od tebe“, kažem joj. „Još se uvijek brine o tebi. Naš današnji susret je sve dio Učiteljevog pažljivog aranžmana!“ Nisam sišla na svojoj postaji već se zadržala u njezinom društvu kako bi poduže razgovarali.
Saznala sam da je prakticirala tri godine prije no što je prestala zbog progona. Spomenula mi je praktikante koji su vani vježbali s njome ranije i sve sam ih poznavala. Došla sam u njezin dom i odmah me zamolila da joj pomognem naučiti vježbe.
Kasnije sam joj kupila MP3 uređaj kako bi mogla slušati predavanja Učitelja. Također sam joj povremeno donosila brošuru Minghui Weekly te Učiteljeva nova predavanja. Rekla je da više ne uzima lijekove i da su joj leđa ponovo zdrava. Njezin otac koji je stariji od 90 godina je također počeo slušati predavanja Učitelja. Nastavila sam biti marljiva pomagajući onim praktikantima kojima je to potrebno. Prije deset godina, kolega praktikant je bio uhićen i njegovoj je obitelji bio potreban novac kako bi angažirali odvjetnika. Iako nisam imala mnogo novca, smjesta sam im donijela 30.000 yuana. Smatrala sam da su problemi drugih praktikanata također i moji problemi. Praktikant je bio dirnut mojom gestom nakon što se vratio i čuo što sam učinila za njega. Vratio mi je taj novac nekoliko godina poslije.
Godinama sam uvijek rado primala praktikante ako bi netko imao karmu bolesti te htjeo doći kod mene. Kćer praktikantice me jednog dana nazvala i rekla: „Majka mi ima probleme s krvnim tlakom ali ne želi uzimati lijekove. Može li ostati kod tebe nekoliko dana?“ Odmah sam se složila. Bila sam sretna zbog njezinog odabira budući da nije htjela prisiliti svoju majku da ode u bolnicu. S praktikanticom sam učila Fa, dijelila uvide, podsjećali smo jedna drugu gledati unutar te smo zajedno izlazili van timski objašnjavati istinu. Uz Učiteljevu pomoć se njezino zdravstveno stanje poboljšalo za samo tjedan dana.
II. Pomaganje kolegama praktikantima podrazumijeva vlastito kultiviranje
Tijekom blagdana bih kupila ponešto voća, hrane i odjeće koje bi donijela obiteljima zatočenih praktikanata. Htjela sam im dati do znanja da, premda živimo u tako zloćudnom društvu, svi mi smo jedna obitelj u kojoj svatko vodi računa o onom drugom.
Baš upravo uoči zadnje Kineske Nove godine sam otišla posjetiti praktikanta u njegovoj kući. Mnogo je godina proveo u zatvoru. Majka mu je preminula prije više od deset godina, a njegov 82-godišnji otac je živio sasvim sam. Supruga mu je također bila praktikantica, no ona nije bila doma i naporno je radila za svoju plaću.
Njegov otac je bio profesor na fakultetu, no djelovao je veoma odsutno kad sam ga bila vidjela. Nosio je veoma staru pamučnu pidžamu čiji je prednji dio bio jako poderan. Interijer njegova doma je bio sav u neredu, ništa nalik onome kakav je bio ostao u mojem sjećanju.
Kazao je kako su ga prevarili prilikom kupnje proizvoda za njegu zdravlja te da si sada ne može priuštiti ni voće. Nije ništa jeo i htjela sam mu nešto skuhati. Otvorila sam hladnjak iz kojeg je dolazio neugodan miris. Nije bio čišćen nekoliko godina. Pripravila sam mu jednostavan obrok i potom očistila njegov hladnjak. Osjećao se veoma loše zahvaljivajući mi uzastopce. Rekla sam mu suznih očiju: „Žao mi je što sam došla prekasno.“
Dva sata sam provela čisteći da bi mu poslije toga otišla u trgovinu kupiti nešto odjeće. Iako je pružena pomoć bila jednostavan čin, na površinu je tijekom tog procesa isplivalo mnogo mojih ljudskih predodžbi. Kad sam mu htjela donijeti tu odjeću, pomislila sam sljedeće: „Što ako za ovo sazna njegova rodbina te pomisli nešto negativno?“ Stoga sam zamolila praktikanticu koja je stanovala u blizini da mu preda odjeću s obzirom da su se dobro poznavali. Ipak, odbila je to učiniti.
Osjećala sam se malo uznemireno na putu prema doma. Pogledala sam unutar svojeg srca. Uvidjela sam da je moja prva pomisao bila veoma čista, ali je poslije bilo mnogo ljudskih predodžbi. Desetljeća življenja u običnom društvu su formirala oblike razmišljanja koje su nalik onima u običnih ljudi. Jedna od njih je da kada činim nešto dobro imam strah da će ljudi pomisliti nešto loše o meni. Na površini je to vezanost straha. No dublje se nalazila vezanost požude, obavljanja stvari, natjecanja, ljubomore, te osjećaja kako sam iznad drugih. Osjećala sam se mnogo opuštenije nakon što su se eliminirale te loše supstance. Odlučila sam da s čistim srcem sama odnesem tu odjeću. Sve je postalo mnogo lakše kad mi se um stopio s Fa standardom.
Stariji čovjek je bio veoma dirnut nakon što je odijenuo novu odjeću. Plakao je zahvaljivajući mi se više puta. Rekla sam mu: „To je ono što trebam učiniti. To je ono što nas je Učitelj podučio činiti.“
Sa njegovom snahom sam se dogovorila da zajedno očistimo njegov dom. Svejedno smo to uspjeli napraviti iako sam osobno bila veoma zauzeta i planirala ići posjetiti svoju bolesnu sestru. Pogled na čiste prostorije me učinio veoma zadovoljnom.
Nakon mnogo godina kultivacije sam shvatila da je svaki praktikant koordinator. Nikome neće biti rečeno što mu je činiti. Jedino možemo učiti Fa kako bi dobili ispravne uvide.
Putujući nadaleko i naširoko kako bi pomogla drugim praktikantima osjećam jedino radost i zahvalnost prema Učitelju. Uvijek kad mi se kolege praktikanti zahvaljuju, kažem im kako je to nešto što se od mene očekuje da činim te da mi ne trebaju zahvaljivati. Ja uistinu samo kročim svojim putom kultivacije.
Cijenim vrijeme koje je Učitelj za mene produžio za potvrđivanje Fa i spašavanje ljudi. Mogu biti samo još marljivija na vlastitom putu kultivacije!
