Premjestili su me da radim kao učiteljica u udaljenoj školi koja se nalazu u planinskom selu nakon što sam, u jesen 2001. godine, bila prijavljena da širim informacije o progonu Falun Dafa.
Ovo je jedna vrlo mala škola. Određeno mi je da držim nastavu drugom i četvrtom razredu, za koje mi je rečeno da imaju najgori prosjek ocjena u cijelom gradskom okrugu.
Utrošila sam nedelju dana posjećujući roditelje i seoske starješine da bih saznala više o svojim učenicima. Oni su mi kazali da djeca nisu loša nego da su pokazivali slabe rezultate samo zato što nisu imali dobre učiteljice.
Pomislila sam da nije slučajno što sam dobila ovaj posao. Djeca su trebala moju pomoć. Shvatila sam da moram dobro obaviti svoj posao.
Pomoć učenicima
Kako bih što prije poboljšala školski uspjeh svojih učenika, uz dozvolu njihovih roditelja, organizovala sam dodatne časove ujutro i navečer.
Vlastitim sam novcem kupila bilježnice, olovke i druge školske potrepštine kako bih mogla nagraditi učenike. Pokazalo se da su svi bili željni znanja i brzo su napredovali.
Također sam u svoju nastavu uključila glavna načela Falun Dafa, Istinitost, Dobrodušnost, Toleranciju i hrabrila sam učenike da u svom životu slijede ove principe.
U selu nije bilo seoskog vodovoda pa su ljudi morali nositi vodu sa izvora u podnožju planine. Mnogi su učitelji tražili od učenika da im nose vodu. Ja sam uvijek sama nosila vodu, a u tome sam pomagala i starijim seljanima.
Jedne nedelje su u moju kuću došli službenici iz lokalne kancelarije i policije. Pretresli su mi sobu, a zatim me uhapsili. U pritvoru sam provela više od 40 dana.
Nakon što sam se vratila na posao, seoske su starješine i seljani došli da me pozdrave. Učenici su bili uzbuđeni što sam se vratila. Primjetila sam da su neki čak imali suze u očima. Nakon nastave su me okružili i kazali mi da sam im vrlo potrebna.
Na kraju polugodišta, moji su učenici dobro prošli ispite. I oni i njihovi roditelji su izrazili zahvalnost za moj naporan rad.
Kad je počela druga školska godina, mnogi su me roditelji pozivali na večere ili su u školu za mene donosili hranu. Nisam im htjela stvarati dodatne probleme ili financijski ih opterećivati pa bih im se zahvalila i ljubazno odbijala njihove darove.
„Niko te ne može progoniti dok god smo mi ovdje"
U proljeće 2002. godine policija je došla u školu i pokušala me odvesti na časove ispiranja mozga. Neki su roditelji dotrčali u školu kad su za to saznali. Rekli su mi: „Ne bojte se. Imate nas. Gdje je više moguće pronaći tako dobrog učitelja poput vas? Niko vas ne smije progoniti dok smo mi ovdje."
Seoske su starješine prenijele gradskoj upravi reakcije lokalnog stanovništva. Također su im rekli za dobre rezultate u nastavi koje postižem u školi. Zatražili su od gradskih službenika da me ne diraju jer to mještani neće prihvatiti.
Na kraju su gradski službenici odbacili plan da me pošalju u centar za ispiranje mozga.
Ja sam iskoristila ovu priliku da što većem broju roditelja i nastavnika objasnim šta je Falun Dafa i da im kažem za progon.
Moć istine i vjere
Svake godine, prije Međunarodnog dječjeg dana, 1. juna, bio je običaj da se stariji učenici u školi upisuju u Ligu mladih pionira u sklopu Komunističke partije Kine.
Svojim učenicima sam često govorila o krvavoj i totalitarnoj istoriji Komunističke partije pa nitko od njih više nije htio da se upisuje u organizacije u njenom sastavu. Škola je također počela ulagati manje napora da potiče učenike da se upisuju u Ligu mladih pionira. Mnogi učenici, koji su ranije bili članovi Lige mladih pionira, također su povukli svoje članstvo.
U kući sam 2005. godine uredila malu štampariju za pravljenje informativnih materijala o Falun Dafa. Mnogi su naši praktikanti od mene svake sedmice dobijali materijale i distribuirali ih po gradu. Zahvaljujući Učiteljevoj zaštiti, naš je mali porodični centar za proizvodnju materijala nesmetano radio.
Početkom proljeća 2016. godine gradski službenici su me ponovo pronašli i naredili mi da napišem izjavu da se odričem Falun Dafa. Zaprijetili su mi da će mi oduzeti posao i plaću ako to odbijem.
Rekla sam im: „Nisam učinila ništa loše prakticirajući Falun Dafa. Svi smo mi dobri ljudi koji slijede principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Sloboda vjerovanja je pravo koje svakom građaninu daje Ustav. Niko nas ne može lišiti ovog prava. Ko god to učini, krši Ustav i čini zločin."
Otišli su bez riječi.
Kasnije su posjetili mog sina, koji radi u gradu, i vršili pritisak na njega da me pokuša nagovoriti da napišem izjavu. Moj sin i snaha su mi došli u posjetu i od toga napravili veliku stvar.
U tom trenutku sam se prisjetila Učiteljevih riječi:
„... već samim time ako vaše srce ostane nedirnuto vi ćete se moći nositi sa svim situacijama." „Eliminiraj svoju posljednju vezanost(i)", Bitno za daljnje napredovanje II
Mirno sam im rekla: „Morate jasno shvatiti: nije da ja ne želim raditi ili biti plaćena; već me oni progone. Nema ništa loše u prakticiranju Falun Dafa. Oni su ti koji su to pogrešno shvatili. Ako bih morala birati između prakticiranja Falun Dafa i svog posla, sigurno bih izabrala Falun Dafa. Nema načina da ću za njih napisati bilo kakvu izjavu."
Vidjevši da nisu u stanju promijeniti moje mišljenje, nisu više ništa pokušavali i nakon nekog vremna su otišli.
Ja i dalje radim kao učiteljica.
