Jedan vremenski period nisam mogao kontrolirati moje vezanosti hvalisanja i zanosa. Kada god bih čuo nešto novo ili kada bih postigao nešto, rekao bih drugim praktikantima. Znao sam da su to bile vrlo loše vezanosti. Kopajući duboko u sebe, shvatio sam da su te vezanosti uzrokovane mojom taštinom, potrebom za osjećajem superiornosti i traženjem slave. Pitao sam se kako se riješiti tih vezanosti.
Jednog dana kad sam se vraćao kući s posla, sinula mi je jedna misao: „Mentalitet hvalisanja i zanos reflektiraju nisko stanje.“ Odjednom sam se prosvijetlio. Zašto sam težio osjećaju superiornosti? Zar nije zbog toga što sam u niskom stanju? Jedna misao božanskog bića može stvoriti novi svijet, ali božansko biće ne bi bilo samozadovoljno u vezi toga, jer to je normalno za božanska bića; to je prirodan prikaz njihove sposobnosti i mudrosti. Isto tako se obična osoba ne bi trebala osjećati posebnom zbog toga što može jesti i piti. Kao kultivator, održavanje dobrog kultivacijskog stanja je nešto prirodno i nije nešto čim bi se trebali hvalisati.
Učitelj je rekao:
„Neki su sposobniji kada se radi o jednoj stvari, drugi su s drugom – vi definitivno ne biste trebali dopustiti da vam na osnovu toga misli divljaju. Kažete da imate takve velike sposobnosti i slično, ali sve to vam je dao Fa! Zapravo, ne bi funkcioniralo da ne uspijete dobiti tu razinu sposobnosti. Fa – ispravljanje je zahtijevalo da vaša mudrost dostigne tu točku, stoga definitivno ne trebate misliti da ste toliko sposobni. Neki praktikanti žele da pogledam njihove sposobnosti i vještine. Ali, zapravo, ono o čemu ja mislim jest da sam sve to ja dao, stoga nema potrebe gledati.“
(„Objašnjavanje Fa za vrijeme Festivala lanterni 2003. “)
Kada nešto uradimo ispravno to je zbog toga što ispunjavamo zahtjeve Učitelja i Fa. To je ispravno stanje koje bi trebali dostići. Ne bi bilo dovoljno dobro kada to ne bi uspjeli. Što je tu vrijedno ponosa i hvalisanja?
Fa kozmosa je toliko bezgraničan da mi jedva znamo njegov maleni djelić. U usporedbi sa Fa zahtjevima, ja daleko nazadujem. Kada god bih se prosvijetlio u novu razinu Fa, osim osjećaja zadivljenosti prema dubini, misterioznosti i veličanstvenosti Učitelja i Fa, sve više sam osjećao da sam sićušan. Ispred Učitelja i Dafa, mogu jedino biti vrlo ponizan i impresioniran. Razmišljajući o tome, odjednom sam osjetio da su mentalitet hvalisanja i zanosa jako jednolični. Te pretenciozne misli su također skoro nestale. Jedino putem smirene, racionalne i temeljite kultivacije osoba može istinski unaprijediti svoje stanje.