Falun Dafa Minghui.org

Odbacivanje utjecaja komunizma u likovnoj umjetnosti

(Minghui.org)

Na području likovne umjetnosti, kada bi svi Falun Dafa praktikanti koji se bave umjetnošću mogli napredovati i usavršiti se na temelju Falun Dafa principa, smatram da bi se umjetnička profesija postupno ponovno vratila na pravi put.

Osim estetike, ovo ujedno uključuje i druge aspekte, poput utjecaja komunizma na umjetnike u Kini i u drugim komunističkim ili post-komunističkim zemljama.

Stil likovne umjetnosti

Potkovani temeljitim obrazovanjem, studenti likovne umjetnosti ili umjetnici u Kini u mogućnosti su proizvesti umjetnička djela koja su relativno realistična, što se često smatra točnim. No ovo nije nužno točno.

Pronašli smo puno umjetnika unutar Kine, uključujući Dafa praktikante, koji pokušavaju ignorirati utjecaj komunizma u stilu i tehnici njihovih umjetničkih djela.

Navedeni problemi se mogu jednostavno identificirati u umjetničkoj profesiji izvan Kine. Poznajem neke kritičare i umjetničke profesionalce u zapadnjačkom društvu koji mogu prepoznati dolazi li slika, gvaš ili skica od kineskog umjetnika, bez poznavanja imena umjetnika ili mjesta porijekla djela.

Rezultat toga je da se takav stil naziva „ukusom kontinentalne Kine”. Ovaj stil, koji potječe iz Sovjetskog saveza, nije dobro prihvaćen u zapadnjačkom umjetničkom svijetu.

Da bi zaista mogli cijeniti tradicionalne slike sa zapada, ključni aspekt je razumjeti zapadnjačku kulturnu sredinu i povijesno nasljeđe.

Za primjer, ako je portret u venecijanskom stilu, ljudi mogu osjetiti njegov žar i slavu; ukoliko je iz kasne sjeverne renesanse, može se osjetiti utjecaj protestantske reformacije.

Kada je isti portret iz Kine ili neke druge komunističke zemlje, može se osjetiti utjecaj komunizma i njegove represije građana.

Tijekom nacionalne kampanje sovjetskog komunizma 1930-ih godina, veliki broj umjetnika je bio prognan ili zarobljen zato što njihova umjetnička djela nisu bila usklađena sa socrealizmom. Neki od umjetnika koji se nisu prilagodili novoj politici su čak bili smaknuti kao dio Staljinovog velikog čišćenja.

Utjecaj komunizma

Za nekoga tko dobro poznaje tradicionalno slikarstvo, on ili ona mogu vidjeti porijeklo umjetnika samo jednim pogledom na njegovo djelo. Za primjer, nizozemska škola ili španjolski stil jasno su vidljivi u takvim remek-djelima.

Esencija umjetničkog djela je definirana tehnikom i karakteristikama tog stila. To jest, bez određenih metoda te škole, poput kompozicije, svijetla, boje, materijala i tehnike, čak i realistična slika nije u mogućnosti odražavati taj posebni ukus.

Stoga, iako tradicionalno slikarstvo ističe preciznost, ne znači neophodno da realistično umjetničko djelo znači da je tradicionalno. Na primjer, iako netko može nacrtati osobu ili stablo vrlo realistično, to ne mora značiti da predstavlja tradicionalno umjetničko djelo.

Za nekoga iz komunističke zemlje, oni mogu smatrati stil socrealizma kao autentičnu umjetnost.

Mnogi ljudi koji uče slikati usredotočuju svoj žar i trud na usavršavanje svojih vještina i mogu ne biti zainteresirani za takve teorije. Učitelj likovne umjetnosti u modernoj Kini, s druge strane, neće reći svojim učenicima da to što on ili ona podučava je u komunističkom stilu.

No u zapadnjačkoj povijesti umjetnosti, socrealizam je termin koji opisuje ovaj stil – književnost i stil likovne umjetnosti tijekom ere Sovjetskog saveza koji pomaže u ispiranju mozga naroda komunističkom ideologijom. Socrealizam, kojeg je naslijedio kineski komunizam, manifestira se kroz teoriju i praksu, od početnika koji prvi put uzme olovku da nauči crtati pa sve do profesionalnog umjetnika.

Ovo se uči u kineskim umjetničkim školama otkako je kineska komunistička partija (KPK) preuzela vlast.

Među takozvanim umjetnicima koje je promovirao sovjetski komunizam neki umjetnici izrađuju umjetnička djela koja su vrlo realistična. Za primjer, potezi kista i kolorit iz nekoliko omiljenih Staljinovih umjetnika često su prisutni u radovima današnjih umjetnika iz Kine.

Nažalost, umjetnička djela nekih Falun Dafa praktikanta isto imaju tragove takvih poteza kista i kolorita. To je donekle razumljivo - nakon svega, većina njih u profesiji likovne umjetnosti naučili su to u Kini pod utjecajem komunizma.

Jasno, plemenito je da ti praktikanti žele potvrditi Dafa svojim umjetničkim vještinama. Ako uspijemo potpuno izuzeti utjecaj komunističkog duha tijekom stvaranja djela, ishod će biti još bolji.

Određeni popularni trendovi u likovnoj umjetnosti Kine su zapravo izvedeni iz komunizma. Neki primjera ovoga su preferiranje pravokutnog naspram okruglog, preferiranje nereda umjesto praznine, dijeljenje prostora na blokove s ravnim licima, prikazivati tragove kista, cjelokupni sivi ton i strukturni crtež.

Ovo su derivati komunističkog utjecaja na umjetnost i oni su degenerirani.

Povratak tradiciji

Netko može upitati: kako je moguće crtati ili slikati bez ovih tehnika? Čak će profesionalci misliti da su naša djela amaterska.

Zapravo, ovo je okrutnost komunizma - ono želi da se osjećaš da ne možeš živjeti bez njega. Ipak, takva vrsta komunističkog-povezanog stila je zapravo demonska.

Međutim, nema mjesta zabrinutosti. Da bi naučili tradicionalnu umjetnost, moramo eliminirati utjecaj komunizma. Ovo znači, doduše, ne uništiti naše postojeće vještine.

To je zapravo proces vraćanja tradiciji. Kada uspoređujemo djela od europskih majstora, možemo vidjeti da oštre linije koje koriste kineski učenici umjetnosti da započnu skicu su pod utjecajem komunizma.

Ove obrisne linije i strukturne linije su uznemirujuće, i one nisu postojale u klasičnim djelima. Čak i držanje olovke ne bi trebalo biti fiksno na način kao da dirigent drži palicu.

Glava apostola, crtež Rafaela. Ovaj crtež je bogat zaobljenim i glatkim linijama, nema ravnih obrisnih linija.

Neki moderni umjetnici uče figurativnu umjetnost. No u ime „realizma”, oni se fokusiraju na vulgarne teme koje uništavaju moral.

Da naglase prljavštinu, potez i boja u njihovoj tehnici su također oblikovani na taj način. Ovo je potpuno drukčije od klasičnih majstora koji, kroz glatke, čiste i nevidljive poteze, kao i kroz boju, prikazuju božanstvo ili svece.

Negiranjem božanstva i tradicionalne esencije, umjetnost pod utjecajem komunizma prihvaća promjene i ugrađuje komunistički stil u političku svrhu kao i u svrhu ispiranja mozga. Štoviše, božanstvo nije više tema u mnogim djelima umjetnosti.

Veći dio vještina u likovnoj umjetnosti u Kini predstavljene su iz Sovjetskog saveza 1950-ih. Nekoliko generacija je prošlo i mnogi pretpostavljaju da su to autentične vještine.

Primjer toga je prezentacija mišića u blokovima i naglasak na strukturi facijalnih mišića da bi se prikazala čvrsta tekstura. Neki ljudi vjeruju da je to proizašlo iz tradicije crtanja iz gipsanih odljeva antičkih skulptura.

U stvarnosti, rana faza učenja zapadnjačke likovne umjetnosti nije zahtijevala od učenika da skiciraju statue ili gipsane glave. Tek u 18. stoljeću učenici su podučavani crtati kopije iskopanih statua iz drevne Grčke i Rima.

Smisao je bio da proučavaju drevni stil i da nauče tradicionalnu umjetnost, umjesto vježbanja u osnovama crtanja. Kod mnogih umjetničkih djela iz Kine, mišićave strukture su često prenaglašene i pojedini glatki prijelazi su transformirani u kocke i blokove.

Čak i za boju, blokovi poteza kista se jasno vide. Ove tehnike dolaze iz doba u kojem propagandni materijali naglašavaju komunizam, revoluciju i osjećaj moći.

Da bi se vratili tradiciji, moramo proučavati umjetnička djela napravljena tijekom Renesanse i 200 godina nakon. Nakon neprestanog proučavanja i mi možemo postupno razviti osjećaj za tradiciju.

Slažemo se da umjetničko djelo treba biti točna i precizna prezentacija, ali to je drukčije od realizma, škole umjetnosti koja je započela 1800-tih.

Klasična umjetnost se fokusira na konceptualnu realnost, koje je povezana s umjetničkim umom, uvidom i iskustvom, i nije neophodno isto kao realan život. Umjetnost treba ići iznad svakodnevnog života i pružati čestito usmjeravanje.

Znamo da kada netko uvijek gleda vulgarni sadržaj, loše supstance će ući u njegovo ili njezino tijelo. Neće postojati kontaminacija ako samo gleda na stvari koje imaju dobar sadržaj.

Učitelj Li je rekao:

„Zato što su te stvari iz prošlosti bile tamo za njih da nauče i usporede svoja djela, oni su se brzo razvili. Poslije Renesanse pojavu Leonarda da Vincija i ostalih umjetnika su namijenili Bogovi da vode ljudska bića u razvijanju umjetničkih vještina i da pokažu ljudima kako da rade svoja djela. Zato su njihova djela u to vrijeme imala veliki utjecaj na čovječanstvo.”

„Predavanje Fa na raspravi o stvaranju likovnih umjetnosti”

Tradicionalna likovna umjetnost

Konkretnije, korištenje boje u tradicionalnom uljenom slikarstvu je bazirano na promatranju i iskustvu, i bilo je postignuto kroz optičke efekte bojanih slojeva i tehnike glaziranja.

Objašnjavajući transparentne boje, Leonardo da Vinci je napisao: „Kada se transparentna boja položi preko druge različitog svojstva, dobije se miješana boja, drukčija od svake pojedine jednostavne koje ju sačinjavaju.”

Pored toga, da Vinci je napisao: „Za one boje koje želiš da izgledaju lijepo, pripremi podlogu s čistom bijelom. Ovo je namijenjeno samo za transparentne boje.”

Prilikom uvažavanja klasičnih uljenih slika komponiranih s tehnikom superponiranja slojeva boje, često nalazimo boju tako suptilnu i bogatu da se teško može opisati. Za primjer, za kožu figure u klasičnim umjetničkim djelima, polu zasjenjeno područje može djelovati malo crvenkasto ili malo zelenkasto.

Izgleda na taj način zato što ima i transparentne zelene i crvene, uz sve ostale transparentne boje, kombinirajući se zajedno u optički efekt koji je suptilan, bogat i teško opisiv.

Danas, u nekim umjetničkim školama, učenicima je rečeno da ne miješaju dobro boje na paleti tako da svaki potez sadrži nejednaku, raznovrsnu boju.

Namjera je da se oponaša bogata boja spomenuta maloprije, ali ova metoda je u osnovi praksa teorije separacije boje iz Impresionizma.

U klasičnim djelima Rafaela, s druge strane, „unutarnja svjetlost” je dobivena iz donje nijansiranog sloja s optičkim efektom višeslojnog transparentnog glaziranja. Ovo je drastično drukčije od neprozirnog pigmenta boje direktno miješanog na paleti.

Madonna della Seggiola, Rafael

Nakon razumijevanja dva načina slikanja Chiaroscuro i Sfumato, Rafael je primijenio Unione, učinkoviti način harmoničnog ujedinjenja oblika i boje.

Na temu poteza, da Vinci je napisao: „...obrati pozornost da su sjene i svijetlo ujedinjeni, ili izgubljeni jedno u drugome; bez jakih poteza, ili linija: kao dim koji se gubi u zraku, tako se isprepliću i tvoja svijetla i sjene, bez vidljivog odvajanja.”

Ujedno je rekao i da ako umjetnici žele primijeniti teške, grube poteze za portret glave, to znači da se zavaravaju. Jean-Auguste-Dominique Ingres, francuski neoklasični slikar, isto je podučavao da ljudi samo trebaju vidjeti rezultat na platnu, ne metode korištene poput poteza kista.

O oblicima, on je isto govorio o tome da se izbjegavaju kvadratni ili uglati obrisi, zbog postizanja lijepih oblika. To jest, treba biti zaobljeno i glatko, bez detalja koji se ističu iznutra.

Takav koncept preferiranja zaobljenog naspram kvadratnog je dosljedno s tradicionalnom kineskom kulturom. Zbog božanske veze, objekti u ovom ljudskom svijetu trebaju pratiti božansko—a to je, nježno, glatko i harmonično.

Zbog svega, uključujući ljudska bića, su iz božanskog, samo prateći božansku konekciju može se postići harmonija neba i zemlje kao i povratak božanskom.

Sažetak

Ovaj članak je samo ukratko pokrio nekoliko tema. Točnost, tj. realističnost koju opisujemo ovdje je drukčija od realizma o kojem govore većina ljudi danas. Falun Dafa praktikanti iz inozemstva koji rade u likovnoj umjetnosti isto tako su pričali o tome.

Umjetnost ima dva glavna dijela—oblik i vezu. Oblik se referira na dizajn i metode ekspresije umjetničkog djela da prenese poruku ili ideju.

Poruka može biti božanska, povezana s ljudima, demonska, ili nejasna. Ovi intrinzični sadržaji surađuju s ostalim elementima iste vrste, služeći kao most koji povezuje ili s božanskim ili s paklom.

Veza djeluje kroz oblik—uključujući kompoziciju, uzorak, temu, i druge aspekte—kako bi došla do promatrača.

Ovo povezivanje se nastavlja širiti izvan ove fizičke dimenzije. To je ono što umjetničko djelo nosi.

Izvrsno, čestito umjetničko djelo je asimilirano u polje pozitivne energije, i može biti ojačano božanskim. Na sličan način, vulgarno umjetničko djelo se može povezati s demonskim.

Stvaranje umjetnosti ne ovisi samo o izvanrednoj vještini, nego ujedno direktno odražava umjetnikov um i duhovnost. Za Falun Dafa praktikante umjetnike, odbacivanje utjecaja partijske kulture će pomoći našim djelima da postanu čišća, da prenose više dobrodušnosti, da budu ljepša, tako imajući pozitivniji utjecaj na ljude.