Falun Dafa Minghui.org

Život nesretnog djeteta se promijenio

(Minghui.org)

Oduvijek sam sebe smatrao najnesretnim djetetom na svijetu, jer mi je uvijek izgledalo kao da me prati loša sreća. Jednom sam tako pao u jamu đubreta dok sam se igrao skrivača. Dok sam uokolo trčao s drugom djecom, često sam udarao u stvari i onda završavao s krvavom ranom na glavi. Čak i kad bih se kod kuće sam igrao, pčela bi me pecnula u nos koji bi onda natekao. Dok sam se igrao u rijeci, posjekao bih stopalo koje onda nije prestajalo krvariti.

Jednog sam dana pomagao odraslim ljudima da stave kukuruz na krov da se ondje suši, a onda sam, ni sam ne znam kako, pao sa krova. Srećom, pao sam na zadnjicu i nisam bio povrijeđen. Drugi put sam plivao u lokalnom rezervoaru kada mi se stopalo zaplelo u ribarsku mrežu i nisam mogao izaći. Odjednom me nepoznata sila izvukla iz vode pa sam preživio.

Zovem se Hui i u to su vrijeme svi mislili da sam zločest dječak. Smatrao sam se nesretnim djetetom, nesretnijim od svih.

Moje nesretno djetinjstvo

Moji su se roditelji razveli kad sam imao šest godina, a ja sam postao stidljiv i buntovan i imao sam nisko samopoštovanje. Moja se majka ponovno udala kad mi je bilo osam godina. Tada su svađe i premlačivanje postali nova norma u mom životu. Bio sam često povrijeđen. Jasno se sjećam da mi je jednom prilikom nakon groznog premlaćivanja cijelo tijelo bilo ljubičasto. Stražnjica mi je bila toliko natečena i bolna da sam hodao šepajući. Nakon toga sam počeo bježati kad god bi u kući izbila prepirka. Lutao sam sa školskim kolegama u obližnjim selima i ponekad se sedam i više dana nisam vraćao kući.

Jedne zimske noći, kad sam imao deset godina, imao sam veliku svađu sa očuhom. Vani je bilo jako hladno, a put je bio prekriven snijegom i ledom. Vozio sam se biciklom po mjesečini, 10 kilometara (6 milja) da plačem i da se požalim svojoj baki s majčine strane. Tokom druge velike svađe sa očuhom, morao sam skočiti s visine da me ne bi pogodio nož koji je očuh bacio na mene. Nož je proletio između mojih nogu.

Često sam preskakao časove da bih se igrao lopte tokom svojih srednjoškolskih godina. Kad me je jedna od nastavnica uhvatila, pozvala me u svoju kancelariju i natjerala me da stojim cijelo jutro. Drugi bi me nastavnik šutirao u učionici, svaki put kad sam bio nestašan. Upravnik škole me ošamario nakon što me vidio kako se tučem s nekim. Ponekad sam išao s drugom djecom krasti kartonske kutije da bih ih prodao. Kad bi mi bilo dosadno, proveo bih cijeli dan u igraonici video igara.

Kada sam imao 14 godina, porodica me poslala u jedan proizvodni pogon da budem šegrt. Ruka mi je nekoliko puta bila gotovo smrvljena u nekom stroju. U spavaonici u kojoj su zaposleni živjeli, morao sam se boriti s muškarcima starosti moga oca ili moga djeda. Tukli su me i udarali palicama.

To je bilo moje djetinjstvo, ispunjeno bolom i patnjom. Srećom, uvijek sam mogao pobjeći od stvarne opasnosti, kao da sam nekako bio blagoslovljen.

Postati dobra osoba

Prije nego što sam napunio 14 godina, oduvijek sam sebe smatrao sirotim bićem do koga nikome nije stalo i koje je vječito imalo lošu sreću. Ali, u očima drugih, ja sam bio problematičan tinejdžer koji nije slušao i koji je odbijao učiti. Tek nakon nekoliko godina sam čuo da su se zbog mene brinuli moji biološki roditelji, tetke i djedovi. Ali moja majka tu nije mogla ništa učiniti, a moj biološki otac nije imao priliku intervenisati. Jednom je moja tetka prešla dug put da ga vidi i da ga zamoli da se pobrine za mene. Mislila je da ću, ako nitko ne interveniše, prije ili kasnije završiti u zatvoru.

Preokret u mom životu dogodio se kad sam sreo djedovu sestru (moju veliku tetku) u kući moje bake. Mnogo godina prije, ona je otišla raditi u drugi grad i nikada se nismo upoznali.

"Ko je ovo?" - upitala je.

"Ovo je Hui", odgovorila je moja baka.

Moja me velika tetka pitala za moju situaciju.

Mnogo godina kasnije, kazala mi je sjećajući se ovoga susreta: „Izgledao si kao član neke bande. Imao si dugu kosu obojenu u plave i žute pruge, veliki par izlizanih hlača i dugi viseći kaiš. Pomišljajući na to da si ti bio unuk o kojem su najviše brinuli tvoja baka i djed, te da si se upustio u opasne dječije poslove, odlučila sam da ti pomognem."

Uz njenu sam pomoć prestao raditi kao dječiji šegrt. Umjesto da živim s majkom i očuhom, preselio sam se kod bake i djeda.

Nedugo nakon toga, moja me velika tetka upisala u stručnu školu blizu mjesta u kome je stanovala. Uprkos mojim protestima, odvela me u brijačnicu na šišanje prije nego što sam počeo ići u novu školu. Zatim mi je pronašla odgovarajuću odjeću. Na kraju sam izgledao kao normalan učenik.

Često sam vikende provodio kod moje tetke. Pričala mi je priče o tome kako biti dobra osoba i ispravljala moje loše navike.

Tokom tri godine dok sam pohađao stručnu školu, ona me je učila da poštujem svoje nastavnike i starije osobe, kao i kako da se lijepo ponašam prema drugim ljudima. S tim tradicionalnim vrijednostima uspostavljenim u mom umu uspio sam se riješiti mnogih svojih nedostataka. Moja mržnja prema biološkom ocu i očuhu je izblijedjela i zamijenjena je razumijevanjem i praštanjem. Umjesto da se glupiram unaokolo i gubim vrijeme, uspio sam se smiriti i postati produktivan.

Postajem praktikant

Godine kada sam započeo ići u strukovnu školu, negdje sam dobio primjerak Les Prophéties (Predskazanja) od Nostradamusa. Impresioniran tačnošću proročanstava, rekao sam sebi: „Vau! Čini se da uistinu postoji takva stvar kao što je božanska moć." To je mi je promijenilo način na koji sam gledao na društvo i svijet.

Moja mi je velika tetka, 2007. godine, pričala o Falun Dafa i njegovom progonu kada sam imao 22 godine. Iz radoznalosti sam počeo čitati Dafa knjige. U to sam vrijeme već završio stručnu školu i počeo raditi. U slobodno sam vrijeme često čitao Dafa knjige i recitovao pjesme koje je napisao osnivač Dafa, gospodin Li Hongzhi. Kako mi je um bio čist, moj se karakter brzo poboljšao. Uvijek sam se trudio da živim u skladu s principima Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije.

Jednog sam dana, na ulazu u hotel u kojem sam radio, vidio smotak papira. Bilo je to puno novca koji je nedavno bio podignut iz banke. Misleći da se vlasnik mora jako brinuti, otišao sam do recepcije i predao novac, Da nisam prakticirao Dafa, potajno bih ga stavio u džep, jer je ta svota iznosila oko dvije moje mjesečne plaće. Ali to nisam mogao uraditi kao praktikant. Dok sam vraćao novac, osjetio sam kako mi se srce ispunjava radošću.

Principijelna osoba

Zemljište u mom rodnom gradu je bilo prodano investitorima, i svi su primili pristojnu svotu novca. Budući da nisam bio tamo, moj biološki otac i moja maćeha su uzeli moj udio. Misleći da novac pripada meni i da mi može zatrebati za hitne slučajeve, moji su djed i baka pokušali da im ga uzmu pa su čak i plakali pred mojim ocem. Ali njihovi napori nisu urodili plodom, a takvi su bili i napori u traženju pomoći od seoskih zvaničnika.

Frustriran i očajan, moj me djed nazvao na posao i rekao mi za situaciju. Bio sam vrlo miran i rekao: "Ako žele uzeti taj novac, neka ga uzmu. Molim vas, nemojte se osjećati loše zbog toga." Znam da se ne bih mogao tako ponijeti u toj situaciju da me nisu vodili Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija.

Moje se kolege često međusobno svađaju radi sopstvenih materijalnih interesa, a to rade i rukovodioci. Budući ja sebe smatram praktikantom, ostao sam neometan i samo sam fokusiran na to da dobro radim svoj posao. Opet ponavljam, ovako sam se ponašao jer me je Falun Dafa naučio kako da budem dobar građanin.

Kasnije je puno investitora došlo u naše selo, a ja sam se ondje zaposlio kao šef skladišta i bio sam odgovoran za sav materijal koji je ulazio i izlazio. Mnoge su moje kolege ovo vidjele kao veliku šansu za siva ili nedozvoljena primanja. Ali sam ja, kao praktikant, znao da ne mogu učiniti ništa što bi bilo u suprotnosti s mojim principima.

Kasnije sam namjeravao sagraditi kuću u svom rodnom gradu. Obzirom na moj posao, lako sam mogao nabaviti sve što mi treba, uključujući armature, cement, pijesak, kablove za napajanje, pa čak i radnu snagu. Ljudi na mom položaju bi lako mogli izdati nekoliko računa kako bi dobili sve što im je potrebno za izgradnju kuće bez ikakvog vlastitog novca. Ali ja to nisam učinio. Kuću sam sagradio o svom trošku i uz pomoć svoje bake i djeda.

Jednom, kad sam još bio dijete, sam sanjao da sam se na ovaj svijet spustio sa drugog mesta, mesta koje je bilo vrlo, vrlo visoko. Tek kada sam postao praktikant Falun Dafa, shvatio sam značenje ovog sna. Poboljšavanje sebe, postajanje boljim ljudima i vraćanje prvobitnom sebi kroz kultivaciju je ono što je najvažnije u našem životu.