(Nastavak 1. dijela)
Duhovno iskustvo u Xi'anu
Kad smo stigli u naš hotel, pogled nam je pao na plakat sa slikom jedne prelijepe, visoke planine. Jedan zaposlenik nam je rekao da je to planina Hua Shan, jedna od najviših u Kini i da je veoma opasna. Znali smo da je to naše sljedeće odredište. Malo sam oklijevala jer su mi se novci brzo trošili. Pitala sam se idemo li tamo zbog vezanosti kako bismo izbjegli zagađenje i gužve u gradu, ali su braća bila čvrsta u oduci da krenemo.
Na putu se naš kombi pokvario i ja sam pomislila da je to Učiteljev nagovještaj da ne idemo tamo. Sjedišta su bila potpuno mokra. Pitala sam se zašto bi iko na svijetu toliko prao takav kombi, osim da pokuša očistiti krv. Da li je kombi nekada bio korišten za prevoz praktikanata? Mašta mi je počela ludovati. Kad sam pogledala vozača u oči, vidjela sam da su žute. Uvijek nas je gledao poprijeko i sa nezadovoljstvom. Kako se moja sumnja povećavala, bila sam spremna da uzmem autobus do Xi'ana. Upravo tada, kombi je bio popravljen i rečeno nam je da se vratimo u vozilo.
Kada smo stigli pred planinu, shvatila sam zašto smo došli. Stajala sam u podnožju puna strahopoštovanja. Izgledalo je kao da je cijela planina stvorena od čvrstog mira (ding). I ranije sam išla u visoke planine, ali ova je bila nekako drugačija. Izgledalo mi je da me planina Hua Shan uči o spokoju.
Počeli smo se penjati stepenicama uklesanim u stijene. Penjali smo se više od sat vremena i nismo osjećali ni umor ili glad, iako smo imali samo malo za jesti. Došli smo na mali most i odlučili da izvodimo Dafa vježbe. To je bilo po prvi put da smo mogli raditi vježbe na otvorenom otkako smo ušli u Kinu. Bilo je to kao da je cijela planina tražila od nas da zatvorimo oči i vježbamo. Imati bilo kakvu misao je bilo gotovo bolno za moj mozak.
Planina Hua Shan je za mene bilo najdublje iskustvo na čitavom putovanju. Čini se da ju je moj mozak pamtio kao planinu Fa Shen jer se činilo da je puna Učiteljevog prisustva.
„Da li ste Falun Dafa praktikanti?“
Kad smo se te noći vratili u hotel, moje su saputnike pitali: "Da li ste Falun Dafa praktikanti?" Odgovorili su da jesu. Osoba koja ih je to pitala je bila jedna praktikantica iz Xi'ana koja je također živjela u Sydneyu. Baš tog popodneva, ona i suprug su vidjeli fotografiju u hongkonškim novinama na kojoj se vidi kako dva brata vježbaju tokom održavanja konferencije. Bili su iznenađeni kad su nas vidjeli u Xi'anu. Znali smo da to nije slučajnost i također vidjeli kliko su savršeni Učiteljevi aranžmani.
U stvari, jedini ljudi koji su postavili pitanje za koje smo se pokušali unaprijed pripremiti su bili ljubazni, nasmiješeni praktikanti.
Odlučili smo organizirati mali sastanak za razmjenu iskustava i na njega pozvati i druge praktikante iz Xi'ana. Idućeg smo dana otišli u čajdžinicu sa privatnim sobama gdje smo razgovarali više od pola dana. Međutim, niko od drugih praktikanata nije ondje došao osim nje i njenog supruga. Rekla nam je da su praktikanti u Hi'anu jedni s drugima izgubili kontakt nakon što je počeo progon. Mnogi su prestali prakticirati, a oni koji su to nastavili su radili u tajnosti. Nisu uradili ništa u smislu da podnesu apele vlastima.
Razgovarali smo o svim testovima s kojima smo se suočili u Australiji prilikom promocije Dafa i traženja pomoći od australijske vlade. Razgovarali smo o našim testovima u Kini i rekli joj kako je bila divna posjeta planini Hua Shan. Ona nam je onda kazala da je Učitelj Li zapravo bio ondje kad je počeo javno podučavati Fa, i kako se ondje susreo s kultivatorima koji su se na toj planini kultivirali stotinama godina.
Kad je to rekla, prisjetila sam se kako su stepenice kojima smo se penjali odjednom postale okomiti zid, prisilivši nas da se zaustavimo i okrenemo natrag. A kada smo još bili u podnožju planine i razmišljali o penjanju, kutkom sam oka ugledala jednog mršavog čovjeka u taoističkoj odjeći, s kosom vezanom u malu punđu na vrhu glave. Njegov su oči izgledale potpuno lišene ljudskih osjećaja.
(Nastavlja se)
