Imala sam veliku čast slušati Učitelja Li Hongzhi-ja kako poučava Falun Dafa u tri navrata. Također sam Učitelja vidjela pet puta. Ova sjećanja su i dalje tako živa i nakon 27 godina. Pišem ovaj članak da bih te uspomene podijelila s kolegama praktikantima.
Pohađanje mog prvog predavanja u Guizhou-u
Učitelj je treći set svojih predavanja držao u gradu Guiyang, provincija Guizhou, 15. avgusta 1993. godine. Prvi dan predavanja održan je u holu vlade ove provincije. Ljudi su ispunili obje strane hola, izlazni hodnik i ulaz. Zbog toga smo se sutradan preselili u omladinski centar.
Ovo mi je bilo prvi puta da pohađam Učiteljeva predavanja i da ga osobno vidim. Ipak, kad se Učitelj popeo na podij, osjećala sam se kao da sam ga već ranije vidjela. Izgledao mi je tako poznato.
Sjedila sam u sredini sale. Učitelj je predavao dva sata, svakog dana držeći samo mali papir ispred sebe. Koristio se jezikom koji je bio lako razumljiv, a čim je počeo predavati, svi smo ga slušali u tišini i pažljivo.
Ali tokom svakog od devet dana predavanja, ja bih odmah padala u dubok san, samo nekoliko minuta nakon što bi Učitelj počeo da govori. Čak i kad bi me suprug gurnuo, je se ne bih probudila. Budila sam se tek kad bi Učitelj završio predavanje i tada bih već bila vrlo prisebna.
Učitelj je rekao:
"Mali broj ljudi će još i spavati; probuditi će se nakon što je predavanje završeno. Zašto? Zato što on ima bolesti u glavi i to za njega mora biti dovedeno u red. Ali on uopšte ne može podnijeti dovođenje glave u red, zato mora biti stavljen u stanje anestezije, tako da on to neće primijetiti. Ali neki ljudi nemaju problem sa sluhom, oni su doduše duboko zaspali, ali ipak nisu propustili nijednu riječ i sve su čuli." (2. Lekcija, Zhuan Falun)
Zaista sam imala ozljedu mozga, koju sam pretrpila još u mladosti. Moj je prvi suprug preminuo u saobraćajnoj nesreći kada je naša kćer imala pet, a sin dvije godine. Imala sam dvadesetak godina, a njegova je smrt za mene bila ogroman udarac. Često sam glavom udarala u zid. Ako bi neko bio u blizini, ja sam prestajala. Ako nikoga nije bilo u blizini, nastavljala bih tako sve dok se ne bih omamila. Tako sam jako povrijedila glavu.
Da bi izliječio moju povrijeđenu glavu, Učitelj me je dovodio u stanje dubokog sna. Međutim, nisam propustila ništa od onoga što je Učitelj rekao. Čula sam sve što je predavao. U nastavku ću vam dati dva primjera.
Tokom proslave Praznika sredine jeseni 1993. godine, moj suprug je predložio da kupimo živu piletinu i ribu, da pripremimo slavljenički obrok. Ja sam mu kazala: "Učitelj nas je poučio da ne bismo trebali oduzimati živote." Odgovorio mi je: "Kako to da ja to nisam čuo? Mislio sam da spavaš, ali si ti ipak sve čula? To je čudno. Učinimo to sada po posljednji put. Ubuduće to više nećemo ponoviti." Rekla sam: "Učitelj je rekao da bismo trebali biti strogi prema sebi. Zašto da se od danas ne ponašamo kao praktikanti?" Moj muž nije ništa rekao.
Drugi put je moj muž ni zbog čega pobjesnio. Podignuo je ruku i htio me udariti. Rekla sam mu: "Učitelj nam je rekao da ne uzvraćamo kad nas udare ili ukore. Zar nisi čuo ove riječi?" Moj je suprug polako spustio ruku i kazao: "Čudno, kako ja to nisam čuo?" Nakon toga smo se prestali prepirati i svađati jedno s drugim, a naši su se susjedi i kolege s posla divili našoj skladnoj vezi.
Prije sam patila od desetak bolesti, uključujući hepatitis B, migrene, abnormalno nizak broj trombocita u krvi, Meniereove bolesti (poremećaj unutarnjeg uha), reumatoidnog artritisa, upale bubrega, anemije i ukočenog ramena. Dugo godina sam tražila pomoć ljekara i odlazila u bolnicu na injekcije svaka dva do tri dana. Svaki sam dan gutala mnogo tableta i pila puno zdjelica kineskih biljnih lijekova, ali mi ništa nije pomoglo.
Nakon što sam pohađala Učiteljeva predavanja u Guizhou-u prije 27 godina, nisam više kročila nogom u bolnicu niti popila bilo kakve tablete. Kad me nešto muči, ja se prisjetim Učiteljevih učenja i radim na poboljšanju svog karaktera i uklanjanju bilo kakvih vezanosti. Tada se opustim i problem nestaje.
Suprug i ja smo prisustvovali Učiteljevim predavanjima nadajući se da ćemo tako izliječiti naše bolesti, ali je ova misao nestala na kraju devet dana. Knjigu Falun Gong sam dobila na kraju predavanja i čitajući je više puta sam razumjela puno stvari koje je Učitelj predavao na svojim časovima.
Susret s Učiteljem na planini Emei
Drugi put sam prisustvovala Učiteljevom predavanju u maju mjesecu 1994. godine. Mjesto održavanja predavanja je bila sala u malom hotelu u Chengdu-u u provincija Sechuan. Predavanju su prisustvovali i stari i novi praktikanti iz cijele zemlje.
U sali je vladala velika tišina kad je Učitelj progovorio. Nikad ga nisam vidjela da je popio i gutljaj vode tokom dvosatnog predavanja. Na kraju svakog časa, Učitelj se kretao među učenicima i ispravljao njihove pokrete.
Ispod dvorane se nalazio restoran. Jednog dana, dok smo nekoliko učenika i ja odlučivali šta ćemo jesti, vidjela sam Učitelja kako sjedi sam. Ispred njega bio je tanjur kiselih krastavaca, a u rukama je držao dvije zemičke pripremljene na pari. Učitelj je bio tako skroman. Bila sam jako dirnuta pa sam kupila samo nešto prikladno, samo da napunim stomak.
Grupa učenika iz Guiyang-a je otišla u posjetu planini Emei, dva dana nakon završetka predavanja u Chengdu-u. Naišli smo na Učitelja dok smo se vozili u motornom čamcu. Sjedila sam na krmenom dijelu čamca i vidjela Učitelja koji je bio na pramcu. Posmatrao je divovsku statuu Leshanskog Bude koja je bila ispred nas. Na putu niz planinu opet sam naišla na Učitelja. Nasmiješio mi se i rekao: "Bolje da se brzo spustiš niz planinu. Put može biti vrlo komplikovan." S poštovanjem sam pozdravila Učitelja i pomakla se u stranu, kako bi on mogao proći.
Cijelo nebo ispunjeno Falunima
Predavanja u Guangzhou su održavana na sportskom stadionu Tianhe 21. decembra 1994. godine. Predavanjima je prisustvovalo između 5.000 i 6.000 ljudi. Nekoliko stotina učenika koji nisu mogli kupiti karte su stajali ispred stadiona. Prisutni su došli iz Hong Konga, Tajvana i raznih provincija u Kini. Prisutni koji su došli iz najudaljenijih mjesta su bili iz gradova Jiamusi-ja i Qiqihar-a u provinciji Heilongjiang.
Imala sam sreću da po treći put prisustvujem predavanjima.
Jedan je čovjek iz sjeveroistočne Kine, u četrdesetim godinama života, sjedio pored mene. Bilo mu je to prvi put da pohađa Učiteljeva predavanja. Prvih nekoliko dana sam ga čula kako neprestano govori nešto nepovezano. Učitelj je nekoliko puta pogledao u njegovom pravcu, dok mu je iz očiju sijevala svjetlost. Shvatila sam da je to Učitelj uklanjao smetnje iz drugih dimenzija, dok je držao predavanje. Čovjek je prestao da govori nepovezano tokom posljednja dva ili tri dana i počeo pažljivo slušati.
Trećeg dana smo otišli u park Yuexiu, kako bismo tamo radili vježbe. Praktikanti su ispunili sva prazna mjesta u parku. Kad smo sutradan otišli u isti park da vježbamo, vidjeli smo čarobnu scenu: Falun se pojavio na nebu iznad naših glava, a pojavili su se i raznobojni oblaci. Veliki i mali Faluni svih boja su ispunili nebo. Neki od njih bili su ogromni i veličanstveni i stalno se okretali. Falune ste mogli vidjeti u svakom kutku parka. Bilo je zaista veličanstveno. Mnogi su praktikanti razdragano pljeskali.
Susret s Učiteljem u Guiyang-u
Učitelja sam zadnji put vidjela 23. septembra 1997. godine.
Bila sam vrlo uzbuđena, od trenutka kada sam saznala da Učitelj dolazi u Guiyang. Učitelj je predavao više od sat vremena. Praktikanti nisu mogli suzdržati suze, jer smo smatrali da je bila velika čast vidjeti Učitelja.
