Osjećam se vrlo sretan što sam prisustvovao na drugom predavanju Učitelja Li-a u Shijiazhuangu u ožujku 1994. godine i drugom Fa predavanju u Jinanu u lipnju 1994. godine. Nikada neću zaboraviti ta divna iskustva.
Ušao sam rano u dvoranu prvi dan predavanja u Shijiazhuangu i sjeo na pozornicu čekajući Učitelja. Čuo sam praktikanta da je uzviknuo: „Učitelju!“ Ugledao sam visoku, zgodnu osobu koja je prilazila. Povikao sam: „Učitelju“, i nesvjesno pružio ruku da se rukujem s Učiteljem. Učitelj se odazvao drugim praktikantima i prije nego što je okrenuo glavu, pružio mi je ruku. Požurio sam se rukovati se s njim. Pogledao me ljubazno, ruke su mu bile velike i tople. Osjećao sam se nadasve počašćen!
Fa predavanja u Shijianzhuangu su se održavala u klubu broj 1. tekstilne tvornice. Klub je bio pored plesne dvorane, a buka iz plesne dvorane ometala je Učiteljevo predavanje. Koordinatori nisu mogli uvjeriti ljude u plesnoj dvorani da pokušaju biti tiho za vrijeme predavanja, i tako su treći dan preselili predavanja u klub broj 3. tekstilne tvornice.
Ispred kluba nalazila se velika cesta u smjeru istok-zapad. Klub se nalazio u dvorištu s glavnim vratima i dvama bočnim vratima. Učenici su obično ulazili u klub kroz mala vrata na zapadnoj strani.
Na početku četvrtog dana, student iz Pekinga i ja, svakodnevno smo čekali na pločniku ispred glavnog ulaza da pozdravimo Učitelja. Učitelj je svaki dan dovezen u autu Cherokee i ostavljen ispred glavnog ulaza. Kada je Učitelj izašao iz auta, obojica smo skupili dlanove u heshi, gestu poštovanja. Mahnuo nam je, a mi smo gledali Učitelja kako ulazi u klub. Nekoliko dana zaredom čekali smo Učitelja na ulazu.
Jedan dan, Učitelj je zamolio učenike da napišu iskustvo i predaju ga sljedeći dan. Drugi dan, ušao sam rano u klub. Učenik iz Pekinga me upitao: „Jesi li napisao svoje iskustvo?“ Požurio sam se natrag, na brzinu napisao stranicu i tada se vratio. Kada sam stigao do glavnih vrata, vidio sam Učitelja kako sjedi u autu i daje autogram učeniku iz Pekinga. Bio sam udaljen pet metara. Zaključao sam bicikl te sam prišao Učitelju. Učitelj je već završio davanje autograma i vratio knjigu natrag učeniku.
Učenik nije otišao nakon što je dobio knjigu. Nijedan od nas nije vidio Učitelja kada je izašao iz automobila. Auto se polagano pomaknuo prema vratima na zapadnoj strani i zaustavio. Slijedili smo auto i čekali Učitelja da izađe iz njega. Nakon 10 minuta, predavanje je započelo, ali mi još nismo vidjeli da je Učitelj izašao. Vozač je izašao i rekao: „Učitelj je već ušao u dvoranu.“ Bili smo zbunjeni. Nismo vidjeli kako je Učitelj izašao!
Požurili smo se u dvoranu. Ne dugo nakon što smo ušli, Učitelj je došao na pozornicu i sjeo. Četiri učenika iz Pekinga su sjedili pokraj nas. Jedna od njih, mlada žena, ušla je i bila iznenađena da vidi Učitelja kako već sjedi na pozornici. Upitala je druge učenike. „Kada je Učitelj ušao? Čekala sam dugo vremena ispred zapadnih vrata, ali nisam vidjela Učitelja da ulazi unutra!“ Kada sam to čuo, isto sam rekao: „Mi obojica smo slijedili Učiteljev auto i čekali 10 minuta, ali nismo vidjeli Učitelja da izlazi iz auta.“ Učenica je rekla: „Ja sam isto čekala Učitelja skoro svaki dan ispred malih vrata, i vidjela sam Učitelja svaki puta. Danas nisam vidjela kada je ušao, tako da mislim da je upotrijebio svoje moći.“
Pod utjecajem lažnog Čigonga
Prije nego što sam naučio Falun Dafa, volio sam prakticirati čigong. Bio sam pod utjecajem lažnog čigonga i vjerovao sam da emitiranje či energije može liječiti bolesti. Moj srednjoškolski učitelj imao je tuberkulozu kostiju. Provincijska bolnica obavijestila ga je da mu trebaju odrezati nogu, ali zbog obiteljskih razloga, operacija nije bila izvršena. Područje međunožja i dalje ga je boljelo i nije mogao ustati nakon sjedenja. Upitao me da ga izliječim. U to vrijeme nisam znao za posljedice liječenja drugih ljudi te sam ga tretirao. Osjećao se bolje nakon par takvih tretmana. Ali butina i međunožje poslije su mene boljeli u kišnim ili oblačnim danima. Morao sam fizički uložiti napor kako bih se riješio boli, poput igranja nogometa sve dok se ne bih iscrpio.
Jedan dan nakon što sam se vratio s Učiteljevih predavanja u Shijiazguangu, taj dan padala je kiša. Ušao sam u kantinu po jelo. Dok sam čekao u redu, odjednom sam osjetio da me noge više ne bole. Prisjetio sam se da me od nedavno ne bole noge. Odmah sam shvatio da mi je Učitelj na predavanju izliječio noge.
Jednom za vrijeme pauze na predavanju u Jinanu, Učitelj je sišao s pozornice. Neki učenici su upitali Učitelja za autogram, dok su mu drugi postavili pitanja kada nam je prilazio. Brzo sam uzeo Dafa knjigu i želio sam upitati Učitelja za autogram. Kada sam mu dao knjigu, pogledao me i rekao: „Nisam li ti već dao autogram?“ Bilo mi je neugodno, u to vrijeme nisam puno razmišljao o tome.
Kasnije sam promislio pažljivo o tome događaju. Učitelj je bio potpisao moju knjigu tri mjeseca prije toga. Bilo je mnogo učenika. Kako se je mogao sjetiti da je baš potpisao moju knjigu? Ostao sam zaprepašten! Učiteljeva čuda su me prosvijetlila.
Moj je otac imao moždani udar i nije mogao niti držati odvijač. Pohađao je drugo predavanje Učitelja u Jinanu. Za vrijeme predavanja, odrekao se višegodišnjeg pušenja.
Svaki put kada vidim grupnu fotografiju s Učiteljem u Jinanu, pred očima mi se pojavi prizor kako smo se poredali. Bilo je više od 4000 ljudi na toj fotografiji s Učiteljem. Učitelj je organizirao i aranžirao sve i za to je bilo potrebno nekoliko sati truda. Učitelj je i predavao tu večer. Bilo je tako vruće u Jinanu na kraju lipnja, ali Učitelj je bio toliko zauzet bez ijedne pritužbe ili bilo kakvog nestrpljenja, to me natjeralo da ga zaista poštujem.
Bila je velika čast čuti Učitelja uživo! Cijeniti ću tu rijetku priliku da se kultiviram, vjerovati ću Učitelju i Dafa i čvrsto hodati na putu kultivacije.
