Gospođa Guo Xiuqing, 70-godišnja stanovnica grada Shouguang-a, provincija Shandong, poslana je u ženski zatvor u Shandongu 2018. g., na odsluženje 7-godišnjeg zatvora zbog prakticiranja Falun Gonga, prakse uma i tijela koja je progonjena od strane Komunističke partije Kine, od srpnja 1999. godine.
Jednom joj je zatvorenik dao nepoznatu tabletu i lice joj je odmah problijedjelo, a usne postale ljubičaste. Cijelo tijelo joj se također treslo i vrtjelo joj se u glavi. Počela je i povraćati. Kako ona nije mogla ni stajati, netko joj je pomogao da hoda do zatvorenice „medicinske sestre” Li Yujie. Li joj je dala drugu tabletu i rekla: „Oh, čini se da je tableta bila toliko jaka da si se njome otrovala. Uzmi ovaj protuotrov za sada, a ja ću ti sljedeći put dati manje jaku tabletu.”
Li je bila jedna od nekoliko zatvorenica „medicinskih sestara” u Odjelu broj 11 zatvora, koje nisu imale liječničku obuku, ali su ih čuvari zamolili da izdaju lijekove, uključujući psihijatrijske lijekove, i obavljaju druge medicinske poslove. Li je bila u zatvoru zbog otmice djeteta i kasnije je puštena 2020. Dok su još bile zatvorene, Li i druge zatvorenice „medicinske sestre” često su prisiljavale zatočene praktikante da uzimaju nepoznate lijekove, u pokušaju da ih natjeraju da odustanu od svoje vjere u Falun Gong.
Otvoreno drogiranje praktikanata
Utvrđeno je da je više od 95% praktikanata zatvorenih u zatvoru „imalo razne zdravstvene probleme”, nakon što su bili prisiljeni proći fizičke preglede nakon prijema. Praktikanti su općenito bili vrlo zdravi prije uhićenja, ali su bili prisiljeni uzimati lijekove, od kojih se većina smatrala lijekovima za krvni tlak. Većina praktikanata rekla je da su osjetili nelagodu nakon uzimanja tih tableta.
U zatvoru je bilo svega nekoliko liječnika pa su čuvari određivali razne kriminalce da budu kao „medicinske sestre“, iako nisu imali medicinsku obuku. Prema uputama stražara, te zatvorenice „medicinske sestre” su provodile „liječničke preglede” zatočenih praktikanata i davale im lijekove koji su često izazivali tjelesna i psihička oštećenja.
Gospođa Yang Jirong, 77-godišnja neurologinja, osuđena je na pet godina i odvedena u zatvor 2019. Bila je prisiljena uzimati lijekove za „krvni tlak“ uz obrazloženje da se nije potpuno „transformirala“ (odustala od vjere u Falun Gong). Nakon toga je patila od vrtoglavice, gubitka pamćenja, usporenog kretanja, pospanosti i nelagode u želucu.
Kao iskusna neurologinja, gospođa Yang je znala da ono što joj je dano nije bio samo lijek za krvni tlak, već nešto što, ako se predozira, dovodi do demencije. Zatvorskim liječnicima i zatvorenicima „medicinskim sestrama” više puta je izrazila zabrinutost da ona nema povišeni krvni tlak i da treba prestati uzimati lijek. No, rečeno joj je da bi nesuradnja s „liječenjem” bila isto što i potpuni neuspjeh u „transformaciji”.
Kada se je gospođa Yang obratila čuvarima, oni su je uputili natrag zatvorskim liječnicima. Jednom su u ime dovođenja gospođe Wang na pregled u bolnicu, zatvorenice „medicinske sestre“ skinule njezine hlače i gurnule je na tlo na otvorenom, izlažući je vremenskim nepogodama u ledenoj zimi više od jednog sata. Nakon povratka u ćeliju, bila je prisiljena uzeti istu dozu lijeka za „krvni tlak“. Zatvorski liječnici i zatvorenice „medicinske sestre“ čak su tvrdile da ima psihički poremećaj i prijetile su joj povećanjem doze. Nakon nekoliko godina, nekoć elegantna, cijenjena neurologinja, svedena je na osobu s tupim pogledom i ostarjelim izrazom lica.
Posebna grupa žrtava
Osim gospođe Guo i gospođe Yang, mnogi drugi praktikanti zatvoreni u Odjelu broj 11, također su bili drogirani. Stražari su čak označili neke praktikante kao mentalno bolesne i prisilili ih da uzimaju „dodatke hrani“. Postojala je dokumentacija o tome koje su i koliko „dodataka hrani“ uzimali ti praktikanti. Prema nekim zatvorenicima koje su stražari odredili da prate davanje lijekova praktikantima, oko jedne četvrtine praktikanata zatvorenih u Odjelu 11 bilo je prisiljeno uzimati „dodatke hrani”.
Zatvorenici su također rekli, da su ti praktikanti obično bili oni, koje su njihove obitelji rijetko posjećivale ili nisu imali puno novca na svojim računima u prodavaonici. Zatvorenici su objasnili da se nisu usuđivali dirati praktikante čije su ih obitelji često posjećivale, jer nisu željeli upasti u nevolje.
Jedan primjer je bila gospođa Zhang Min, praktikantica iz grada Weifanga. Skoro pa nitko joj nije dolazio u posjetu i nitko joj nije uplaćivao novac na račun u prodavaonici, pa je ona bila jedna od žrtava koja je bila prisiljena uzimati „dodatke hrani“. Glasno je protestirala da je normalna i da nema psihičkih bolesti. Ali nitko je nije slušao i prisilno drogiranje se nastavilo.
Za praktikante koji su prestali prakticirati uslijed pritiska, također su mogli biti prisiljeni uzimati „dodatke hrani“ ako se smatralo da njihova „transformacija“ nije bila dovoljno temeljita. Ovdje bismo željeli savjetovati članove obitelji zatočenih praktikanata da s vremena na vrijeme posjećuju svoje voljene – na primjer, jednom mjesečno - kako bi spriječili da se takve tragedije dogode.
Potajno drogiranje svih praktikanata
Nijedan praktikant nije smio iznijeti vodu iz zatvora, kada je pušten. Stražar na vratima bacio bi svu vodu iz boca puštenih praktikanta. Čak ni neki zatvorenici koji su pomagali u progonu, nisu znali zašto.
Ispostavilo se da je voda davana praktikantima sadržavala otrovne lijekove. Zapravo, ovo je bila jedna vrsta psihijatrijskog zlostavljanja primijenjena na zatočene praktikante. Čuvari su obično stavljali lijekove koji oštećuju živce, u nekoliko velikih termosica starog tipa iz kojih su ljudi točili vruću vodu u svoje šalice. Nakon što bi se tablete otopile u vrućoj vodi, stražari bi zamolili dežurne zatvorenike da donesu termosice u određene ćelije s praktikantima. Zatvorenici bi govorili praktikantima da su termosice koristili zatvorski čuvari i da je ostalo još malo tople vode.
Budući da u ćelijama nije bilo termosica (što znači da nije bilo tople vode za piće), mnogi su praktikanti odgovorili potvrdno, kada su zatvorenici pitali tko bi želio popiti toplu vodu. Pogotovo novoprimljenim praktikantima, koji su još uvijek trebali tražiti dopuštenje za sve, uključujući dobivanje vode za piće, često je bilo drago da popiju malo tople vode bez prethodnog odobrenja.
Kako su praktikanti tijekom godina zatvora pili takvu toplu vodu s drogom, postupno su razvili različite simptome, uključujući: 1) pospanost, strah i gubitak pamćenja; 2) nadutost želuca i probavne smetnje; 3) nemogućnost buđenja, zamagljen vid, lupanje srca, gušenje i psihotične ispade; 4) ukočeni i hladni udovi. Jedna praktikantica je već imala ukočene udove i imala je problema s okretanjem tijela tijekom spavanja dok je bila u zatvoru. Tri godine nakon što je puštena, još uvijek nije u potpunosti oporavila svoje pamćenje. Njezina obitelj kaže da se ne može sjetiti nijednog mjesta koje su zajedno posjetili. Noge su joj također bile jako natečene.
Stražari nisu ciljali samo na postojane praktikante, već i na one koji su odustali od Falun Gonga pod pritiskom. Fu Guiying, bivši praktikant u kojega su čuvari imali veliko povjerenje, također je pio problematičnu toplu vodu. Postojala je još jedna bivša praktikantica koja je također pila takvu vruću vodu i otkrila da je izgledalo da njezina oštećena koža nikad nije zacijelila. Moguće je da su joj otrovni lijekovi spriječili zacjeljivanje kože.
Oni koji su bili pušteni obično su dobili priliku očistiti predvorje. Rekli su da su vidjeli da čuvari svaki dan donose svoju flaširanu vodu na posao. Bilo je i zatvorenika koji su bili u stražarskim uredima i tamo vidjeli hladnjake za vodu. Drugim riječima, čuvari su pili vodu u bocama ili vodu iz hladnjaka. Termosice su korištene samo da bi se praktikanti prevarili, da piju toplu vodu s otrovnim lijekovima u njoj.
Druge vrste zlostavljanja
U Odjelu br. 11 ženskog zatvora u Shandongu, droge korištene za psihijatrijsko zlostavljanje bile su lako dostupne. Ali kada su se praktikanti doista razboljeli, lijekovi su odjednom postali vrlo ograničeni ili nedostupni. Jednom je visoka praktikantica imala jake bolove u donjem dijelu leđa, zbog čega joj je bilo teško stajati ili hodati. Tek kada je mnogo puta molila čuvare, dopušteno joj je bilo da je zatvorenik odvede u zatvorsku bolnicu. Zatvorski liječnik pitao ju je najprije, da li je ona „transformirana“. Zatim joj je opipao donji dio leđa, a imala je na sebi zimski kaput, i rekao: „Ovo je lumbalna diskus hernija. Ne mogu ništa učiniti - morate pričekati dok vas ne puste i liječiti se negdje drugdje.”
Stomatološka njega također je korištena kao izgovor za zlostavljanje. Starija praktikantica iz grada Shouguanga zatočena je odmah nakon stavljanja proteze, ali prije nego što je izvršena konačna prilagodba. Zbog toga joj je proteza bila labava i stalno ispadala kada je otvorila usta da govori.
Prema zatvorskoj politici, svatko tko traži zubnu njegu mora imati najmanje 3000 yuana na svom potrošačkom računu i čekati mjesec ili dva da dobije termin. Kad je konačno ona došla na red da posjeti zatvorskog zubara, on joj je zalijepio protezu na dobar zub i naplatio joj preko 600 yuana za taj brzi popravak. Sljedećih nekoliko godina proteza se pomicala u njezinim ustima, što je dodatno otežavalo pranje njezinih zuba. Kasnije je i dobar zub otpao te joj je cijela proteza visjela u ustima. Pokušala je zakazati još jedan termin za ponovni posjet zubaru, ali joj je rečeno da se ništa ne može učiniti i da treba pričekati dok je puste na slobodu.
Vrijeme obroka u zatvoru bilo je vrlo ograničeno, ali povrće nije bilo fino izrezano ili dobro kuhano, što je starijim praktikantima otežavalo dovoljno brzo žvakanje hrane. Jednom je praktikantica otkrila da joj nedostaje zub, nakon što je pojela napola sirovo povrće. Mnogi drugi praktikanti su se susreli sa sličnom situacijom kada su progutali zube dok su jeli. Ova spomenuta praktikantica je otišla kod zubara i rečeno joj je da joj treba ukloniti sve zube i zamijeniti ih protezom. Ona je to odbila. Mnogi stariji praktikanti na kraju su u zatvoru dobili potpunu protezu u ustima, ali to nikada nije dobro funkcioniralo, jer im nije bilo dopušteno dovoljno često posjetiti zubara kako bi podesili ili održavali protezu. Potrošili su novac (više od 3000 yuana za svaku protezu), ali bi dobili nešto beskorisno.
Bilo je i drugih vrsta fizičkog zlostavljanja. Nakon mučenja i ranjavanja, praktikanti bi se suočili s daljnjim zlostavljanjem i ponižavanjem od strane zatvorenika. Nakon što je gospođa Zhao Jihua, koja je već imala 60 godina, poslana u zatvor, zatvorenika Jiang Pinga stražari su ovlastili da je svaki dan tuče u ćeliji. Budući da je zvuk udaranja bio preglasan, Jiang je ponekad odvukao gospođu Zhao u obližnji zahod i tamo je žestoko tukao.
Jednom je tijekom uzimanja krvi nekoliko zatvorenika pretuklo gospođu Zhao i psovalo je. Nijedan ih stražar nije zaustavio. Vidjevši kako gospođa Zhao ne popušta, stražari i liječnici su uputili zatvorenike, da dodaju lijekove koji oštećuju živce u hranu gospođe Zhao. To je dovelo do njezinog psihičkog poremećaja, što ju je učinilo mršavom i izrazito slabom.
Gospođa Bi Jianhong, praktikantica iz grada Yantai, stupila je u štrajk glađu u znak protesta zbog zlostavljanja. Svaki dan su je vukli u zatvorsku bolnicu na prisilno hranjenje. Zatvorski liječnici obično su upućivali zatvorenike da je nasilno hrane. Svako malo bi liječnik povikao: „Tko nije vježbao umetanje cjevčica za prisilno hranjenje, može doći i vježbati!“ Bez ikakve obuke, neki zatvorenici su nepromišljeno ubacili nosnu cijev, uzrokujući ogromnu bol gospođi Zhao. Bila je jedna praktikantica koja je umrla, nakon što joj je cijev umetnuta u pluća.
Kada je gospođa Meng Qingmei 12. svibnja 2020. uzviknula „Falun Dafa je dobar”, stražari su je stavili u samicu kao kaznu. U ime liječenja njezine bolesti, čuvari su je kasnije odveli u bolnicu na intravenske injekcije. Zatvorenik Shuang Shuang (iz grada Zibo, osuđen na pet godina zbog prijevare) tvrdio je da je igla ubodena na krivo mjesto i zamolio je liječnika da je izvuče kako bi ponovno ubadao. To se dogodilo nekoliko puta. Također je zatraženo da i neki drugi zatvorenici vježbaju ubadanje igle na gospođi Meng.
Na kraju je cijelo tijelo gospođe Meng postalo izrazito natečeno. Spašavanje u policijskoj bolnici Jinan nije uspjelo i ona je umrla od sustavnog zatajenja organa.
Nakon što je pandemija koronavirusa izbila krajem 2019., Odjel br. 11 i bolnica upotrijebili su drugu taktiku za zlostavljanje praktikanata. Po vrućem ljetnom vremenu, tražili su da stariji praktikanti nose debele pamučne maske. Kasnije su davali tanje maske, ali su vrpce za držanje maski bile toliko tanke, da su od njih jako boljele uši. Praktikanti su također bili prisiljeni raditi brojne testove na koronavirus i cijepiti se. Gospođa Yang Xiaoqin, praktikantica u gradu Jining, odbila je cijepljenje i držana je u samici sve dok nije puštena.
Tajni podzemni prolaz
Odjel br. 11 ženskog zatvora u Shandongu je vrlo opak. Praktikanti koji su ovdje bili zatočeni, obično nisu imali pojma kamo bi ozlijeđeni praktikanti bili odvedeni na „liječenje“ ili kako su tijela prebijenih na smrt bila transportirana.
Izvan Odjela br. 1 nalazi se cesta. Ako netko skrene u desno i onda skrene u lijevo na kraju ceste, vidjet će nekoliko velikih kanti za smeće, nedaleko od kojih su metalna vrata, koja se obično čuvaju. Unutar vrata je podrum u kojem su neki praktikanti bili mučeni, a krv je poprskana po zidovima. Neki su praktikanti ovdje pretučeni do ozljeda, invaliditeta ili smrti. Osim stražara ili zatvorenika koji su sudjelovali u mučenju, vrlo malo ljudi je znalo za tajnu podrumsku prostoriju za mučenje.
Još jedna tajna je skriveni podzemni prolaz od Odjela br. 11 do zatvorske bolnice. Kada su praktikanti bili teško premlaćeni i ranjeni, često su premješteni u bolnicu kroz ovaj prolaz. Neki praktikanti koji su bili mučeni do smrti, također su prebačeni kroz ovaj prolaz.
Gore navedeno su samo neke informacije koje sam vidjela i čula, dok sam bila zatočena u ženskom zatvoru Shandong. Uslijed čvrste informacijske blokade, moguće je, da se u zatvoru moglo dogoditi još groznijih, a javnosti nepoznatih događanja.
