Više ne odbacujem kritiku, učim da gledam sa tuđe tačke gledišta

(Minghui.org)

Odrastao sam na selu i smatram da sam relativno introvertan, ali sam uvek bio najbolji učenik u školi. Od osnovne škole do fakulteta, škole i časovi koje sam pohađao bili su za „krem“ učenika, i uvek sam bio član rukovodstva starešina. Često sam dobijao titule kao što je Izvanredni lider učenika. Po završetku fakulteta, uz preporuku škole, našao sam prestižan posao. Posle nekoliko godina rada, bio sam isključivo zadužen za istraživački projekat. Kao vođa projekta, dobio sam Treću nagradu za Nacionalni naučn-tehnološki napredak.

Nakon kultivacije u Falun Dafi, imam zdrav duh i telo, moj rad je još uspešniji, karakter mi je vedriji i moji odnosi su se znatno poboljšali. Mnogo puta da sam dobijao zvanje istaknutog radnika. Već nekoliko godina imam poštovanje i dobijam komplimente od mnogih ljudi. Na taj način su moje samopoštovanje i samopouzdanje jako ojačali i stekao sam naviku da slušam samo lepe reči i da ne dozvolim da me drugi kritikuju. Posebno mi je stalo da me drugi poštuju.

Pre nego što sam se kultivisao u Falun Dafi, uprkos mojoj mladosti, moje telo je već bilo izmučeno od bolesti kao što su migrene, koprivnjača, neurastenija i čir na želucu. Nakon što sam počeo da se kultivišem u Falun Dafi, sve ove bolesti su nestale. Nakon početka progona Falun Dafe od strane Komunističke partije Kine (KPK), bio sam ilegalno poslat u radni logor na više od tri godine. U tom periodu bio sam mučen i nasilno primoran da se odreknem vere. Kao rezultat toga, imao sam recidiv čira na želucu.

Nakon što sam izašao iz radnog logora, nastavio sam kultivaciju Falun Dafe. Međutim, ubrzo sam ponovo ilegalno odveden u pritvor i mnogo puta proganjan. Moj čir na želucu se na kraju razvio u perforaciju želuca, zbog čega sam morao da budem hospitalizovan i operišem se. Nakon što sam otpušten iz bolnice, ozbiljno sam razmišljao o sopstvenoj kultivaciji. Shvatio sam da su vezanosti za zameranje i mržnju jedan od važnih uzroka mojih mnogih nevolja. Vezanost je nastala jer sam samo želeo da čujem ljude kako mi govore lepe reči i nikada nisam dozvoljavao drugima da me kritikuju. Stoga sam odlučio da se iskreno kultivišem i da se oslobodim ovih ljudskih vezanosti.

Moj učinak na poslu

U mojoj kancelariji postoji kolega koji obično nije ozbiljan u poslu. Živeo je u istoj zgradi kao i ja, i nekada smo radili zajedno u istom odeljenju, tako da smo se prilično dobro znali.

Jednog dana me je sreo u našoj kantini i počeo da me kritikuje: „Zašto si tako pun sebe? Ti...” Rekao je niz prljavih riječi, a ljudi u kantini su nas pogledali. Nasmejao sam se i rekao: ,,I ti si ovde na ručku!" Izrekao je još jednu rundu grubih kritika. Nisam ništa rekao i samo sam se osmehnuo. Zatim je izašao iz kantine. Otišao sam do pulta po hranu i seo da jedem. Međutim, u srcu sam se stalno pitao: „Zašto je ova osoba tako necivilizovana? Koristi takve prljave reči da grdi ljude!” Imao sam malu misao o zameranju.

Nekoliko dana kasnije kad sam išao kući, ovaj kolega i još nekoliko kolega stajali su i ćaskali na glavnom ulazu u našu zgradu. Ugledao me je i ponovo počeo da me kritikuje. Usledile su prljave reči. Ovog puta sam prestao da guram svoj električni bicikl, i nasmešio se dok sam ga slušao. Čak je razgovarao sa ostalima dok me je grdio. Nisam se pokolebao, već sam mu se samo osmehnuo.

Pogledao sam unutra da vidim zašto se desila ova situacija. Zašto me je kritikovao? Da li sam uradio nešto pogrešno? Nakon dubljeg razmišljanja, otkrio sam da sam ga gledao sa visine. Smatrao sam da nije ozbiljan u svom poslu, već samo voli da se hvali i takođe je bio pomalo prost. I ranije sam govorio loše stvari o njemu iza leđa. Takođe nisam bio voljan da mnogo razgovaram s njim. Shvatio sam da od sada moram da mu pokažem poštovanje i bolje se ophodim prema njemu.

Jednog dana me je rukovodilac, koji je moj bivši kolega, sreo na ulazu u kantinu. Iznenada je uperio prstom u mene i glasno me prekorio: ,,Ti uopšte ne radiš nikakav posao! Samo trošiš resurse kompanije! Reci mi koji si posao uradio?! Koja je svrha držati te u društvu?!" Dogodila se još jedna runda oštrih kritika!

Bio sam zaprepašćen i pomislio sam u sebi: „Ovaj čovek je prebačen u drugo odeljenje, dakle, više nemamo ništa zajedničko. Tako da nema pojma da li ja radim svoj posao ili ne. Dakle, ne bi trebalo da govori takve stvari o meni. Samo sam tupo zurio u njega i ćutao. U tom času se možda osetio pomalo posramljeno i brzo je pokazao na starijeg rukovodioca iza mene, koga dobro poznaje, i rekao: „Govorim o tebi. Odgovorio sam sa 'O' i brzo ušao u kantinu.

Posle toga sam razmišljao šta je to što sam pogrešio, što je dovelo do ovakve situacije. Međutim, nisam mogao da nađem neki poseban razlog. Baš dok sam pisao ovaj članak, iznenada sam se setio kada sam radio sa ovom osobom u prošlosti, bio sam zadužen za video nadzor, ali u suštini nisam mario mnogo za stvari. Kasnije mu je zbog greške na radu izrečena opomena od rukovodioca odeljenja. Možda mi je zamerio što nisam pažljivo nadgledao posao i nisam podsetio na to, zbog čega je dobio ukor. Pa je mislio da sam ja neodgovoran. U stvari, uvek sam davao sve od sebe na poslu. Nedavno sam pokušavao da nadoknadim svoje učenje Fa i vežbe tako da sam se malo opustio u svom poslu. Učitelj mi je ukazao na ovu stvar. On me podseća da budem vredan na svom poslu i da nastavim da dobro ispunjavam svoje obaveze.

Zapravo je malo smešno pričati o ovome. Moje ime se izgovara na isti način kao i jedna reč koja se koristi u našim svakodnevnim životima. Stoga, neko je iskoristio moje ime da me ismeva. Nakon što sam počeo da radim, ljudi su me zvali Mali Mou (moje prezime, što je prilično retko) ili brat Mou. Mogu to da prihvatim. Međutim, kada bi me ljudi direktno zvali punim imenom, bio bih pomalo nesrećan zbog toga. Da osoba koja me je zvala punim imenom nije neko meni blizak, bio bih zaista nesrećan, misleći da me ta osoba ne poštuje. Ponekad bih pokazao ljutito lice ili ih samo ignorisao. Povremeno ne bih sarađivao sa njima dok radim.

Sada sam se otarasio ovih vezanosti da ne dozvoljavam drugima da pričaju loše o meni. Više se ne kolebam bez obzira kako mi se drugi obraćali, već sam u stanju da se suočim sa tim sa osmehom i da to ne prihvatam k srcu.

Moj učinak u mom porodičnom životu

Jednog dana, prosuo sam vodu po podu kupatila dok sam prao kosu i zaboravio da je obrišem krpom. Kada je moja žena ušla u kupatilo i videla, počela je da me kritikuje i kazala da sam gori od svih. Pomislio sam: samo nisam obrisao pod, kako sam mogu biti gori od svih? Međutim, iznenada sam shvatio da zaista grešim u ovoj situaciji. Sličan incident se desio u prošlosti i ona me je takođe kritikovala zbog toga. Iako se nisam dobro sećao njenih reči. Zbog toga sam odmah otišla u kupatilo da obrišem pod. Rekao sam sebi da moram da uradim ovo dobro sledeći put.

Jednog dana popodne, otišao sam da prisustvujem venčanju i kada sam se vratio, žena me je pitala da li je vreme napolju hladno. Odgovorio sam joj da nije hladno, pa nije ponela dodatnu odeću i izašla napolje. Kada se vratila, rekla je: ,,Prošlo je više od 30 godina i nijednom nisam čula ni reč istine od tebe. Vreme napolju je bilo veoma hladno, ali rekao si da nije hladno." Odgovorio sam: ,,Napolju stvarno nije hladno! Vozio sam električni bicikl kući i nisam osećao hladnoću." Onda je telefonirala i rekla sestri i našoj ćerki o ovome. Nakon što se moj sin vratio kući, rekla je i mom sinu za to. Moja ćerka i njena sestra su takođe rekli da je napolju hladno dok je moj sin rekao da nije hladno. Pogledao sam unutra i pomislio: ona se plaši hladnoće. Kada sam joj odgovorio, nisam se stavio na njeno mesto i razmišljao o njenim osećanjima. Iako mi nije bilo hladno, možda je hladno za nju. Iz ovoga sam se setio da sam tokom svih ovih godina retko razmišljao o njenim osećanjima. Ovo je možda ostavilo relativno dubok utisak na nju. Ubuduće moram više da razmišljam o njenim osećanjima kada govorim i radim stvari i stavljam se na njeno mesto.

Neko vreme, kada sam kod kuće, šta god da sam rekao ili uradio, žena me je uvek kritikovala. U početku sam se trudio da tolerišem i nisam uzvraćao. Ponekad je bilo očigledno da je ona ta koja je pogrešila, ali me je svejedno kritikovala. Ponekad sam uzvratio u mislima, a ponekad čak sam hteo da je ošamarim. Znao sam da te zle misli nisu moje pa sam upozorio sebe da se pridržavam Istinitosti-Blagosti-Trpeljivosti. Istovremeno, takođe sam poslao ispravne misli da se rešim loših predstava u mislima i zlih bića koja su to kontrolisala. Čineći to, njene loše reči bi bile lakše za čuti.

Kasnije sam naučio da gledam unutra. Setio sam se nečega što je Učitelj rekao:

,,Čak i u običnim scenarijima, poput „želim da uradim ovo ili ono”, ili „ovo treba uraditi ovako ili onako” – čak i tu ćeš možda nenamerno povrediti nekoga."Džuan Falun

Nakon ovog razumevanja, shvatio sam da sam uvek koristio svoje mišljenje da procenim šta je dobro ili loše. Uvek sam odlučivao šta i kako želim da radim, a nisam uzimao u obzir osećanja svoje žene. Nesvesno, ovo ju je stvarno povredilo. Stoga, posle toga, u porodičnim stvarima, više nisam direktno odlučivao šta i kako da uradim nešto. Umesto toga bih dao predloge. Posle toga, bez obzira šta je rekla, bio sam u stanju da ostanem postojan i suočim se sa njom sa osmehom. Kao rezultat toga, moja žena više ne reaguje ružnim rečima kada govorim ili radim stvari.

Kada radim objašnjavanje istinu licem u lice, vezanost za strah i nespremnost da dozvolim drugima da pričaju loše o meni i dalje se pojavljuju ponekad. Zato još uvek moram da budem marljiv u svojoj kultivaciji.

Gore navedeno su moja ograničena iskustva u kultivaciji. Ljubazno mi ukažite ako ima mesta za napredovanje.

Copyright © 2024 Minghui.org. All rights reserved.

Mediji

Prijavite se

na naš newsletter

© Copyright Minghui.org 1999-2024