Dosta puta, dok pomno promatramo našu kultivaciju, trebali bismo ispraviti način na koji govorimo i obavljamo stvari. Posebno kada samo oformili navike u govoru i u tonu. Ako pomno promotrimo, pronaći ćemo da se kroz njih manifestiraju mnoge ljudske predodžbe, vezanosti i demonska priroda. Naše riječi mogu uzrokovati da se drugi osjećaju nelagodno ili ih mogu povrijediti.
Jednom su mi rekli da je netko iz naše grupe za zajedničko učenje Fa prestao dolaziti. Nakon nekoliko dana tom praktikantu je dosadilo da uči sam kod kuće te se vratio u našu grupu. Pitao sam zašto je prestao dolaziti i praktikant mi je rekao da je to zbog načina na koji sam ja gledao na ljude s visoka dok sam pričao, kao da sam uvijek u drugima nalazio mane.
To što je rekao taj praktikant mi je bilo od velike pomoći. Godinama sam vjerovao da sam vrlo marljiv u kultivaciji i obavljao sam dosta poslova za potvrđivanje Fa. Međutim, zašto je ovaj praktikant imao tako loš odnos sa mnom? Drugi su također razgovarali o meni iza mojih leđa i govorili kako imam svakakve vezanosti te da ne mogu tolerirati druge ljude. U čemu je bio problem?
Godinama sam bio zbunjen u vezi toga. Međutim, nastavio sam učiti Fa i dijeliti iskustva s kolegama praktikantima i stvari su mi postale jasnije. Smatram da temeljno pitanje nisu jedino moje ljudske predodžbe i vezanosti, nego duboko ukorijenjena navika. Nisam dobro kultivirao govor, a to je dovelo do toga da sam povrijedio kolege praktikante. To je bio korijen mog problema.
Moj problem se manifestirao na sljedeći način za vrijeme okupljanja s kolegama praktikantima: slobodno sam govorio o nedostacima i propustima onih koji nisu bili prisutni sastaku, žalio sam se u vezi jednog para koji se već dugo vremena nisu mogli rješiti svoje natjecateljske vezanosti, drugi praktikant je uzimao lijekove i išao u bolnicu, treći praktikant nije održavao svoj xinxing i bio je upleten u konflikt.
Umjesto da mjerim sebe sa standardima Fa i gledam u ispravne radnje i pozitivne strane kolega praktikanata, davao sam previše važnosti negativnim stranama.
Nisam shvatio da ne kultiviram svoj govor i da me zato stare sile iskorištavaju. To je povećalo razmak među kolegama praktikantima. Kada o praktikantima govorim loše stvari, iza njihovih leđa, oni će saznati za to, prije ili kasnije. Ta situacija je složena kad druga osoba prenese poruku i doda svoja preuveličavanja. Kako onda kolega praktikant ne bi bio ljut na mene?
Tog dana sam imao živopisan san: brojni Dafa praktikanti su se penjali na planinu i svi su se jako naporno trudili da se popenju još više. Međutim, nitko nije obraćao pažnju na to gdje koračaju, konstatno zapinjući na kamenja po putu, padajući i sudarajući se s onima ispod njih. Svi su ozlijedili one ispod njih, svi su bili ozlijeđeni od strane onih iznad njih. Neki su bili ozlijeđeni tako ozbiljno da su im ostali ožiljci. Međutim, svi su se i dalje penjali. To me je iznenadilo! Zar nismo u tom stanju zadnjih nekoliko godina? Nitko nije pazio na kultiviranje govora i svi su govorili o drugima iza njihovih leđa. Svi su škodili drugima, dok su istovremeno drugi škodili njima. Jedino su zle sile sretne kada vide te stvari, ali Učitelja boli srce. Nismo uspjeli to spoznati, čak i nakon toliko dugo vremena. Kod obitelji u kojima su svi praktikanti, situacija je još gora jer nisu obazrivi prema drugima kada pričaju. Zašto smo takvi? Tendencija da krivimo druge se dosta proširila. Fa-ispravljanje dolazi do samog kraja i je li ovo način na koji Dafa praktikanti sazrijevaju?
Od tada, često razmišljam o tom snu. Sada, kada razgovaram s kolegama praktikantima, održavam miran um i dobrodušan ton. Uvijek se podsjećam da ne povrijedim druge. Trebamo potpuno eliminirati kulturu govora KPK u kojoj smo iznad svih i uvijek krivimo druge. Kada obratim pažnju na kultiviranje tog aspekta, primjećujem da dosta napredujem i da je sve više praktikanata voljno podijeliti svoja iskustva sa mnom.
