Dana 23. prosinca 2021., Joe Biden, predsjednik Sjedinjenih Država, potpisao je dvostranački zakon, „Zakon o sprječavanju prisilnog rada Ujgura”, kojim se zabranjuje ulazak robe proizvedene prisilnim radom u kineskoj regiji Xinjiang na američko tržište. To naglašava činjenicu da iako je sustav radnih logora službeno ukinut u Kini 2013. godine, prisilni rad i dalje se nastavlja.
Jedna skupina koja je posebno na meti takvog kršenja ljudskih prava su praktikanti Falun Gonga, sustava miroljubive meditacije koji je progonjen od strane Komunističke partije Kine (KPK) od srpnja 1999. U usporedbi s Ujgurima, prisilni rad nametnut praktikantima Falun Gonga je često čak i gori, kao što je objašnjeno u nastavku.
„Uhitili smo te zbog novca”
Bilo je brojnih izvještaja na Minghui.org o prisilnom radu, a evo nekoliko primjera.
Povećano radno opterećenje tijekom pandemije
Odjel 11. zatvora u provinciji Shandong nastavio je prisilni rad 22. srpnja 2020., nakon pauze tijekom pandemije. Šef odjela, Wang Chuansong, naredio je postupno povećanje radnog vremena i radnog opterećenja. Zatočenici su morali ustajati u 5 umjesto u 6 ujutro i raditi do 20 ili do 21 sat. Opterećenje se također povećavalo sa 400 jedinica proizvoda dnevno na 800, pa čak i na 1600 dnevno.
„Wang je nedavno imenovan na ovu poziciju i sigurno je mislio akumulirati politički kapital, tako što će nas natjerati da radimo više”, rekao je jedan zatvorenik. Zapravo, to se doista tako i dogodilo. Opterećenje se ubrzo udvostručilo, a nakon nekog vremena ponovno se udvostručilo. Zbog odbijanja prisilnog rada, praktikant g. Zheng Xufei stavljen je u samicu, gdje je bio prisiljen stajati dugo vremena, ponekad i nakon ponoći. Zatvorenici Xu Chao i Liu Huailing dobili su zadatak da promatraju gospodina Zhenga i snažno su gazili po prstima g. Zhenga, zbog čega su prsti bili jako natečeni.
Rad preko 10 sati dnevno s obrokom veličine jajeta
Slična situacija dogodila se u zatvoru Jiazhou u gradu Leshan, provincija Sichuan. Praktikanti koji su tamo bili zatočeni bili su prisiljeni raditi teške poslove bez plaće više od 10 sati dnevno, ali svaki je obrok bio samo malo veći od jajeta. S druge strane, opterećenje se povećavalo iz dana u dan. Elektronički proizvodi koje su bili prisiljeni proizvoditi stalno su se brojčano povećavali, s 50 jedinica dnevno, na 60, 70 ili na 80 dnevno.
Zatvorski službenici su tvrdili da su zatočenici radili 8 sati dnevno, 5 dana u tjednu, s dva dana pauze, dok je u stvari pauza bila najviše pola dana tjedno. Ako praktikant ne bi uspio završiti svoje dnevne radne zadatke, politički instruktor Odjela 6 Li Wenqing naredio bi zatvorenicima da vežu praktikanta, umetnu dvije kuglice veličine jajeta u njegova usta i učvrste ih užetom, poprskaju mu lice paprenom vodom i pokriju cijelu glavu štitnikom za lice. Praktikant bi tada bio prisiljen stajati mirno više od 10 sati dnevno, s dva zatvorenika koja bi ga promatrala. Ovi dodijeljeni zatvorenici često su skidali kaput praktikanta kako bi ga pothladili, a spavanje nije bilo dopušteno. Jednog praktikanta po imenu Xiao Si, jednom je na ovaj način kaznio Li Wenqing, od 2. kolovoza 2020. do 5. siječnja 2021. godine.
Fizičko mučenje, psihičko zlostavljanje i smrt
Gospođa Chen Yongchun, praktikantica u gradu Yingkou, pokrajina Liaoning, uhićena je u listopadu 2015. godine, a njezin dom je opljačkan. Kada je rekla da je nevina, policajac je to odbacio: „Kako se usuđuješ još govoriti o tome? Uhićujemo te da bismo dobili bonus.”
Nakon što je osuđena na pet godina zatvora, gospođa Chen poslana je u ženski zatvor u Shenyangu, gdje je bila prisiljena proizvoditi papirnate brodove. Vrlo često je morala raditi do iza ponoći bez pauze, a zatvorenici su je s vremena na vrijeme tukli. Posljedica dugotrajnog fizičkog mučenja i psihičkog zlostavljanja, bila je, da je često bila u transu. Uz slabi apetit, brzo je smršavila.
Godine 2019. gđa Chen je počela pokazivati simptome dijabetesa i njezino se stanje brzo pogoršalo. Kada ju je obitelj u listopadu 2020. pokupila iz zatvorske bolnice, nije mogla sama hodati. Nije mogla jasno vidjeti i bila je izrazito mršava. Nekoliko mjeseci kasnije, gospođa Chen umrla je u dobi od 50 godina, 4. ožujka 2021. godine.
Gotovo 700 državnih poduzeća u zatvorima diljem Kine
Prema dostupnim statistikama, postoji najmanje 681 državno poduzeće sa sjedištem u zatvorima, u gotovo svim provincijama diljem Kine. Osim toga, zakonski predstavnici 432 takve tvrtke također imaju pozicije u državnim agencijama, u rasponu od ravnatelja ili zamjenika ravnatelja zavoda za zatvorsku upravu, do ravnatelja ili zamjenika ravnatelja zatvora.
Ovim zatvorskim poduzećima upravlja se centralno i koriste gotovo isključivo besplatnu radnu snagu. Zatočenici su prisiljeni raditi preko svojih fizičkih i psihičkih granica ili bi se suočili s mučenjem. Ogromno besplatno tržište rada u raznim zatvorima, radnim logorima i centrima za ispiranje mozga, daje KPK ogromnu konkurentsku prednost, jer se natječe s drugim zemljama. Bez obzira na to koliko SAD nametne carina na proizvode proizvedene u Kini, to ne bi imalo značajan učinak na tržište besplatnog rada u Kini.
Podaci pokazuju da, iako su praktikanti Falun Gonga glavne žrtve prisilnog rada, druge skupine su također na meti, uključujući zatočene zagovornike ljudskih prava, odvjetnike, obične građane koji su podnijeli peticije za svoja prava, članove podzemne crkve, Ujgure i druge. Zapravo, nakon što je KPK počela progoniti Falun Gong 1999. godine, tržište prisilnog rada u Kini naglo se povećalo.
Podizanje svijesti
Julie Keith, majka iz Oregona, otvorila je paket ukrasa za Noć vještica, kupljenih u lokalnoj maloprodajnoj trgovini 2012. Unutar paketa je bilo SOS pismo, poslano iz sada nepostojećeg radnog logora Masanjia.
„Ljubazno vas molimo da pošaljete ovo pismo Svjetskoj organizaciji za ljudska prava. Tisuće ljudi ovdje koji su pod progonom Vlade Kineske Komunističke partije, će vam zauvijek zahvaljivati i pamtiti vas”, stoji u pismu. Objašnjava se da su tamošnji zatočenici morali raditi 15 sati dnevno bez pauze subotom, nedjeljom ili drugim praznicima; inače bi bili kažnjeni premlaćivanjem, mučenjem ili drugim vrstama maltretiranja. Jedva su zarađivali nešto novca - samo 10 yuana (ili 1,6 US dolara) mjesečno.
Osoba koja je napisala ovo pismo bio je gospodin Sun Yi, inženjer u Pekingu, koji je bio zatočen u radnom logoru Masanjia zbog prakticiranja Falun Gonga. Godine 2018. ova je priča pretvorena u dokumentarni film Pismo iz Masanjie . Kada je prikazan u poslovnoj zgradi Rayburn House u Washingtonu D.C. u rujnu 2019., članovi osoblja desetaka članova američkog Kongresa pogledali su dokumentarac.
Proizvedeno u Kini: Zatvorenik, SOS pismo i skrivena cijena američke jeftine robe, knjiga Amelie Pang, objavljena je u veljači 2021. „Potresan i moćan pogled na brutalne robovske radne logore u Kini, koji masovno proizvode naše potrošačke proizvode”, napisao je o knjizi Chris Hedges, novinar i dobitnik Pulitzerove nagrade.
Iako su ovo pismo iz Masanjie i drugi incidenti pokrenuli kraj sustava radnih logora u Kini 2013., prisilni rad se nastavio i pronađena su dodatna SOS pisma.
Početkom 2017. djevojka u New Yorku pronašla je takvu SOS poruku iz zatvora u Kini, na poleđini papira za zamatanje kutije za kolače. U ožujku 2017., jedna žena u Arizoni pronašla je takvo pismo iz zatvora Yingshan u provinciji Shanxi, u novčaniku koji je kupila u Walmartu. Tijekom Božića 2019., šestogodišnja djevojčica u Ujedinjenom Kraljevstvu pronašla je SOS poruku iz zatvora Qingpu u Šangaju, na božićnoj čestitki kupljenoj u Tesco, najvećem trgovcu na malo u zemlji.
Progon se nastavlja
Prema Amnesty International, nakon što je KPK 2013. godine objavila da će zatvoriti radne logore, mnogi od tih objekata preimenovani su u centre za liječenje od droge. Pored toga, logore za zatočenje u Xinjiangu koje je pokrenula KPK 2014., zapadne zemlje i organizacije za ljudska prava smatraju logorima za „preodgoj” ili radnim logorima. Ondje je zatočeno oko milijun do tri milijuna ljudi.
Nakon što je KPK izvukla ogromne koristi od Falun Gong praktikanata, primijenila je sličnu taktiku na zatočene Ujgure, disidente i zagovornike ljudskih prava. Zapravo, nakon što je bivši vođa KPK Jiang Zemin izdao naredbu protiv Falun Gong praktikanata, da „se kleveta njihov ugled, financijski ih i fizički uništi”, dužnosnici su smiono pritvorili, zatvorili i mučili veliki broj praktikanata. Mnogi praktikanti su također pretrpjeli psihijatrijsko zlostavljanje i seksualno zlostavljanje ili su nestali. Mnoge od ovih taktika sada su korištene na Ujgurima ili muslimanima.
Prema izvješću Human Rights Watch iz 2022., dužnosnici KPK „počinili su zločine protiv čovječnosti u sklopu široko rasprostranjenog i sustavnog napada na Ujgure i druge turkijske muslimane u Xinjiangu, uključujući masovna zatočenja, mučenje i kulturni progon”. Mnoge od ovih metoda su prethodno korištene protiv Falun Gong praktikanata.
Parlamenti u Belgiji, Kanadi, Češkoj, Litvi, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, donijeli su rezolucije za osudu genocida KPK nad Ujgurima. U usporedbi s ovim, međutim, progon od strane KPK protiv Falun Gong praktikanata je puno brutalniji i traje puno duže vremena.
„Da su zločini protiv čovječnosti počinjeni protiv Falun Gonga je van svake razumne sumnje. Dokazi su nedvojbeni, detaljni, potkrijepljeni i opsežni”, napisali su kanadski filmski redatelj Caylan Ford i odvjetnik za ljudska prava David Matas, u članku iz prosinca 2021. pod naslovom „Držimo naše oči otvorenim za kinesku mašineriju represije”.
„Postoji realno pitanje zašto toliko puno ljudi ne zna da se to događa”, piše u članku, „Malo je događaja u novijoj kineskoj povijesti imalo tako dubok utjecaj na politički, sigurnosni i psihički aspekt zemlje i malo je događaja tako malo proučavano ili tako slabo shvaćeno.”
„Ako se kineskoj komunističkoj partiji dopusti da počini genocid i zločine protiv čovječnosti nad svojim narodom, zamislite kako će se ohrabriti učiniti to slobodnom svijetu, u ne tako dalekoj budućnosti”, rekao je bivši američki državni tajnik Michael Pompeo 19. siječnja 2021.
Mi moramo raditi zajedno kako bismo govorili protiv ovog zločina totalitarnog režima; inače, drugi možda neće čuti naš glas, kada na kraju postanemo žrtve.
