Danas sam čuo da neko u mojoj porodici, ko je također praktikant, govori o porodičnim problemima drugog praktikanta. Ta porodica je bila jako poremećena i bila u velikom sukobu oko porodičnog nasljedstva koje je nedavno podijeljeno. Nekoliko ljudi u ovoj porodici su također praktikanti, ali suočeni sa vlastitim interesom, nisu se sjetili da su praktikanti i bavili su se problemom na osnovu svojih ljudskih shvatanja. To je dovelo čak do odlaska na sud. Kada praktikanti potpuno zaborave ko su i zašto su ovdje i kada su umjesto toga vođeni svojim ljudskim shvaćanjima i vezanostima, njihovo je ponašanje nalik ponašanju običnih ljudi.
U početku, dok sam slušao ovu ženu iz moje porodice kako priča o toj situaciji, stalno sam odmahivao glavom i uzdisao. Međutim, ubrzo sam postao oprezan i podsjetio je da se ne upušta u njihove sukobe. Onda je ona prestala da priča o tome.
Kasnije sam se zapitao na šta me je podsjetilo to što sam slušao te stvari? Ti praktikanti su zaboravili da su praktikanti, i to se pokazalo u njihovom ponašanju. Nisam li ja bio isti? U određenim aspektima, činilo se da sam malo bolji od njih, ali kada je riječ o izražavanju vlastitih vezanosti, ja sam bio isti. U takvim trenutcima, nisam se mogao sjetiti da sam praktikant. Kako god bilo, manifestacija je ista, samo je vezanost drugačija.
Kada sam to shvatio, prezir koji sam upravo osjećao prema njima je istog časa nestao. U tom sam trenutku bio svjestan da kultivacija zaista nije laka, a da nije laka ni drugim praktikantima. Od srca sam rekao članu svoje porodice: „Praktikanti u toj porodici su u velikoj neprilici. Kada čujemo za njih, ne trebamo ih zanemarivati i gledati s visine. Pored gledanja u sebe, vjerovatno bismo im trebali pomoći i slanjem ispravnih misli.” Onda sam odjednom osjetio želju da zaplačem. Vidio sam i člana moje porodice kako briše oči.
U tom trenutku sam osjetio da mi je srce jako otvoreno i da su mnoge supstance koje su me opterećivale tokom svog tog vremena nestale. Iako to nisam mogao vidjeti, osjećao sam da sam dosegao veoma široku oblast uma.
Kasnije, kada sam recitovao Fa, otkrio sam da je moje pamćenje bilo veoma iskreno. Mogao sam odmah razumjeti i zapamtiti dijelove koje sam nedavno pokušavao zapamtiti. Bilo je to zaista neopisivo divno i radosno.
Nakon toga, moje slanje ispravnih misli se također poboljšalo. Zbrkane i ometajuće misli koje su već dugo bile tu su nestale. Sada je moj um bio veoma bistar i otvoren, a misli fokusirane i snažne. Slao sam ispravne misli da pomognem svim svojim kolegama praktikantima koji su prolazili kroz razna iskušenja, da mogu eliminisati svo zlo koje je stvorilo jaz između kolega praktikanata i da uklonim svo zlo koje manipuliše ljudima da progone Dafa i Dafa praktikante.
Kroz slanje ispravnih misli, shvatio sam da Dafa praktikanti šalju ispravne misli da uklone zlo, ne da bi izbjegli progon, već da bi spasili živa bića. Živa bića koja su izmanipulisana i koje zlo koristi, su pravi cilj progona. Ona su na ivici najopasnije provalije.
Stres pod kojim sam bio zbog nekih opasnih situacija s kojima sam se nedavno susreo prilikom objašnjavanja istine i potvrđivanja Fa se također potpuno dezintegrisao. Također sam shvatio da su svi problemi, nedostaci, nesporazumi, itd. drugih praktikanata koji se odražavaju u našim mislima, pokušaji zla da stvori podjele među Dafa praktikantima. Ne trebamo se zavaravati, to treba prepoznati i očistiti ispravnim mislima. Ako ih odlučno uklonimo kada izbiju, oni će postajati sve slabiji i konačno će potpuno nestati.
Danas sam dugo slao ispravne misli i u opšte nisam osjećao umor. Sve divne promjene i osjećaj prostranosti neba i zemlje proizlaze iz gledanja unutar sebe, mijenjanja bilo kakve predstave o tome da smo iznad drugih i toga da se prema kolegama praktikantima i živim bićima ophodimo dobrodušno i ljubazno.
