Neki dan sam pročitao članak kolege praktikanta „U kultiviranju u Periodu Fa Ispravljanja postupati sa najčišćim i najpoštenijim umom" koji je sadržavao priču u kojoj se raspravljalo o pitanju čovjekove čistoće u vlastitoj želji za kultiviranjem.
Priča je sljedeća:
Mesar susretne na putu dva putnika koja su kultivirala Budinstvo. Putnici rekoše kako su krenuli na zapad da vide Buddhu i pokušali su uvjeriti mesara da krene s njima. Mesar im reče: „Ja sam previše prljav i neugledan čovjek. No molim vas, ponesite moje iskreno srce sa sobom.“ (Ovo nam govori da iako zanimanje ovog čovjeka nije bilo čisto, on je ipak imao iskreno srce koje je poštivalo i stremilo ka Buddhi.) Zatim je mesar izvadio vlastito srce i dao ga putnicima. (Ovo nam govori da mesar nije imao sumnje ili oklijevanja u svoje poštivanje i stremljenje ka Buddhi.) Dvije osobe koje su kultivirale pristale su i ponijele njegovo srce na Zapad. Kada stigoše do Buddhe, Buddha im pokaže na veliki kotao ključale vode iskušavajući ih imaju li odvažnosti da skoče u njega? Oba putnika su dugo oklijevala misleći: „Možda je najbolje da prvo ubacimo srce u vodu kako bi vidjeli što će se dogoditi?“ (Ovo nam govori da ta dva kultivatora nisu imala puno povjerenje u Buddhine riječi i da su ih, još uvijek, mjerili ljudskim srcem) I tako, oni ubaciše mesarevo srce u kotao, a ono se (odmah) pretvori u Zlatnog Buddhu. (Odraz razine stanja unutarnjeg Bića osobe) Vidjevši to dva putnika odmah uskočiše u kotao. (Ovo govori o tome da su dva putnika imala jako lošu kvalitetu prosvjetljenja i da su zapeli u „vidim – vjerujem“ načinu razmišljanja. Uradili su ono što je Buddha rekao tek nakon što su vidjeli rezultat proistekao iz nekog čina.) Rezultat toga je bio da su se pretvorili u dva pržena uštipka, kao odraz nivoa ili razine stanja njihovog unutarnjeg Bića.
U drugom članku, „Ne imanje ljudske predodžbe na kraju“, kolega praktikant opet kazuje priču o dvije osobe. Jedna od njih je imala sjajnu vanjštinu. (Sve je radila savršeno i prikladno, i pri tome dobivala pohvale sa svih strana.) Nakon što je preminuo i nakon što su ga ljudi otvorili našli su unutra sve prljavo i propalo, i svi su o toj osobi govorili kao „Sjajnoj i veličanstvenoj izvana, ali sa trulom i prljavom nutrinom.“ (Loše stvari unutar bijahu pokrivene, i nisu bile očišćene na temeljnoj razini.) Druga je pak osoba imala potpuno običnu vanjštinu i nije se ničim isticala. Ta osoba je počinila samoubojstvo budući da nije bila sposobna razriješiti neki beznačajni problem. Nakon njegove smrti, kada su je ljudi otvorili, uvjerili su se da je iznutra bila blistavo sjajna sa zlatnim svjetlom. Ljudi su tresli glavama žaleći za tom osobom govoreći: „ Ova je osoba bila obična i neupadljiva izvana, ali zato veličanstvena iznutra.“ I svi su se složili da je sramota za tu osobu da se odrekla svega što je postigla. U stvari ova se osoba kultivirala prilično dobro, ali jednostavno nije mogla to spoznati. Budući da je počinila samoubojstvo zbog nevažne stvari koju nije mogla prevladati, sva njena prethodna postignuća za vrijeme kultiviranja su bila u potpunosti za ništa.
Pročitavši ove dvije priče, osjetio sam kako su veoma dobra opomena za mene i za sve da bolje kultiviramo svoj xinxing (prirodu duha, moralni karakter) i bolje razumijemo Fa. Iz prve priče sam shvatio da radeći Dafa posao u dugom vremenskom periodu, bez razmišljanja o bilo čemu drugome, ne znači nužno da je osoba u stanju duha u kakvom bi Dafa učenik trebao biti. Kako istinski ići svojim putem dobro i ispravno, nije nešto što se može odmah jasno i potpuno shvatiti.
U prošlosti, u vrijeme osobnog kultiviranja, bilo je mnogo voditelja Asistentskih Centara, asistenata, i starijih praktikanata, uključujući i praktikante koji su stalno bili u Učiteljevoj blizini, bilo u Kini ili inozemstvu, koji su činili mnogo toga za Dafa i bili veoma sposobni, ali su neki imali jako uočljiv problem sa vlastitim xinxingom. Na primjer, vrlo često nisu učili Fa ili nisu učili Fa kao kultivatori (gledajući na Fa samo kao na izvor informacija ili pak proučavajući Fa iz radoznalosti ili na način istraživanja, i.t.d.), ili pak nisu imali dobrodušno srce, već birokratski stav ili pak jak osjećaj za hijerarhiju, ili su bili puni sebe, bili ljubomorni, takmičarski nastrojeni, prekomjerno usredotočeni na dobitak i gubitak itd. Naravno da im je kultiviranje bilo krajnja nakana i nisu išli za stvarima kojima se bave obični ljudi. Ali među kultivatorima i u krugovima praktikanata kada bi došlo do nečega što su oni smatrali za „dobitak“, bijahu veoma napadni u postizanju istog, bez imalo razmišljanja o tome. Ovu vrstu problema susrećemo također kod onih praktikanata koji nisu na odgovornoj poziciji, na primjer zavideći ili se nekritički diveći nekima od „čuvenih osoba“. Ovo za posljedicu ima njegovanje (rast) njihovog nečistog načina razmišljanja, ali budući da nisu na odgovornoj poziciji, nemaju osjećaj da je to tako važno. U stvarnosti ovo je odraz njihovog vlastitog mentaliteta nalik mentalitetu svakodnevnih ljudi sa izraženom sviješću za hijerarhiju, budući da kultiviranje u Dafa jedino gleda u srce čovjeka, a ne vanjštinu, nije važno jeste li ili niste „čuvena osoba“.
Nakon početka progona, dvadesetog srpnja 1999. godine, svi su se čelnici Asistentskih centara kao i „čuvene osobe“ suočile sa nečuvenim pritiskom. Jedan dio njih je pao vrlo brzo; neki su u potpunosti prešli na suprotnu stranu, a neki su bili zaglibljeni u demonskim mukama na duži period. U to vrijeme ovo je unijelo veoma mnogo zbrke i smetnje nekim praktikantima, a i mene je prilično uzdrmalo, također. U prvo vrijeme sam pomislio: „Vjerojatno je to zato što su imali previše svakodnevnog posla, pa se nisu usredotočili na odvajanje vremena kako bi dobro učili Fa, pa zbog toga temelj njihovog xinxinga i kultiviranja nije bio dobro postavljen. Svi bismo iz ovoga morali izvući pouku i puno više učiti Fa.“
U tom trenutku, fokus pri izučavanju Fa je uglavnom bio na održavanju kvantiteta, više nego u svjesnom fokusiranju na pažljivo povezivanje učenja Fa i kultiviranja xinxinga. Mnogi problemi nisu mogli biti riješeni, i razumijevanje Fa principa nije se sustavno povećavalo, a ponekad je postojalo i jako ometanje u izučavanju Fa. Kasnije, kako je Učitelj sve više i više objašnjavao Fa ispravljanje, stekao sam dublje razumijevanje ovog pitanja. Kao prvo ovi su ljudi vjerojatno nesvjesno miješali entuzijazam za svakodnevni ljudski rad, sposobnosti, duh požrtvovanosti, i način obavljanja svakodnevnih ljudskih aktivnosti sa vlastitom ulogom u Falun Dafa kultiviranju. Nisu shvatili da još uvijek imaju temeljne vezanosti i nisu sebe ozbiljno kultivirali u prilikama kada su bili suočeni sa sukobima proisteklim iz njihovog vlastitog xinxinga. Naprotiv, oni su općenito imali osjećaj kako su oni „posebni“ ili pak „privilegirani“, umjesto da shvate da se bore za nešto ili da jure za nečim. I kao drugo, neki od ovih ljudi bili su namješteni od starih sila, sa ciljem testiranja i uništenja praktikanata koji su imali snažne načine razmišljanja običnih ljudi. Neki su bili namješteni da vrše negativan utjecaj u kritičnim vremenima, a nisu to radili zato jer je njihov xinxing bio bolji nego kod ostalih. No Učitelj želi spasiti sva živa bića, i zato se potrudio oko mnogih stvari, okrenuvši ih, mijenjajući suštinsku prirodu stvari u središtu ovih aranžmana, i uništavajući aranžmane starih sila. Treće, kada su vršili neke stvari u krugu kultivatora, oni su bili ometani od vezanosti za slavu i dobitak, natjecanje, i ljubomoru, dovodeći do novih problema u samom radu kao i kultiviranju.
Tako, u razdoblju od četiri godine kultiviranja za vrijeme Fa-ispravljanja, kolege praktikanti u Kini su bili nositelji u zadatku potvrđivanja Dafa i spašavanju svjesnih bića na način „Veliki Put nema oblika“. Svatko je ponaosob odgovoran za vlastito kultiviranje i Dafa aktivnosti, stvarajući i koordinirajući međusobne odnose po vlastitom nahođenju, i možemo ustvrditi da je u stvarnosti svatko ponaosob postao osoba sa odgovornošću u razdoblju kultiviranja za vrijeme Fa-ispravljanja. Iako i izvan Kine ima Falun Dafa udruženja i Asistentskih Centara, i ima također mnogo projektnih timova i pojavilo se mnogo novih ljudi sa odgovornošću, sve se ovo (ipak) može svesti na udovoljavanje uobičajenim ljudskim društvenim oblicima. Kada govorimo o izvornom kultiviranju za vrijeme Fa ispravljanja, također je svaki Dafa učenik ponaosob odgovoran za sebe, pred Učiteljem i prema Fa, kao i prema živim bićima. U ovom procesu, mislim da svi naši novi i stari „ljudi od odgovornosti“ trebaju izvući poučak iz lekcije o kojoj smo naprijed pisali, i da postanu imuni na utjecaje privezanosti za slavu i dobitak ili za princip svakodnevnih ljudi o „čuvenim ljudima“ ili pak pojam hijerarhije, i da ne prestanu da se kultiviraju zato što su toliko zaposleni i zauzeti. Samo onda kad možemo u svakom trenutku i svakom mjestu smjestiti Fa u naše srce kako bi mogli mjeriti sebe u odnosu na Fa, i stavljajući u naše srce misao kako smo (stalno) odgovorni za Fa, za živa bića, i za vlastito kultiviranje, tek onda će svaki od „ljudi sa odgovornošću“ moći napraviti prave i ispravne korake.
Druga me je priča također podsjetila i na još nešto. Kada svakodnevna osoba počini samoubojstvo proizvede ogromnu količinu karme i proizvede komplicirane posljedice. Uostalom kada kultivator počini samoubojstvo, on zapravo počini grijeh ubijanja Buddhe, a posljedice budu još kompliciranije i teže. Postoji priča o kultiviranju Buddhe Milarepe. Nakon što je Milarepa izdržao različite vrste golemih fizičkih i duševnih patnji u traženju ispravnog Fa, osjetio je da je vjerojatno njegova karma prevelika da bi postigao ispravan Fa za svoga života. U teškoj agoniji on je razmišljao o samoubojstvu. Zatim je rekao: „Budući da su i Marpa i Marpina supruga u nevoljama zbog mojih grijeha, a budući da uz moje sadašnje tijelo neću uspjeti u kultiviranju već samo nakupiti još grijeha, odlučio sam izvršiti samoubojstvo.“ Zatim on izvuče svoj nož sa namjerom da počini samoubojstvo. U tom trenutku ga uhvati lama po imenu Ngokpa i lica okupanog suzama povika: „Ne čini to! Postojanje i svrha svakog od nas su po rođenju božanski, i bio bi (ogroman) grijeh ubiti Buddhu. Ne postoji veći grijeh na svijetu od samoubojstva. Čak i u egzoteričnoj tradiciji u Sutrama ne postoji veći grijeh od uzimanja vlastitog života. Budući da si spoznao ovo odustani od samoubojstva.“ Ovo je to što se tiče pozicije svakog kultivatora tijekom faze osobnog kultiviranja. Govoreći o drugom uglu gledanja, kultiviranje za vrijeme Fa-ispravljanja traži od nas da prvo pomišljamo na druge u svakom trenutku i kultiviramo ispravno Prosvjetljenje u kojem ćemo u potpunosti biti nesebični i uvijek stavljajući druge na mjesto ispred nas samih. Štoviše, učenici Fa-ispravljanja imaju poseban historijski zadatak, i zato kada izdržavamo patnje suočeni sa nevoljama, imamo li ili nemamo svijest o postojanosti Učitelja kao i o patnjama koje je Učitelj izdržao, i o iščekivanju i čežnji svih živih bića?
Baš kako je to napisao kolega praktikant: „Budući progonjeni, mnogi su učenici bili primorani da idu od mjesta do mjesta i izgubili su posao. Iz perspektive običnog čovjeka ove ljude ne odlikuje nikakva posebna karijera i zapravo se ničim ne ističu. Ali iz ugla gledanja Bogova ili kultivatora, ovi ljudi čine najsvetije i najveličanstvenije stvari u potvrđivanju Dafa i spašavanju svih bića. U završnom povijesnom razdoblju kozmičkog Fa-ispravljanja, mi apsolutno ne možemo poticati bilo kakve ljudske vezanosti, niti pak možemo biti manje marljivim jer nismo u mogućnosti odmah vidjeti plodove vlastitog kultiviranja, ili još gore, odustati od kultiviranja i dopustiti da sve na kraju propadne.“
Kroz izučavanje Fa otkrio sam još jedan značenjski sloj, to jest, u stvarnosti Fa-ispravljanje nije zapravo u tome čega smo se sve odrekli zbog Dafa, ili što smo spremni učiniti za Dafa, ili zapravo koliko smo već učinili—zapravo se radi o tome možemo li ili ne možemo prepoznati ogromno unutarnje značenje Fa-ispravljanja, i hoćemo li znati čuvati i s poniznošću primiti budućnost kakvu je Učitelj zbog nas uspostavio. Bez Učitelja, nema pravog Fa-ispravljanja. Bez Učiteljevog Fa-ispravljanja, ni jedno od živih bića iz starog kozmosa ne bi imalo budućnosti. Fa-ispravljanje je bezgranično milostivo i u isto vrijeme neusporedivo sveto i uzvišeno. Fa-ispravljanje ne može biti iskorišteno bilo od kojeg bića ili ljudske privezanosti.
= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
Učiteljev komentar:
„Preporučujem da svi Dafa učenici pročitaju ovaj članak.“
Li Hongzhi
- studeni 2003. godine
