Prije nekoliko dana sam vidjela stariju praktikanticu koja je zaspala za vrijeme učenja Fa i slanja ispravnih misli u velikoj grupi za učenje Fa. Jedna praktikantica joj je skrenula pažnju na to i ona je to jako dobro prihvatila. Danas se nas par koordinatora sastalo i razgovarali smo o tome.
Jedan je rekao: „Razlog zbog kojeg je tako umorna jest da je iznimno zauzeta i ima jako malo vremena za spavanje. Ima 60 godina i već dvije godine biciklom ide do mjesta na desetke kilometara udaljenosti kako bi objašnjavala istinu, bio kišan ili sunčan dan. Uz to, preuzima mnoge druge odgovornosti uključujući printanje materijala za objašnjavanje istine. Uobičajeno je tako da umor ne bi trebao biti opravdanje za spavanje za vrijeme slanja ispravnih misli, međutim, tko među nama daje sebe tako nesebično poput nje?“
Bila sam šokirana to čuti. Gledala sam unutar svog srca i pitala se što li ja radim dok je ta starija gospođa zauzeta obavljajući poslove za Dafa. Pitala sam se: „Kada bi svatko od nas istupio i kada bi podijelili radne zadatke, bi li ona bila toliko umorna? Bi li i dalje bila prezauzeta da uči Fa smirenog uma?“
Spoznala sam da se mnogo puta stvari čine nedostacima drugih, ali zapravo je dosta njih uzrokovano našim nedovoljnim trudom da podijelimo radne zadatke s drugima.
Kada je ugroženo kultivacijsko stanje jednog praktikanta, trebamo biti obzirni prema njima i, još važnije, trebamo podijeliti radne zadatke s njima. Svi nosimo odgovornost u misiji spašavanja živih bića, to nije samo misija pojedinog praktikanta. Zar naša vezanost oslanjanja na druge, za lakoću i udobnost nije to što je uzrokovalo da kolege praktikanti budu jako zauzeti?
Dafa praktikanti su jedno tijelo. Ukazivanje na nedostatke drugih sa suosjećanjem je nešto što trebamo raditi i to je pokazatelj naše odgovornosti prema drugima. Istovremeno, trebamo iskoristiti priliku da preispitamo sebe da vidimo gdje su naše manjkavosti i razmisliti o tome zašto nam je bilo dopušteno to vidjeti. Zar svi mi nismo bili u istoj situaciji da nemamo smiren um ili da zaspemo za vrijeme učenja Fa i slanja ispravnih misli? Trebamo spoznati da je potrebno dijeliti više radnih zadataka tako da drugi ne budu pretrpani.
Potrebno je da se u našim umovima bolje međusobno razumijemo, da podijelimo radne zadatke i da više razmislimo o tome što možemo uraditi za živa bića.
S ovim bih završila moje osobno shvaćanje, kao podsjetnik.
