Falun Dafa Minghui.org

Jw_banner_sr

Progledati kroz iluziju Komunističke partije Kine i njegovati vlastiti život

(Minghui.org)

U očima mnogih Kineza, trenutno postoje dvije verzije Kine, ovisno o tome na šta usmjeravate svoju pažnju: jedno je zemlja koja je još uvijek opustošena pandemijom, ako prvo pažnju usmjerite na pretrpane bolnice i krematorije; drugo je zemlja koja je izašla iz pandemije i vratila se u normalu, ako pogledate prepune ulice i turističke destinacije.

Ovo drugo je ono što Komunistička partija Kine (KPK) želi da predstavi kineskom narodu i ostatku svijeta dopuštajući da se dogodi ono prvo. Drugim riječima, komunistički režim je imao za cilj da se što prije zarazi što više ljudi kako bi se postigao grupni imunitet i tako omogućio državi da nastavi normalne aktivnosti. Trenutno ima blizu milijardu zaraženih Kineza. Čak i kada bi umrlo 10 miliona ljudi, stopa smrtnosti bi bila samo 1%, što bi KPK, pa čak i mnogi Kinezi, smatrali relativno niskom stopom. Kao takva, ne bi bila previše šokantna za društvo.

Iako su se mnogi izvještaji zapadnih medija fokusirali na kineske bolnice i krematorije, vjerojatno bi se predomislili kada bi svoju pažnju obratili na užurbane ulice, trgovine ili turističke destinacije. Tada bi možda mogli pomisliti da bi infekcije i smrtni slučajevi mogli biti samo mali problem na putu dok se Kina vraća u normalu nakon pandemije.

Ovo je, međutim, iluzija koju je stvorila KPK, naime, da Kina napreduje pod vlašću „slavne KPK“. Takva je obmana bačena na kineski narod otkako je KPK preuzela vlast 1949. godine. Da bi saznali istinske činjenice, Kinezi bi trebali vidjeti šta se zapravo zbiva s članovima njihovih porodica, rođacima, kolegama s posla i drugim ljudima iz njihove zajednice. Ove informacije su mnogo pouzdanije od „vijesti“ koje im prenose državni mediji ili od onoga što bi mogli vidjeti od potpunih stranaca koji im vode život. Na kraju krajeva, od manje od 600 miliona stanovnika 1950. godine do jedne milijarde 1982. godine i do 1,4 milijarde 2016. godine, Kina je uvijek bila država sa najvećim brojem stanovnika i takva je ostala do 2022. godine. Zbog toga, ako veoma mali procenat ljudi nestane ili umre zbog progona ili drugih vladinih politika, neko možda neće primijetiti sve dok njih same, ili njihove voljene ili poznanike ne pogodi ista tragedija.

Zaboravljene cifre

Kada je KPK uzela na metu kapitaliste i nemilosrdno zaplijenila njihovu imovinu u takozvanim kampanjama tri protiv i pet protiv 1950-ih godina prošloga vijeka, mnogi vlasnici poduzeća su se osjećali toliko beznadežno da su vršili samoubistva kako bi izbjegli daljnje poniženja. Čen Ji, tadašnji gradonačelnik Shanghaia je, dok je uživao u popodnevnom čaju, upitao svoju sekretaricu: „Koliko padobranaca [onih koji skaču iz visokih zgrada] ima danas?“

Ovo je samo jedna od nebrojenih tragedija koje su ljudi zaboravili. Slično tome, i mnogi su zemljoposjednici na selima bili poniženi i ubijeni, a njihove žene i kćeri bile silovane, ali oni koji žive u Pekingu to ne znaju. U nekim područjima, 5% intelektualaca je bilo napadnuto prema uputama Mao Cetunga tokom Anti-desničarske kampanje (1957.-1959. godine), ali u to vrijeme nijedan od tih slučajeva nije bio objavljen u novinama. Mediji su umjesto toga objavili propagandu KPK za raspirivanje mržnje protiv intelektualaca.

Ova se izblijeđena istorija ponovila posljednjih godina. Bez obzira na to koliko je ljudi umrlo od epidemije SARS-a 2003. godine, ljudi to možda nisu primijetili gledajući ulice Shanghaia. Bivši vođa KPK Jiang Zemin pokrenuo je progon Falun Gonga 1999. godine i naredio da se ubijaju nevini praktikanti zbog uzimanja njihovih organa. Bolnice i hirurzi su znali za prisilnu žetvu organa, ali ne i prosječni građanin – sve dok neki od njih nisu otkrili da su i njihova vlastita djeca nestala, vjerovatno se našavši na meti zbog svojih organa.

Ovo je prava tragedija: ljudi su otupili zbog gubitaka drugih, i čak ne mogu poduzeti mjere da im pomognu. Nakon Kulturne revolucije (1966.-1976. godine), veliki broj lojalnih članova KPK je bio odveden u udaljena područja i tajno pogubljen, ali obični građani to možda nisu ni primijetili, jer je broj ljudi na ulicama ostao otprilike isti.

U trenutnoj pandemiji, KPK je rijetko dopuštala da se, u smrtovnicama, COVID-19 navede kao uzrok smrti, a mnogi članovi porodica preminulih, ovako otupjeli, se nisu usudili pružiti otpor režimu. Naučili su da nastave život kao i obično kako bi bili "sigurni" od osvete ili progona od strane režima.

Kina ima najveću populaciju na svijetu. Čak i ako milioni ili desetine miliona ljudi poginu u političkoj kampanji, to je još uvijek predstavlja relativno mali dio ukupne populacije. Zbog dugotrajnog ispiranja mozga propagandom mržnje protiv ciljanih grupa, šira javnost ne zna ili ne mari za patnju žrtava – sve dok i sama ne postanu sljedeća grupa žrtava.

Naši životi i budućnost

Ali Kina nije bila takva u prošlosti. U davna vremena ljudi su vjerovali u dobrotu, poštenje i međusobno uvažavanje sve dok KPK nije preuzela vlast 1949. godine. Hiljadama godina ljudi su vjerovali da trebaju biti dobri, da trebaju da se poboljšavaju i da postignu harmoniju između neba, zemlje i čovječanstva.

KPK je ta koja je indoktrinirala ljude komunističkom ideologijom laži, zla i klasne borbe, ubijala nevine kineske građane, prijetila našem svijetu i uništila budućnost naše djece. Vrijeme je da napravimo korak unazad, povratimo svoju savjest i vratimo se na put kojem pripadamo.

U različitim kulturama ljudi su vjerovali da su kuge ciljale na one koji su počinili loša djela u svom sadašnjem ili prijašnjem životu, kao što su oni zločini povezani s vjerskim progonima tokom Rimskog carstva. Kako je KPK postala glavna svjetska ekonomija, također se infiltrirala u mnoge druge zemlje i izvezla svoj progon vjerskih grupa kao što su Falun Gong praktikanti. Sada nam je još važnije da odbacimo KPK kako bismo osigurali zdravu i sigurnu budućnost.