Falun Dafa Minghui.org

Jw_banner_sr

Onima koji su bili mali Dafa praktikanti, ali su se kasnije izgubili u društvu

(Minghui.org)

Često sam dirnut pričama o kultivaciji objavljenima u Minghui tjedniku. Divim se onim praktikantima koji mogu razmišljati i ponašati se ispravno, dobro se kultivirati, spašavati ljude i ispunjavati svoje zavjete. Oni zaslužuju naziv „Dafa praktikanata u razdoblju Fa-ispravljanja.”

Imam 38 godina. Bio sam „mali Dafa učenik" kad sam dobio Fa. Uz ohrabrenje kolega praktikanata, dijelim svoju priču kako bih probudio one koji su nekada bili mali Dafa učenici, ali koji su se kasnije izgubili u običnom ljudskom društvu. Želim ih potaknuti da uhvate ovu priliku koja prolazi u treptaju oka i brzo se vrate Dafa kultivaciji, kako bi slijedili Učitelja i vratili se kući.

Kako sam dobio Fa

Imao sam sreće što sam Fa dobio 1997. u dobi od 14 godina. Kad sam bio vrlo mali, gledajući u noćno nebo, često sam se pitao zbog čega sam došao na ovaj svijet. Moj otac je volio qigong, ali je prihvatio puno zbrkanih stvari. Prateći ga, naučio sam nešto qigong, ali to mi nije pomoglo pronaći odgovor na moje pitanje.

Od ranog djetinjstva sam uživao u slušanju i gledanju bajki, a često sam zamišljao kako svojim natprirodnim sposobnostima ubijam demone. Bio sam „zreliji” od druge djece iste dobi, u školu sam krenuo sa 6 godina. Biti „zreliji“ među svakodnevnim ljudima može značiti postati manje nevin, što može dovesti do više prepreka u kultiviranju. Srećom, rođen sam u obitelji Dafa učenika. Moji roditelji, tete, stričevi i bake su svi redom postali Dafa praktikanti, a naš dom je također postao mjesto za vježbanje.

Tako dobro okruženje je bilo važno za moju kultivaciju, ali Učiteljevi milosrdni savjeti i božanska čuda su bila još važnija. Još uvijek se dobro sjećam sljedeće scene:

Jednog dana, kad sam se spremao odspavati u prostoriji za vježbanje, majka mi je dala tu dragocjenu knjigu, Zhuan Falun, umotanu u komad srebra i sjajnog papira zamolivši me da je pročitam. Uzeo sam je i usput prozborio: „Dobro, pusti me da malo odspavam, ustat ću čitati u 9 sati.“

Ležao sam u krevetu i gledao u Učiteljev portret na zidu. Drsko sam pomislio: „Ako si stvarno božanstven, molim te, dođi me posjetiti u snu!“ Potom sam zaspao.

U snu sam osjetio nekoga iza sebe. Polako sam se okrenuo, ugledavši divovsku figuru širokih ramena; u tom sam trenutku osjetio nešto poput udara struje pri pogledu na Učiteljevo suosjećajno lice! Učitelj je polako podigao svoju desnu ruku, lagano potapšao točku između mojih obrva te rekao svečanim i veličanstvenim glasom: „Falun Buddha zakon.“ Nakon toga, Učitelj me počastio hranom nalik bijelom oblaku. Dok sam uživao u hrani, Učitelj je stvorio knjigu, Zhuan Falun, koja je bila u srebrnom i sjajnom papiru, rekavši: „Vrijeme je za učenje Fa.“

Odjednom sam se probudio, i nesvjesno pogledao na sat, bilo je točno 9 sati. Od tada sam Dafa praktikant.

Potvrđivanje Fa i progon

Moje su ispravne misli ojačale tijekom dvije godine čvrstog kultiviranja. Kineska komunistička partija (KPK) počela je progoniti Dafa u srpnju 1999. godine. Mnogi praktikanti su otišli u Peking apelirati za pravdu za Falun Dafa. Imao sam ograničeno razumijevanje Fa u to vrijeme. Prosvijetlio sam se do razine u kojoj sam znao da je vrijeme da se odreknem svih svjetovnih stvari i krenem na put ka Ispunjenju. Tako se sva moja obitelj zaputila u Peking. Otišao sam sa svojim starijim bratom i jednom starijom praktikanticom; moji roditelji su otišli odvojeno. U Peking smo stigli navečer i smjestili se u malom hotelu. Te sam noći u snu vidio kako vulkan eruptira, a lava se šira posvuda. Odletio sam uvis u meditaciji, ali nisam mogao ići visoko. Glas mi je rekao: „Dosegao si Ispunjenje, ali još uvijek imaš mnogo vezanosti kojih se moraš osloboditi.“ Tada sam osjetio kao da nosim tešku prtljagu na leđima, pao sam s neba, i probudio se iz sna.

Drugi dan smo otišli u Zavod za pisma i pozive. Nekoliko članova osoblja je stajalo ispred ureda, blokirajući nam ulaz. Jedan od njih me upitao: „Jeste li i vi Falun Gong praktikant?“ Odgovorio sam potvrdno. Rekao je: „Onda, molim vas, recitirajte odlomak Fa." Budući da nisam obraćao dovoljno pažnje na učenje Fa, čak sam pogriješio recitirajući „O Dafa.“ Nasmijao se rekavši: „Izgleda da nisi kvalificiran. Ne znaš ni Fa dobro recitirati.” Osjećao sam se jako posramljeno i pomislio sam kako mi Učitelj želi nešto poručiti kroz njegove riječi. Kasnije su me zaključali u velikoj prostoriji s mnogim drugim praktikantima, a onda su nas policajci iz našeg lokalnog područja vratili kućama. Svi smo bili vezani lisicama kao kriminalci. Tog dana sam navršio 16. godina.

Nakon povratka su me pritvorili. Slučajno sam smješten u istu ćeliji sa starijim bratom i ocem. Stražar koji nas je poznavao u šali je rekao: „Vaša obitelj je ovdje ponovo na okupu.“

Duboka patnja izazvana progonom

U to vrijeme sam studirao u najboljoj srednjoj školi u našem gradu. Nakon što smo se vratili iz Pekinga, dok sam bio u pritvoru, učitelj iz moje škole mi došao reći da će me vratiti u školu ako napišem izjavu kojom jamčim prestanak prakticiranja Falun Gonga. Pitao sam brata, samo tri godine starijeg od mene što učiniti. Rekao je: „O tebi ovisi. Vani te čeka tvoj učitelj, na nebu nas čeka naš Učitelj.” Rekao sam učitelju da ću nastaviti prakticirati. Rekao je: „Onda si izbačen iz škole.“

Godine 2000. je progon bio najjači i to je bila moja najmračnija godina. Moji roditelji su bili podvrgnuti dvogodišnjem prisilnom radu. Otac je bio zatvoren oko 100 km dalje, a majka zatvorena u još udaljenijem glavnom gradu provincije. Stariji brat je pohađao školu u drugom gradu, ali je izbačen jer je svojim kolegama objašnjavao istinu. Pri povratku je uhićen jer je ljudima govorio o Dafa i proveo je u pritvoru više od sedam godina. Naposlijetku je pušten. U to doba nisam baš dobro vodio računa o sebi. Morao sam redovito ići u radni logor kako bih posjetio oca, a potom putovao u daljnji grad vidjeti majku. Također sam se jako brinuo za svog brata koji je postao punoljetan u zatočeništvu i brinuo sam se hoće li to sve moći izdržati. Patnja je bila neopisiva. Ne mogu se ni sjetiti koliko sam pojeo porcija instant rezanaca. Sada mi se smuči pri samom pogledu na pakete instant rezanaca.

U jesen me došao čuvati moj ostarjeli djed. Na mjesečevom festivalu mi je kupio mjesečevu tortu. Prelomio ju je na pola i dao mi komad. Imala je jako loš okus, gorak i trpak.

Idućih 20 godina su mjesečevi kolači uvijek imali gorak okus, bez obzira na punjenje. Moja žena se pitala zašto ne želim mjesečev kolač, pa sam joj objasnio. Suosjećajno je rekla: „Pretpostavljam da si ga pojeo pomiješanog sa svojim suzama, zato je imao tako gorak i opor okus.“ Vjerujem da su mnogi praktikanti srednje dobi dijelili slična iskustva i osjećaje.

Odvojen od Fa, progonjen bolešću

Nakon što su moji roditelji oslobođeni, smatrali su da ne trebam odustati od školskih obveza te su me poslali u školu u drugoj provinciji, koja je trebala pomoći učenicima u pripremi za „ispite visokog obrazovanja za samouke.” Na početku sam uspio pronaći malo vremena za učenje Fa i držati se Fa standarda. Međutim, okruženje je bilo vrlo loše, puno partijske propagande i diskriminacije od kolega iz razreda, i nisam mogao pronaći druge praktikante s kojima bih dijelio iskustva. Malo po malo, učio sam Fa sve manje i manje te se nesvjesno identificirao sa svakodnevnim ljudima. Ipak, još uvijek sam se mogao mjeriti s Fa u pogledu glavnih načela.

Još ozbiljnije, nakon što je objavljeno Devet komentara o Komunističkoj partiji, nisam to mogao prihvatiti misleći da se miješamo u politiku. Majka me pokušala iskreno uvjeriti, ali nisam slušao. Tada sam se osjećao kao leteći zmaj polomljenih krila: pesimističan, razočaran; kako sam jadan bio! Osoba bez nade može počiniti bilo koje loše djelo. Kad sam se smatrao svakodnevnom osobom, činio sam mnogo glupih stvari koje su me učinile nedostojnom titule Dafa učenika.

Obični ljudi se ne mogu riješiti bolesti, pa sam se i ja razbolio. Osjećao sam trnce u srcu, a hemikranija izliječena tijekom kultivacije se također pojavila. Dijagnosticirana mi je koronarna bolest srca. Posao mi je također bio sasvim nepovoljan i išao je loše. Patio sam i od depresije. Nikada se ranije nisam svađao sa svojom ženom, ali tada sam se umalo razveo. Postao sam umoran od svijeta i nekoliko sam puta poželio skočiti s visoke zgrade. Da nije bilo maglovite ideje da je samoubojstvo grijeh, okončao bih svoj život.

Jedne sam noći sanjao Bodhisattvu Guanyin kako sjedi na svojoj lotos terasi i govori: „Pođi sa mnom!“ Pitao sam je: „Kamo?“ Rekla je: „Želim da mi pomogneš čuvati moju Purpurnu bambus šumu.“ Sjetio sam se da je u Putovanju na zapad Purpurnu bambusovu šumu čuvao Demon crnog medvjeda kojeg je pokorila Guanyin. Pomislih: „Ne želim biti u njegovom društvu.“ Rekao sam: „Ne želim ići, jer ne želim biti s Demonom crnog medvjeda. Želim se nastaviti kultivirati.” Guanyin je odletjela bez riječi.

Kasnije sam se pokušao vratiti Dafa kultivaciji kako bih se riješio bolesti. Povremeno sam čitao Dafa knjige i vježbao, ali nisam stvarno ponovno ušao u dobro stanje kultivacije. Vježbe su unatoč tome mnogo pomogle mojem fizičkom tijelu kao i na poslu. Zahvalan sam Učitelju jer nije odustao od mene.

Međutim, jako sam se vezao za svjetovne težnje i materijalnu korist tijekom tih godina. Želio sam otići u drugi grad kako bih zaradio mnogo novca, pomogao svojoj obitelji steći udoban život i učinio da se osjećaju ponosno među rodbinom i prijateljima. Čvrsto sam se držao ljudskih stvari jednom rukom, a drugom sam lagano držao Budu. Takvo stanje je potrajalo nekoliko godina. Propuste su na koncu iskoristile stare sile, što me skoro ubilo.

Na rubu smrti

Doživio sam stanje teške bolesti 2011. godine. Srce me je toliko boljelo da sam se skoro ugušio. Nisam mogao biti marljiv u Fa, pa se nisam usudio povjeriti Učitelju i Fa. Počeo sam uzimati lijekove, ali nisu djelovali. Na pregledu u velikoj bolnicu u glavnom gradu pokrajine mi je liječnik rekao da se trebam odmah hospitalizirati, inače je smrt izgledna. Patio sam tada i od jakih migrena, toliko jakih da mi se činilo da će mi glava eksplodirati. Liječnički pregled je pokazao cistu u glavi skoro toliku da se može operirati. Osjećao sam da se svake sekunde borim s demonom bolesti. Ponovno sam postao depresivan i patio od ozbiljne nesanice. Noć je postala mučna i čak sam se počeo bojati zalaska sunca. Počeo sam smišljati načine da počinim samoubojstvo. Ne želim dalje opisivati to vrijeme, jer je depresija bila strašna.

Jednog dana sam se skoro ugušio i poslali su me u bolnicu. Osvijestio sam se nakon što sam dugo primao kisik. Prijateljica mi je preporučila psihijatra koji mi je prepisao veliku vrećicu lijekova kazavši da ih pijem tri mjeseca. Prepisao bi i više prilikom pojave simptoma. Otac i ja smo liječnici, ali znanost mi nije mogla spasiti život.

Tajio sam svoju situaciju od roditelja da se ne bi brinuli, ali na kraju su saznali. Majka mi je pomogla ispraviti se u Fa, a također je pozvala kolege praktikante da podijele svoja shvaćanja sa mnom. No osjećao sam gubitak svake nade i ispravnih misli.

Jedne noći prošle godine sam usnuo san; otišao sam na sivo i mračno mjesto i nisam mogao pronaći put. Vidio sam sredovječnog čovjeka i pitao ga za izlaz. Pokazao je prema jugoistoku. Hodao sam u tom smjeru i vidio dva reda ljudi koji su svi bili u dramskim kostimima. Prišavši bliže sam uočio da svi nose crveno ili crno. Malo sam se uplašio, a zatim sam brzo prošao pored njih. Ugledao sam široki kameni most u antičkom stilu, popeo sam se i stao na njegovu najvišu točku. Od tamo sam vidio kako se ljudi bore koristeći magične moći s druge strane. U međuvremenu su me dva reda ljudi sustigla i prošla. Okrenuo sam se i bio šokiran prizorom: vidio sam da su glave ljudi zapravo Heibai Wuchang (Napomena prevoditelja: doslovno „Crno-bijela nepostojanost“, dva božanstva u kineskoj narodnoj religiji zadužena za pratnju duhova mrtvih u podzemni svijet). Njihova odjeća je bila potpuno ista kao što je prikazano na TV-u. Sjetio sam se da su se u TV seriji zvali „Xian Jun” (napomena prevoditelja: doslovno „Sveti besmrtnici”). Prišao sam rubu mosta i rekao: „Xian Jun, molim krenite prvi.“ Hei Wuchang (Crna nepostojanost) je rekao: „Ne možete prijeći, morate se brzo vratiti." Odmah nakon što je prestao govoriti, jedan od borbenih duhova je doletio da me uhvati, a onda se Bai Wuchang (Bijela nepostojanost) borio s njim. Onda me Hei Wuchang gurnuo dugom uskom zastavicom koju je inače držao i ja sam se probudio na majčinom krevetu.

Vidio sam majku i brata kako sjede pored mene. Rekao sam majci: „Upravo sam vidio Crno-bijeli Wuchang.“ Majka je rekla: „Stvarno?“ Prije nego što sam ponovno progovorio, vidio sam Hei Wuchang kako leti kroz vrata. Rekao sam: „Vidite, dolazi.“ Hei Wuchang mi je rekao: „Moraš poći sa mnom, trebao bi zauzeti moje mjesto radeći ovaj posao.“ Pomislih: „Svi poslovi duhova su unutar Tri domene,“ odgovorio sam: „Ne želim ići, nastavit ću se kultivirati.“ Rekao je: „Budući da se želiš kultivirati, moram pronaći nekog drugog da zauzme tvoje mjesto.“ Zatim je odletio.

Tada sam, na svoju sramotu, viknuo upitavši u smjeru gdje je nestao: „Je li Dafa stvaran?“ Mislio sam da on kao božanstvo mora znati istinu. Čuo sam njegov odzvanjajući glas: „Moj službeni rang je vrlo nizak, ne mogu vidjeti besmrtna carstva, ali znam da u paklu nema niti jednog Dafa učenika.“ Tada sam vidio mamin razočarani izraz lica, i pomalo ljutito je rekla: „Nisi trebao postaviti to pitanje.“ Znao sam da mi je tim dala do znanja da čak ni ne vjerujem u Učitelja i Fa. Jasno je da je opala moja vjera u Učitelja i Fa.

Učitelj me pozvao i ponovno sam kročio na Fa brod

Drugog sam dana odlučno odbacio sve svoje lijekove, kleknuo ispred Učiteljeve slike i prisegnuo: „Od sada ću se marljivo i čvrsto kultivirati, činiti tri stvari dobro i slijediti Učitelja do Ispunjenja i povratka kući.“ Potpuno sam se oslobodio vezanosti za bolest i nastavio dobro raditi tri stvari. Problemi sa srcem i glavoboljom su ubrzo nestali i nikada se više nisu pojavili. Vidjevši ta čuda, moja žena, koja se prije protivila Dafa, počela je podržavati praksu. Čak mi je samoinicijativno uredila mirno mjesto za vježbanje.

S marljivošću sam gotovo svaku večer prolazio xinxing testove, od testa požude do testova vezanosti za natjecanje, slavu i osobnu korist. Moje stanje kultivacije se eksponencijalno poboljšavalo, a gong je imao snažan učinak na moj tijelo. Mogao sam vidjeti Fa principe svaki put prilikom učenja Fa. Do tada se nisam nikada istinski kultivirao. Jedne noći, u snu, odletio sam u raj na nebu. Svi su tamo imali osmijeh na licu, a imali su i vrlo naprednu znanost i tehnologiju. Znao sam da je to moj svijet, shvativši kako moja kultivacija nije samo radi mene. Sva živa bića u mom svijetu čekaju moj povratak i ja moram biti odgovoran za njih.

Prije nekoliko dana sam rekao svojoj majci da mi je žao što sam tako dugo padao, inače bi moja razina bila mnogo viša. Riječi moje majke su me stvarno inspirirale: „Učitelj je sve uredio.” Shvatio sam da svaki Dafa učenik ima različitu urođenu kvalitetu i da me Učitelj štitio i čekao moj brz povratak. Osobno shvaćam da je Učitelj opetovano odgađao vrijeme završetka razdoblja Fa-ispravljanja. Jedan od razloga je čekati one, uključujući mene, koji su uspostavili predodređeni odnos s Dafa, ali su se izgubili putom da bi se kasnije vratili Dafa. Da! Učitelj čeka i čeka, ali prilika neće uvijek postojati!

Ovo je prvi put da dajem svom doprinos za Minghui.org pisanjem članka. Istakniteako je bilo što neispravno napisano. Zahvaljujem Učitelju na Njegovoj milosti!