Mnogi su ljudi čuli za plinske komore u nacističkim koncentracijskim logorima, ali možda ne znaju da je neopisiv broj Falun Gong praktikanata u Kini bio izložen psihijatrijskom zlostavljanju i eksperimentima na ljudima, od kako je Komunistička partija Kine (KPK) počela progoniti Falun Gong u srpnju 1999. Mnogi praktikanti su bili osakaćeni, poludjeli ili čak ubijeni kao rezultat toga.
Važno je dokumentirati zločine KPK protiv Falun Gong praktikanata, jer su mnogi ljudi, posebno oni koji imaju veliki interes u komunističkom režimu, bili zavedeni od strane KPK i nisu u stanju prepoznati njenu zlu prirodu. Kad im se kaže da su brojne političke kampanje KPK – Pokret zemljišne reforme, Antidesničari, Kulturna revolucija, masakr na trgu Tiananmen – ubile 80 milijuna ljudi, neki bi mogli reći da je to već prošlost i da KPK postaje sve bolja. Ali, da li je to slučaj? Sada pogledajmo neke primjere zločina KPK protiv Falun Gong praktikanata.
Drogiranje praktikanata: nevidljiv oblik mučenja
Prema informacijama koje je prikupio Minghui, zaključno s prosinac 2021., najmanje 865 zdravih građana koji su poštovali zakon držano je u duševnim bolnicama, kao kazna zbog svoje vjere u Falun Gong, sustav meditacije koji se temelji na načelima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Ovi praktikanti su dolazili iz 29 provincija diljem Kine.
Ali psihijatrijsko zlostavljanje nije ograničeno na duševne bolnice, jer se događalo i u zatvorima, radnim logorima (ukinutim 2013.) i pritvorskim centrima. Nevini praktikanti dobrog fizičkog zdravlja i jasnog razmišljanja bili su drogirani, što je rezultiralo oštećenjem organa i mentalnim poremećajem. Neki od praktikanata bili su podvrgnuti prisilnom uzimanju droga više od 10 godina.
Lijekovi koji su praktikantima davani protiv njihove volje uključivali su Dongmianling (klorpromazin), Dongmian br. 1 (mješavina klorpromazina, promethazina, meperidina), lijekove za gubitak pamćenja, ekstazu, narkotike, afrodizijake, klozapin, sulpirid, natrijev valproat, buprenorfin, flubutanol i druge nepoznate tvari.
Nakon što su primili ove lijekove koji oštećuju živce, nekoć zdravi praktikanti iskusili su različite stupnjeve pospanosti, slabosti, usporenog govora i radnji, stezanja u prsima, nedostatka zraka i brzog gubitka pamćenja. Dodatni simptomi uključuju gubitak normalne sposobnosti razmišljanja, fiziološke poremećaje, letargiju, demenciju i mentalni slom. Neki lijekovi izravno ozljeđuju unutarnje organe, uzrokujući tako nesnošljivu bol da su se žrtve kotrljale po podu, imale grčeve u cijelom tijelu, osjećale su se kao da im svi unutarnji organi eksplodiraju iz tijela, izrazito ubrzan rad srca, oticanje prsa i trbuha ili otkazivanje organa. Neke su žrtve čak udarale glavom o zid od silne boli.
Drogiranje Falun Gong praktikanata bilo je okrutno, zlobno i tajnovito, jer nije ostavljalo fizičke ozljede kao što je bilo tjelesno kažnjavanje i stoga je postalo često korištena taktika KPK za prikrivanje zločina.
Agenti Ureda 610 gledaju kako žene umiru
Gospođa Ding Zhenfang bila je Falun Gong praktikantica u gradu Dalian, u provinciji Liaoning. Jednom su je držali u sada već nepostojećem radnom logoru Masanjia, a kasnije u ženskom zatvoru Liaoning jer je podržavala svoju vjeru. Na oba mjesta bila je podvrgnuta raznim oblicima mučenja i nekoliko puta bila na rubu smrti. Kako bi je spriječili da razotkrije zločine u radnom logoru i zatvoru, službenici su joj ubrizgali nepoznatu supstancu neposredno prije isteka zatvorske kazne. Kao rezultat toga, gospođa Ding umrla je u zatvoru.
Gospođa Zhang Fuzhen bila je zaposlenica Xianhe Park u gradu Pingdu, u provinciji Shandong. Policija ju je uhitila i držala u centru za ispiranje mozga u Pingdu Uredu 610. Dugo je bila vezana za krevet u raširenom položaju. Morala je mokriti i vršiti nuždu u krevet. Prema iskazu svjedoka, stražari su joj skinuli svu odjeću, obrijali kosu, mučili je i ponižavali. Zatim su joj ubrizgali nepoznate supstance, uzrokujući joj nesnosne bolove. Mučila se je u krevetu dok nije umrla u bolovima... Imala je 38 godina. Službenici na svim razinama Ureda 610 pratili su cijeli proces.
Centar za ispiranje mozga Xinjin
Centar za ispiranje mozga Xinjin, poznat i kao „Centar za pravno obrazovanje Xinjin“, nalazio se u gradu Huaqiao u okrugu Xinjin, u provinciji Sichuan. Koristile su se razne metode kao što su mentalna tortura, zastrašivanje, psihološka manipulacija, nasilje i prisilno davanje droga kako bi prisilili Falun Gong praktikante da se odreknu svoje vjere. Najmanje sedam praktikanata umrlo je u centru za ispiranje mozga, a pet smrti uzrokovano je prisilnim davanjem droga.
G. Xie Deqing, 69 godina, bio je umirovljeni zaposlenik Chengdu Survey and Design Research Institute u provinciji Sichuan. Ujutro 29. travnja 2009. g. Xie i njegova supruga uhićeni su u Chengdu-u i odvedeni u Xinjin centar za ispiranje mozga. U nešto više od 20 dana, Xie Deqing, koji je bio dobrog zdravlja i blistavog lica, mučen je do te mjere da je bio na rubu smrti. Bio je mršav, van forme, patio je od urinarne inkontinencije, imao je problema s gutanjem i dobio je jaku anginu pektoris (bol u prsima). Tada je pušten. U četiri dana otkako se vratio kući većinu vremena bio je u komi. U komi je pritiskao prsa, bacakao se i jaukao od bola, kao da mu kidaju unutarnje organe. Preminuo je navečer 27. svibnja 2009. Ruke su mu pocrnjele, a tijelo postupno crnilo, što je znak trovanja drogom.
Gospođa Liu Shengle, 53 godine, živjela je u okrugu Xindu u gradu Chengdu. Dana 5. travnja 2003. uhićena je u poslijepodnevnoj šetnji. Petnaest dana kasnije odvedena je u Xinjin centar za ispiranje mozga. Gospođa Liu je puštena 23. svibnja te godine nakon što je njezina obitelj bila prisiljena platiti kaznu od 1000 yuana. Međutim, kada ju je preuzela, njezina obitelj ju je pronašla bosu s natečenom glavom, modricama na prsima, natečenim trbuhom, s pjenom na ustima i bolovima u cijelom tijelu. Također je cijeli dan pritiskala svoj trbuh rukama (slično simptomima g. Xie Deqinga). Tri dana kasnije, gđa Liu je umrla ujutro 26. svibnja.
Gospođa Chen Jinhua, bivša zamjenica gradonačelnika grada Hesheng u okrugu Wenjiang, uhićena je 28. svibnja 2010. i odvedena u Xinjin centar za ispiranje mozga. Kod kuće je bila dobrog zdravlja, ali drugi dan na satu ispiranja mozga dobila je intravenoznu injekciju protiv svoje volje. Stražari su je silom držali radi injekcije. Prije nego što je do kraja dobila bočicu lijeka, gospođa Chen je ostala bez daha i teško je disala. Tada je infuzija prestala za taj dan. Stražari su sljedećeg dana pokušali nastaviti s davanjem injekcije, ali su odustali zbog njezina snažnog otpora. Ipak, njezine poteškoće s disanjem pogoršale su se, s tupim izrazom lica. Nije se mogla brinuti sama za sebe. Ovi simptomi su se nastavili nakon što se gospođa Chen vratila kući.
Gospođa Li Guangyan, stanovnica okruga Xinjin, odvedena je u Xinjin centar za ispiranje mozga ujutro 21. lipnja 2011. Unutar pola sata nakon što je ručala kasnije tog dana, srce joj se uznemirilo, a glava joj je bila natečena kao da će uskoro eksplodirati. „Srce mi je bilo kao da gori, imala sam bolove koji su probadali srce, lice mi je bilo natečeno, usne i lice su mi pocrnjeli, cijelo tijelo mi je bilo slabo. Osjećaj je bio gori od smrti”, prisjetila se. Budući da je prethodno pretrpjela psihijatrijsko zlostavljanje u Centru za ispiranje mozga Xinjin, gospođa Li je znala da se to dogodilo, jer su joj članovi osoblja u ručak stavili lijekove koji oštećuju živce.
Gospođa Yin Huafeng bila je iz četvrti Huangxu u gradu Deyang. Uhićena je dok je drugima govorila o Falun Gongu na sveučilištu u Chengdu-u oko 2000. godine. Iako je u to vrijeme imala više od 40 godina, izgledala je kao netko u 20-ima. Chengdu Ured 610 poslao ju je u Xinjin centar za ispiranje mozga, gdje su joj nasilno ubrizgani nepoznati lijekovi. Kad čuvari nisu obraćali pozornost, gđa Yin je izvukla spoj između igle i plastične cijevi i zaustavila infuziju. Drugi praktikanti kojima je ubrizgan nepoznati lijek razvili su simptome poput zujanja u ušima, zamagljenog vida, ukočenosti jezika, slabosti udova i spore reakcije. Iako su se simptomi gđe Yin pojavili kasnije, nakon što je puštena, njezini rođaci i prijatelji primijetili su da joj je govor spor, da joj je jezik ukočen i da ne može podizati stvari od samo nekoliko kilograma. Sumnjali su da nepoznati lijek polako oštećuje njezine unutarnje organe. Na kraju je gđa Yin umrla 2005. godine od kroničnog trovanja i komplikacija raznih mučenja koja je pretrpjela tijekom godina.
Gospođa Bai Qunfang bila je iz okruga Wenjiang grada Chengdu-a. Dana 15. rujna 2010. odvedena je u Xinjin centar za ispiranje mozga. Mjesec dana kasnije liječnik prezimena Gong joj je 15. listopada nasilno ubrizgao nepoznate lijekove, iako je bila potpuno zdrava. Nakon što je infuzija trećeg lijeka završila, gospođa Bai je pala na krevet, nesposobna govoriti ili se pomaknuti. Nakon što je poslana u bolnicu okruga Xinjin na pregled, liječnik je pitao koji je lijek dobila. Ali tri člana osoblja centra za ispiranje mozga koji su je tamo odveli, uključujući Wang Xiuqin, nisu odgovorili. Do tada je lice gospođe Bai već bilo prekriveno okruglim modricama, a ruke su joj pokazivale simptome trovanja drogom. Nadalje, bila je napola paralizirana i u životnoj opasnosti. Liječnik je preporučio hitnu hospitalizaciju, ali Wang je rekao ne. On i još dvoje potom su je odveli kući. Više se nije mogla pomicati, napola paralizirana i nesposobna govoriti.
Još jedna žrtva bila je gospođa Zhou Shanhui, stanovnica četvrti Xiangshui u naselju Junle, u gradu Pengzhou. Odvedena je u Xinjin centar za ispiranje mozga 3. srpnja 2008. Kada je 9. rujna te godine započela štrajk glađu u znak protesta protiv zlostavljanja, prisilno su je hranili otrovnom vodom. Rekla je da je voda bila vrlo slana i brzo je osjetila bol u cijelom tijelu. S vremenom se stanje pogoršalo i cijelu se noć prevrtala u krevetu. Vidjevši da umire, službenici su je sljedeći dan odveli u bolnicu. Liječnik je otkrio da su joj oba pluća pocrnjela zbog nekroze žučnog mjehura. Kao rezultat toga, gospođa Zhou nije mogla normalno jesti, niti je mogla raditi. Također je pretrpjela gubitak pamćenja i nije se mogla brinuti sama za sebe.
Gospođa Dong Yuying živjela je u okrugu Yanjiang grada Ziyang-a. Dana 16. ožujka 2007. odvedena je u Xinjin centar za ispiranje mozga. U podne sljedećeg dana vidjela je bijeli prah u svojoj juhi od povrća. Nakon pola sata počela je osjećati vrtoglavicu, jaku pospanost, želučane tegobe, razdražljivost i napetost. Zatim ju je nekoliko muških čuvara odvuklo u auto i odvezlo u bolnicu na „liječenje”. Tamo su joj prisilno dali nekoliko vrećica pripremljenog crnog tekućeg lijeka putem infuzije. Ubrzo nakon toga, imala je halucinacije, vidjela je stvari i čula glasove. Također je imala jake bolove u glavi i osjećala je da su joj sve moždane stanice ozbiljno oštećene. Morala je upotrijebiti svu svoju snagu volje da spriječi psihički slom. Osim toga, imala je jake tegobe u srcu i želucu, uz jaku maniju, strah i tjeskobu. Toksičnost ovog otrova trajala je dugo, a povremene je napade imala i nekoliko godina kasnije. Imala je gubitak pamćenja i tup izraz lica. Njezina je obitelj rekla da je kao druga osoba.
Gospodin Yang Jianzhong, suprug gore spomenute gospođe Bai Qunfang, bio je viši inženjer u tvornici 7111. Dao je velik doprinos kineskoj zrakoplovnoj industriji. Dana 22. kolovoza 2008. također je odveden u Xinjin centar za ispiranje mozga. Nedugo nakon toga, cijeli je dan osjećao vrtoglavicu i pospanost. Zaspao je ubrzo nakon doručka. Nije htio ustati ni kad je bilo vrijeme ručka. Nakon povratka kući izgubio je pamćenje i nije se mogao sjetiti ničega od inženjerskog znanja koje je imao prije.
Gospođa Li Xihui, službenica radio postaje provincije Sichuan, uhićena je u zračnoj luci u kolovozu 2004. kada je ispratila svoju stariju sestru koja se trebala vratiti u Ujedinjeno Kraljevstvo. Nakon što je odvedena u Xinjin centar za ispiranje mozga, brutalno je mučena. Kad su je 2005. posjetili roditelji i kolege, gospođa Li ih više nije mogla prepoznati. Oči su joj bile prazne i bezizražajne. Njezina obitelj i kolege sumnjali su da su joj vjerojatno ubrizgani otrovni lijekovi.
Gđa Zhao Yuqing je Falun Gong praktikantica iz četvrti Bajiao, u naselju Yongning u gradu Chengdu. Dana 13. travnja 2004. odvedena je u Xinjin centar za ispiranje mozga, gdje su je prisilno hranili nepoznatim lijekovima koji su posebno dizajnirani da ozlijede njezin trbuh. Član osoblja Zhou Qin otrgnuo je etiketu i uništio je. Ovaj lijek je gospođi Zhao uzrokovao jaku bol. Zhou je rekao: „Ubit ću te. Znaš li da liječnici mogu ubijati ljude bez noža ili krvi?” Mnogo su puta Zhou Qin i liječnik prezimena Zhang ubrizgali gospođi Zhao lijekove koji su oštetili njezin središnji živčani sustav. Nakon svake injekcije, gospođa Zhao je dobila vrtoglavicu i zaspala je. Nakon buđenja nije mogla stajati i cijelo joj je tijelo bilo slabo.
Gospođa Li Wenfeng živi u okrugu Chenghua, u gradu Chengdu, i odvedena je u Xinjin centar za ispiranje mozga 4. svibnja 2011. Tijekom pritvora koji je trajao više od tri mjeseca, razvila je simptome trovanja drogom: osjećala je vrtoglavicu svaki dan, tijelo je bilo slabo, oči su joj bile natečene, a stolica ponekad crvena, a ponekad zelena.
Kao mlada zaposlenica tvornice pamuka Sichuan, gospođa Tan Shaolan je u rujnu 2003. odvedena u Xinjin centar za ispiranje mozga. Tamo su joj ubrizgani nepoznati lijekovi. Kada je puštena 25. siječnja 2005., bila je konfuzna, očiju zamagljenih, a lica bezizražajnog. I ne samo to, nije mogla nikoga prepoznati i kosa joj je bila neuredna. Osoba koja ju je poznavala rekla je: „Kako su policajci mogli mučiti dobru osobu koja može ovako pjevati i plesati? Što joj je država učinila?!"
Psihijatrijsko zlostavljanje i pokusi na ljudima u zatvorima, radnim logorima i pritvorskim centrima
Rođena 1982., gospođa Guo Xuelian stanovnica je četvrti Guojia Shangtuan u naselju Zhangling, u gradu Weifang. Bila je pametna, privlačna i dobro joj je išla škola. Svima se svidjela. Nakon što je 1998. godine vidjela kako njezini roditelji imaju koristi od prakticiranja Falun Gonga, i ona im se pridružila.
U listopadu 2000. gđa Guo, tada 18-godišnjakinja, otišla je u Peking apelirati za Falun Gong. U to je vrijeme Dafa praktikantica iz Pekinga gđa Zhao Xin umirala nakon mučenja od strane policije. Gospođa Guo i neki drugi praktikanti brinuli su se za gđu Zhao. Nakon što je gospođa Zhao preminula 11. prosinca 2000., gospođa Guo je dijelila materijale na ulicama Pekinga, govoreći ljudima o tragediji. Nedugo nakon toga, gospođa Guo je uhićena i odvedena u ženski radni logor Xin'an u okrugu Daxing u Pekingu.
Zbog odbijanja gledanja televizijskih programa koji kleveću Falun Gong, gospođu Guo su divljački pretukli Zhao Lei, Bai i drugi. Vezali su je i istovremeno šokirali s četiri električne palice. Za to su joj vrijeme ozlijedili dvije točke na vrhu glave koje su zacijelile tek dvije godine kasnije.
Kasnije su čuvari nasilno ubrizgali Guo Xuelian nepoznate lijekove, i stavili joj nepoznate tablete u hranu... Nekoliko mjeseci nakon trovanja, Guo Xuelian je izgubila razum.
Kad je njezin otac dobio obavijest da je preuzme, bio je zapanjen tragičnim prizorom pred sobom: gospođa Guo bila je bezizražajna, oči su joj bile tupe, a gležnjevi su joj bili natečeni i debeli (vjerojatno kao rezultat nošenja okova). Na putu kući, gospođa Guo je cijelo vrijeme šutjela (možda je dobila diazepam, lijek koji se koristi za liječenje tjeskobe, odvikavanja od alkohola i napadaja). Samo nekoliko sati nakon povratka kući, međutim, poludjela je: glasno je vikala i skinula se gola u javnosti.
Nekoliko godina gospođa Guo često je trčala i skakala uokolo, govorila nepovezano i često je bila gola. Također je tukla i psovala ljude oko sebe, čak i vlastite roditelje. „Kako je jadno da dobro dijete bude ovako uništeno od strane dužnosnika KPK! Kakav je ovo svijet?” rekao je susjed s uzdahom.
33-godišnjak preminuo dva dana nakon puštanja na slobodu
G. Ju Yajun bio je poljoprivrednik u naselju Yuquan, u gradu Acheng, u provinciji Heilongjiang. Bio je vrlo zdrav i pošten, a zajednica ga je dobro poštovala. Zbog svoje vjere u Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju, bio je nezakonito zatvoren u Harbin Changlinzi prisilnom radnom logoru. U poslijepodnevnim satima 21. listopada 2001. odveden je u Dom zdravlja radnog logora gdje su mu na silu ubrizgavani nepoznati lijekovi. Od tada Ju Yajun više nije mogao podići glavu i um mu više nije bio bistar. Štoviše, često je širom otvarao usta, hvatao zrak, otežano govorio, stalno je pokazivao na ruku i govorio: „Dobio sam injekciju, dobio sam injekciju...”
Kako bi izbjegli odgovornost, službenici radnog logora poslali su ga kući 24. listopada 2001. Dva dana kasnije, gospodin Ju je preminuo u 33. godini života.
„Postala sam takva zbog mučenja”
Gospođa Lin Feng živjela je u naselju Wufeng u gradu Nanchong, u provinciji Sichuan. Uhićena je 30. prosinca 2002. zbog distribucije Falun Gong materijala i kasnije poslana u ženski radni logor Longquanyi u Chengdu-u. Zbog njezine odlučnosti u vjeri, nasilno su joj ubrizgavani nepoznati lijekovi, što je rezultiralo otkazivanjem bubrega, komom i oteklinama po cijelom tijelu. Dana 18. svibnja 2005., kada je bila na rubu smrti, radni logor ju je vratio kući.
Gospođa Lin je većinu vremena bila u komi. Kad bi povremeno bila pri svijesti, rekla bi: „Nisam bolesna. Takva sam postala zbog mučenja.” Također je otkrila da je ženski prisilni radni logor Longquanyi bio vrlo opak. Praktikante koji su se odbili odreći svoje vjere, stražari su vukli okolo u krugovima po betonskom tlu. Kao rezultat toga, sva odjeća praktikanata, uključujući hlače, bila je poderana. Neki su obilno krvarili i bili su bez svijesti. Na kraju, gospođa Lin je preminula ujutro 26. srpnja 2005. u 36. godini života.
Kalvarija dožupana
Gospodin Zhang Fangliang, 47 godina, bio je bivši zamjenik župana okruga Rongchang, u gradu Chongqing. Kao Falun Gong praktikant koji je slijedio principe Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija, uvijek je bio pošten i čestit. Za razliku od drugih dužnosnika, nikada nije primao crvene koverte (mito) niti tražio naknadu za jelo vani. Stoga je bio vrlo poštovan od strane drugih dužnosnika i šire javnosti.
Dok je 6. listopada 2001. dijelio Falun Gong materijale, g. Zhang je uhićen i pritvoren u policijskoj postaji Chongqing, a zatim u pritvorskom centru okruga Tongliang. Dana 8. srpnja 2002. prebačen je u bolnicu okruga Tongliang, gdje su mu nasilno ubrizgani nepoznati lijekovi. Kad su njegovi najmiliji dojurili u bolnicu, on je već bio u delirijumu i transu. Nije mogao prepoznati ni svoju ženu. Nakon povratka kući, stanje gospodina Zhanga se pogoršalo i prestao je disati oko 7 ujutro sljedećeg dana (9. srpnja 2002.).
Eksperiment na 19-godišnjaku
Kada je gospodin Guo Baoyang uhićen 2. travnja 2010., bio je 19-godišnji brucoš na strukovnom i tehničkom fakultetu Qingdao u provinciji Shandong. Policajci policijske postaje Shuiqinggou poslali su ga u pritvorski centar Dashan, gdje su mu čuvari vadili krv protiv njegove volje, dodavali mu u vodu i hranu drogu i pustili nepoznati opori plin u njegovu ćeliju. Osim toga, izložili su ga jakoj buci i blještavilu. G. Guo je bio u pritvoru sedam dana, a simptomi su se počeli pokazivati nakon što je pušten. Patio je od psihičkog poremećaja, inkontinencije, zbunjenosti i glavobolja. Osim toga, često je udarao o zidove i nekoliko puta dnevno pokušavao skočiti sa zgrada.
Rečeno je da je Qingdao Ured 610 planirao progon gospodina Guoa kako bi Falun Gong optužio za njegov mentalni poremećaj i pokušaje samoubojstva. Dužnosnici su također pozvali medijske izvjestitelje da budu u pripravnosti, spremni snimiti njegovo „samoubojstvo“. Nadalje, službenici su nadziranjem poticali susjede da sudjeluju u progonu. Poslali su i njegove kolege iz osnovne škole da ga posjete i potaknu ga na samoubojstvo. To se ponovilo nekoliko puta i svaki put je gospodina Guoa spasila njegova majka.
Prema sjećanju gospodina Guoa nakon što je ozdravio, pritvorski centar Dashan je izgledao kao ljudski laboratorij, gdje su čuvari provodili eksperimente na zatvorenicima davanjem droga, ispuštanjem nepoznatog plina i drugim sredstvima. Zatim su promatrali reakciju žrtava. Kad su lijekovi počeli djelovati, žrtva se osjećala da je bila kontrolirana od neizbježne prisile.
Pekinški treći pritvorski centar
G. Liu Lisheng, umirovljeni vladin službenik u provinciji Hebei, uhićen je od strane službenika policijske postaje Boxing Road u Pekingu 23. lipnja 2011. Nakon što nije uspjela smjestiti ga u psihijatrijsku bolnicu, policija ga je poslala u Pekinški treći pritvorski centar, gdje su ga čuvari natjerali da uzme ružičastu tabletu obloženu šećerom.
Pola sata kasnije, g. Liu je imao temperaturu, vrtoglavicu i osjećao se omamljeno te je nesigurno ustao. Čuvar prezimena Fang napravio je detaljne zapise njegovih simptoma na računalu. Razni znakovi upućuju na to da je ružičasta tableta oštetila središnji živčani sustav gospodina Liua. Ovo je u biti bio eksperiment na ljudima.
Otrovna injekcija i invaliditet
Gospođu Song Huilan, Falun Gong praktikanticu s farme Xinhua u gradu Hegang, provincija Heilongjiang, uhitila je policija iz policijske postaje Hengtoushan u prosincu 2010. Odvedena je u pritvorski centar okruga Tangyuan, gdje su joj dane otrovne injekcije.
Kao rezultat toga, gospođa Song je imala jaku bol i kotrljala se po podu. Nije mogla govoriti niti kontrolirati svoje tijelo. S vremenom joj je desna noga pocrnjela i zagnojila se nekrozom.
Nakon što se vratila kući, gospođa Song je otkrila da joj je srce i dalje vrlo nemirno, tijelo joj je bilo ukočeno, oči su joj bile zamagljene i nije mogla govoriti. Nadalje, ruke i noge su joj bile toliko ravne i ukočene da ih nije mogla saviti unazad. Na kraju je izgubila desno stopalo i postala trajni invalid.
Spavanje tri dana nakon svake injekcije
Dana 21. prosinca 2015. praktikantica iz Chengdu-a, gđa. Ding Hui uhićena je i poslana u pritvorski centar okruga Xindu. Osim žestokih batina, bila je vezana lisicama, a noge su joj bile vezane lancima za krevet dok su joj davane otrovne injekcije. Od svake injekcije spavala bi tri dana.
Gospođa Ding nezakonito je osuđena na tri godine u ženskom zatvoru Chengdu u prosincu 2016. Držana je u samici i postala je slaba. Unatoč tome, zatvorenici su je i dalje zlostavljali i maltretirali te je bila prisiljena svakodnevno uzimati nepoznate droge. Zbog toga je imala psihički poremećaj.
„Molim vas, nemojte koristiti ovaj lijek jer je još mlada“
Gospođa Yin Jinmei stanovnica je naselja Lianhua u gradu Jiujiang, provincija Jiangxi. Dana 24. ožujka 2009. poslana je u ženski radni logor Nanchang gdje će odslužiti kaznu od godinu i pol. Glavni progonitelji bili su Tian Ruhong i drugi iz Ureda za unutarnju sigurnost okruga Lushan.
Nakon što je odbila odustati od svoje vjere, čuvari u radnom logoru često su potajno miješali nepoznate droge u hranu gospođe Yin. Jednom je droge bilo više od „normalne“ količine, pa je gđa Yin to primijetila i ispitala čuvare na licu mjesta. Ali stražari su to odbili priznati. Kasnije su je čak zgrabili za ruke i noge, te je dva puta prisilno hranili drogom. Jedan čuvar ih je pokušao zaustaviti i rekao: „Molim vas, nemojte koristiti ovu drogu jer je ona još mlada.“ Ali nitko ga nije poslušao.
Prisilno ubrizgavanje svaki dan
Gospođa Ma Guizhen, u svojim 60-ima, živi u gradu Changyi, u provinciji Shandong. Popodne 17. siječnja 2005. kuhala je kod kuće kada su Chen Xiaodong, voditelj lokalnog Ureda 610, i nekoliko policajaca iz lokalne policijske postaje provalili i uhitili je. Odveli su je u logor za prisilni rad Wangcun. U sljedeća tri dana čuvari radnog logora su je više puta prisiljavali da prisustvuje seansama ispiranja mozga. Četvrti dan su joj nasilno ubrizgali nepoznate lijekove, jer se je još uvijek čvrsto držala svoje vjere. Nakon nekoliko dana injekcija postupno je gubila snagu, tijelo joj je postajalo sve slabije, počela je gubiti osjećaj u rukama i nogama, donji udovi su joj bili paralizirani i nije se mogla sama brinuti o sebi.
Mještani su komentirali jedan za drugim: „Falun Gong praktikanti su dugo govorili da ih je vlada (KPK) nehumano progonila, a mi u to nismo vjerovali; sada je Ma Guizhen poslana u radni logor, i ovakva je za nekoliko dana. To je okrutno i nehumano. Vlast ne kažnjava loše ljude, a zna progoniti samo dobre!“
Dužnosnici iz Ureda 610 jednom su otvoreno izjavili: „Kada je potrebno, lijekovi se mogu koristiti za intervenciju, a medicinske metode i smjernice za kliničke eksperimente mogu se koristiti za postizanje cilja znanstvene transformacije (to jest, prisiljavanje praktikanata da se odreknu svoje vjere)."
Članovi osoblja zatvorske bolnice Sichuan u Chongqingu također su rekli: „Provodimo eksperimente na ljudima. Pa što? To dopušta nacionalna politika i to je naputak odozgo.”
Zlostavljanja u duševnim bolnicama
Postoje mnogi slučajevi Falun Gong praktikanata koji su bili izloženi psihijatrijskom zlostavljanju u duševnim bolnicama, ponekad na duže vrijeme.
Odabrani slučajevi
Gospođa Wang Dongmei bila je učiteljica u okrugu Wuyi, u provinciji Hebei. Bila je zatočena u centru za ispiranje mozga 2001. godine, prije nego što je prebačena u petu brigadu logora za prisilni rad Shijiazhuang. Tamo je mučena i fizički i psihički. Stražari su je vezali užetom, udarali električnom palicom, uskraćivali joj san i držali u samici.
Kako bi je prisilili da se odrekne svoje vjere u Falun Gong, službenici radnog logora poslali su je u duševnu bolnicu, gdje su joj davani nepoznati lijekovi protiv njezine volje. Kad je gospođa Wang konačno puštena na uvjetni otpust, bila je u transu, dementna i usporena. Također je pretrpjela gubitak pamćenja. Pala je u ribnjak 12. ožujka 2004. i umrla. Imala je 30-ak godina.
Gospođa Lin Tiemei, 33 godine, bila je studentica diplomskog studija u provinciji Guangxi. Dana 8. prosinca 2005. ubili su je u ženskom prisilnom radnom logoru Guangxi i bolnici za veterane (duševna bolnica). Otprilike dva tjedna prije njezine smrti, njezina je obitelj otišla u duševnu bolnicu 25. studenoga, ali je njihov zahtjev da je posjete odbijen. Nakon što je gospođa Lin umrla u bolnici, bolnica je izdala smrtovnicu u kojoj se tvrdi da je umrla „iznenadnom smrću“ bez navođenja uzroka smrti. Obitelj gospođe Lin odbila je potpisati papirologiju za njezino kremiranje. Na upit novinara za više detalja, bolničke vlasti odbile su odgovoriti.
G. Su Gang, 32 godine, bio je računalni inženjer iz Qilu Petrochemical Company u provinciji Shandong. Dana 23. svibnja 2000. lokalna policija i njegov poslodavac poslali su ga u psihijatrijsku bolnicu Weifang Changle, iako nije imao psihičkih problema. Medicinsko osoblje svakodnevno mu je nasilno ubrizgavalo veliku količinu lijekova koji su oštetili središnji živčani sustav. Nakon što je bio drogiran devet dana u mentalnoj bolnici, gospodin Su je predan ocu. Tada su mu oči bile tupe i bezizražajne, reakcije usporene, udovi ukočeni, lice blijedo i izrazito slab. Osam dana kasnije preminuo je 10. lipnja od posljedica zatajenja srca.
Gospođa Guo Min, 38 godina, bila je zaposlenica gradskog ogranka Xima Poreznog ureda Xishui, provincija Hubei. U ožujku 2000. pronađena je kako nosi Falun Gong knjige na željezničkoj stanici Hangzhou u provinciji Zhejiang i uhićena od strane policije Hangzhou-a. Više od 20 dana kasnije, Tang Yuanhong, predsjednica sindikata poreznog ureda Xishui, došla je u Hangzhou odvesti gđu Guo natrag u Hubei. Tang je gospođu Guo poslala izravno u psihijatrijsku bolnicu Kangtai u gradu Huanggang, gdje je liječena kao mentalno bolesna pacijentica. Tang i njezina sestra Tang Yuanming (vladina službenica) prebacili su gospođu Guo u psihijatrijsku bolnicu okruga Xishui 2002. i tamo je držali u pritvoru osam godina. Gospođa Guo je dobila lijekove koji su oštetili središnji živčani sustav, zbog čega je patila od amenoreje (izostanak menstruacije) šest godina, a trbuh joj se toliko nadimao da je izgledala kao žena u visokoj trudnoći. Nakon što je držana u dvije duševne bolnice 10 godina, gospođa Guo umrla je 4. kolovoza 2011.
Početkom srpnja 2016. četiri policijska službenika iz policijske postaje u ulici Jianshe u gradu Qinhuangdao, u provinciji Hebei pretresla su dom g. Quan Wuzhoua. Zatim su ga odveli u mentalnu bolnicu Qinhuangdao, gdje su mu ubrizgavali otrovne lijekove, tjerali ga da oralno uzima lijekove koji oštećuju živce i svakodnevno ga šokirali električnim palicama. Kad ga je obitelj posjetila desetak dana kasnije, primijetili su da mu je pamćenje oslabilo i da su mu oči bile tupe. Vidjevši da se ne može sjetiti osnovnih stvari u svom životu, njegova je obitelj bila u suzama.
Gospođa Zhu Weiying bila je zamjenica generalnog direktora hotela Meishan u gradu Hefei, provincija Anhui. Zbog njezina uvjerenja, lokalna ju je policija poslala u četvrtu bolnicu Hefei (također poznatu kao duševna bolnica Anhui) u prosincu 1999., iako je bila zdrava. Tijekom više od 60 dana pritvora u bolnici, gospođa Zhu je bila prisiljena uzeti veliku količinu nepoznatih lijekova. Zbog toga su joj usne drhtale i nije mogla mirno stajati. Osim toga, cijelo tijelo joj je bilo natečeno, lice joj je bilo žućkasto, a njezina reakcija i pokreti bili su usporeni. Kad je kasnije odbila da se drogira, liječnici su joj prisilno davali elektro-akupunkturu ili injekcije lijekova. Nakon svake injekcije, gospođa Zhu bi izgubila svijest.
G. Shao Shixiang bio je praktikant u svojim 60-ima iz Baiyin tvornice fluoridne soli tvrtke Baiyin, u provinciji Gansu. Kada je početkom veljače 2012. govorio ljudima o Falun Gongu, uhićen je i poslan na psihijatrijski odjel bolnice Baiyin Company, gdje je dobio osam injekcija nepoznatih lijekova. Kad su ga poslali kući kasnije tijekom mjeseca, bio je bez svijesti i nije se mogao pomaknuti. Preminuo je u ranim jutarnjim satima 22. veljače 2012. godine.
Psihičko zlostavljanje se nastavlja i danas
Psihijatrijsko zlostavljanje Falun Gong praktikanata se nastavilo do danas.
Gospođa Hu Hongmei, 75-godišnja praktikantica iz okruga Jinzhai, provincija Anhui, poslana je u psihijatrijsku bolnicu Baiyun 25. veljače 2022. Zadržana je tamo više od osam mjeseci i krv joj je vađena jednom mjesečno. Kad je gospođa Hu odbila uzeti psihijatrijske lijekove, medicinske sestre su je zgrabile za vrat pokušavajući je natjerati da ih uzme, pa su je čak i vezale užetom. Dijelila je sobu s još osam ljudi, uključujući aktiviste za ljudska prava. Uprava je u osnovi bila zatvorski model i nisu dobivali dovoljno hrane za jelo.
Pet Falun Gong praktikanata u okrugu Jiangxia grada Wuhana, provincija Hubei uhićeno je 16. lipnja 2022. Bili su to gđa Chen Jun, gđa Tian Huazhen, gđa Li Chunlian, gđa Qiu Yongzhi i gđa Zhang Jiao'e . Gospođa Tian, gospođa Qiu i gospođa Zhang, sve starije osobe, poslane su u pritvorski centar, dok su gospođa Chen i gospođa Li Chunlian poslane u mentalnu bolnicu Wuhan Wanji. Kad ju je obitelj gospođe Li posjetila početkom listopada, otkrili su da je mršava i da ih ne može prepoznati. Njezini najmiliji snažno su zahtijevali njezino puštanje, no bolnica ih je uputila na policiju, koja ih je pak vratila u bolnicu.
Gđa Zhang Caixia je Falun Gong praktikantica u četvrti Wuxing u gradu Baoji, u provinciji Shaanxi. Uhićena je 26. kolovoza 2021. dok je radila u bolnici Weibin. Policija ju je poslala u psihijatrijsku bolnicu Baoji, gdje joj je naređeno da napiše izjavu da se odriče svoje vjere u Falun Gong. Kad ju je njezin suprug otišao posjetiti, također su mu zaprijetili da će natjerati gđu Zhang da napiše te izjave; inače bi i njega mogli uhitili.
Štetni učinci
Prema izvješću na Minghui.org od 8. lipnja 2001., nekoliko Falun Gong praktikanata u okrugu Suining u provinciji Jiangsu, bilo je zatočeno u psihijatrijskoj bolnici više od tri mjeseca. Vezali su ih za krevete i davali im injekcije i tablete protiv njihove volje. Odmah su se onesvijestili. Radnici bolnice nisu popuštali užad dok nisu došli k sebi. Prema riječima praktikanata, kada su učinci droga proradili, osjećali su bol oko srca, valjali su se po tlu, vrištali i žestoko udarali glavom o zid.
Jedan je bolnički radnik rekao: „Nećete umrijeti zbog ovih lijekova, ali će biti vrlo bolno. Ako obećate da nećete prakticirati Falun Gong, prestat ćemo vas drogirati. Ne smijete sami pobjeći iz bolnice. To je zato što ako polako ne smanjimo dozu lijekova, a vi pobjegnete odavde, poludjet ćete i ljudi će vas poslati natrag ovamo. Bol izazvana reakcijom lijeka je nezamisliva, vrlo strašna, a posljedice su nezamislive.”
Neki od ovih praktikanata kasnije su prebačeni u ženski radni logor Judong. Budući da je doza bila previsoka, a lijekovi nisu postupno prestali, jedna je praktikantica gotovo poludjela. Nastavila je divljati i čak je dvoje ljudi nije moglo zadržati. Cijelo joj je tijelo snažno drhtalo s pognutom glavom i tupim očima. Mučila se dan i noć i nije mogla zaspati jer su bolovi bili neizdrživi. Druga je praktikantica imala grčeve po cijelom tijelu i sklupčala se u loptu. Nije mogla ustati i hodati. Usred noći patila je od žgaravice i povraćala je krv. Te su se praktikantice borile s bolovima gotovo 50 dana prije nego što su se učinci postupno smanjili.
Radni logor Judong jednom je poslao jednu praktikanticu u gradsku bolnicu Zhenjiang, na psihijatrijsku forenzičku procjenu. „Njezini moždani živci su normalni, a teški poremećaj je doista reakcija na jake lijekove”, piše u evaluacijskom izvješću.
Zbog stalne cenzure KPK, gore navedeno je samo mali broj slučajeva i samo vrh ledenog brijega užasa koje je pretrpio veliki broj nevinih praktikanata. Nadamo se da će više ljudi imati hrabrosti istupiti kako bi razotkrili brutalnost KPK i pomogli okončati neljudski progon u Kini.
