Kao dijete naučio sam Falun Dafa vježbe od svojih roditelja, koji su oboje praktikanti. Ponekad sam učio Fa s odraslima, ali nisam iskreno kultivirao svoj xinxing.
Nakon što sam odrastao, otišao sam na fakultet i našao posao u drugim gradovima. Kako je vrijeme prolazilo, opustio sam se u svojoj kultivaciji i izvođenje vježbi postalo je rijedak događaj. Međutim, bez obzira kamo sam išao, uvijek sam sa sobom imao primjerak Zhuan Faluna i slušao snimke s web stranice Minghui. Takvo je bilo moje stanje kultiviranja nekoliko godina i nisam čak niti znao da li se još uvijek smatram Falun Dafa praktikantom ili ne.
Jednog dana na poslu imao sam stalnu temperaturu. Shvatio sam da je to eliminacija karme bolesti i da nije opasno po život. Samo bih to morao izdržati. Nadalje, nikad više nisam uzimao lijekove nakon prakticiranja Falun Dafa s mojim roditeljima - prebolio bih to vlastitim snagama.
Tjedan dana kasnije stanje mi se pogoršalo. U glavi mi se mutilo pa sam otišao u krevet nakon posla - nisam imao snage ni jesti. Do 20 sati zubi su mi cvokotali i borio sam se da se ugrijem. Zatvorio sam oči da pokušam zaspati. Groznica još uvijek nije prošla. U 22 sata tijelo mi je bilo poput vatrene kugle, meso i kosti su mi se grčili od boli, a disanje je bilo otežano.
Vid mi se zamutio. Tada sam se uplašio. Što sam bio nervozniji, srce mi je brže kucalo. Nisam mogao disati, hvatao sam zrak. Koliko god sam se trudio, nisam uspio udahnuti i izdahnuti zrak iz pluća. Čuo sam sebe kako hripam, kao da mi je nešto prekrilo nos i usta. Cijelo mi je tijelo bilo obamrlo. Preplavio me osjećaj da će mi srce svakog trenutka stati. Suze su mi navrle na oči. To je bio prvi put u mom životu da sam osjetio da mi se približava smrt...
Odjednom sam poželio nazvati mamu, ali sam zastao kad sam htio tipkati njezin broj. Mama bi bila užasnuta! Živio sam daleko od nje i bila je ponoć. Ništa ne bi mogla učiniti za mene čak i da je mogla doći!
Tada sam se sjetio Učitelja: „Želim raditi vježbe!“ Ponavljao sam tu želju u svojoj glavi iznova i iznova. Ustajući s mnogo poteškoća iz kreveta, pao sam na koljena. Teško pokušavajući disati, ustao sam, ali sam morao čučnuti da se ponovno odmorim. Završio sam prvu vježbu nakon nekoliko pauza.
Počela je glazba za drugu vježbu „Falun stojeći stav“. Pomislio sam, mogu li to učiniti? Slijedeći Učiteljev glas u glazbi, podignuo sam ruke. Preslab da stojim uspravno, leđa su mi bila pogrbljena do gotovo 90 stupnjeva i nisam mogao podići glavu. Tijelo mi se njihalo i drhtalo prvih 15 minuta. Kada je došlo vrijeme za izvođenje pokreta „Držati Falun iznad glave“, duboko sam udahnuo i pokušao podići ruke. U roku od jedne minute, val topline potekao je od vrha moje glave sve do stopala. Obliven znojem, moja groznica je prestala. Udahnuo sam svježi zrak i vid mi se razbistrio. Svi bolovi u tijelu su nestali. Stojeći uspravno, završio sam vježbe dok su mi se suze slijevale niz obraze. Kad sam završio, odjeća mi je bila mokra od znoja.
Plakao sam kad sam se tuširao, plakao sam dok sam prao mokru odjeću i nisam prestao plakati do zore. Bile su to suze zahvalnice! Učitelj mi je dao život i dao mi je do znanja da sam još uvijek njegov učenik. Uz Učiteljevo ohrabrenje, imao sam samopouzdanje da se vratim Falun Dafa praksi kultiviranja. To su također bile suze srama, jer sam se osjećao krivim što sam od Učitelja dobio toliko puno suosjećanja i zaštite.
Kroz dugo vremensko razdoblje, povremeno sam pustio nekoliko suza, čak i dok sam hodao ulicom. To se dogodilo jer sam osjetio Učiteljevu prisutnost i osjetio da me obuzima njegovo suosjećanje.
Heshi.
