Učitelj je jednom rekao u jednom od svojih predavanja izvan Kine, „Dafa ima svoje dostojanstvo" i da „Ne može svatko dobiti Fa." Učiteljeve riječi su me cijelo vrijeme vodile, tako da razmišljam iz perspektive Fa o svim svojim djelima i riječima među običnim ljudima. Nakon otpuštanja svojih vezanosti i pronalaženja vlastitih problema, moje su se misli više uskladile s Dafa principima. Doista, ovo stvarno ima utjecaja na ispravno razumijevanje prilagođavanja načinu običnih ljudi, ispravno razumijevanje istinske Dobrote (Shan) i racionalno razumijevanje odnosa između Fa-ispravljanja i individualne kultivacije.
Zbog toga što je zlo započelo progon, dugo vremena sam beskućnik i živim od novčane pomoći prijatelja. Tijekom praznika rada početkom svibnja, moja supruga i ja posjetili smo rođaka kako bismo razjasnili istinu o Dafa i kako bismo pronašli mjesto za boravak za to vrijeme. Nažalost dogodilo se da nam je sin rođaka ukrao nekoliko stotina dolara.
Moja supruga je predložila da pogledamo u sebe i da se incident vjerojatno dogodio kako bi eliminirali neke svoje predodžbe ili vezanosti ili kako bi nas upozorio na nešto što smo učinili loše. Rođak i njegova obitelj bili su jako zabrinuti i stalno su okrivljavali sina. Moja je žena pokušala utješiti rođaka: „Ma pusti. Nema veze. Nemoj to shvaćati previše ozbiljno." Osjećao sam da su im njezine riječi nekako omogućile da izbjegnu sve svoje odgovornosti. Pomislio sam: „Je li Dafa praktikantima lakše zaraditi novac? Ili je manje pogrešno ako se krade novac Dafa praktikanata? Na kraju, nije li to isto što i poticanje zlih sila?" Naravno, vlastite nedostatke trebamo tražiti u sebi. Ali gledanje unutar sebe nije bez principa; nadalje, to nije isprika za povlađivanje raznim pokvarenim elementima. Naši prijatelji su nam pomogli financijski kako bismo bili bolji u pojašnjavanju istine o Dafa, i bili smo strogi prema sebi cijelo vrijeme. Zašto bismo uvijek mislili da smo sami krivi kad se suočimo s ovakvim problemom? Nije li istina da je zlo iskorištavalo našu Dobrotu i iskorištavalo propuste u našim mislima? Stoga sam odmah podijelio s rođakom drugačije mišljenje koje sam imao: „Dijete mora preuzeti odgovornost za krađu novca. Ukrasti nekoliko stotina dolara je kazneno djelo. Ne možemo tolerirati takvo njegovo ponašanje. Tako smo ljubazni prema njemu da bi otkrili da je uzeo sav naš novac. To je potpuno ponašanje degeneriranog bića; on mora preuzeti punu odgovornost. S druge strane, nadamo se da vi roditelji nećete morati nositi mentalni teret. Željeli bismo da živite zdravo."
Znajući moj stav o tome i osjećajući čvrstinu u mojim nježnim riječima, rođak mi je odmah zaprijetio, koristeći se svojom ljudskom lukavošću: „Bojimo se da je naše dijete nepromišljeno. Ako ga prijavimo policiji, mogao bi otkriti vaš pravi identitet i utjecati na vašu sigurnost." U to je vrijeme moja supruga bila zabrinuta i složila se s onim što je rekao. Sa svoje sam strane prozreo njegovu tobožnju zabrinutost za našu sigurnost, koja nije bila ništa drugo nego otvorena prijetnja. Znao sam da misli mojih rođaka nisu nimalo ispravne. Kad bih se složio s njima, zapravo bih im naštetio. Iskorištavali su našu dobrotu i naše neispravne misli koje su se gajile strah da će nas prijaviti i da će nas uhititi policija. Stoga sam nedvosmisleno odgovorio: „Nadam se da će se tvoje dijete vratiti. Ako se ne vrati u iduća 24 sata, iako to ne očekuje, ja ću se usuditi njegovu krađu prijaviti policiji." Sutradan mi je rođak rekao da će nam sigurno vratiti novac; jer u suprotnom do kraja života ne bi mogao podići glavu među prijateljima i rodbinom. Bio sam sretan jer je uspio jasno vidjeti principe i mirno sam prihvatio novac koji nam je vratio u ime svog sina.
Kada smo dijelili naša kultivacijska iskustva, praktikantica mi je rekla da se njezin muž uvijek miješao u njezinu kultivaciju, prijeteći joj, tukući je i psujući je. Sada je tjera na razvod. Pitao sam je: „Budući da se s ovim možeš nositi bez nezadovoljstva ili mržnje, bez traženja malog dijela imovine i s tvojom ispravnom vjerom u Dafa koja nije ni malo uzdrmana, čega se, zaboga, moraš bojati? Ti si Dafa učenik i ti imaš svoje dostojanstvo. Treba li Dafa učenik biti tako dobrodušan (Shan), a opet ostati bez novca, spavati na ulici i prositi za hranu? Ne popuštaš li zlim elementima koji stoje iza tvojeg muža? Činjenica je da su mnogi ljudi postali izopačeni. Što si više dobra prema njima, to će te više iskorištavati i progoniti. Nakon što pročistiš vlastite misli, možeš mu otvoreno i dostojanstveno reći: 'Ako želiš da se razvedeš od mene jednostavno zato što kultiviram Falun Dafa, odluka je na tebi. Međutim, ja imam pravo na svoj dio imovine u ovoj obitelji.' U međuvremenu, možeš poslati svoje ispravne misli kako bi iskorijenila pokvarene elemente iza njega. Samo pokušaj." Sljedećeg dana, praktikantica mi je rekla da kada se smirila i to rekla svom mužu s otvorenošću i dostojanstvom, njen muž je bio zapanjen i šokiran te je rekao: „Mislio sam da vi praktikanti niste vezani za novac i imovinu." Odgovorila je: „Naravno, nismo vezani za novac i imovinu. Ali ti ovo iskorištavaš kako bi progonio Dafa učenika. Ne bojimo se novca ili imovine. Imam pravo na dio svega u ovoj obitelji." Od tada je njezin muž uvukao svoje rogove i više nije tako nerazuman kao prije.
Moj ujak i njegova žena su bili praktikanti. Pod velikim pritiskom nakon zabrane Falun Dafa 20. srpnja (1999.) bili su uplašeni zlom i pokušali su prikriti svoj strah izgovorima poput: „Ruka nije dorasla bedru u natjecanju snage," i „To je ono što se zove diktatura." U svojim su srcima prilično dobro znali da je Dafa dobar, pa su ga i dalje prakticirali kada nitko nije bio u blizini. Ali prikrivali su svoju vezanost straha radeći razne aktivnosti koje rade svakodnevni ljudi, poput učenja Tai-chija i plesanja i pokušavali su to opravdati kao prilagođavanje stanju ljudskog društva. Kada bi neka obična osoba govorila o Dafa ili čak klevetala Dafa, oglušili bi se, kao da to nema nikakve veze s njima ili kao da nikada prije nisu bili dio Dafa. Čak su moje nastojanje da razjasnim istinu smatrali „ulaskom u politiku", „borbom s ljudima" itd. i nisu željeli imati nikakav kontakt sa mnom.
Jednog dana, kad sam ih posjetio da im dam Učiteljeve nove članke, ujak me prekorio i zamolio me da više ne dolazim u njihov dom. Odmah sam im oštro ukazao na nešto: „Imali ste toliko koristi od prakticiranja Dafa. Jasno znate da je Dafa najispravniji i da Jiangov režim širi laži, ali još uvijek gledate na Dafa s prljavim mentalitetom običnog ljudskog bića. Imate li još uvijek ljudsku savjest? Zaslužujete li biti Dafa učenicima? Kada je Dafa, koji je toliko unaprijedio vaše tijelo i duh, napadnut od zla, kako možete biti tako ravnodušni i tako uplašeni kada treba nešto reći u korist Dafa? Čak se bojite mene, rođaka, kad dođem kod vas kući. Jeste li još uvijek vrijedni toga da se možete nazvati čovjekom? Otvoreno prakticiram Dafa kultivaciju s dostojanstvom, bez imalo straha ili izbjegavanja. Stekao sam poštovanje svojih kolega, bivših nadređenih i policije koja sada poštuje Dafa i Dafa učenike; pokazao sam imidž praktikanta koji živi svoj život otvoreno i dostojanstveno. Iako sam beskućnik zbog progona, živim vrlo plemenito, sa širokim umom, i napredujem. A vi? Ne živite kao ljudi, pa čak ni kao duhovi, već vodite neku vrstu pokvarene, jadne egzistencije. Je li to normalno stanje za ljudsko biće?" Moje oštre riječi, koje su pokazale dostojanstvo Dafa i najispravnije misli Dafa učenika, potresle su njihova srca i natjerale ih da odmah uvide svoj vlastiti neispravan stav prema Dafa.
Bila je jedna Dafa učenica koja je napustila kuću kako bi bolje potvrdila Dafa te je otišla na dogovoreni sastanak s prijateljem u nadi da će mu razjasniti istinu o Dafa. Neočekivano, njezini roditelji, njezin suprug, njezina dobra prijateljica i njezin nadređeni na poslu urotili su se s lokalnom policijom te su je poslali na tečaj ispiranja mozga. Praktikantica je shvatila da je zlo pokušavalo iskoristiti njezinu dobrotu i da je iskoristilo njezine osjećaje (qing) prema njezinim prijateljima i rođacima kako bi progonilo nju, Dafa učenicu. Nisu je ponijeli ljudski osjećaji i licemjerne riječi njezine rodbine i prijatelja koji su tvrdili da to rade za njezino dobro. Kao Dafa učenica, potvrdila je Dafa riskirajući svoj život i učinila je to s neustrašivom ispravnom vjerom. U isto vrijeme, razotkrila je njihovo zlo ponašanje svojim ispravnim mislima i suosjećanjem. Ubrzo, iskorijenivši smetnje i opake elemente koji su ih kontrolirali u drugim dimenzijama, pomogla im je da shvate da su pogriješili, a to je zauzvrat rezultiralo njezinim izravnim oslobođenjem. Ti su se ljudi sada opet počeli lijepo odnositi prema njoj. Kroz ovu situaciju ne samo da se oslobodila, već je spasila i mnoga bića koja su bila upletena u ovu stvar.
Još jedan praktikant otišao je u Peking potvrditi Dafa. Nije mogao naći mjesto gdje bi odsjeo, budući da su svi hoteli zahtijevali osobnu iskaznicu, a on je morao paziti na svoju sigurnost. Dok je tražio prenoćište, mučio se s pitanjem: „Znači li to da moram izdržati još nedaća ili to znači da se trebam odreći određene vezanosti?” Razmišljao je o tome iz ovog kuta dosta dugo, ali još uvijek nije mogao shvatiti. Kasnije je pomislio: „Došao sam u Peking potvrditi Dafa--najsvetiju i najispravniju radnju u univerzumu. Dakle, sve bi trebalo biti najbolje, najispravnije. Kako može biti dopušteno da ne mogu pronaći mjesto za spavanje?" Odmah nakon što mu je to palo na pamet, pronašao je sjajan hotel koji nije tražio osobne iskaznice.
Najčišće i najbolje stanje uma Dafa učenika može rastopiti čak i dijamant. Ako ne težimo teškoćama ili nedaćama, niti smatramo „prljavo lijepim", dostojanstvo Dafa će se manifestirati kroz nas. To je zato što tada nećete misliti da vam daju De (vrlinu) kada vas tuku; umjesto toga, mislit ćete da oni progone Dafa. Vi onda ne mislite da vam oni daju De kada vam oduzmu novac ili imovinu; već ćete misliti da oni namjerno štete Dafa i Dafa učenicima. Kada vas stave u zatvor, tada ćete to vidjeti kao progon koji je usmjeren isključivo na Dafa, umjesto da to vidite kao dio svoje kultivacije. Sve u svemu, morate razmotriti svaku manifestaciju zla iz perspektive Fa-ispravljanja; ne smijete im dati nikakvu priliku da iskoriste vaše neispravne misli; i nikada ne smijete pokleknuti pred nijednim zlom koje vas želi progoniti.
U travnju prošle godine prevaren sam i stavljen u pritvor. Ni na koji način nisam imao osjećaj da me ispituju kad sam bio na saslušanju. Naprotiv, svima koje sam tamo sreo, u potpunosti sam i sretno iskazao najčišću dobrotu Dafa učenika. Štoviše, moja glavna svijest bila je vrlo jasna da trebam ispraviti sve što nije pravedno u bilo kojem okruženju. Pitali su me da li sam došao u zatvor da podignem svoju razinu, i rekli su mi da svi praktikanti koji su došli ovamo smatraju to dobrim okruženjem za podizanje svoje kultivacijske razine. Direktno sam im odgovorio: „Ne, to uopće nije mjesto za boravak nekoga tako plemenitog kao što sam ja. Prevaren sam i otet. Ovo je iracionalan progon protiv mene. Ni na koji se način ne može smatrati dobrim mjestom na kojem Dafa učenik može povisiti svoju razinu u kultiviranju. Nadam se da ćete me pustiti što je prije moguće. Kad su me pitali o mom obiteljskom podrijetlu, nabrojio sam sve profesore, doktore znanosti, studente, rektore sveučilišta, itd. među mojom obitelji i rodbinom, dajući im do znanja kakvi ljudi prakticiraju Falun Dafa. Učinio sam to kako bih im pokušao prenijeti da smo mi Dafa praktikanti vrlo talentirani ljudi; mnogi od nas su elita ljudskog društva, a ne u redovima onih koji se osjećaju duhovno praznima i koji su mentalno nestabilni. Kad god bi nešto rekli, uspio sam usmjeriti razgovor na temu kako biti pristojan čovjek. Kroz sve ovo vodio sam ih snažnom ispravnom vjerom i glavnom sviješću. Zbog toga su postali pomalo uzbuđeni, s očima punim poštovanja prema meni. U svome umu više nisu imali ideju da me progone.
U svojoj zatvorskoj ćeliji nisam krivio zatvorenike što su se međusobno tukli. Umjesto toga, pokušavao sam ih urazumiti: „Kada uzvratite na zlo sa zlom, ljudi mogu samo naučiti zlo jer zlo koje ste pretrpjeli od drugih prenosite nekom drugom. Ali ako uzvratite zlo dobrotom, ljudi mogu naučiti dobrotu i vidjeti svijetlu budućnost. Budući da se policija pretvarala da je blagonaklona prema vama dok u srcu nije baš dobra, možete osjetiti njihovu zloću i tako ste naučili samo zlo. Zato preodgoj na prisilnom radu ne može promijeniti čovjekovu prirodu. Međutim, Falun Dafa može iz temelja promijeniti osobu, čineći je zauvijek sklonom dobroti i čineći da zauvijek čezne za dobrotom i gleda prema dobroti." Nakon što sam to rekao, zatvorenici su se od tada prestali svađati i postali su pažljiviji jedni prema drugima. Prije nego što su me poslali u zatvor, čuo sam mnoge praktikante koji su prenosili iskustva o tome kako su promovirali Dafa zatvorenicima i o tome kako je lako podići svoju razinu u zatvorskom okruženju. Ali kad sam i sam završio tamo, stvarno sam se pitao kako ovo može biti mjesto za boravak praktikanta!
Zatvori su puni prljavih riječi i prljavštine iz misli i ponašanja zatvorenika. Zato sam im objasnio istinu i dao im do znanja za Dafa kroz vlastita iskustva u kultiviranju. Međutim, neki od njih su mi postavljali pitanja samo u svrhu ubijanja vremena, što me natjeralo na razmišljanje: „Kako bih mogao govoriti o Dafa svima kao da je to samo neka usputna stvar? Nije li to bogohuljenje Dafa?" Na taj sam način zadržao racionalan stav o širenju Dafa u zatvoru tijekom cijelog mog pritvora. I osim toga, kako bi tako prljavo mjesto moglo biti dobro za kultivaciju naših praktikanata? Imao sam snažnu ideju da bih trebao odmah otići otamo i činiti ono što bih trebao za Dafa.
Čim sam stigao u zatvor, tražio sam od čuvara dopuštenje da vježbam. Oni se nisu složili i rekli su čuvaru ćelije da me pazi. Nisam žurio vježbati, iskoristio sam priliku da im objasnim istinu o Dafa kada su me čuvari pozvali na razgovor. Objasnio sam im bit Dafa kultiviranja, razbio sam njihove misli i predodžbe koje je zlo formiralo na različite načine, ispravio sam sve što nije bilo ispravno u njihovim umovima, i nadahnuo njihovu dobru stranu. U to sam vrijeme imao misao da bih trebao rastopiti zlo u njihovim umovima najčišćim, najdobrodušnijim stanjem svog uma. Mnogo puta, kad bi se nekoliko čuvara okupilo oko mene, objašnjavao sam im istinu i nadahnjivao njihovu dobrotu svojim radosnim raspoloženjem i svojim zalaganjem za dobrotu.
Postupno su se svi promijenili, uključujući i policajca kojeg su zatvorenici mrzili i smatrali ga najopakijim. Rekao mi je: „Možeš vježbati 10 minuta u mojoj smjeni. Ali ne duže." Rekao sam mu: „Upravo sam na desetoj minuti. To nije dovoljno." – „Onda najviše petnaest minuta.” Nasmiješio sam se. Znao sam da nema potrebe za daljnjom raspravom - mijenjali su se. I nema razlike između obećanja od 15 minuta i jednog sata. Kako sam uvijek izgledao sretno, stražari su me zamolili da se ne smiješim pred zatvorenicima jer su se bojali da se neće moći dobro ponašati prema zatvorenicima. Rekao sam im da sam tako optimistično biće koje se kultiviralo iz Dafa i da je to moja prava priroda. Kako sam uvijek izgledao radosno kad sam razgovarao s policijom, zatvorenici su se bojali da imam neku posebnu vezu s policijom jer su zatvorenici, uključujući i one fizički najjače, mogli samo spustiti glavu dok razgovaraju s policijom, a kamoli da su se mogli nasmiješiti. Na ovakav način, nadziranje mene svelo se na formalnost koja nije postigla ništa. Dok sam vježbao policija mi je čak pomagala. Tako da zatvorenici jednostavno nisu mogli shvatiti što imam u rukavu.
Kasnije su stigle upute od nadređenih da se pojača straža na meni. Čuvar ćelije me tada zamolio da ne širim Dafa zatvorenicima. Rekao sam: „Sve dok me ne pitaju, neću nikome reći ni riječi." Znao sam da su ljudi znatiželjni i da će me ispitivati. Štoviše, Dafa je vrlo dostojanstven i ne možemo o njemu govoriti bilo gdje nekim usputnim riječima i frazama. Čuvari su stoga naredili tamničaru da objavi ćeliji da nitko ne smije pitati o Falun Gongu. Zaista nisam ništa rekao, i nastavio sam razmišljati o Dafa dok sam radio, s osmijehom na licu cijelo vrijeme. Radio sam tiho 18 sati dnevno, nasmijan, bez riječi. Sljedeći dan, tamničar je požurio izvijestiti čuvara da je, „Moć meditacije ovog čovjeka prejaka. Kad on nije ništa rekao, nitko od nas nije mogao ništa reći." Uistinu, nisam osjećao nikakav pritisak ni unutar ni izvan visokih zidova zatvora. Jasno sam znao da trebam otići odavde. Moj je um bio tih poput mirne vode, ali slobodan koliko sam želio. Ništa nije moglo utjecati na moj um. Rekao sam zatvorenicima: „Vi ne znate duljinu svoje kazne, dok je sve moje u mojim rukama. Zapravo, sve što trebam učiniti je reći: 'Neću više vježbati' i oni će me pustiti. Ali samo zato što to odbijam reći, ovdje sam zatvoren." Svaka moja riječ i sve što sam napravio izazvalo je poštovanje policije i zatvorenika. Nitko me nije prijavio dok sam vježbao. Policija ne bi ništa rekla ni da me vidi kako vježbam.
Jedne noći došao je red na mene da budem na dužnosti. Bilo je jako vruće pa sam lepezom hladio tamničara i zatvorenike koji su spavali oko mene. Na moje iznenađenje, tamničar je iznenada skočio na noge i rekao mi u panici: „Gospodine, molim vas, nemojte nas hladiti lepezom. To je protiv principa neba." Smjesta sam stao, ne smatrajući to više nečim dobrim što bih trebao raditi. Nakon mjesec dana sam pušten. Kad sam otišao, čuvar ćelije nije mi se usudio prići jer je lio suze. Tamničar je smatrao da je šteta što nema posljednji obrok sa mnom. Zapisao sam Učiteljeve članke kojih sam se mogao sjetiti i ostavio ih kod njega.
U policijskoj postaji su mi naredili da napišem svoj stav prema Falun Gongu, o tome zašto sam prakticirao Falun Gong vježbe u zatvoru i o tome zašto sam širio Dafa u zatvoru. Jasno sam vidio njihovu zlu namjeru. Tako sam zapisao svoje misli o Dafa i odbio pisati bilo što drugo. Prošli su kroz to i rekli da se ne može odobriti. Rekli su, bezobrazno, da nisam razuman, kako se usuđujem ovako pisati i da će me osuditi na tri godine prisilnog preodgoja. Rekli su da to nije prihvatljivo i tražili da napišem izjavu ponovo. Njihov način uvjeravanja nije mogao utjecati na mene i odbijao sam u svom umu sve što su rekli. Mislio sam da to što traže novu izjavu znači da ju nisam napisao dovoljno odlučno i čvrsto. Zatim sam na samom početku napisao: „Mislim da je Falun Dafa najveličanstvenije kultiviranje ispravnog Fa koje je ikada postojalo u povijesti." Usredotočio sam se svim srcem na ove riječi. To je bio moj odgovor zlu. Odmah su me pustili.
Prošlog listopada šefovi pokrajinskog ureda 610 zamolili su me da razgovaram s njima. Nosio sam se s njima s ispravnom vjerom i mudrošću u svakom trenutku. Kad su nepristojno spomenuli Učiteljevo ime, rekao sam im na racionalan i smiren, ali nepokolebljiv način: „Morate poštivati mog Učitelja. Ovo je osnova našeg razgovora. Inače se razgovor ne može nastaviti." Pogledali su me u oči i vidjeli nepokolebljivu ispravnost ispod moje smirenosti. Promijenili su način na koji su govorili. Iako smo svi bezbrižno pričali i smijali se, zapravo smo se borili tko je mudriji i hrabriji. Svaka je riječ bila poput odsjaja i bljeska bodeža i mačeva. Svaka je riječ bila zamka. Razgovarali su sa mnom na ovaj način cijeli dan, s krajnjom svrhom da otupe moju glavnu svijest i dobiju od mene ono što su trebali. Ali od samog sam početka bio potpuno svjestan njihove prave namjere i uspio sam rastvoriti njihovo spletkarenje mudrošću koju mi je Dafa podario. Bilo je mnogo prijetnji u mirnom razgovoru, ali sve što sam izrazio bilo je moje ispravno vjerovanje u Dafa. Na kraju, nisu mogli pronaći nikakvu prazninu ili bilo što što im je bilo potrebno, i mogli su samo odustati. Tada sam im mirno rekao: „Sve dok još uvijek imate dobronamjeran i ispravan stav prema Falun Dafa, mi Dafa praktikanti ćemo vam ponuditi spasenje." Nisu imali izbora nego da mi izraze svoju zahvalnost.
Kasnije sam otišao u dom jedne praktikantice u drugom gradu. Suprug joj je autoritet u određenom znanstvenom području i doktor znanosti. Nakon što je pročitao neke od mojih članaka za razmjenu iskustava, pokazao je veliko poštovanje prema meni. Prepustio mi je najbolju spavaću sobu i svoju radnu sobu, gdje sam napisao mnogo članaka za razmjenu iskustava u tihom okruženju kako bih potvrdio Dafa. Preselio se u malu prostoriju s lošom ventilacijom, gdje je radio na razvojnim planovima za svoj posao. Mnogi praktikanti to nisu mogli razumjeti, te su primijetili: „Uopće nije bio sretan kad smo bili kod njega kući. Nije bilo važno tko je tamo otišao, on bi uredio da ta osoba spava u toj zagušljivoj maloj sobi, ali bio je tako dobar prema tebi i dao ti je najbolje. To je stvarno teško povjerovati." Koliko ja razumijem, kada sve što manifestirate ljudskom biću je racionalnost, mudrost, miroljubivost i dostojanstvo koje Dafa učenik posjeduje, to ljudsko biće je dužno poštovati Dafa. Razlog zašto se tako dobro odnosio prema meni je taj što sam utjelovio Dafa mudrost i dostojanstvo. Iako nisam imao puno znanja o njegovom znanstvenom području, pokušao sam ga navesti da razmišlja o svom području iz različitih perspektiva, koristeći mudrost koju sam stekao kroz Dafa kultivaciju. Rekao sam: „Profesore, imam malo znanja o vašem području istraživanja, ali moje razumijevanje toga, koje sam maloprije elaborirao, dublje je, vjerujem, od bilo kojeg od studenata doktorskih studija kojeg ste podučavali. Čak ni vi sami možda nemate tako široke dimenzije u svom razmišljanju. Sva moja mudrost dolazi iz Falun Dafa." U šali sam mu rekao: „Profesore, trebali biste mi dati doktorat." Profesor se nasmiješio, rekavši da će dobro učiti Zhuan Falun.
