Wu i ja smo iz siromašne, zabačene provincije. Učitelj Li Hongzhi (utemeljitelj Falun Dafa) držao je uvodna predavanja u našem području mnogo puta. Wu i ja smo prisustvovali prvim predavanjima koje je držao Učitelj i nakon toga smo mu pomagali predstavljajući Falun Dafa drugim ljudima.
Ono što je za nas predstavljalo još veću sreću je to što smo smo svjedočili kako je Učitelj Li javno i besplatno liječio bolesti na Orijentalnom sajmu zdravlja održanom u Pekingu 1993. godine. Učitelj je izgledao tako skromno i pristupačno, ali je imao tako izvanredne sposobnosti!
U svojim učenjima Učitelj je jasno rekao:
„Ono što ovdje podučavam nije neki obični qigong, već stvari na višim razinama.” („Podučavanje Fa i odgovaranje na pitanja u Guangzhou”, iz Objašnjavanje učenja Zhuan Faluna)
„Istinski predavati praksu koja vodi prema visokim nivoima je spasavati ljude—to je prava kultivacija.“ („Objašnjavanje Fa asistentima Falun Dafe u Čangčunu“, iz Objašnjavanje sadržaja Falun Dafe)
„U našoj zemlji, rekao bih da kada se radi o istinskom usmjeravanju ljudi prema višim razinama i podučavanju Fa na višim razinama, ja sam jedina osoba koja to radi. Ili bio to cijeli svijet, ja sam jedina osoba koja to radi.” („Podučavanje Fa i odgovaranje na pitanja u Guangzhou,” iz Objašnjavanje učenja Zhuan Faluna)
„No kao što sam naznačio, ja to mogu jer imam nebrojena duhovna tijela, a svakom od njih povjerene su velike moći Puta koje ja posjedujem, i ona se mogu služiti njima, poduprta snagom Puta.” (Zhuan Falun)
Orijentalni sajam zdravlja održan je u Pekingu 1993. godine. To je bio drugi sajam u zemlji. Prvi je održan u Pekingu 1992. godine. Wu i ja smo se ukrcali na vlak dan ranije da bismo stigli na vrijeme i prisustvovali na cijelom velikom događaju.
Stigli smo u Peking na vrijeme i odsjeli kod Wuovog rođaka. Sljedeće jutro krenuli smo prema mjestu događaja. Ostali praktikanti koji su došli pomoći Učitelju toplo su nas dočekali. Bili smo oduševljeni što ponovno vidimo Učitelja i osjećali smo se kao da smo ponovno ujedinjeni s roditeljem nakon što smo dugo bili razdvojeni. Učitelj nas je predstavio i rekao ostalima da smo posjetitelji koji su dugo putovali. Zamolio ih je da nam organiziraju hranu i smještaj.
Svi praktikanti koji su došli s Učiteljem bili su obučeni u bijelu odjeću. Izgledali su uredno i energično. Svatko je stajao na svom mjestu za Falun Dafa štandom. Učitelj je podijelio svoj gong (energiju) za liječenje bolesti među nama kako bismo mogli pomoći i podijeliti teret jer je bilo mnogo ljudi koji su tražili liječenje.
Kad je sajam otvoren, velika gomila je požurila unutra. Malo je ljudi stajalo u redu za drugim štandovima, ali Falun Dafa štand je bio prepun. Ljudi u prvom redu ujutro su brzo ugrabili mjesta za tretmane. Još jedan red ljudi čekao je da se prijavi za tretmane poslijepodne.
Učitelj se najviše trudio! Mnogi su čekali da im On izliječi bolesti. Mnogi su bolovali od neizlječivih bolesti ili teško izlječivih bolesti. Neke teške bolesnike su članovi obitelji unosili na nosilima; drugi su došli u invalidskim kolicima ili su ih nosili na leđima. Napravili su tako dugačak red da mu se nije vidio kraj. Učitelj se uvijek smiješio i prema svima se ponašao ljubazno. Bio je strpljiv i bez žurbe.
Učitelj nije koristio lijekove, injekcije niti bilo kakvu medicinsku opremu. Držao je dlanove okrenute prema osobi. Odvojen odjećom ili na određenoj udaljenosti, nježno bi potapšao, napravio pokret od vrha do dna, dodirnuo ili zgrabio nešto s tijela osobe i izbacivao van. Kad je liječio one koji su godinama bili paralizirani ili su bili grbavi, Učitelj bi nježno podigao osobu i nekoliko puta se istegnuo prema dolje. Bilo je malo pokreta, samo dvije, tri ili četiri geste. Učitelj bi uputio pacijenta da se potpuno opusti, a zatim ga ohrabrio govoreći: „Sjednite!" ili „Izvrsno!", „Ustanite!" ili „Hodajte sa mnom!" Kad bi Učitelj ovo rekao, dogodilo bi se čudo. Pacijent bi doista sjeo, ustao ili hodao kada im je Učitelj to rekao. Neki ne samo da su hodali, oni bi poskakivali!
Je li to bio san ili stvarnost? Ti su pacijenti u početku bili u nevjerici, a onda bi od radosti uzviknuli: „Dobro sam! Zaista sam dobro!” Neki su pozivali Učitelja, dok su drugi vikali: „Buda me spasio!" Neki su nekontrolirano plakali od radosti.
Wu i ja smo stajali s jedne strane kabine tako da smo sve jasno vidjeli. Kasnije, kako se sve više i više ljudi guralo naprijed, bili smo prisiljeni odmicati se sve dalje od separea. Zbog toga smo propustili neke detalje i još slučajeva kojima je Učitelj izliječio bolesti.
Ipak, neke stvari nikada nećemo zaboraviti.
Jedan je bio izraz iznimne zahvalnosti na licima izliječenih i članova njihovih obitelji. Kad bi ukućani vidjeli kako njima draga osoba, koja je godinama bolovala, odjednom odbacuje štake ili se odmiče iz kolica te da može hodati bez ičije pomoć, svi bi zanijemili. Neki nisu mogli, a da ne uzviknu: „Božansko biće je ovdje!" Nisu znali kako zahvaliti Učitelju. Neki bi kleknuli i opetovano se klanjali, uzvikujući: „Hvala Vam, Učitelju!" Učitelj bi jednostavno rekao: „Molim vas, ustanite." Pomogao bi im da ustanu, a prema sljedećem pacijentu postupao je kao da se ništa neobično nije dogodilo.
Drugo nezaboravno sjećanje je izraz na licima ljudi kada su svjedočili onome što se dogodilo: Zaprepaštenje, pohvala i poštovanje. Učitelj je sposoban za sve, čak i liječiti teške bolesnike i vratiti im zdravlje. Mnogi ljudi nikada nisu vidjeli takve izvanredne moći u ovom životu niti su čuli za takve stvari. Zaista, teško je za povjerovati ako to čovjek nije vidio svojim očima. Prisutni si nisu mogli pomoći i ponavljali su: „To je čudo! Čudo!“
Učitelj je liječio bolesti ljudi danju, svakog dana, a noću je održao tri predavanja koja su bila prepuna. Wu i ja smo slušali Učiteljeva predavanja i svjedočili smo tome koliko je Učitelj naporno radio, danju i noću.
Unatoč činjenici da je bio tako zaposlen, Učitelj nas nije zanemario. Tijekom pauze za ručak, Učitelj bi pronašao prazno mjesto i jeo s nama. Otvorio bi svoju kutiju s jelom i dao nam najbolju hranu koju je imao, ostavljajući malo za sebe. To se događalo svakog dana tijekom sajma. Mi smo se osjećali loše, ali nismo mogli odbiti njegovu ponudu. Bili smo dirnuti do suza Učiteljevom brigom.
Budući da smo iskoristili slobodne dane na poslu, vratili smo se kući prije završetka sajma. Učitelj nas je zamolio da ostanemo, ali zbog naše loše kvalitete prosvjetljenja, nismo shvaćali koliko je to bila dragocjena prilika. Nevoljko smo se oprostili od Učitelja. Kad god pomislimo na ovo, požalimo zbog svoje odluke!
Učitelj je pokazao velike natprirodne sposobnosti na oba sajma zdravlja koji su potresli Peking. Utjecaj je bio dalekosežan i vijest se proširila Kinom. Nakon što smo svjedočili ovim nevjerojatnim stvarima, Wu i ja smo još više učvrstili vjeru u Učitelja i Falun Dafa. Zavjetovali smo se da ćemo se kultivirati do kraja i slijediti Učitelja kući!
