Roditelji se od davnina nadaju da će ostaviti nešto svojoj djeci i unucima kako bi njihov životni put bio manje neravan. Ali koja je najbolja stvar koja im se može ostaviti, a koja će zaista biti od koristi? Pogledajmo uvide na ovu temu od nekoliko istorijskih ličnosti.
Spriječite mlade da postanu lijeni i nemarni
Shu Guang je bio porijeklom iz dinastije Zapadni Han. Od malena je bio željan učenja. Imao je mnogo učenika, a u svojim ranim godinama je kod kuće predavao učenicima. Kasnije ga je regrutovao carski dvor, a car Xuan od Hana ga je veoma cijenio i imenovao ga za učenjaka, zatim za Taizhong Dafua (vrhunskog velikog majstora palače), a zatim za Taifua (učitelja prestolonasljednika). Shu Guang je bio veoma cijenjen i nagrađivan mnogo puta za svoje zasluge i dobar karakter.
On je vjerovao da „:Čovjek ne bi trebao patiti zbog poniženja ako razumije šta znači biti zadovoljan, i da se ne bi našao u opasnosti kada bi znao da je dovoljno jednako dobro kao gozba;” i da je „u skladu sa nebeskim zakonom povući se nakon što ste ostavili svoj trag.”
Prema „Knjizi o Hanu“, tokom pet godina kada je Shu Guang služio kao Taifu, prestolonasljednik je postao vješt u Konfucijevim Analektima i Knjizi sinovske odanosti kada je imao samo 12 godina. Stoga je Shu upitao da li može da se povuče. Car je prihvatio njegovu molbu i dao mu dvadeset zlatnih catty (jedan catty je oko 605 grama) kao nagradu za njegovu službu. Prestolonasljednik mu je dao još pedeset zlatnih cattya da pokaže Shu Guangu koliko cijeni njegove sposobnosti podučavanja. I Shu Guang i njegov nećak su se povukli na vrhuncu svojih službenih karijera.
Nakon što se Shu Guang vratio u svoj rodni grad, često je tražio od svoje porodice da priređuje bankete za članove njegovog klana i prijatelje, s namjerom da na taj način iskoristi svo zlato koje mu je dato.
Prošlo je više od godinu dana, a njegova djeca i unuci su tiho rekli starješini od povjerenja: „Svi se nadamo da će nam ostati nešto porodične imovine, ali ako naša porodica na ovaj način nastavi trošiti novac na zabavu gostiju, porodično bogatstvo će biti iscrpljeno. Molim vas pomozite nam razgovorom sa starcem.”
Starješina mu je kao što je obećao prenio zabrinutost Shu Guangovih potomaka.
„Zar stvarno misliš da sam toliko glup da ne brinem o svojoj djeci i unucima?“ Upitao je Shu Guang starješinu.
„Mi već u porodici imamo nešto zemlje, a dokle god moja djeca i unuci vrijedno rade, ne trebaju se ni o čemu brinuti. Ako u porodici bude više bogatstva, to će ih samo ulijeniti. Mudra osoba sa mnogo bogatstva lako može izgubiti inspiraciju; a neznalica sa bogatstvom ima tendenciju da napravi više grešaka. Osim toga, biti bogat često izaziva ljubomoru i ljutnju”, objasnio je Shu Guang starješini.
„Štaviše, zlato mi je dao monarh, tako da sam srećan što sam poklon podijelio sa lokalnim stanovništvom i prijateljima. Ovako bih volio da provedem ostatak života. Nema ništa loše u tome, zar ne?” Starješina je klimnuo glavom u znak divljenja Shu Guangovoj mudrosti i integritetu.
Prenošenje vrline štedljivosti na kasnije generacije
U Knjizi o Hanu se kaže da je Xiao He, heroj broj jedan u istoriji osnivanja dinastije Han, bio štedljiva i dalekovida osoba. Nakon što su trupe Liu Banga ušle u glavni grad države Qin, dok su vojnici bili zauzeti pljačkanjem zlata, srebra i drugih dragocjenosti, Xiao He je zgrabio geografski atlas, službene dokumente, registracije domaćinstava i finansijske dosijee države Qin, što je kasnije odigrao ključnu ulogu pomogavši Liu Bangu da stekne dobro razumijevanje cjelokupne situacije u svojim naporima da ujedini Kinu.
Xiao Heov plan je također za njegove potomke bio dalekovid. Kada je kupovao zemljište za izgradnju rezidencije, namjerno je odabrao pusto mjesto i rijetko je dodavao više soba ili objekata. Rekao je: „Ako su moji potomci mudri i sposobni, naučit će živjeti jednostavnim i štedljivim životom i uvijek će se osjećati da su dobro zbrinuti. Ako nisu toliko talentovani i sposobni, skromna zemlja koju sam kupio za njih neće privući nikakvo interesovanje niti će je otimati druga moćnija domaćinstva.“
Nakon što je Xiao He preminuo, oba njegova sina su dobila titulu markiza i živjeli su prosperitetnim i ispunjenim životom.
Integritet osvaja poštovanje
Prema Knjizi o kasnom Hanu, Yang Zhen je bio poznati komandant (zadužen za vojsku) u dinastiji Istočni Han. Kada je u svojoj ranoj karijeri služio kao prefekt okruga Zhuojun, uvijek je bio pravedan i pošten i nije prihvaćao privatne usluge ili zahtjeve. Živio je štedljivo, konzumirajući jednostavan čaj i lagana jela kod kuće, i nikada nije koristio kočiju.
Neki od njegovih starih prijatelja i starješina su mu predložili da prikupi nešto porodične imovine za svoje potomke. Yang Zhen je rekao: „Kada buduće generacije mogu s ponosom reći da su potomci pristojnog zvaničnika, zar im to nije najbolje naslijeđe koje mogu imati?”
Kasnije je njegov najstariji sin postavljen za načelnika okruga Fubo, njegov drugi sin je preuzeo mjesto komandanta, a njegov najmlađi sin je vrlo vrijedno učio i bio je vrlo obrazovan. Ljudi su visoko cijenili njihov lijep karakter i postignuća.
U Knjizi Sui se kaže, kada je Fang Yanqian služio kao istražni cenzor, bio je ocijenjen kao najbolja osoba u nacionalnom službenom uredu za procjenu zahvaljujući svom poštenju i integritetu.
Fang Yanqian je zapravo bio iz bogate porodice sa imovinom prenošenom od njegovih predaka, ali je vrlo olako shvatio bogatstvo i potrošio je svu svoju imovinu pomažući rođacima i prijateljima, što je ostavilo vrlo malo imovine za njegovu porodicu. Tako su uvijek živjeli vrlo jednostavnim i štedljivim životom. Ponekad nisu imali dovoljno ni za osnovne stvari, ali se Fang Yanqian i dalje osjećao sretno i zadovoljno.
Često je svom sinu govorio: „Drugi žive prosperitetnim životom sa službenim platama, a ja sam jedini osiromašio kao sudski službenik. Jedino što mogu prenijeti svojim potomcima je čast i poštenje.”
Kasnije je njegov jedini sin, Fang Xuanling, postao heroj osnivača i kancelar dinastije Tang, a posthumno je priznat kao vojvoda Wenzhao od Lianga.
Akumuliranje vrline može blagosloviti buduće generacije
Sima Guang, poznati kancelar iz dinastije Song, rekao je u Porodičnim pravilima: „Nema predaka koji ne žele da budu od koristi budućim generacijama, ali oni mogu učiniti vrlo malo jer je većini ljudi stalo samo kako da akumuliraju više novca za kasnije generacije, misleći da će tako njihova djeca i unuci imati neiscrpno bogatstvo. Međutim, kako oni svoju djecu i unuke ne znaju školovati da se ponašaju u životu, na kraju se bogatstvo koje su stekli decenijama mukotrpnog rada proćerda za nekoliko godina, a mladi se čak i smiju svojim precima zato što su bili glupi i nisu znali kako da uživaju u životu.”
Sima Guang je također rekao da su drevni mudraci ostavili „vrlinu i pristojnost" svojim potomcima, dok su vrli ljudi ostavili „poštenje i štedljivost" kasnijim generacijama.
Završne primjedbe
Bogatstvo je nešto spoljašnje. Dolazi i odlazi. Vrlina, pristojnost, skromnost i štedljivost su dobre osobine koje su ugrađene u nečiji karakter. One mogu uticati na cijeli život. Vrline koje su akumulirali nečiji preci također mogu donijeti blagoslove njihovim potomcima.
U današnjem društvu djeca i unuci se često svađaju oko nasljedstva, a rođaci idu na sud i ružno govore jedni o drugima. Neki visoki funkcioneri su, s jedne strane, korumpirani a, s druge strane, traže neprikladne beneficije i privilegije za svoju djecu, na kraju se susrećući s odmazdom.
Iz iskustava i mudrosti drevnih mudraca možemo vidjeti da je davanje primjera mlađim generacijama utjelovljenjem vrlina štedljivosti i poštenja, činjenjem dobrih djela i gomilanjem vrlina najbolje naslijeđe koje se može ostaviti budućim generacijama.
