Falun Dafa Minghui.org

Jw_banner_sr

Seminar o razotkrivanju zločina prisilne žetve organa Komunističke partije Kine održan u Parizu

(Minghui.org)

Seminar o zločinima prisilnog uzimanja organa, kojeg provodi Komunistička partija Kine (KPK) održan je u galeriji Tianmen u Parizu, u Francuskoj, 21. listopada 2023.
David Matas, poznati odvjetnik za ljudska prava iz Kanade, podijelio je svoja desetljeća istrage o ovom užasnom zločinu koji je u tijeku i čije su glavne žrtve Falun Gong praktikanti. Poručio je da je borba za ljudska prava odgovornost koju svatko treba nastojati preuzeti.

David Matas drži predavanje tijekom seminara

Istraga

Još u ožujku 2006. Kineskinja, Annie (pseudonim), objavila je izjavu u Washingtonu D.C. Ona je rekla da joj je njen bivši suprug, kirurg u bolnici Sujiatun u gradu Shenyang, u provinciji Liaoning, otkrio da je uklonio rožnicu od 2000 živih Falun Gong praktikanata između 2002. i 2005. Drugi liječnici u bolnici također su uklonili druge organe većem broju praktikanata. Te su žrtve ubijene u procesu, a njihova su tijela kremirana kako bi se uništili dokazi. Organi su prodani bogatim Kinezima ili strancima koji su bili u Kini zbog transplantacijskog turizma.

Jedna nevladina organizacija u Kanadi kontaktirala je Davida Matasa i pokojnog Davida Kilgoura, bivšeg državnog tajnika za Aziju i Pacifik, pozivajući ih da provedu neovisnu istragu o ovom pitanju.

Nakon mjeseci istrage, objavili su izvješće od 140 stranica u srpnju 2006., u kojem su zaključili „da su optužbe nažalost istinite”. Također su otkrili da se zločin nije dogodio samo u bolnici u kojoj je radio Annie-in bivši suprug, već i u mnogim drugim bolnicama diljem Kine.

Dokazi

Matas je rekao da su, kada su radili istragu, tražili dokaze koji ili potvrđuju postojanje zločina ili dokaze koji su ukazivali da se zločin nije dogodio. Svaki dokaz koji su pronašli upućivao je na isti zaključak – vađenje organa se događa.

U svojoj istrazi, intervjuirali su Falun Gong praktikante i druge zatvorenike koji su držani u raznim pritvorskim centrima ili zatvorima u Kini. Otkrili su da su ovi Falun Gong praktikanti prošli opsežne liječničke preglede, posebno testove krvi i tipizaciju tkiva. To nije bilo za njihovo zdravlje, jer je većina njih također bila podvrgnuta divljačkom premlaćivanju i drugim mučenjima. Iz njihovog opisa, ispitivanje je najvjerojatnije korišteno za izgradnju baze podataka za podudarnost organa. U isto vrijeme, vlasti su vršile takve preglede samo na Falun Gong praktikantima, a ne na bilo kojem od nepraktikanata koji su držani u istim pritvorskim objektima.

Jedan Falun Gong praktikant koji je bio mučen u kineskom zatvoru i bio podvrgnut prisilnom testiranju krvi, ispričao je svoje iskustvo tijekom seminara.

Dok je pravi broj transplantacija organa državna tajna u Kini, samo na temelju ograničenih brojeva koje je objavila KPK, može se vidjeti da je broj transplantacija organa značajno porastao, ubrzo nakon početka progona Falun Gonga. KPK je tvrdila da organi dolaze iz donacija, ali Kina nije imala sustav doniranja organa i također je protivno kineskoj tradiciji da se organi doniraju nakon smrti.

Kao još jedan dokaz, neki istražitelji su se pretvarali da su pacijenti i zvali su razne bolnice, pitajući imaju li svježe Falun Gong organe na raspolaganju, budući da su Falun Gong praktikanti vodili vrlo zdrav način života, za razliku od drugih zatvorenika koji su možda bili ovisni o pušenju ili drogama. Odgovor koji su dobili od liječnika je bio: „Da, imamo te organe, samo da se dogovorimo i dođite.“

Neke kineske bolnice navele su cijene za različite organe i moguće je zakazati termin za transplantaciju vitalnih organa, uključujući srce i jetru.

U Kini je postojao zakon koji bolnicama daje dopuštenje za vađenje organa zatvorenicima osuđenima na smrt, bez njihovog pristanka ili pristanka njihove obitelji. Ovo dodatno daje zeleno svjetlo zločinima žetve organa, koji su evoluirali u golemu, unosnu industriju.

KPK nikada nije priznala da je vadila organe od živih Falun Gong praktikanata. Tvrdili su da su organi došli iz donacija zatvorenika osuđenih na smrt, koji su se željeli iskupiti za svoje nedjela. Ali broj zatvorenika osuđenih na smrt bio je daleko manji od broja transplantacija.

Godine 2014. istraživački tim proveo je još jedan krug istraživanja. Otišli su na web stranice i publikacije 169 pojedinačnih kineskih bolnica, kojima je vlada odobrila provođenje transplantacija i prikupili podatke o vrstama transplantacija, kvalifikacijama, prihodima, potencijalnoj demografiji pacijenata, broju kreveta, kirurškom i pomoćnom osoblju, kapacitetu i obujmu transplantacija, istraživačkim projektima, odnosima s drugim bolnicama i povezanim entitetima, financiranju, patentima i nagradama.

Procijenili su da je ukupni broj transplantacija koje izvode ove bolnice između 60.000 i 100.000 svake godine, daleko više od 10.000 transplantacija godišnje kako tvrdi KPK. I činilo se da se brojke povećavaju tijekom godina. Ako je to istina, brojevi Falun Gong praktikanata koji su „pogubljeni“ na operacijskim stolovima mogli bi doseći milijune.

Matas je rekao: „Ono što vam mogu reći je da su svi koji su pročitali ove knjige (našeg istraživanja) i proveli vlastito istraživanje, bez iznimke, došli do istog zaključka kao i mi. Kao što je Sud za Kinu rekao, ovo je nedvojbeno razumno i stvarno.”

Dodao je: „Budući da sam Židov i dobro sam upoznat s holokaustom, nisam šokiran ovim vrlo značajnim simptomima nasilja. Ja to vidim. Znam da je to moguće. Razočaran sam i vidim da se to događa.”

Zaustaviti zločin

Matas je rekao da, kako bi postojala tako golema mreža ubijanja, mora postojati veliki broj kriminalaca koji to čine, uključujući liječnike, medicinske sestre, transplantacijske agente ili bilo koje druge pojedince koji pomažu u zločinu. Sve njih treba privesti pravdi.

„Teško nam je promijeniti ono što se događa u Kini. Ali mi smo ljudska bića. Dakle, ovo se još uvijek tiče nas. Važno je da se svi probude i prošire ove vijesti prema svojim mogućnostima.”

„Svatko od vas ima svoju profesiju, svoje vještine, svoje veze i svoje susjede. Svatko od vas može učiniti nešto što ja ne mogu. Ljudska prava su nešto za što se svi trebamo boriti“, rekao je Matas.

Profesor prava koji je prisustvovao seminaru rekao je Matasu: „Moram izraziti svoje divljenje prema vašem radu. Divni ste! Nadam se da će više ljudi saznati za ovo.”