Metode mučenja koje se primjenjuju na praktikante Falun Gonga u Kini od početka progona 1999. godine kao da nemaju kraja. Ono što slijedi u ovom tekstu je prikaz samo nekoliko metoda koje komunistički režim koristi u pokušaju da natjera praktikante da se odreknu svoga miroljubivog duhovnog vjerovanja. Ovo su užasi koji se događaju u zatvoru Jilin, smještenom u provinciji Jilin.
1. Iščašenje udova metodom „Postelja na razvlačenje“
Najokrutnija metoda mučenja koja se primjenjuje u zatvoru Jilin je metoda „Postelja na razvlačenje“. Udovi žrtve se vezuju za posebni okvir, koji na svoja četiri ugla ima ugrađene metalne karike. Ruke i noge praktikanta se vezuju za ove karike, a onda se u karike unosi sila.
Tako, tijelo praktikanta biva podignuto u zrak i udovi se rastežu do toga stupnja kada se njegovi zglobovi, mišići, meso i koža počinju razdvajati. Ovo je krajnje bolan postupak pri kojem praktikant gubi svijest nakon samo nekoliko minuta.
Nakon desetak minuta ovakvog mučenja, četiri uda budu iščašena, a žrtva biva osakaćena.
Nakon što je žrtva rastezana na ovaj način 20 do 30 minuta udovi joj postaju ukočeni, nakon čega biva skinuta sa sprave. Mučitelji joj onda masiraju ruke i noge, što samo pojačava brutalnost ove metode mučenja. Zatim, kada žrtva povrati osjećaj u svojim ekstremitetima mučenje se ponavlja.
Izjava jednog osuđenika: „Proveo sam dugo vremena na ovom mjestu, no nikada nisam sreo nikoga tko bi izdržao ovu torturu 3 puta.“ Praktikant Wang Zengwu i Tan Quicheng su bili tri puta podvrgnuti ovoj metodi mučenja i bili rastezani i skidani sa sprave.
Praktikant Shi Wenzhuo, zatvoren u odjel br. 1. je bio podvrgnut ovom mučenju 30 minuta usvibnju 2004. godine.
Gospođa Wu Yifeng je bila mnogo puta brutalno premlaćivana za vrijeme boravka u zatvoru Jilin. Ona je također bila podvrgnuta mučenju pomoću „Postelje na razvlačenje“ Pri toj metodi jedino je njena stražnjica imala kontakt s posteljom. Zatvorenici su je zgrabili za ruke i noge i kidajući njeno meso pričvrstili za metalne kopče. Gospođa Wu je trpjela takve bolove da je izgubila kontrolu nad svojim mokraćnim mjehurom i urinirala na licu mjesta.
Sljedećega dana, stražari su je poslali u bolnicu bojeći se da bi mogla umrijeti, a njih bi za to smatrali odgovornima. Liječnici i sestre su bili zgroženi njenim povredama. Jedan do njih je vidjevši to uzviknulo: „ Mučili ste ju previše okrutno.“
Gospodin Cao Zhonghua je bio smješten u tamnicu br. 9. On ne samo da je bio brutalno premlaćivan nego je početkomlipnja 2004. godine bio mučen metodom razvlačenja.
Gospodin Cao je izgubio svijest zbog mučenja. Njegovi su ga mučitelji na kraju poslali u bolnicu.
Gospodin Liu Jinxin je bio smješten u tamnicu br. 1. Metodom razvlačenja je bio mučen tri dana usiječnju 2005. godine. Gospodin Zhang Hongwei je bio smješten u tamnicu br. 10. od početka 2002. godine. U više je navrata bio podvrgnut mučenju rastezanjem.
Gospodin Lei Ming je također bio podvrgnut ovakvom mučenju. On je sedam dana bio vezan za „Postelju na razvlačenje.“ Gospodin Zheng Weidong iz zatvora br. 1. i gospodin Liang Zhen iz zatvora br. 6. su jedni od mnogih zatvorenika koji su bili podvrgnuti sličnom mučenju.
Gospodin Tan Quicheng, zatvoren u ćeliji br. 5. je bio također vezivan na „Postelji na razvlačenje“. Zbog silnih bolova uzrokovanih ovim mučenjem pregrizao je vlastiti jezik.
2. Razvlačenje s uvrtanjem
U ovoj metodi mučenja, udovi žrtve bivaju istegnuti pod kutom do krajnje granice, a potom vezani za metalne fiksatore u okviru postelje.Tijelo žrtve se uvrće, a na njegovo tijelo se stavljaju razne teške stvari kao što su drvene klade, razne posude, konzerve sa hranom i tomu slično.
Na kraju, njegovo tijelo bude podignuto i ostaje visjeti u zraku. Nakon nekog vremena, žrtvini zglobovi budu napregnuti do maksimuma, što je krajnje bolno.
Kod ove metode mučenja, zatvorenik je okrenut licem prema zemlji, a koriste se konopci kako bi se njegovi udovi rastezali u svim pravcima. Žrtva na početku mučenja leži na tlu, a zatim biva podignuta u zrak. Nakon što žrtva tri puta bude ovako mučena, njeno meso u području ručnih zglobova i nožnih članaka će popucati, a i mišići će, također, biti istegnuti pa će na kraju popucati. Kao krajnji rezultat ovakvog mučenja žrtva ostaje osakaćena.
Gospodin Sun Quian je bio mučen ovom metodom. Poznato je da žrtve ne mogu izdržati ovakvo mučenje više od dva puta, no gospodin Sun je čak tri puta bio rastezan na ovaj način.
Kao rezultat ovog mučenja, njegovi su mišići bili pokidani, a nakon toga su ga poslali u dio zatvora za starije zatvorenike i hendikepirane osobe.
3. Vezivanje za postelju
Kod ove metode mučenja, žrtva biva vezana za postelju, no njeno tijelo se ne diže u zrak.
Za razliku od metode „postelja za razvlačenje“, žrtvini udovi ovdje nisu kruto vezani.
Kod ove metode, žrtva ostaje vezena za postelju dugi period vremena, osim kada mora otići obaviti veliku nuždu. Žrtva urinira i spava na ovakvoj postelji. Što je žrtva više vremena vezana za postelju ovo postaje sve neizdrživije i neizdrživije.
U zatvoru Jilin postoji 17 ovakvih postelja i mnogi su zatvorenici podvrgnuti mučenju ovakvom metodom.
Gospodin Zeng Hongyuan je bio vezan u postelji 20 dana. Gospodin Zhang Hongwei je bio privezan u postelji 58 dana.
Gospodin Bai Ye je prošao ovakvu torturu u trajanju od 15 dana.
Gospodin Wang Juncheng je počeo sa štrajkom glađu u znak protesta zbog progona.
On je također napisao pismo komunističkom partijskom komitetu zatvora, zahtijevajući da se sa zatvorenim Falun Gonga praktikantima humano postupa. Zbog toga su gazatvorske vlasti prebacile u malu zatvorsku ćeliju ulistopadu 2003. godine. Gospodin Wang je bio vezan za postelju više od 30 dana.
4. Odjeća koja priječi kretanje
Odjeća koja priječi kretanje je skrojena u jednom komadu i tijesno naliježe uz tijelo.Ova se metoda mučenja primjenjuje u zatvoru Jilin od jeseni 2008. godine.
Odjeća je napravljena od debele tkanine i duga je oko 5 – 6 stopa (1,5 -1,8 m). Na odjeći postoji samo jedan mali otvor u području usta koji služi za hranjenje. Tijelo i ruke žrtve bivaju vezene ili zalijepljene ljepljivom trakom prije nego joj bude navučena ova odjeća.
Nakon što odjeća bude zakopčana žrtva ostaje ležati na tlu kao beživotno tijelo.
Ova odjeća onemogućava bilo kakve pokrete tijela i kao posljedica toga žrtva ostaje bez daha.
Kao posljedica ovog mučenja neke su žrtve zadobile povrede i ostale invalidima, a druge su jednostavno preminule.
Gospodin Zhang Wengfei, gospodin Teng Weiqiang, i gospodin Wang Hongliang su kao i drugi praktikanti bili mučeni ovom metodom.
5. Prisilno sjedenje na dasci
Kod ove metode mučenja žrtva se prisiljava da sjedi prekriženih nogu na dasci, uspravnog tijela i s obje ruke položene na koljena. Daska je gola. Žrtvi se ne dopušta kretanje i mora da održava ovakav položaj.
Kako bi se osiguralo da se žrtva ne pokreće, na leđnoj strani njene odjeće je nacrtana prava linija. Ako linija iščezne to znači da se žrtva maknula. Za kaznu žrtva biva ukorena ili bičevana. Žrtva za kaznu može biti podvrgnuta drugim mnogo okrutnijim vrstama kažnjavanja, kao na primjer vješanje ili vezivanje za postelju za istezanje.
Prosječno vrijeme trajanja kažnjavanja ovom metodom je 13 sati na dan, od 5 sati u jutro do 20 sati navečer.
Zbog ovakvog dugog sjedenja zglobovi mnogih praktikanata nateknu i upale se, a na njihovim stražnjicama se pojavljuju čirevi. Mnogi, također, izgube kontrolu nad svojim urogenitalnim traktom.
U odjeljenju za „čvrstu kontrolu“ ovoga zatvora postoji dvanaestak redova ovakvih klupa.
Klupe u prvom redu su široke manje od 24 inča (60 cm) i visoke 12 inča (30 cm).Klupe u zadnji redovima su malo šire.
Praktikanti zatočeni u ovome odjelu se svakoga dana od jutra do večeri prisiljavaju da nepomično sjede na ovim klupama. Ako naprave i najmanji pokret stražari ih kažnjavaju surovim premlaćivanjem.
Gospodin Li Hunze je jedan od praktikanata koji je bio mučen ovom metodom.
Gospodin Liang Zhenxing je bio natjeran da sjedi na klupi užoj od jednoga inča (2,54 cm).
On je također bio prisiljen sjediti na čeličnoj kvadratnoj cijevi, više od 10 sati svakog dana..
6. Vješanje s premlaćivanjem
Kod ove torture ruke žrtve su vezane lisičinama, a onda je žrtva obješena za lisičine tako da joj noge ne dodiruju tlo. Lisice se pri tomu usijecaju u meso i često dolazi do iščašenja zglobova.
Neki su praktikanti uz to bili premlaćivani ili su im na tijelu bile gašene cigarete. Mnogo je praktikanata mučeno ovom metodom.
Nakon što je gospodin Jin Chengquan bio vješan na ovaj način, šest ga je stražara bičevalo.Mlatili su ga drvenim palicama, udarali šakama, šutirali nogama i bičevali bez prestanka.Pri tomu su mu usta bila zalijepljena ljepljivom trakom, a nozdrve su mu bile spržene sa šest čikova od cigareta sve dok nije izgubio svijest. Mučitelji su ga onda zalili ledenom vodom i nastavili mučenje kada je došao svijesti.
7. Brutalno prisilno hranjenje
U zatvoru Jilin su jednom prilikom izdali tajnu zapovijed da se svi oni koji štrajkaju glađu smještaju u male ćelije i budno nadziru. Ovi su praktikanti onda brutalno prisilno hranjeni. Ako bi preminuli pri tom postupku, to je tretirano kao „prirodna smrt“.
Jedan se praktikant prisjeća ovog postupka: „Izvukli su me iz zatvorske ćelije 26.lipnja i vezali za postelju za razvlačenje. Nakon toga me nekoliko zatvorenikapočelo prisilno hraniti. Neki su pri tome držali moje noge,, a drugi su držali ruke. Metalne lisice su mi se usijecale u meso i bol je postala neizdrživa. Imao sam utisak da će mi glava eksplodirati; krvario sam i ponestajalo mi je daha. Gotovo da sam se ugušio. Zatvorenik po imenu Ding Zhaosong je nastavljao gurati cijev u moj abdomen. Zatvorenici su me hranili slanom kašom dok su me drugi boli u abdomen i neprestano ga trljali. Imao sam osjećaj da se ova kaša premješta iz moga želudca u crijeva. [Nakon što su me oslobodili] odjurio sam u toalet, i iz mene je izašlo sve pomiješano s vodom i krvlju.“
