Bonton je bio važan dio tradicionalne kineske kulture, posebno kada je uključivao interakciju između muškarca i žene. Smatralo se da dobar bonton pomaže u izgradnji stabilnog društva, dok bi nedostatak društvenih normi doveo do neprikladnog ponašanja i kaosa. Bonton je također bitan u obitelji. Očekuje se da svatko treba održavati dobre manire u svakodnevnom životu, bilo da sjedi, stoji, hoda, jede ili razgovara s drugima. Iako bi se neka od pravila modernim ljudima mogla činiti prestroga, to je bio način na koji su se drevni ljudi disciplinirali i tako održavali ispravno društveno ponašanje.
Prema Liji (Knjizi obreda), neprikladno je da nevjenčani muškarci i žene dijele predmete (vješalice za odjeću, ručnik, češalj) ili da jedni drugima dodaju stvari koje bi mogle uključivati fizički kontakt. Žena ne pozdravlja mlađeg brata svoga muža; očevoj konkubini dopušteno je samo prati odjeću svoje djece. Nakon zaruka, djevojka bi trebala nositi šarenu vrpcu na glavi, a drugi ljudi ne mogu slučajno ulaziti u njezinu sobu.
Muškarac i žena ne bi smjeli pitati jedno drugo kako se zovu prije nego što se prosidba provede preko bračnog posrednika. Dvije obitelji trebale bi malo komunicirati dok djevojčina obitelj ne prihvati ponuđenu cijenu za nevjestu. Nakon zaruka treba zakazati vjenčanje i uključiti ceremoniju obavještavanja predaka i obožavanja božanskog. Na gozbu treba pozvati susjede, prijatelje i rodbinu.
Osim toga, muškarac i žena ne bi trebali uzimati vodu iz istog bunara, koristiti istu kupaonicu za kupanje ili dijeliti isti krevet. Muška odjeća ne može se posuditi ženi i obrnuto.
Učenja Lu Dongbina
Ljudi u modernom društvu možda ne razumiju zašto su društvene norme bile tako stroge u davna vremena. Lu Dongbin, legendarni taoist koji je živio za vrijeme dinastije Tang i postao besmrtnik, objasnio je svojim učenicima potrebu za etičkim kodeksom.
Nečija sudbina, poput uspjeha, službenog položaja i bogatstva, često ovisi o tome živi li dostojanstveno i izbjegava li neprikladne veze. Bez obzira na to s kakvom se ženom muškarac susreće, na to treba obratiti pozornost, svojim umom, riječima, postupcima i prijateljstvom.
Konkretnije, rekao je:
Iako žena može biti privlačna,
Neću imati ni jednu jedinu požudnu misao.
Prema starijoj ženi ću se ponašati kao prema starijoj sestri,
A prema mlađoj ženi kao prema mlađoj sestri.
Bez obzira koliko je žena lijepa,
jedno nedolično ponašanje uništit će njen ugled;
Također će naškoditi mojoj sudbini i bogatstvu,
alarmirajući božansko.
Jer odmazda često nastupa brzo,
Ne usuđujem se postupati nepromišljeno i prekršiti ovo.
Ako nekad čujem druge kako govore o ženama,
Ozbiljno ću ih zaustaviti;
Ako sretnem lijepu ženu na cesti,
Neću obratiti pažnju na nju čak ni da mi odrube glavu.
Čak i kad se susretnem s kumicama,
Neću pričati o aferama;
Kad vidim rođakinje,
Neću imati slučajnu prisnost.
Pri susretu s tetkom ili šogoricom,
Neću sjediti ni hodati s njom.
Ako vidim nećakinju ili njezine vršnjakinje,
Ostat ću ozbiljan i neću govoriti neformalno;
Kad vidim knjige ili slike o seksualnosti,
Odmah ću ih spaliti.
Kada sretnem razvratne ljude,
Neću više komunicirati s njima;
Božansko će vidjeti moje dostojanstvo i integritet,
i blagosloviti me slavom i postignućima.
Dva dostojanstvena čovjeka u kraljevstvu Lu
Liu Xiahui bio je cijenjeni dužnosnik u Kraljevstvu Lu tijekom proljetnog i jesenskog razdoblja. Jednom je putovao u drugi grad, ali je ulaz u grad bio zatvoren. Sačekao je preko noći ispred kapije. Pred vratima je čekala i jedna lijepa mlada žena koja također nije mogla ući u grad. Vidjevši ženu slabo odjevenu kako drhti na hladnoći, Lu je pomislio da bi se mogla razboljeti ili umrijeti, pa ju je pokrio svojim zimskim kaputom. Žena je sjela i zaspala, dok se Liu nije ni malo pomaknuo, iako su mu noge utrnule. Ljudi su čuli za ovo i hvalili Liua zbog njegovog integriteta.
Kasnije je jednom drugom čovjeku, koji je živio sam u Kraljevstvu Lu, na vrata noću pokucala susjeda udovica i pitala ga može li ostati kod njega jer joj je krov prokišnjavao na kiši.
Čovjek je rekao ne i objasnio: “Postojala je izreka da, dok ne navrše 60 godina, muškarac i žena ne mogu ostati zajedno. Pošto smo oboje mladi, ne mogu te pustiti unutra.”
„Zašto ne učite od Liu Xiahuija?" - upita ga žena. „On je ugrijao ženu svojim tijelom, a ljudi nisu govorili loše stvari o njemu.”
„Liu bi to mogao, ali ja ne mogu”, odgovorio je čovjek. „Učit ću od Liua na ovaj način."
Konfucije je čuo za to i pohvalio tog čovjeka, rekavši da je naučio bit dostojanstva i vrline. Ako netko s lošom namjerom tvrdi da oponaša Liua na površini, on samo smišlja opravdanja.
Djevojka koja bere dud
Slijedi dobro poznata pjesma o mladoj ženi iz dinastije Han, koja nam daje uvid u život u to vrijeme.
Moshang Sang (Kod dudovih stabala uz cestu)
Sunce izlazi na istoku,
osvjetljavajući kuću moje obitelji Qin;
Obitelj Qin ima divnu djevojku,
pod imenom Luo Fu.
Luo Fu voli brati dudovo lišće za dudovog svilca,
Na jugoistoku grada;
Oko košare od bambusa zelena svilena vrpca,
Njena drška od lovorove grančice.
Kosa joj počešljana kao konjska punđa,
nosi par bisernih naušnica;
Njena svilena suknja žuta kao marelica,
a svilena jakna ljubičasta.
Ljudi koji su prolazili cestom,
Nisu mogli prestati gledati u nju;
Mladi momci koji su vidjeli Luo Fu,
Skidali su šešire i namještali marame na glavi.
Oni koji su obrađivali zemlju prestali bi orati,
a oni koji su čupali korov zaboravljali bi na svoje motike;
Nakon što bi stigli kući, postali bi uznemireni,
jer nisu obavili posao dok su gledali Luo Fu.
Visoki dužnosnik s juga,
na kolima koja je vuklo pet konja;
Poslao je nekoga da pita,
odakle ova lijepa djevojka?
Ljudi su odgovorili da je ljupka djevojka,
iz obitelji Qin, a zove se Luo Fu;
Dužnosnik je tada pitao koliko godina ima Luo Fu,
i rečeno mu je da je Luo Fu starija od 15 i mlađa od 20.
Dužnosnik ja tada upitao Luo Fu:
Hoćeš li se poći voziti sa mnom?
Luo Fu mu je prišla i odgovorila:
Kako je blesavo ovo pitanje!
Vi, dužnosniče, već imate ženu,
a ja, Luo Fu, također imam muža.
Pogledaj na istoku onih tisuću konjanika,
moj muž ih vodi;
Kako ga mogu razlikovati od ostalih?
Moj muž jaše na bijelom konju, a prati ga crni.
Zelena svilena vrpca vezana je za konjski rep,
uzde na glavi ukrašeno je zlatom;
Također nosi rijedak Lulu mač,
koji vrijedi tisuću kovanica.
Sa 15 godina bio je niži službenik,
Sa 20 godina služio je na kraljevskom dvoru;
Sa 30 godina, postao je dvorski čuvar,
Sa 40 godina postao je vođa grada.
Jako je zgodan,
svijetle kože i lijepih brkova;
Korača s tempom i elegancijom,
uvijek ima dobre manire
Među tisućama ljudi koji tamo sjede,
svi kažu da je moj muž poseban.
Vrijedno je napomenuti da kada je ljude privukla ljepota Luo Fu, nisu imali loše misli. Jedina iznimka bio je visoki dužnosnik, kojeg je Luo Fu ljubazno odbila.
Pjesma iz dinastije Zhou, objavljena u Shijingu (Classics of Poetry), također je govorila o dostojanstvu i čistoći djevojke:
Han Guang
Postoje kokosove palme na jugu,
Ali su previsoke da bi poslužile za hladovinu;
Postoji djevojka vani na rijeci,
Ali je previše dostojanstvena da bi ju se osvojilo.
Rijeka Han je vrlo široka,
nemoguće ju je preći pod vodom;
Rijeka Yangtze je vrlo duga,
nemoguće je prijeći njenu dužinu na maloj splavi.
Ova pjesma implicira da kada djevojka zaista ima čistoću i dostojanstvo, oni koji je gledaju neće imati loše misli. To je zato što ljudi znaju da su loše misli osuđene na propast, baš kao što je nemoguće preplivati rijeku Han pod vodom ili proći rijekom Jangce od početka do kraja na maloj splavi.
„Ovo je božansko biće!"
Guan Yu, poznati vojni general za vrijeme dinastije Han, bio je poznat po svojoj hrabrosti, mudrosti i što je najvažnije, svojoj odanosti. Prema Romanci o tri kraljevstva, Guana je jednom zarobio Cao Cao koji je dobro postupao s njim. Iako je Cao tu i tamo nudio gozbe, Guan se nije dirnuo i odbio je vrijedne predmete i lijepe djevojke. Prihvatio je samo dragocjenog konja i rekao: "Čim saznam gdje se nalazi Liu Bei (vođa kojeg je Guan slijedio), otići ću tamo bez obzira na sve."
U to je vrijeme Guan također bio odgovoran za zaštitu dviju Liuovih žena. Vidjevši da Guan nije zaveden bogatstvom, Cao je zamolio Guana da noću dijeli sobu s Liuovim ženama. Međutim, Guan je cijelu noć ostao vani čitajući i nije bio umoran. Kasnije je Cao Guanu dao vilu. Nakon što je vilu podijelio na dva dijela, Guan je zamolio Liuove žene da ostanu unutra i da ih čuvaju stariji vojnici. U međuvremenu je ostao vani.
Nebesa su blagoslovila Guana zbog ove odanosti. Nakon što je Guan napustio Caovo mjesto, Wang Zhi, guverner Xingyanga, naredio je svom podređenom Hu Banu da ubije Guana. Zanimajući se kako Guan izgleda, Hu je zavirio u njega. Kad je vidio Guanovu eleganciju dok je čitao, nije mogao a da ne poviče: „Ovo je božansko biće." Čuvši ovaj zvuk, Guan je razgovarao s njim, i ispostavilo se da je Huov otac bio Guanov prijatelj. Tako je Hu pomogao Guanu da se ponovno ujedini s Liuom.
