Osjećam se tako sretnom što sam prisustvovala završnim seminarima koje je Učitelj održao u Guangzhou, 21. prosinca 1994. Sjećanja su živaopisna i još uvijek se osjećam uzbuđeno kada se prisjećam tih dana.
Dana 18. prosinca 1994. bila je subota. Prakticirala sam Falun Dafa nešto više od mjesec dana. Suprug, kćerka i ja bili smo u kupovini. Kad smo prošli dvorištem, vidjela sam praktikanticu koja mi je pričala o Falun Dafa. Ona i drugi praktikanti sjedili su u krugu, radosno raspravljajući o nečemu. Pitala sam ih zašto su tamo, a oni su rekli da razgovaraju o odlasku u Guangzhou kako bi prisustvovali petom seminaru koji će Učitelj tamo održati.
Bila sam uzbuđena i rekla sam im da želim ići s njima. Jedan je rekao da su sve karte rasprodane. Bez ulaznica nije bilo moguće ući na stadion i vidjeti Učitelja. Zamolila sam ih da mi kupe autobusnu kartu do provincijskog grada jer sam i ja željela ići s njima. Onda bih odande kupila kartu za vlak do Guangzhoua. Druga je osoba rekla da čak i da odem u Guangzhou, osim ako nemam kartu, mogu samo stajati vani i gledati kako drugi ljudi ulaze u zgradu. Rekla sam bez oklijevanja da sam spremna slušati Učiteljevo predavanje izvan stadiona ako ne mogu nabaviti kartu.
Kad je to čuo, moj muž me obeshrabrio. Bio je zabrinut za moje zdravlje i to što sam tako daleko od kuće. Nitko ne bi bio tu da pokupi naše dijete iz škole ili da kuha. Upravo smo kupili novi stan i novac je bio limitiran. To me nije puno zabrinjavalo. Rekla sam da ću, čak i ako budem jela instant rezance, otići u Guangzhou s ostalim praktikantima. Kad su vidjeli da sam odlučna, složili su se da mogu ići s njima.
One noći kad sam kupila kartu, čula sam Falun kako se vrti iznad moje glave čim sam legla. Falun je proizvodio jasne zvukove poput čeličnih oštrica koje udaraju jedna o drugu. Čuo je i moj muž. Trajalo je sve dok nisam osjetila da sam zaspala. Te sam noći vrlo čvrsto spavala, zapravo nikad nisam tako dobro spavala. Od tada su nestale moje kronične bolesti. Znala sam da je naš suosjećajni Učitelj pročistio moje tijelo prije vremena kada je vidio moju odlučnost da tražim Fa.
Dana 19. prosinca, u jutarnjim satima smo autobusom krenuli u provincijski grad. Starija praktikantica je povratila nešto krvavo. Ranije je imala visoki krvni tlak i bolesti srca. Svi smo znali da je Učitelj prije vremena očistio loše stvari iz njenog tijela.
Ujutro 21. prosinca stigli smo u Yuexiu Gymnasium u Guangzhou. Praktikanti s kartama ulazili su jedan za drugim. Osjećala sam se tjeskobno. Imala sam jaku želju osobno poslušati Učiteljevo predavanje. Otišla sam do jednog od članova osoblja i rekla: „Kasno sam čula za ovaj seminar jer sam nova praktikantica. Prakticiram Falun Dafa više od mjesec dana. Došla sam ovamo iz daleke provincije Hubei. Nemam puno novca pa sam ponijela instant rezance sa sobom. Možete li, molim vas, smisliti način i dopustiti mi da uđem kako bih mogla osobno slušati Učiteljeva predavanja?“ Član osoblja me je zamolio da strpljivo pričekam te da će dati sve od sebe da vidi mogu li vani slušati Učiteljevo predavanje. Bilo je drugih praktikanata poput mene, koji su se nadali da će ući na stadion.
Deset minuta kasnije, djelatnica me zamolila da stanem na ulaz. Ostali praktikanti su također bili poredani tamo. Drugi član osoblja nam je rekao: „Sada imate karte. Praktikanti veterani u Guangzhoua odrekli su se svojih karata jer su čuli da mnogi novi praktikanti iz drugih gradova nemaju karte. Dragovoljno su vam dali svoje karte.“ Rekao nam je da sjednemo na pod okrenuti prema podiju kad uđemo unutra. Bila sam tako uzbuđena i vrlo zahvalna praktikantima iz Guangzhoua za njihovu nesebičnu pomoć.
Potrčali smo prema ulazu čim smo nabavili karte. Sramim se same sebe kad se toga sjetim. Trčala sam što sam brže mogla kako bih pronašla mjesto blizu Učitelja. Dok sam trčala, iznenada sam pala. Odmah sam ustala. Vidjevši da na tlu nema ničega, nastavila sam trčati. Napokon sam dobila dobru poziciju. Sjedila sam na tlu u 4. redu gdje je Učitelj prošao kada bi ušao na podij sa sporednih vrata.
Čim smo sjeli, Učitelj je ušao. Svi su ustali i pozdravili Učitelja entuzijastičnim pljeskom. Ovo je bio najsretniji i najnezaboravniji trenutak u mom životu! Napokon sam osobno vidjela Učitelja! Učitelj je bio ljubazan i ležeran, i uvijek nasmijan. Pogledao je oko sebe i zatim je stojeći podigao desni dlan prema praktikantima.
Učitelj je započeo svoje predavanje. Glas mu je bio tako rezonantan, kao da se probija kroz cijeli svemir. Osjećala sam se okružena Budinim svjetlom. Drugog dana predavanja Učitelj nas je zamolio da razmislimo o bolesti koju imamo, a oni koji nisu imali bolesti mogli su razmisliti o bolesti člana obitelji. Zamolio nas je da lupnemo desnom nogom nakon što je rekao „jedan, dva, tri“. Neki praktikanti su prerano lupali, uključujući i mene. Pomislila sam na muževu glavobolju. Učitelj je strpljivo govorio: „počnimo ispočetka.“ Tada sam pomislila na svoju kćer jer je imala urođeni problem s nogom. Iako nisam mislila na vlastitu bolest, Učitelj je pročistio moje tijelo.
Nakon toga sam se oporavila od svog ranog stadija raka debelog crijeva i drugih bolesti. Noga moga djeteta bila je u redu. I moj muž se oporavio od svojih bolesti. Dobrodušni Učitelj spasio je našu obitelj. Cijela naša obitelj zahvaljuje Učitelju na spasonosnoj milosti!
Za to vrijeme uopće nisam mislila na obiteljske poslove. Nisam željela propustiti nijedan dio Učiteljevih predavanja. Dobila sam odgovore na sva moja pitanja, kao da je Učitelj otvorio moja udaljena sjećanja. Moja perspektiva svijeta promijenila se iz temelja. Znala sam da neću živjeti kao prije.
Jedan praktikant veteran iz našeg grada poslao je Učitelju transparent u ime naših lokalnih praktikanata nakon završetka seminara. Bio je to dirljiv trenutak. Kad je Učitelj trebao otići, nisam mogla suspregnuti suze. Osjećala sam se tužno jer nisam znala kada ću ponovno moći vidjeti Učitelja. Još uvijek sam bila na stadionu i plakala sam kad su svi otišli, a lokalni praktikanti su me tražili vani. Kad su me našli unutra kako plačem, pitali su me zašto plačem. Rekla sam da ne znam zbog čega. Kasnije dok sam čitala Fa, shvatila sam da sam plakala jer je moja svjesna strana znala da me je Učitelj izbavio iz pakla i pročistio, a zatim u mene usadio blistavi, neprocjenjivi Falun.
Nakon što sam se vratila kući, učila sam Fa i vježbala s lokalnim praktikantima na mjestu vježbanja svako jutro i večer. Počela sam učiti Fa napamet. Popodne sam učila Fa s novim starijim praktikantima koji nisu znali čitati kineski. Brzo su se unaprijedili. Podučavala sam pokrete vježbi novim praktikantima na našem vježbalištu i pomagala u naručivanju Falun Dafa knjiga za druge praktikante. Vikendom bismo unajmili auto i odlazili u gradove i sela u planinama širiti Fa. Ponekad sam se biciklom vozila u selo kako bih novim praktikantima pustila video predavanja od Učitelja. Osjećala sam se tako sretno u to vrijeme i kao da imam beskrajnu energiju.
KPK je počela progoniti Falun Dafa 20. srpnja 1999. Svi koordinatori u našem lokalnom području su bili uhićeni. Okolina se odjednom promijenila. Jiangov režim mobilizirao je sav državni aparat da kleveta Falun Dafa i Učitelja. Praktikanti su se suočili s neviđenim testovima. Osjećala sam se jako tužno. Naš Učitelj je najpravedniji i sve žrtvuje za nas. Nikada ne razmišlja o tome da nešto dobije. Učitelj je prošao kroz nezamislive poteškoće za nas. Ipak je bio napadnut. Otišla sam u Peking apelirati za pravdu za Falun Dafa i da se Učiteljev ugled vrati. Poput tisuća i tisuća Falun Dafa praktikanata, počela sam ljudima objašnjavati istinu o progonu bez imalo oklijevanja.
